Search

[miro]

https://samohajduk.com/2024/03/10/clanak-zivotna-prica-yassinea-benrahoua/

U selekciji u Parizu suigrač u dječačkoj dobi bio mu je slavni Kylian Mbappe, a sad je preko noći postao novi junak Hajduka! Tko je Yassine Benrahou, podsjetimo se priče, momenat je...

– Ljubav prema klubu želim pokazat igrama, a ne slikama na Instagramu – lakonski je prokomentirao glavni akter Hajdukove pobjede protiv Gorice (3:0), asistent i strijelac.

Posljednjih dana baš je u žarište zanimanja došao nakon što je pobrisao skoro sve slike s Instagrama, osobito one što ga povezuju s Hajdukom. Zapitali smo se zbog čega je to uradio, pomislili smo da je ljut zbog sve slabijeg statusa pri momčadi "bijelih"; zbog toga što je sasvim malo igrao u posljednje vrijeme i nije baš bio u planovima trenera Mislava Karoglana. A onda ga je doslovce preko noći trener stavio u prvih 11...

Umjesto da nas stigne vijest kako Benrahou i Hajduk razmišljaju o razlazu, dogodio se Kopernikanski obrat (preokret u čovjekovu razumijevanju svijeta, op. a.): Benrahou je zaigrao u početnom sastavu! I ne samo to, odlučio je susret u Velikoj Gorici, ispraćen ovacijama navijača Hajduka u finišu kad ga je trener izvadio iz igre. Ovacijama onih koji su golemom većinom okupirali gledalište stadiona u Turopolju.

Od enigme i izlaznih vrata do – junaka utakmice!

Benrahou je inače dosta kontroverzna akvizicija Hajduka, a došao je 26. siječnja 2023. godine, dakle prije otprilike 13 i pol mjeseci. Kad je dolazio pojedini francuski novinari komentirali su kako je to "čudo da tako talentiran igrač dolazi u Hrvatsku ligu i to u Hajduk" i još "vidjet ćete kakvog ste majstora dobili, pravi dragulj tehnike".

Istodobno, pratila ga je skepsa lokalnog pučanstva, navijača, jer je u Hajduk došao doslovce iz druge francuske lige, ajde da je druga liga engleske ili njemačke, one "pizaju", ali – francuske?! Ne može igrač s terena druge francuske lige biti pojačanje za Hajduk, smatralo se i "pilo krv" sportskom direktoru Hajduka Mindaugasu Nikoličiusu u mnogim zlobnim komentarima. Treba reći i to, u odabiru dolaska složio se i tadašnji trener "bijelh" Ivan Leko.

Benrahou je stigao iz redova Nimesa, gdje u posljednje vrijeme nije ni igrao, tako je i krenuo dalje u potragu za angažmanom. U Nimesu je, kako piše statistika od 2020. godine sakupio dotad 66 nastupa i zabio 10 golova. Tamo je stigao iz redova Bordeauxa, posrnulog diva francuskog nogometa. A kao dječak još bio je u selekciji Paris St. Germaina. Dakle, stalno se spuštao niz skaline svoje karijere, na sve niže grane, takva ga je fama isto pratila, uz opis kako doista ima sjajnu tehniku baratanja balunom...

Rođen je u Francuskoj, 24. siječnja 1999., u gradu Le Blanc Mesnil, u biti sjevernoistočnom predgrađu Pariza. Omanjeg je rasta, 172 centimetra je visok, možda je baš to uvjetovalo da se unatoč sjajnim tehničkim predispozicijama u baratanju balunom, ipak ne profilira kroz prvu francusku ligu. Premda je bilo malih, odnosno niskih velikih igrača, od Giressea do Messija, da samo njih dvojicu spomenemo, ipak kad je netko "đentilaste" građe, "vukovi" na sredini terena ga "pojedu"...

Tako je tratio vrijeme i u Nimesu, ispao iz prvog sastava, a na kraju bio ponuđen Hajduku gdje sada doživljava svoje uspone i padove. Ako treba tehnika, može i te kako pomoći, ako je igra "šarf", što bi rekli u Zagrebu, Yassine nema duel igru i bolje ga ne uvodi u okršaj.

Yassine Otmane Benrahou, dakle, rođen je u Francuskoj, kažu da ima tri putovnice, otac je Marokanac, a majka je Alžirka, tako da uživa sva tri državljanstva.

Nogometno, najprije je nastupao u mlađim selekcijama Francuske, "do 16" i "do 17", to je ono kad ti je tehnika forte, da bi na Afričkom kupu prihvatio poziv Maroka da zaigra za njih u "do 20" selekciji u kvalifikacijama za Afrički kup tog uzrasta.

Benrahou je karijeru počeo u pariškom predgrađu, tri godine igrao je u Akademiji Bandy gdje mu je kao dječaku suigrač bio čak i danas slavni Kylian Mbappe, vršnjaci su. S 12 godina prešao u Paris SG. Kao 15-godišnjak otišao je Bordeaux gdje je svlačionicu dijelio s velikim nadama francuskog nogometa, danas etabliranim igračima kao što su Jules Kounde i Aurelien Tchouameni. Zapisano je da je profi-ugovor ugovor za Bordeaux potpisao 2018., treneri su mu bili Paulo Sousa, te Gustavo Poyet.

Nakon desetak utakmica pojavila se slika smutnje, fotografija s obilježjima Paris SG-a bila je razlog da ga se Bordeaux odrekne, otišao je u Nimes koji ga je nakon posudbe otkupio za 1,5 milijun eura, ali je klub ispao u drugu ligu, a Benrahou sve manje igrao... Baš kao i u Hajduku, došao, bljesnuo, pa kopnio, sve dok ga sad odjednom Karoglan nije izvadio iz naftalina, a omanji Marokanac zablistao svom snagom...

Zašto je lani uopće izabrao Hajduk? Kako to? Za francuski "Goal" je kazao:

– U Nimesu mi je postalo komplicirano (ma što god to značilo, op. a.) i imao sam priliku otići. Proučio sam ponudu Hajduka sa svojim agentom. Vidio sam kakve navijače i povijest imaju, a dalje je sve išlo prirodno. Hajduk se želi vratiti na vrh i igrati europsko natjecanje svake sezone. To mi je olakšalo odluku o Hajduku, a četiri mjeseca kasnije sam osvojio prvi trofej u karijeri – ispričao je lani Benrahou za Francuze.

[miro]

Ben Hur, face i štrace
https://samohajduk.com/2024/03/12/komentar-ben-hur-face-i-strace/

Od raznih ustaljenih izraza po Dalmaciji, grintanje je možda i jedan od najraširenijih. Hrvatski jezični portal navodi dvije definicije: prva kaže da grintanje zapravo znači "lagano plakati i bez ozbiljnijeg povoda", dok druga tvrdi da onaj koji grinta zapravo ima potrebu "stalno se tužiti na druge ljude i životne nedaće".

Što se etimologije tiče, jako često se korijen izraza brka, jer je nekako uvriježen stav da grintanje dolazi od talijanskog izraza grinta — onog kojeg su se hajdukovci naslušali tijekom trenerskog mandata Ivana Leke — koji zapravo opisuje voljni moment i odlučnost. U stvarnosti je grintanje germanizam, jer dolazi od izraza grind, odnosno krasta. Oni koji su krastavi su, dakle, po logici stvari i mrzovoljni, a kad tome dodamo i nizozemski ghrendh, što znači ribati ili trgati nečim oštrim, onda dolazimo do punog značenja ovog popularnog dalmatinskog termina.

Hajdukovci baš obožavaju grintati. Jasno, prečesto je to potrebno, i u većoj mjeri od ove opće. Ali prečesto obožavaju i tu oštricu okrenuti prema sebi samima i to potpuno nepotrebno, kad često i od 'svojih' učine te krastave nevoljnike.

Minuli tjedan je to savršeno pokazao na slučaju Yassinea Benrahoua, heroja Hajdukove uvjerljive subotnje pobjede u Gorici.

Gol i asistencija tek su dio njegova sjajnog nastupa. Benrahou je maestralno otvarao prostor i ostalim raspoloženim suigračima: s 37 od 40 točnih dodavanja, od čega su dva bila ključna, 3/3 točne duge lopte i 5/7 osvojenih duela bio je najugodnije iznenađenje u Hajdukovom dresu. Pogotovo zato jer je — izuzevši kup utakmicu protiv Varaždina, u kojoj je šest minuta nakon ulaska asistirao Josipu Elezu za 4:0 — teren posljednji put vidio početkom veljače, kad je ušao u ogledu s Osijekom.

Ali da se pitao nezanemariv broj grintavih hajdukovaca, Benrahou proteklog vikenda nije mogao uopće ni biti u zapisniku jer je dobio raskid ugovora. Zašto? Prema jednoj priči, pijan se zabio u stup s autom. Prema drugoj, u Hajduk je stigao tako što mu je obećana desetka, i kada je Hajduk doveo još dvojicu igrača koji pretendiraju na tu poziciju, dok se njega 'šalta' poludesno, planuo je i poslao sve kvragu. Prema trećoj...

U redu, shvatili ste poantu valjda i nema smisla da se ona dalje širi. Zašto? Jer očito niti jedna od tih brojnih priči 'insajdera' sa štekata splitskih kafića nije bila istinita. Benrahou ne da nije dobio papire, niti je ispičkarao i Hajduk i Poljud i onog ko ga je ovako doveo, već je lik samo napravio male preinake na svom, pazite sad, Instagram profilu. Te preinake ni u kojem pogledu ne uključuju klub: samo je — a što inače redovito radi početkom Ramazana — tim simboličkim činom 'pražnjenja' svog profila poručio da fokus stavlja na druge stvari. To, međutim, nije bilo ni na kraj pameti tim insajderima, jer je uklanjanje slika s privatnog profila bio okidač za zaključak da je Benrahou neprofesionalni 'krastaš' kojeg se Hajduk, srećom, ekspresno riješio.

Split je grad, a to su još davno u stihu koji ste nemalo puta mogli pročitati i na ovim stranicama opjevali njegovi 'sinovi' iz TBF-a, u kojem "najveće face za par dana budu štrace", odnosno, nevoljeni otpadnici. Grad je to u kojem, kako pjesma dalje kaže, "di vlada temperament", i di je "malo razuma", a Benrahou je samo posljednja u nizu žrtava tog nazovi-temperamenta i potrebe da se upliće u tuđe priče. Tim gore što iz splitskog stanja uma taj dio grada i, evo, Hajdukove publike, ne mogu pobjeći ni kada se traži minimum racionalnosti i konteksta. Pogotovo zato jer su, za promjenu, čitav grad i regija ujedinjeni oko jednog cilja, te jedne želje za koju se nadaju da će im Hajduk konačno ove sezone ispuniti, a to je titula prvaka.

Kad je Benrahou prošle zime stigao u Split iz francuskog Nîmesa, bio je pozdravljen kao primjer igrača na kakvima je sportski direktor Mindaugas Nikoličius izgradio ime. Čovjek je došao kao slobodan igrač u najboljim godinama, sa statistikom koja je govorila da je u 43 utakmice u elitnom rangu francuskog nogometa — koji je igrao s Nîmesom, ali i Bordeauxom — zabio 10 golova i dodao im devet asistencija. Uklapao se u Lekin sustav, barem onaj koji je on sam po dolasku htio implementirati, ali odmah je bilo vidljivo da je u pitanju kreativac s potencijalom koji se može iskoristiti u različitim ulogama.

Nakon što je prošlog proljeća u 14 utakmica ubacio četiri gola i dodao im pet asistencija, to je bilo dovoljno za publiku da ga proglasi "facom", nabijajući mu nadimke kao što su Ben Hur ili Ben 10, po uzoru na animirani serijal. Bio je instant-faca, ali kako je Lekin nogomet vraćen na tvorničke postavke, s većim fokusiranjem na kontrolu igre i rezultata, tako je i Ben Hur upao u krizu forme. Leko mu je davao povjerenje, ali u tom grču Benrahou je u prvom dijelu sezone ubilježio samo jednu asistenciju, također u Gorici, ali taj put u porazu. Dolaskom Mislava Karoglana minutaža mu se smanjila, iako je davao znakove života; prvo je asistirao u 3:1 pobjedi nad Varaždinom, a onda je u prosincu i zabio za veoma važan bod na gostovanju kod Lokomotive.

Sam je Karoglan preko Benrahoua objašnjavao ono što paralelno mnogi hajdukovci propuštaju, a možda i izbjegavaju notirati. "Nisam bio zadovoljan njim i njegovim treningom", naglasio je trener nakon slavlja u Gorici. "To sam mu kroz protekla dva tjedna i rekao. Dobio je priliku, treba ovako nastaviti".

Da, Hajduku nasušno treba širine i različitih opcija, pogotovo uslijed niza ozljeda koje su prorijedila momčad. Realnost je, s druge strane, takva da se širina stvara angažmanom, a odluke o tome donosi isključivo trener na temelju onog što vidi u svakodnevnom radu s igračima. Iz takvog je pristupa — jedinog ispravnog — isplivao i Anthony Kalik, za kojeg bi vam također gomila ljudi još po završetku jesenskog dijela polusezone reklo kako se ni ne sjećaju da je on uopće na rosteru. Međutim, i sam je stožer naglašavao kako je njegov angažman na treninzima sve bolji i bolji, a kad je dobio drugu šansu u momčadi, praktički se i tijekom kriznih trenutaka na početku ove polusezone vinuo sve do razine prvotimca. On je, dakle, prošao put od štrace do face.

Benrahou je, po svemu sudeći, baš zbog poboljšanog angažmana na treninzima i došao u prvi plan kao starter u Gorici. Iste one uoči koje se trebao 'opravdavati' pred frustriranim splitskim ćakulama i grintanjem oko profila na Instagramu. Čistim izmišljotinama podigla se hajka na igrača, baš u trenutku kad su njegovo samopouzdanje i status u momčadi krenuli uzlaznom putanjom. Teško je sjetiti se kad je zadnji put potreba za grintanjem izražena u gorem trenutku i u bizarnoj inkarnaciji.

Srećom po njega i Hajduk, Benrahou je na najbolji način pokazao da ga te priče nisu uspjele poremetiti. Prije bi se moglo reći da su iz njega izvukle dodatni motiv koji je pretvorio u vrlo važan i kompletan nastup, baš onakav kakav momčad od njega u ovom trenutku treba.

Marka Livaju neće zanimati ni poljuljati to što mu kojekakvi likovi poručuju da je "debeo" i komentiraju stil života izmišljajući svakakve laži, periodičnu mu bildaju 'udaračku' statistiku tobožnjih sukoba u svlačionici. On je i sam odrastao u takvom okruženju i u njega se svim srcem vratio. No, nisu svi kao on, 'cijepljeni' od takvog (auto)destruktivnog mentaliteta. Neki igrači protumačit će sve to kao istinsku hajku na sebe i ona će negativno utjecati na njih.

Split živi za titulu, ali mora naučiti da grintanje u ovom slučaju postaje bliže onoj germanskoj definiciji pojma nego onoj talijanskoj. Umjesto da izazovu želju i volju, neke će samljeti u vječnoj izmjeni dodjeljivanja statusa faca i štraca.

[miro]

Čitamo neki dan na facebook stranici "I moje dite ce navijat za Hajduk" kako čestitaju rođendan legendi Hajduka Florinu Ćernatu koji je igrao 69 utakmica za Hajduk i imao 12 golova i 12 asistencija.

Benrahou, s druge strane u 43 utakmice skupio 8 golova i 10 asistencija, a uopće nije ni standardan prvotimac.

Samo mala perspektiva. Moje mišljenje je da je podcijenjen.