Search

[miro]

Luka Vušković ponovno zabio za Radomiak

Nakon što je prošlo kolo zabio (video: https://twitter.com/LukaVuskovic_44/status/1764743518583484663)

i ovaj put je na sličan način zabio i pomogao momčadi u novoj pobjedi

https://twitter.com/FootballReprt/status/1766150385935224974

[miro]

Trebotić se vratio u Hrvatsku, igrat će u 4. ligi

Nakon pet i pol godina Dinko Trebotić vratio se u hrvatski nogomet. Nekada veliki talent Hajduka pristupio je Ravnicama, momčadi koja se natječe u 4. Nogometnoj ligi središte Zagreb (peti rang natjecanja).

Trebotić je proteklih godinu dana igrao za rumunjski Buzau, a nakon što je nedavno raskinuo ugovor vratio se u Zagreb gdje inače živi s obitelji. S obzirom da nakon raskida nije imao mogućnost registracije za klub iz nekog većeg ranga odlučio je ostati u Zagrebu i brusiti formu do ljeta.

Kako bi ostao u željenom tonusu prihvatio je poziv prijatelja s Ravnica koji žele izboriti ulazak u viši rang.

Trebotić ima 33 godine, ponikao je u Hajduku, a s Poljuda je otišao u ljeto 2014. godine.

Bio je u Lokomotivi, mađarskom Videotonu gdje je igrao najbolji nogomet karijere, a igrao je i za izraelsku Bnei Yehudu, norveški Fredrikstad, Slaven Belupo, Dinamo Minsk, Kaposvar, Zrinjski te španjolski Aguilas.

[miro]

Futacs u mađarskom drugoligašu

MARKO FUTACS (34) igrao je za Hajduk od 2016. do 2018. U svojoj prvoj HNL sezoni mađarski je centarfor bio najbolji strijelac s 18 golova. Ozljede su ga spriječile da u Hajduku, ali i u karijeri, pokaže koliko može. Nakon Hajduka igrao je za Fehervar, ZTE i ljubljansku Olimpiju i MTK s kojim je raskinuo ugovor u rujnu.

Sada je potpisao za Honved, trenutno 12. ekipu nižeg ranga mađarskog nogometa. U karijeri je Futacs još igrao za Werder Bremen, Ingolstadt, Portsmouth, Leicester City, Blackpool, Diósgyõr i Mersin. Za Mađarsku je odigrao tri utakmice.

Futacs je, podsjetimo, u Splitu bio žrtva napada prije pet godina. Ispred prostorija Torcide na Starom placu navijači su napali Ahmeda Saida, a potom, poslije prepirke, nogom u glavu udarili Futacsa. Futacs je za Hajduk odigrao ukupno 45 utakmica, zabio 24 i asistirao za tri gola.

[miro]

Gdje su bivši hajdukovi "legionari"? (edicija srpanj 2024.)


Franck Ohandza (32) - bez kluba, zadnje igrao u kineskoj drugoj ligi. Mi smo jedini dobili odštetu za njega, i to 1.2M eur.
Maksym Bilyi (34) - u ožujku okačio kopačke o klin, poslije Hajduka uglavnom igrao po Ukrajini. Nitko nikada nije platio odštetu za njega.
Artem Radchenko (29) - igra na Malti, u Hiberniansu, a poslije Hajduka promjenio čudo klubova i država. Nitko nikada nije platio odštetu za njega.
Jefferson (31) - evo i njega na Malti, u Marsaxlokku (danas potpisao). Bio u Portugalu,KSA i Brazilu. Sad navodno igra stopera. Mi smo ga jedini prodali, i to Chavesu za 350k.
Julián Velázquez (33) - imao par angažmana u Meksiku i Argentini, a onda u Boliviju i sada u Indoneziju. Nitko nikada nije platio odštetu za njega.
Nicolás Vélez (33) - promjenio more klubova nakon Hajduka,uglavnom po JI Aziji,karijeru završio u Tajlandu. Nitko nikada nije platio odštetu za njega.
Nacho Maganto (32) - poslije Hajduka po španjolskim nižim razredima, sad je u 4.ligi. Nitko nikada nije platio odštetu za njega.
Ardian Ismajli (27) - bio s Albanijom na Euru, prodasmo ga za 2.2m u Speziu otkud je dalje prodan za 2m u Empoli.
Said Ahmed Said (31) - trenutno bez kluba, zadnje bio grčkom Panserraikos. Jedino smo ga mi uspjeli prodati, za 500k Rio Aveu,sve drugo slobodni papiri.
Hysen Memolla (31) - trenutno u Kosovskoj 1.ligi, promjenio masu klubova i država nakon Hajduka. Nitko nikada nije platio odštetu.
Georgi Terziev (32) - nakon Hajduka cijelo vrijeme u Ludogoretsu kao opcija s klupe. Svojevremeno ga je Ludogorets platio Chernomoretsu 600k.
Savvas Gentsoglou (33) - bez kluba, zadnje igrao u 2.grčkoj ligi,poslije Hajduka bio u APEOL Nicosiji,KSA i Grčkoj. Nikad nitko platio odštetu.
Hamza Barry (29) - trenutno u Danskoj, Vejle BK. Čudna priča s njima, dvije godine nakon Hajduka ga nije bilo nigdje pa otišao u LA Galaxy II. U Danskoj čak i igra
Márkó Futács (34) - umirovljen, nekad prvi topnik HNL-a, poslije Hajduka uglavnom po Mađarskoj i jedan angažman u slovenskoj Olimpiji.
Hugo Almeida (40) - umirovljen,poslije Hajduka se vratio u portugalsku Coimbu i to je bilo to za ovu legendu
Gustavo Carbonieri (32) - poslije Hajduka pauza,pa Bugarska-Kosovo-Kuvajt-niža talijanska-niža brazilska. Nikad nitko platio odštetu.
André Fomitschow (33) - poslije Hajduka duga pauza pa njemački niželigaši. Nitko nikada nije platio odštetu.
Ádám Gyurcsó (33) - trenutno u AEK Larnaci,jedino smo ga mi platili,450k Pogonu. Poslije nas bio u Puskas Akademiji i Osijeku.
Borja López (30) - platili smo ga 200k,prodali za 50k. Sad je igrač Leganesa lani posuđen u Zulte Waregem
Steliano Filip (30) - bez kluba, svojevremeno smo ga platili 500k. Najviše što je itko dao za njega. Poslije nas bio po Rumunjskoj,Mađarskoj i Grčkoj.
Bassel Jradi (30) - trenutno desetka Bangkok Utd,poslije Hajduka bio u Apol.Limassola. Nitko nikada nije platio odštetu za njega.
Mirko Ivanovski (34) - trenutno u prvaku rumunjske 3.lige. Poslije Hajduka bio u Mađarskoj i Rumunjskoj. Tri kluba su za njega platila odštetu, ukupno 300k.
Francesco Tahiraj (27) - bez kluba, jedino mi platili odštetu za njega,100k Aluminiju. Poslije nas u Lokomotivi i Radomlju.
Jairo (32) - platili smo ga 300k, prodali za 500k Pafosu gdje je još uvijek
Oleksandr Svatok (29) - bio s Ukrajinom na Euru,pred par dana prodan iz Dnipra u MLS za 1.2M
Lumbardh Dellova (25) - poslije nas otišao u Ballkani i tamo je još uvijek. Nikad nije plaćena odšteta za transfer.
Nihad Mujakic (26) - novo pojačanje Partizana, zadnja dva kluba su mu platila odštetu, zbrojeno 1.4m. Poslije nas Belgija,Sarajevo,Ankaragucu i sada Partizan.
Iván Bulos (31) - umirovljen, poslije nas bio u neka dva slabije poznata peruanska kluba gdje je slabo igrao. Nikad nitko nije za njega platio odštetu.
Samuel Eduok (30) - bez kluba otkad je otišao iz Hajduka. Pet klubova je za njega plaćala manje odštete,mi smo konkretno platili 250k.
Kristian Dimitrov (27) - trenutno igra za Levski Sofia,samo smo mi platili tansfernu odštetu, 400k Botevu. U Levskome ove godine ima dosta minuta.
Umut Nayir (31) - bio kod nas kao posuđen igrač,sada u Feneru. Bio je u kombinacijama za tursku reprezentaciju. Promjenio dosta klubova,uglavnom turskih.
Darko Todorovic (27) - trenutno igrač Akhmat Groznog,vrijedi 1.5m. Platili su ga 400k Salzburgu. Ima 16 nastupa za BiH reprezentaciju.
Alexander Kacaniklic (32) - trenutno u AEL Limassolu, nitko nikada nije za njega platio odštetu.
Marco Fossati (31) - trenutno bez kluba,lani bio u Univ.Cluju. Iznos plaćenih odšteta za njega je neloših €5.45m. (u usporedbi s ostatkom društva)
Jani Atanasov (24) - u Poljskoj Cracoviji kamo smo ga prodali za 420k a doveli ga džabe. Skupio 18 utakmica za makedonsku reprezentaciju.
Dimitrios Diamantakos (31) - trenutno udarna kapisla i devetka East Bengal FC-a u indijskoj superligi. Ukupan iznos transfera €1.83. Mi smo ga uzeli i pustili sa slobodnim papirima.

[miro]

Sahiti za 24sata prvi put rekao zašto ga je Gattuso kaznio: 'Bio je u pravu, zaslužio sam to...'

S ukupno šest i pol sezona koliko je proveo na Poljudu, kosovski reprezentativac Emir Sahiti (25) stranac je s najdužim stažom u novijoj povijesti Hajduka. Na Poljud je stigao u veljači 2018. godine na posudbu, potom je Hajduk otkupio njegov ugovor, da bi se kroz drugu momčad i posudbu u Šibeniku nametnuo za pravu priliku i postao standardan. U dresu Hajduka odigrao je, računajući i prijateljske utakmice, 166 utakmica i zabio 24 gola te dvaput osvojio Kup.
 

Sahiti je na kraju ljetnog prijelaznog roka otišao u njemačkog drugoligaša HSV, za koji je odmah debitirao i odigrao je tri utakmice. U svom prvom intervjuu za hrvatske medije otkrio je kako se snašao, kako gleda na dugo razdoblje na Poljudu te izrazio nadu da će se na kraju sezone radovati dva puta: s navijačima HSV-a slaviti povratak u prvoligaško društvo te s navijačima Hajduka naslov prvaka Hrvatske. 


Kako ste se snašli u Hamburgu?
- Klub mi je omogućio sve uvjete i jako sam zadovoljan. Puno mi je pomogao i bivši hrvatski reprezentativac Ivan Klasnić, koji je prijatelj mog zastupnika Adriana Aliaja, a kako on živi u Hamburgu, bio mi je pri ruci svaki dan. HSV je veliki klub, imaju veliku navijačku bazu, ogroman potencijal, za sada je sve u redu.

 
Član HSV-a je i Mario Vušković, je li vam i on pomogao?
- Marija dobro poznajem, igrali smo skupa za B momčadi, kasnije i za seniore Hajduka i on mi je preporučio dolazak u Hamburg. Nismo se vidjeli, ali čuli smo se, rekao mi je sve najbolje o klubu, uputio u neke stvari i kad sam došao, uvjerio sam se da je sve što je rekao bilo točno. Igrom slučaja uselio sam se u stan iz kojeg je on izašao, nadam da ćemo se uskoro sresti i na terenu, daj Bože da se što prije oslobodi optužbe i da se vrati nogometu, bilo bi sjajno opet igrati s njim. Velika je stvar što je klub stao iza njega, kao i suigrači i navijači, i ja se nadam da će on brzo natrag na teren.

Kakav je bio rastanak s Hajdukom?
- Šest i pol godina proveo sam u Hajduku i kad sam krenuo za Hamburg, bilo mi je jako teško, čak sam i zaplakao. Jako sam vezan za Split i Hajduk, ali život profesionalnog nogometaša je takav, jednostavno je došlo vrijeme da moram dalje. Hajduk je i dalje dio mene, gledam svaku utakmicu, čujem se sa suigračima Krovinovićem, Melnjakom, Rakitićem... i drago mi je da im ide dobro. U Splitu sam ostavio puno dobrih prijatelja, bili smo kao braća u teškim trenutcima i nadam se da ćemo ove godine slaviti, da će Hajduk osvojiti naslov prvaka, a HSV izboriti povratak u prvoligaško društvo pa da imamo dvostruko slavlje. I Hajduk i HSV su veliki klubovi, HSV čeka povratak šest godina, Hajduk naslov prvaka 20 godina i vjerujemo da je to ta sezona i za jedne i za druge. 

Koju utakmicu, gol, slavlje... posebno pamtite?
- Dvije vezane pobjede protiv Lokomotive i Dinama u kojima sam zabio gol, a najdraži gol mi je na Poljudu protiv Dinama, kad sam bio jedini strijelac. Bilo je puno lijepih utakmica, bilo je i onih drugih, ali ja pamtim samo lijepe stvari i uspomene. I danas se naježim kad se sjetim tog gola, pa slavlja osvojenog kupa na Rivi s navijačima... Ne mogu ni zamisliti što bi bilo da osvojimo naslov prvaka, to bi bila fešta za pamćenje.

Uvijek kažete "mi" kad govorite o Hajduku?
- A kako drugačije, ja sam dio Hajduka, Hajduk je dio mene.  Odigrao sam sedam utakmica u ovoj sezoni i ja sam bio dio ove momčadi...

Vjerujete li da ćete se jednoga dana vratiti u Split?
- Nedavno smo se supruga Kim i ja zaručili, uskoro će i vjenčanje, dobili smo i kćerkicu koja se zove Dua, što na albanskom jeziku znači "volim", a plan je nakon završetka moje karijere živjeti u Splitu. Nadam se ne samo živjeti, volio bih odigrati još koju sezonu u dresu Hajduka. Sad je rano pričati o tome, igrač sam HSV-a i jako sam sretan zbog toga. Dat ću sve od sebe za uspjeh kluba, ali jednoga dana zašto ne, ako me zdravlje posluži to bi bilo sjajno.

Privikavate li se na obiteljski život?
- Za mene je obiteljski život prekrasan. Kim i Dua su u Hamburgu i odmah je sve ljepše. Kad imaš obitelj sve ti je lakše, uživaš s onima koje voliš. Nisam tip koji voli izlaske, više volim biti kod kuće, prošetati parkom i uživati u miru...

Nakon vašeg odlaska mjesto na desnom krilu Hajduka preuzeo je mladi Bruno Durdov, koji igra odlično.
- Bruno je odličan, uvjerio sam se u to dok smo dijelili svlačionicu. Ima sve što treba za vrhunskog igrača: i brzinu, i tehniku, i hrabrost..., samo neka nastavi zabijati i asistirati. On je domaći momak i zna koliko je Hajduk veliki klub i nadam se da će ostati čvrsto na zemlji, uz podršku trenera i suigrača. Svaka mu čast, vjerujem da će imati veliku karijeru.

Mnogi zasluge za dobre igre i rezultate Hajduka pripisuju treneru Gennaru Gattusu, kakva su vaša iskustva s njim?
- Kratko smo surađivali, ali odličan je trener i čovjek. Van terena zna se i našaliti, ali na terenu je maksimalno posvećen radu. On je jako strog i zahtjevan, uvijek drži cijelu momčad u fokusu i puno sam naučio od njega.

Jednom vas je nakratko kaznio izbacivanjem iz momčadi.
- I taj slučaj ga jako dobro opisuje. Ručak je bio od 12-14 sati, a kako sam ja malo kompliciran kad je u pitanju hrana, nisam pojeo ono što je bilo planirano za taj dan. Možda sam trebao pojesti nešto drugo a ne ništa, pogriješio sam i zaslužio sam kaznu. Sutradan mi je rekao da sam kažnjen i da ne idem na utakmicu, ali na prvom sljedećem treningu me dočekao, zagrlio me i kazao mi da je on sve zaboravio sve, neka zaboravim i ja i idemo skupa dalje. To jako cijenim kod njega, tu iskrenost i odnos, ispričao sam mu se i rekao da se to više neće ponoviti, i to je bilo to. Čak je i na press konferenciji rekao da sam zakasnio, nije želio otkriti o čemu je bilo riječ. Svaka mu čast na tome. 


Zašto ste uzeli broj 29?
- Želim broj 7 ili 77, ali kako je sedmica bila zauzeta, a ovdje se ne smiju uzimati brojevi veći od 50, izabrao sam 29. To je datum mog rođenja.

 
Trener Steffan Baumgart vas polako uvodi u momčad.
- Odmah nakon potpisa otišao sam na okupljanje reprezentacije, ali kad sam se vratio porazgovarali smo i objasnio mi je svoj plan. Trener je, koliko vidim, zadovoljan mojim radom na treninzima, rekao mi je da svaki put kad uđem dajem sve od sebe, bez obzira na minutažu, i to i pokušavam. Trebat će mi vremena da se do kraja priviknem na momčad, ali sve ide prema planu. Vjerujem i da su svi u klubu zadovoljni.

Nakon osam kola HSV je dva boda iza vodeće Fortune.
- Cilj je vratiti se u prvu ligu. Svi znaju koliko je HSV velik klub i da mu nije mjesto u drugom rangu natjecanja i to ćemo pokušati promijeniti. Klub je doveo nekoliko pojačanja, kombinacija smo iskusne i mlade momčadi, imamo potencijala i nadam se da ćemo to pokazivati na terenu. U drugoj njemačkoj ligi nastupa nekoliko velikih klubova s dugom tradicijom, velikani poput Düsseldorfa, Schalkea, Herthe, Hannovera..., stadioni su puni i igra se dobar nogomet.

Trenutno ste u Prištini na okupljanju reprezentacije Kosova. Čekaju vas ogledi s Litvom u gostima i Ciprom kod kuće.
- Žao mi je što smo na prošlom okupljanju izgubili od Rumunja 3-0. Zvučat će nerealno ako kažem da smo bili bolji i da smo trebali pobijediti, ali doista je tako i bilo, primili smo golove iz naših pogrešaka. Sad nas čekaju Litva pa Cipar, moramo biti pravi i pobjeđivati. Radujem se svakom okupljanju, čast je igrati za svoju državu i ponosan sam što sam pozvan i želim igrati što bolje.

Najprije ste igrali za Albaniju, sad za Kosovo...
- Mi smo kao braća, ali kad bismo igrali protiv njih, želio bih pobjedu. Ja sam takav, ne volim gubiti. Kad sam igrao u Rabotničkom protiv brata Suada, želio sam ga pobijediti. Nema tu popuštanja, jednom sam ga i ozlijedio na treningu pa se trener ljutio na mene i pitao me kako to idem oštro na brata!

Uz brata ste jako vezani?
- Naš mentalitet je da se mora slušati starije, a kako sam odrastao bez oca, tu su bili majka i stariji brat, koji me štitio i bio mi velika podrška. Kad je majka umrla, ostao je samo on, stalo je razgovarao sa mnom, ispravljao moje pogreške, uvijek je bio uz mene... Sad imam i svoju obitelj, supruga mi je također velika podrška i sretan sam zbog toga.

Kakav je život u Hamburgu?
- Grad je lijep, velik, samo što puno pada kiša, nije kao u Splitu, gdje je uvijek sunce. Barem je na moru, iako ovo more nije kao u Dalmaciji. Baš sam prije nekoliko dana kazao suigraču iz BiH da bismo se sad kupali da smo u Splitu, a on se smije. Svakome bih preporučio da jednom zaigra za Hajduk, da živi u Splitu i osjeti atmosferu na Poljudu, to je nešto posebno...

Poruka navijačima Hajduka?
- Samo podrška... Znam da je 20 godina čekanja puno, ali moraju biti strpljivi i podržavati igrače bez dodatnog pritiska. Svi bismo mi željeli pobijediti svaku utakmicu, osvajati bodove, trofeje... Dogodi se poraz kao protiv Ružomberoka, gdje smo trebali pobijediti 5-0, a zabili smo autogol i kasnije nikako nismo uspijevali ugurati loptu u mrežu. Torcida je uvijek bila uz nas, i neka samo tako nastave, svaka im čast na onome što rade za klub, to se ne može baš svugdje doživjeti. Istrčati pred krcati Poljud i zaigrati u dresu Hajduka je privilegija, to je neopisivo iskustvo, osjećaš se kao da si igrač Reala. Momci su dobro startali, dobili Dinamo i Osijek, remi na Rujevici..., baš sam uživao gledati kako su igrali, nadam se da će uz podršku navijača nastaviti dalje.

[Aspalathos]

SD D.K.

'Kad je Leko došao u Hajduk, mislio sam da idemo do prvenstva, ali je sve otišlo u neku stvar. Pamtim što mi je rekao'

Dočekati 23. ili 24. rođendan kao igrač Hajduka pothvat je ravan malom čudu za igrača iz Akademije. Odlazak u ranoj mladosti je gotovo siguran, bez obzira na kvalitetu. Jedino bude razlike uspije li Hajduk koji euro uprihoditi od te golobrade mladosti na nemilosrdnom nogometnom tržištu.

U tom Hajdukovom vrtlogu našao se i Karlo Sentić. Talenta vidljivog na kilometre, u njemu su mnogi vidjeli budućnost među vratnicama. Kad je Lovre Kalinić krajem 2022. više vremena provodio po doktorima i bolničkim krevetima nego na travnjaku, bilo je ajme i kuku, tko će braniti?

Ali, navukao bi Sentić rukavice, stao na gol, pa brzo umirio živce navijača. Bili su prvi dojmovi jasni: "Dobro je, ne treba Hajduk vratara tražiti. 'Mali' Karlo brani kao veliki", tako se pisalo.

Nažalost, početak iz snova nije potrajao, patila je Hajdukova igra već početkom 2023., nije u takvim okolnostima ni Sentić sjao kao prije. Do kraja te sezone premješten je na klupu, a mjesto Hajdukovog vratara preuzeo je Ivan Lučić, do dan danas ga ne ispušta iz ruku.

Karla je Hajduk svejedno htio zadržati, nisu u klubu odmah htjeli ispustiti talentiranog vratara, pa su naredne sezone, 2023./24. uslijedile posudbe u Mađarsku (Diosgyor) i Kazahstan (Ordabasy).

Eno ga i sada u Mađarskoj, u ljeto je ipak raskinuo ugovor s Hajdukom, za stalno ga je pozvao Diosgyor. Prava je to suradnja. Rastura Diosgyor na četvrtom mjestu u prvenstvu, ali rastura i Sentić. Od sedam odigranih utakmica, čak pet puta mreža mu je ostala netaknuta. Iako, već nekoliko utakmica ne brani, točnije, od sredine listopada.

U čemu je problem, prokopali smo po službenim kanalima mađarskog kluba, tražili odgovore. Kad ono, tamo nalazimo sliku Sentića na bolničkim plahtama. Mada, sa osmijehom od uha do uha.

Najvažnija tema
Lako ćemo za sve ostalo, odmah prvo pitamo o najvažnijoj temi, zdravlju:

- Ozlijedio sam križne ligamente. Nakon operacije sam u klubu po cijele dane, radim jedno te isto. Cijeli dan to traje, u 9 sam u klubu, u 4 sam kući. Za glavu teže nego za tijelo - počinje nam pričati Karlo.

Znači u Mađarskoj se liječiš?

- U Mađarskoj sam. Dvoumio sam se hoću li se liječiti doma ili ovdje. Kako sam radio tu novu metodu operacije, koje u Hrvatskoj još nema, ostao sam ovdje. Inače, krivo sam se dočekao na jedan centaršut, učinilo mi se da nije ništa ozbiljnije. Još sam 20 minuta odradio. Ali čim sam kući došao, jako je nateklo. Tada sam pomislio: "Ovo nije dobro."

Slična ozljeda kao kod Darija Melnjaka onomad? - pada nam na pamet.

- Je, slično kao Melnjaku. I on je mislio da nije ništa, prekrstio se i nastavio igrati. Ali mislim da je njemu čak bilo gore.

Kad si natrag na terenu?

- U klubu se nadaju da sam u veljači natrag. Svašta sam u karijeri ozlijedio, ali ovo je najozbiljnije.

Pokucali smo o drvo, a Karlo je nastavio:

- Neću žuriti s zacjeljenjem rane. Ni u klubu mi ne nabijaju presing, samo da se vratim kakav sam bio prije ozljede. Ni meni ne znači ništa da se vratim na 50 posto.

- Već dan nakon operacije uzeli su mi štake, prohodao sam nekoliko koraka. Nisam mogao vjerovati. To je ta neka nova metoda, oni su meni ulazili s nekom plastikom unutra, spajali ligament, rast će oko te plastike. Ali momak kojem su to napravili prije mene već trči.

Uhvatimo se mi Hajduka. Kako je pala odluka na ljeto da odlaziš iz kluba?

- Radi sebe i svoje budućnosti bilo je najbolje raskinuti s Hajdukom. Mađarska je tada bila prva opcija. Sve mi se svidjelo još od posudbe ovdje. Igra se na ozbiljnom nivou. Odmah kada sam raskinuo zvali su me iz Kazahstana i Mađarske natrag, odabrao sam potonju.

Rune uvijek uz njega

Uz Karla je od najmlađih dana bio Zlatko Runje, trener vratara u Hajduku. Zlatko je iz hajdučke obitelji, uz starijeg brata Vedrana koji je također branio za prvu momčad Bijelih.

- Već na pripremnim utakmicama tijekom polusezone Zlatko je osjetio da nisam pravi jer me zna "u dušu". Do danas puno razgovaramo i analiziramo. Tip je trenera koji voli stvari rješavati psihologijom, njeguje taj pristup. Strašan trener - otkrio nam je Sentić pa dodao:

- To je čovjek koji me, uz menadžera Stipu Lapića i trenera Franu Bogdana vratio u život, omogućio mi da opet stanem na gol. Da se ponovno, negdje drugdje, dogodi period kao onaj kada sam tek stao na gol u Hajduku.

Težak je bio tvoj kratki period kad si bio prvi vratar?

- Jako težak period, Nezamislivo težak period. U drugoj polusezoni došao je trener koji je tada došao. Tad je sve krenulo nizbrdo, nekom jako silaznom putanjom, ne samo za mene, za cijeli klub - prisjeća se Karlo.

- Ali žao mi je. Ispalo je tako kako je ispalo, a mislim da sam mogao Hajduku dati puno više nego sam pokazao. Taj neki početak, kada dobiješ priliku, to je ono što te nosi. I kad se toga sjetim, drhti mi glas, krivo mi je. Ne mogu naći riječi koliko mi je teško. Puno sam očekivao od sebe. Super je krenulo, s pričom koja je bila: "Evo ga, Hajduk ima super vratara".

- Pa je onda došao dotični trener. Kad sam otišao, nisam htio govoriti o tome. Znao sam da ćemo do ove teme doći, nisam ranije htio pričati, razmišljao sam: "Što se ja kome imam pravdati, kriviti nekog drugog?" Sad se sve malo sleglo, pa mi je lakše.

Tema koja je zeznuta
Zeznuta je tema, znamo...

- Ma i nije tema zeznuta, nego ne želim ispasti da su mi drugi krivi jer sam otišao. Ja sam mogao bolje, sigurno. Ali u takvoj situaciji, nisam imao iskustva. Nemam ni sad nešto puno, ali znao bih se sada bolje nositi. Biti prvi vratar Hajduka, nisam znao reagirati. Prošao sam sve mlade kategorije u klubu, Bio sam i kapetan mladih, i onda sam se našao u takvo situaciji. Najmlađi si, ne znaš se obraniti.

Klub nije bio u idealnoj poziciji?

- Ma tako je bilo i kada sam prvi put stao na gol - kontrira Karlo:

- Kale (Lovre Kalinić) se razbolio, to je bilo prije Varaždina. Valdas je tada ušao u prostoriju i prišao Subi (Danijelu Subašiću). Suba je tad rekao Valdasu: "Nemate što sa mnom pričati, ja sam svoje odigrao, eno tamo momka", i pokazao je na mene. Da nije Sube bilo, tko za bih li ikad na gol stao. Sa Subom se čujem i danas. Sve najbolje i najljepše mogu reći o njemu. Odnos, pa ne baš kao s bratom, ali kao s ocem.

- Kad već spominjem Subu, da kažem i ovo. Bio sam jako blizak i sa Livim (Livajom). Od prvog dana kad je stigao, mi smo "klikli" - nadovezao se Sentić:

- Još kod Tramezzanija kad sam ja trenirao s prvom momčadi. Družili smo se na stadionu i izvan. Pomagao mi je kad sam branio, ali i kad nisam. Bio je uz mene, a malo je reći da nije trebao, nego ga je mogla bolit' ona stvar za mene. Gdje je on sve igrao i kakvu je karijeru do tada izgradio, nije me morao ni doživljavati... Gledam Livog i danas kao brata, slično kao i sa Subom. Zato mi je krivo kada čujem i vidim neke kritike na njegov račun. Takvog igrača, ne znam kad će Hajduk opet imati.

Postao si definitivno prvi vratar u utakmici protiv Lokomotive. Gadna utakmica, ostalo je 2:2 nakon što je Hajduk do kraja vodio 0:2?

- To je bilo gadno. Gledam s klupe, vodimo 2:0, sve super. Ne bi nam gol dali nikada, tako je izgledalo. I onda se Kale ozlijedio. Ja ulazim, kreće paljba po golu, brzo je bilo 2:2. Pa su još Kulenović i Pivarić opalili, ako se dobro sjećam. Skidao sam te udarce, na kraju smo jedva izvukli bod.

- Ali i ranije sam znao spašavati bodove, i protiv "mog" Varaždina kući. Početak je bio za sanjati. Da sam si mogao crtati scenarij, tako bi bilo. Sve krenulo ludilo, u Kupu sam penal obranio (protiv Mladosti iz Ždralova, op.a.). Ostali smo na Poljudu s Dinamom 1:1, Petković je izjednačio iz penala, to mi je šteta. Gledali smo njegove penale, proučavali, ali je prekvalitetan. Ti u jednu stranu, a on puca u drugu...

Zaredale su se pobjede pod Karoglanom?

- S Mislavom zaredamo pobjede i atmosferu, uđeš svaki dan u klub nasmijan. Da bi se onda na polusezoni cijeli klub okrenuo za 180 stupnjeva, sve naopako.

Što se dogodilo?

- Na pripreme je došao trener Ivan Leko, tada je sve otišlo u neku stvar. Jer gledaj, prva moja i njegova komunikacija bila je ovakva. Bili smo u Istri na pripremama, imali smo običan sastanak pred svima, on je pred svima uperio prst u mene i rekao: "Sentiću, tu si samo zato što su svi ostali ozlijeđeni". Ja sam se tada mislio: "Znam i ja to. Ali ti kao trener, ne možeš mi ti to tako reći."

- Igrači, jednostavno, kao da su vidjeli da to ne ide u pravcu u kojem su očekivali da će ići. Nakon Mislava izgledalo je da neće to ići na dobro, a tako je i ispalo, veliko razočaranje.

Svakome je cilj Real, Barca...
Zadnji si put za Hajduk igrao protiv Dinama, 4:0 poraz?

- To je bio potop. Još smo i dobro prošli. Do danas nisam pogledao sažetak. Inače volim analize, volim da mi ubijaju mozak s informacijama i podacima, ali tu utakmicu ne želim vidjeti. Da mogu jednu uspomenu izbrisat, samo to bih zaboravio.

Kako je došlo do promjene na poziciji vratara?

- Nakon Dinama došao je Osijek. Do dva sata prije utakmice nisam znao. Kad se čitalo prvih 11, tad sam saznao. Vjerojatno je Lučo znao ranije. Nisam znao, ali sam nagađao. Nakon tog lošeg perioda, da mi je Leko rekao: "Ne ide, probat ću promijeniti", ne bih bio ljut. Rekao bih: "OK šefe, mijenjajte. Nakon Maksimira, ima smisla."

- Poslije te utakmice s Osijekom nitko mi se iz kluba nije ni obratio. Bar da mi je netko rekao: "Nema veze, glavu gore", ili nešto tako. Prvi idući kontakt s ljudima iz kluba bio mi je kad sam tražio posudbu. Puno igrača mi je izrazilo podršku i zahvalan sam. Ali ipak, proveo sam 11 godina u klubu. Da mi se nitko iz kluba nije obratio, baš me zaboljelo.

Loš period u klubu, ta druga polusezona, početak 2023. godine?

- Cijela situacija je bila baš loš period. S Mislavom radiš analize od 0 do 24, onda se naglo prebaciš na 3-5-2. Ne da nije pasalo, nego je sve krenulo nizbrdo.

- Kad je Leko stigao u klub nakon Mislava, mislio sam da je to napokon to. Idemo do kraja. Do prvenstva. Po njegovom CV-ju je tako izgledalo. Igrao je i on dugo u Hajduku, zna kako je, pa umjesto da pomogne, iz crnila me pokuša izvući, samo me još dolje nabijao.

Valdasa si ranije spomenuo?

- Valdas je bio top. Barem meni osobno, iako nisam dugo bio u Hajduku s njim. Taman sam se vratio s posudbe u Varaždinu. Htio sam ostati gore, ušli smo u prvu ligu, a s druge strane, naravno da je Hajduk životni san. Iako, "jedinica" u Splitu nije bila zagarantirana.

Otišao je Valdas nakon teškog remija u Šibeniku, Dolček je zabio za izjednačenje u zadnjoj minuti?

- Ostaje mi Valdas u sjećanju, kao čovjek. Nakon tog remija protiv Šibenika, došao je u svlačionicu i rekao da je to to, da nije više trener, ako se dobro sjećam. Bilo mi je žao, bez obzira igrao ja ili ne igrao. Kod odnosa, on je bio top. Lako je treneru držati prvih 11 zadovoljnima, ali on je sve ostale uspio držati u zajedništvu, našao je pravi balans.

Čini se i da Gattusu sada to polazi za rukom? - koristimo priliku dobiti Karlovo mišljenje o aktualnim zbivanjima.

- Ja volim Gattusov stil. Ide utakmicu po utakmicu, pa gdje stigne. Što ćeš obećavati neka prvenstva i tako nešto, samo gledaj iduću utakmicu. Kažu mi ovi moji u Hajduku da je sada super, a i meni se čini tako.

Koji je veći cilj u karijeri, povratak u Hajduk, ili nekakav Real, Barca...?

- A gledaj, svakome je cilj Real, Barca... Ali i dalje u glavi oba cilja imam: Hajduk i neki "Real".

- Hajduku mogu pomoći, siguran sam u to. Daj Bože ako se vratim, mogu klubu vratiti i s kamatama. Krivo mi je, puno sam očekivao, vjerujem u sebe. Pa sam razmišljao, da se bar prodam za neki "iznosić", pa bih bar transferom klubu nešto malo vratio. Iako, nikad neću moći vratiti Hajduku ono što mi je pružio. Proveo sam jedanaest godina tamo, sve mi je Hajduk u životu. Jedan dan, što prije, htio bih se vratiti.

Oprostio si se dirljivom porukom na društvenim mrežama. Bilo je baš onako, izlio si dušu i srce u te rečenice?

- Meni je to bilo jebeno teško napisati. Sat vremena sam gledao u ekran, nisam mogao tu poruku objaviti. Baš mi je bilo teško, nije mi do glave dolazilo da je to kraj, da odlazim. Nije to bilo to. Nisam tako zamišljao odlazak. Od oružara, portira, čistačica, pola tih ljudi tamo me odgojilo. Daj Bože da se vratim.

Kako si zapravo prelomio da odlaziš? Hajduk te htio zadržati, da budeš na klupi?

- U Hajduku nisam imao poziciju da branim. Dugo sam lomio, razmišljao. Postojala je šansa da ostanem. Kada je Nikola Kalinić došao, dugo i otvoreno smo pričali. Povezao sam se s Kalom, bili smo dobri, otvoreno sam mu rekao: "Treba ići braniti". Ne znam točno koji im je plan bio sa mnom.

Nema zamjerki
Lučić je uzeo tu poziciju vratara, ali naravno, ne zamjeraš ništa?

- Ma Lučić je top. On i ja imamo odličan odnos, puno zezancije. On je uz mene bio cijeli taj period kad sam ja branio, pomagao mi. Bio sam i ja uz njega kasnije. Trudio sam mu se pomoći, bar koliko ja mogu. Bar da atmosferu održim na nivou, da ga bodrim. Jer, koliko sam mu ja mogao pomoći, ima on toliko više iskustva... Drago mi je za njega, ide mu dobro.

Obojici vam ide dobro sad?

- Daj Bože, neka potraje...

Pričao si o teškim temama?

- Ma, mene ne boli neuspjeh, nepravda me boli.

Gdje je dom, Split ili Mokošica? - prebacujemo se s nogometnih na životne teme.

- Kad dođem, budem ili u Splitu ili Trogiru, jer mi je cura tamo. Tonu ljudi znam u Splitu, pa češće budem tamo. Više sam života u Splitu proveo nego u Dubrovniku. Uvijek nastojim vratiti se i do Mokošice, gušt mi je i tamo doći. Znam svakoga tamo, ili sam s njima u školu išao, ili s njima nogomet igrao. Dolje svako svakoga zna - zaključio je Sentić.

Okrenuo je Sentić na ljeto novi list u knjizi svog životnog puta. Ali, puno je u njoj još praznih stranica, puno još utakmica za odigrati i udaraca obraniti. Može Karlo otići iz Hajduka, ali nikad Hajduk neće otići iz njega, to već znate.

Da se i prisjetimo za kraj ovog polu-maratonskog teksta, dok nam je još malo tinte ostalo, kad smo već spomenuli Mokošicu: ima godinu dana, bila je hit slika na internetu. Istetovirao je Karlo na potkoljenici zvonik Svetog Duje, sliku Poljuda i poznati poljudski transparent iz Mokošice. Ovjekovječio je tako svoju ljubav prema rodnom kraju, Splitu i Hajduku.