Search

[Aspalathos]

SD P.S.

Pojavio se čovjek koji je Hajduku veća opasnost od gubitka titule, on može 'uzdrmati temelje' narodnog modela

Pojavio se čovjek koji bi mogao sve promijeniti. I to iz temelja, uzdrmati i temelje modela upravljanja Hajdukom, ali i kompletnu strukturu na Poljudu.

Pojavio se nakon još jednog u nizu razočarenja na koja su navijači Hajduka navikli posljednjih godina, još malo pa ćemo pisati i posljednjih desetljeća, jer blizu smo toga da se zaokruži i 20 godina bez titule prvaka. Uf, da je tko to rekao. Još u onoj jakoj jugoslavenskoj ligi i ajde, s Partizanom, Zvezdom, Željom... Ali u siromašnom i skromnom nadmetanju unutar hrvatskih okvira za klub i puno manjeg renomea od Hajdukovog i deset sušnih godina je 'ajme majko', a 20 bi bilo... A tu smo, pred vratima perioda koji će se, što se rezultata tiče, crnim slovima upisati u klupske almanahe 'bijelih',

No, kroz sve se to proteklih godina brodi na valu populizma i priče o narodnom modelu. Jer Hajduk je sada 'naš', a rezultati će doći, kad - tad.

Ipak, strpljenje je mnogih navijača Hajduka već odavno pri kraju, a balun očekivanja koji je napumpan do krajnjih granica dovođenjem Perišića, Brekala, Kleinheislera te povratkom Kalinića na rubu je pucanja. Sasvim su se ozbiljne pukotine dale vidjeti nakon poraza od Lokomotive. Dogodilo se prvo na stadionu da je 'sjever' pjevao jednu pjesmu, a 'istok' neku drugu. Podijelio se navijački puk već na Poljudu.

Potom se na Sirobuji dogodila 'minijatura' s transparentima, porukama Marku Livaji. Neke je navijače 'začešalo' što se Livaja, nakon poraza od 'lokosa' kojemu je i on kumovao promašenim penalom, sa svojom Iris odvažio na kratki put u Grčku. A što bi trebao, ako su dobili par slobodnih dana? Zatvoriti se u neku kriptu i stisnutim rukama moliti:

- Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.

Bi li to bio bolje? Ili što, da je otišao odraditi dva kruga po Marjanu? Ma dajte, Livaja je takav kakav jest, specifičan 'paket' s naslovom 'uzmi ili ostavi'. I takav Livaja je proteklih godina dao Hajduku toliko da može promašiti idućih deset penala zaredom, da ih puca koljenom, petom i guzicom, a da i dalje bude heroj 'bijelih'.

Uglavnom, prvotna poruka na Sirobuji dobila je nastavak, na istom mjestu je par sati kasnije osvanuo transparent kojim se one autore prvotne poruke, kojom je Livaja napadnut, proglašava Riječanima, Srbima...

E sad, to je taj čovjek koji bi mogao promijeniti sve. O čemu se radi. Mislili vi ili ja o Livaji jedno ili drugo, osnova demokracije trebala bi biti da to javno izrazite i kažete, bez straha da će vam se nešto dogoditi.

Ovaj drugi transparent sadrži i prijetnje 'riječkim Srbima' kako će im izgorjeti Rijeka i Učka.

Ma zamislite. Poanta je u tome da ispada kako nešto protiv Livaje mogu imati samo Riječani i Srbi? Zar ne bi trebalo biti legitimno, pa čak i poželjno, da i unutar Hajdukovog navijačkog puka ima onih koji su spremni tako misliti i to artikulirati? To je draž demokracije. Zar sa 'sjevera' trebaju prijetiti navijačima na 'istoku', 'kolačiti' oči prema njima i mahati stisnutom šakom, ako oni pjevaju nešto drugo? Pa i jedni i drugi su, sasvim izgledno, članovi Hajduka. Samo se ne slažu oko svega.

Slogan 'jedna duša, jedno tijelo' je simpatičan, ali nikako ne treba tome dodati 'jedan mozak'. Ključno je da unutar te vojske navijača svatko opet ima pravo i može razmišljati svojom glavom.

E ako se to ne dopušta. Ako ste, prozivajući Livaju, Jakobušića ili Nikoličiusa vi postali Srbin ili Riječanin (pazite uvreda), onda je sama srž modela više nego upitna. Prema nekim je informacijama prvi transparent diverzija Armade. Ako to i jest tako, to ne mijenja suštinu. Niti slike s Poljuda. Nezadovoljstvo se nakuplja.

S obzirom na velika očekivanja navijača i još veće plaće pojedinaca iz svlačionice koji ih ničim nisu opravdali, pojava 'čovjeka' koji misli drugačije znatno je ozbiljnije upozorenje ljudima koji misle o dobrobiti Hajduka nego opasnost da još jednu sezonu ostanu bez titule.

- Šteta bi bila da se model sada dovede u pitanje, a ima toliko dobrih stvari - kaže mi jedan prijatelj prije par dana.

Doista ima, gomilu dobrih stvari i bila bi šteta. Ali ga treba i brusiti. Pravo na kritiku svakako je tu u vrhu prioriteta. Stoga je pojava čovjeka koji je objesio prvi transparent, onaj protiv Livaje, iznimno bitna. On je taj. Ne govorim ovdje 'plastično' o konkretnom čovjeku koji je doista transparent objesio, moguće da je to i čin Armade, no sve je više nezadovoljnih i imaju drugačija mišljenja. Treba ih pustiti da se izraze.

[Aspalathos]

SD P.S.

Lukši Jakobušiću ostalo je ispuniti još samo jedno obećanje, da ode; Ljudi 'iz sjene' Hajduka sada imaju najteži zadatak

Dokle seže 'zečja rupa'? Jasno je sada valjda svakome da Mislav Karoglan nije trener po mjeri ambicija Hajduka. Barem ne zasad. Njegova izjava kako je sve pripremio i znao gdje će biti prostor, ali igrači se ne trude koliko i on je čudesan autogol neiskusnog trenera.

Pa nije zadatak čovjeka koji vodi momčad nacrtati linije na ploči. Ne samo to. To nije niti pola posla, motivacija, ili famozna Ćirina galvanizacija nešto je što mnogi nikad nemaju u sebi i onda se čude kako im 'svlačionica puca', a oni su sve lijepo nacrtali.

Jasno je valjda i da Mindaugas Nikoličius nije složio koktel igrača kakav se traži. Ima tu svega, ali kao kad kuhate, a sve su solidni sastojci, no na kraju nije po volji nikome. Ili niste dobro blenderom sve izmiksali, ili začinili, ili ste baš neki ključni sastojak propustili staviti. Nikoličius također nije taj.

A nije, valjda je i to jasno, ni Lukša Jakobušić taj. Njegov golemi ego ni izbliza ne prate rezultati njegovog kluba.

- Lakše je bilo ostaviti Ivana i vaditi se s njim, ali mislim da to ne bi bilo dobro. Mislav nije najbolji trener na svijetu, ali je najbolje rješenje za Hajduk. Mandat će mi isteći na kraju godine, ako ne osvojimo naslov jasno je da je to neuspješna sezona i da me ne morate smjenjivati, sam ću otići. Imamo znanja i mudrosti da budemo prvi. Sve osim duple krune... Hajduk treba naslov radi ljudi, radi emocije. Treba nam Europa, lakše ćemo u nju kao prvaci. Sljedećih deset godina trebamo biti uspješni i moćni - izjavio je kada je umjesto Ivana Leke vratio na klupu Mislava Karoglana.

Leko je bio njegova glasna patnja, tražio ga je toliko, a na kraju utopio zajedno sa svojim ambicijama. Vratio Karoglana i sada opet svi žale zbog toga. Jakobušić na sportskom planu luta, on nije taj. U srednjoj školi mi je profesoru iz 'hrvatskog' omiljena izreka bila:

- Volove se drži za rogove, a čovjeka za riječ.

E pa nadamo se da će se Jakobušić držati obećanja. Makar ovog. Obećanje o tituli hlapi kao mjehurići otvorene boce mineralne, a Kup, došao ili je, nije nikakva utjeha. Bez titule ove godine Jakobušić nije ispunio niti očekivanja zadana Strategijom kluba. Svlačionica je očito u rasulu, svjedoče tome riječi Mislava Karoglana. Potrošio je Jakobušić gomilu trenera, luta, riskirao, kockao se i... Čini se izgubio. Ostaje još samo ovo obećanje koje može ispuniti. Da ode.

Ostaje vidjeti što će ostaviti iza sebe, kakvo financijsko stanje, kakve račune. Ono što zasad znamo ostavio je 'šminku'. Hajdukov magazin koji kupi prašinu u skladištu, Hajdukove vijesti koje valjda počinju, kao u onom crnogorskom vicu, s 'dobro večer predsjedniče'... Broj članova ne pripisujem njemu, priča je to koja je počela i vrti se bez njega, na krilima očekivanja navijača, oni su ti...

Lukša Jakobušić, Dubrovčanin koji je vaterpoliste Juga doveo do pet trofeja u jednoj sezoni, s Hajdukom nije pronašao pravi put. Sada je na članovima Nadzornog odbora da donesu pravu odluku. da izađu iz svoje sjene. A ta odluka nije lagana. Što i kako dalje? I najbitnije - kad? Treba li Hajduku nova garnitura već prije početka sezone, novi početak, da još jedna godina ne ode 'u vitar'? Bilo bi dobro. Pa makar ta odluka bila i da Jakobušić nekako pogazi riječ i ostane. Ako se to prolongira do rujna i novi predsjednik uprave dođe na već postavljenu situaciju, 'adio Mare'.

Sad je na Nadzornom odboru da se dokaže i da povuku pravi potez. Da opravdaju povjerenje koje im je narod dao.

[Aspalathos]

SD K.M.

Ostvarilo se ono čega su se na Poljudu najviše bojali, iako se ovoj grupi igrača toleriralo više toga nego mnogima prije

Kad biste pitali one koji su slagali ili sudjelovali u slaganju današnje garniture igrača u Hajduku čega su se najviše bojali, odgovor je kod većine bio isti. Istina, postojao je strah od neuspjeha poput ovog koji se odvija trenutno. Postojao je i strah da pojedinci neće pružiti ono za što su dovedeni. Također je postojao strah od ozljeda koje će poremetiti ritam momčadi. Ali jedan strah je bio najveći i on se ostvario, a to je da skup nogometno kvalitetnih individualaca nije momčad.

Da nešto ne valja u svlačionici Hajduka jasno je svakome tko prati splitski klub na dnevnoj bazi još i od ranije. Oni upućeniji znaju i relacije odnosa među igračima koji očito nisu doživjeli klik kao grupa. Ako bismo to sveli još jednostavnije, nisu svjesni do kraja veličine kluba u kojem igraju i stavili su svoje "ja" ispred zajedničkog cilja. Može to svaki pojedinac unutar kluba osporavati koliko god želi, baš kao što su i neki od nas sami žmirili pred očitim. No, svima je sad jasno bez skrivanja da u klubu ne postoji poštovanje hijerarhije, kao ni profesionalnih standarda koje bi svaki ozbiljan klub trebao imati.

To je dijelom u svojoj izjavi potvrdio i Mislav Karoglan na konferenciji za medije nakon poraza od Dinama kad se dotaknuo odnosa u svlačionici. Nije baš ni mjesto, a ni vrijeme, gdje bi se o tome trebalo pričati, a na koncu je to djelovalo i kao osobni alibi za neostvarene ciljeve. Od bezazlenog pitanja o prilikama koje je imao Fahd Moufi na derbiju otkrio je više nego što je vjerojatno itko očekivao u klubu i oko njega.

Dotaknuo se priprema na kojima se odvio događaj koji je dodatno poremetio odnose. Kažemo dodatno jer takvih situacija je po svemu sudeći bilo i ranije, a eskalacija se dogodila u najgorem mogućem trenutku za klub. Nije sad više trenutak u kojem bi se metrom mjerila krivnja svakog pojedinca jer šteta je napravljena i to na račun institucije koju kolektivno nisu prepoznali kao takvu. Nitko, ali baš nitko, nije veći od kluba koliko god to u sebi ili javno mislio. Ni predsjednik, ni sportski direktor, ni drugi zaposlenici, ni trener pa ni igrači koliko god dobri u svom poslu bili. Svi će sutra biti samo crtica u bogatoj povijesti kluba, a kako će ih pamtiti do kraja ove sezone ovisi samo o njima.

Za ovu grupu igrača postoje dvije opcije, loša i malo bolja, jer u onu dobru po prikazanom ovog proljeća ni sami ne vjeruju više. Ona loša kaže da će u povijesti ostati kao najskuplje plaćeni promašaji iz sezone u kojoj se najavljivala dupla kruna, a dupli je bio samo budžet. Ili druga opcija u kojoj će uzeti još jedan trofej kupa, treći zaredom, ali ovog puta kao utješnu nagradu za sva očekivanja. Da bi ostvarili onu dobru, e tu više ne ovisi samo o njima, jer ono što je bilo do njih uspjeli su prokockati, a zlobnici će se naslađivati pa kazati 'kao što se i kockalo s njihovim dovođenjima'. Netko će kazati i da je pritisak bio velik te da je to uzrok pucanja, ali nije laž ni reći da nijedna grupa igrača nije imala veću podršku s tribina te da im se više toleriralo što se nekim drugim generacijama nije.

Budimo realni, veliki broj tih imena u svlačionici mnogi bi i sami sutra potpisali da su u toj prilici, stoga nema puno smisla tražiti grešku u tom segmentu, ali ima u načinu slaganja. Jer jedno je kako razmišljaju navijači, a drugo je što su stvarne potrebe momčadi i zašto bi se po tom pitanju trebala poštovati strategija, a ne da ona tri godine bude samo skup slova na papiru. Kad se u jednom trenutku stvori tolika koncentracija individualne kvalitete za očekivati je da će doći s njom i ona negativna strana svakog posla u kolektivu, a to je i koncentracija nekontroliranog ega. Pa ako onaj koji bi u tome svemu trebao pronaći balans to ne uspije onda je cijela priča osuđena na slom, a upravo to se odvilo u svlačionici Hajduka.

Trener je (i nije prvi ovoj grupi igrača), koliko god stručan bio, pokazao ovog proljeća da nije taj, a igrači svojim pristupom, međusobnim gestikulacijama na terenu te rezultatima da nemaju prihvatljiv odnos prema dresu koji nose. Ako netko nije u stanju osobne razmirice ili svoj ego te osobne interese i komfor staviti po strani u interesu ciljeva kluba onda je tu višak bez obzira na svoj doprinos, bio on veliki ili mali, i to je minimum koji bi se tražio u bilo kojem poslu.

Nije ni laž kazati da je igranje u Hajduku postala komfor zona igračima kojima, koliko je poznato i dostupno, prema izjavi Karoglana 'ne fali ni ptičjeg mlijeka'. U takvim uvjetima minimum očekivanja, što je i rješenje, bi trebao biti poštovanje hijerarhije, a i postojati profesionalni angažman za posao koji je bolje plaćen nego onima koji ih svaku utakmicu prate i zapravo im sve to omogućavaju. Prvi koji bude imao hrabrosti to sprovesti i uspije ovu grupu, ako ostanu na okupu, pretvoriti u momčad imat će i temelj za vjerovati u rezultat. Dok to ne ostvari, nijedan odlazak u Prag ili team building neće ispraviti situaciju.

[Aspalathos]

SD A.J.

Svaki trofej je dobrodošao, ali govoriti o važnosti Kupa za Hajduk u kontekstu Europe je promašeno

Nakon poraza od Dinama u prvenstvu, kojim je Hajduk skoro ispao iz utrke za naslov prvaka, mnogi navijači Bijelih okrenuli su se Kupu kao nekakvoj utješnoj nagradi. Modri opet u srijedu navečer stižu na Poljud na polufinale natjecanja koje je splitski klub osvajao protekle dvije godine i koje će opet pokušati osvojiti.

Naravno da hoće, nogomet se igra zbog pobjeda i trofeja, i svaki se računa. Usto, svaki derbi s Dinamom je važan, makar bila riječ o prijateljskoj utakmici... Ali govoriti o važnosti Kupa za Hajduk u kontekstu Europe je promašeno. Tvrdnja da je taj trofej bitan jer od ove sezone vodi u pretkola Europske umjesto Konferencijske lige je gledanje svijeta kroz toliko ružičaste naočale, da se više ni nijanse ne raspoznaju.

UEFA je napravila velike promjene u sustavu kvalifikacija za europska natjecanja, a u kontekstu našeg Kupa najvažnija je ta da pobjednik više ne ide u pretkola trećerazrednog natjecanja UEFA-e nego svoj put započinje u drugorazrednom.

To znači da bi Hajduk u slučaju trećeg uzastopnog osvajanja Kupa imao jedan "padobran", odnosno ako bi ispao iz kvalifikacija za Europsku ligu, "spustio" bi se u Konferencijsku. No, osim dvije utakmice više, ta prednost u osnovi ne znači previše, jer se kreće od 1. pretkola EL, a tek ulazak u playoff rundu znači izravan plasman u skupine Konferencije lige ako se ispadne otamo. S tim da se mora uzeti u obzir da u 3. i 4. pretkolu u ždrijeb ulaze i ekipe koje ispadnu iz kvalifikacija za Ligu prvaka, a svi znamo koliko je nizak Hajdukov koeficijent.

Ispadanje u 2. i 3. pretkolu Europske lige znači dvije ili barem jednu kvalifikacijsku rundu u Konferencijskoj ligi, a vidjeli smo kako su Bijeli tamo prolazili proteklih sezona i na kakvog protivnika su, primjerice, naišli pretprošlog ljeta (Villarreal).

Također je važno naglasiti da je UEFA uvela i jednu promjenu koja nimalo ne odgovara našim klubovima, a to je da klubovi koji ispadaju iz višeg natjecanja u niže ne prenose koeficijent nositelja, nego nenositelja. Konkretno, ako Hajduk kao nenositelj ispadne iz Europske lige, u Konferencijskoj ligi će u ždrijebu imati svoj originalni koeficijent, a ako ispadne od nenositelja, u ždrijebu sljedeće runde KL imat će koeficijent tog nenositelja. To je razlika u odnosu na prije, jer se do ove sezone u niže natjecanje uvijek prenosio koeficijent nositelja.

Dakle, važnost osvajanja Kupa za Hajduk ogleda se isključivo u tome što će, kako god okreneš, Bijeli odigrati dvije utakmice više. No, to ne znači da će u Europi doći dalje nego proteklih sezona. Dapače, bit će u vrlo sličnoj situaciji.

Klupska strategija u kojoj je Lukša Jakobušić taksativno nabrojao rezultatske ciljeve po sezonama već je pala prošlo ljeto, jer Hajduk opet nije uspio ući niti u grupnu fazu Konferencijske lige. Nakon novog neuspjeha na europskom planu te poslije smjene Ivana Leke i vraćanja Mislava Karoglana na klupu, predsjednik Hajduka je nedvosmisleno iskomunicirao da je titula ove sezone cilj, a ne više samo želja koja se može prolongirati sve dok Strategija to dopušta.

Momčad koja se proteklih godina gradila, financijsko "rastezanje" kluba i sve promjene trenera, koje su kod Jakobušića bile jednako česte i (ne)logične kao i kod njegovih prethodnika bili su usmjereni prema zadnjoj punoj sezoni Jakobušićeva mandata i sve osim naslova prvaka se treba smatrati ogromnim neuspjehom.

Aktualni predsjednik u puno je segmenata podigao klub na višu razinu, ili barem svojim potezima animirao hajdučku javnost da se uključi u cijelu priču direktnije nego inače, ali to ne treba skrenuti pažnju s činjenice da je sve to napravljeno s ciljem osvajanja titule ove sezone, bez koje će cijeli proces biti smatran neuspješnim.

Ne zato što su navijači nakon dva uzastopna osvojena Kupa sada razmaženi, već zato što im je tako obećano. Splitski klub proteklih je godina financijski vođen s mišlju o tituli prvaka koja će s jedne strane značajno olakšati lov na jesen u Europi, a s druge spriječiti Dinamo da se plasira u redizajniranu i proširenu Ligu prvaka koja donosi značajno veće prihode nego dosad, zbog kojih bi se zagrebački klub još više financijski i kvalitativno udaljio od ostatka lige.

Također, u svemu je vrlo važan aspekt i sastav kadra. Opet se pokrenula priča o "preplaćenim strancima" predvođenim generalom Vadisom, a klub se odmaknuo od svojih mladih igrača i sve karte stavio na iskustvo. U Strategiji između ostaloga stoji da "prosječna dob A momčadi kluba treba biti između 24 i 26 godina", a ako pogledamo momčadi koje su klubovi HNL-a slali na teren u dosadašnjem dijelu sezone, Hajdukova je najstarija, s prosjekom od točno 26 godina.

Sve se to može smatrati legitimnim ako se rezultatski ciljevi ostvare, ali neki koji su navedeni u Strategiji već nisu ostvareni, dok je i ovosezonski u najboljem slučaju još samo teoretski dohvatljiv. U tom smislu, Kup je teško percipirati čak i kao nekakvu utješnu nagradu.

Bi li novi trofej Hajduku dobro došao? Naravno da bi. Trebaju li Bijeli dat sve od sebe da izbace Dinamo u polufinalu? Apsolutno. Ali poznavajući Hajdukovu noviju povijest i uzevši u obzir cijeli kontekst, priče o važnosti Kupa jer ti omogućuje "lakši put" u Europi totalno su promašene.

[Aspalathos]

SD A.J.

Jakobušić je napravio isto što i Brbić - i jednostavno je morao otići. Sve što je postigao temeljeno je na iluziji



Prvi koji je platio za Hajdukov debakl ove sezone je onaj koji i jest najveći krivac - predsjednik Lukša Jakobušić. I to nije krivac samo po "zapovjednoj odgovornosti", već i zbog svojih poteza koji su rezultirali nikad skupljom ekipom koja je ispala u polufinalu Kupa i koja će na kraju sezone teško i do drugog mjesta u prvenstvu, a kamoli do najavljivane titule.

Jakobušić je nakon svakog neuspjeha podizao ulog i na kraju došao u situaciju u kojoj se svi kockari kad-tad nađu. Više nije imao prostora za manevar, već je samo mogao čekati i nadati se da će se sve završiti sretno po njega. Ali nogomet tako ne funkcionira... Više potrošenog novca ne znači nužno veće šanse za uspjeh, isto kao što bezumno mijenjanje trenera donese samo kratkotrajni pozitivni šok, ali ne i dugoročnu stabilnost.

Pogotovo kada se treneri mijenjaju ne uzimajući u obzir stil i pristup koji oni sa sobom donose i ne razmišljajući o tome koliko će njihove otpremnine opteretiti klupski budžet. Ukratko, Jakobušić se pri odabiru trenera uopće nije vodio Strategijom koju je sam dijelom i pisao.

Tako je Valdasa Dambrauskasa htio smijeniti nakon poraza u nebitnom Superkupu, nakon što je čovjek podigao momčad i donio Bijelima prvi trofej od 2013., pa ga je onda smijenio nakon prve manje krize. Onda je na njegovo mjesto postavio Mislava Karoglana pa ga šutnuo sa strane da bi doveo Ivana Leku, čija filozofija jednostavno nije bila adekvatna kadru koji je imao na raspolaganju, iako u Strategiji jasno stoji da se trener bira prema ekipi, a ne obrnuto.

Leko se onda s vremenom prilagodio situaciji, a nakon što su i njemu kola krenula nizbrdo, Jakobušić je u bizarnom slijedu događaja na klupu vratio Karoglana i na presici koja je odisala apsurdima jasno dao do znanja da će otići ako ne uspije ostvariti cilj, odnosno osvojiti titulu.

Drugim riječima, napravio je isti manevar kao i Marin Brbić 2020., koji je Jakobušića prvotno i doveo u klub, tada na mjesto dopredsjednika. Brbić je nakon ispadanja od Gzire u kvalifikacijama za Europsku ligu 2019. obećao da će otići ako ne osvoji drugo mjesto u HNL-u (koje je te sezone vodilo u kvalifikacije za Ligu prvaka).

Hajduk je na kraju završio kao peti, a Brbić prvotno nije htio dati ostavku, već se tek nakon izraza nepovjerenja od Našeg Hajduka na Glavnoj skupštini odlučio na takav potez. Svoju namjeru da ostane objasnio je težnjom za kontinuitetom upravljanja.

Istom mantrom vodio se i Jakobušić, koji je svaku smjenu trenera i zadržavanje Mindaugasa Nikoličiusa na poziciji sportskog direktora objašnjavao željom da se zadrži kontinuitet upravljanja. Takav stav u mnogočemu je licemjeran, jer upravljanje dolazi s određenom odgovornošću, odnosno pozicija predsjednika i njegove odluke ne mogu biti amnestirane od posljedica, pogotovo kada se te posljedice izravno kose s pričom o kontinuitetu.

Drugim riječima, ako priča o kontinuitetu struke opetovano pada u vodu kod svake mini krize, onda je licemjerno zazivati kontinuitet upravljanja ako se ključna obećanja, na temelju kojih generiraš goleme prihode i maksimalno povećavaš rashode, ne ispunjavaju.

Jakobušić je animirao hajdučki puk te dostigao rekordni broj članova i pretplatnika, kao što je zajedno sa suradnicima podigao i marketinški segment na puno veću razinu. Ali ništa od toga ne bi bilo moguće bez obećanja o jeseni u Europi i tituli, koji su bili navedeni i u Strategiji. Dakle, i ono što je sad već bivši predsjednik Hajduka napravio dobro, velikim dijelom se oslanjalo na obećanja koja su se pokazala ispraznima.

I igrači koji su trenutno na Poljudu, iako bi po kvaliteti trebali biti u boljim klubovima, također su privučeni tim obećanjima, dok činjenica da se uz ovakav kadar Hajduk od "jesenske titule" u deset kola srozao na treće mjesto s 10 bodova zaostatka za vodećom Rijekom i četiri za Dinamom koji ima utakmicu manje, djeluje kao još veća tragedija u cijeloj priči.

Kada je Jakobušić smijenio Leku i na klupu vratio Karoglana, napisao sam da će, ako Hajduk na kraju sezone ne osvoji naslov, sve to izgledati kao jedna velika parodija. I nažalost, na kraju izgleda točno tako.

Nogomet je sport/biznis koji je izuzetno volatilan i ništa ti nije zagarantirano. Jedna sudačka pogreška ili promašen kazneni udarac mogu značiti razliku između uspjeha koji ti donosi 20-ak milijuna eura i neuspjeha zbog kojeg se klub mora namučiti da bi izašao iz minusa. I baš zbog toga se čelnici klubova ne bi trebali razbacivati specifičnim obećanjima za koja ne znaju hoće li ih moći ispuniti, niti financijski preopterećivati klub znajući da će to već možda sutra biti problem nekog drugog.

Ili ako već obećavaju brda i doline, a otkotrljaju se nizbrdo na prvoj uzbrdici, onda trebaju sami otići. Jakobušić možda stvarno jest najbolji izbor za Hajduk ako ga se stavi izvan konteksta, ali to mu ne daje za pravo trošiti šakom i kapom i obećavati Europu i titule, bez ikakve odgovornosti ako se obećanje ne ispuni.

Preživio je dovoljno kriza u svom mandatu i svaku je rješavao tako što bi smijenio trenera, kako to i obično svi rade. Nije bio ništa drugačiji od drugih, eventualno je imao dobar nos za biznis, ali u nogometu se sve na kraju svodi na rezultat.

Mogao je iskomunicirati javnosti da cilj nisu titula, Europa ni trofeji, već financijska održivost i igranje bez rezultatskog imperativa. Samo znate koji je problem s tim? To što bi onda već odavno bio smijenjen zbog manjka ambicioznosti. Valjda je bolje biti ambiciozan bez temelja i pumpati hajdučku javnost željnu titule nerealnim ciljevima do kojih pokušavaš doći na pogrešan način, pa onda bacati pod vlak trenere.

Jer oni su valjda krivi što u završni čin borbe za titulu ulaze bez adekvatnog lijevog beka, ili što ti je jedina zamjena u vrhu napada za Livaju Nikola Kalinić...

Sve što je Jakobušić postigao bilo je temeljeno na iluziji za koju ni sam nije bio siguran da će se pretvoriti u realnost, ali ju je svejedno tako prodavao javnosti. Da je uspio, bio bi heroj. Ovako, ispada samo još jedan u nizu neuspješnih predsjednika koji je na nekakav drugačiji, moderniji i možda malo blaži način ostavio klub u kaosu.

[Aspalathos]

SD K.M.

Tko će naslijediti Jakobušića? Od samostalnosti se promijenilo 16 čelnika Hajduka, od nekih se klub godinama oporavljao

Tko će naslijediti Lukšu Jakobušića? Pitanje je koje mori svakog navijača Hajduka nakon što je predsjednika smijenio Nadzorni odbor. Sve je to odrađeno pod opravdanjem izostanka obećanih rezultata, uz tvrdnju kako imaju spremnog jakog kandidata već duže vrijeme koji će preuzeti funkciju za mjesec dana.

Prvo ime koje je procurilo u javnost bilo je ono proslavljenog vaterpolista Josipa Pavića, danas 42-godišnjeg državnog tajnika u Ministarstvu turizma i sporta. Međutim, nije dugo trebalo za donijeti zaključak kako on ne zadovoljava ključne uvjete Kodeksa upravljanja Hajdukom, a to su upravljačko iskustvo i politička povezanost, tj. nepristranost.

Dakle, dvije stvari koje mogu razdijeliti dvije ere u povijesti Hajduka od samostalnosti Hrvatske. Podsjetila je ova situacija na period kad se lomila sudbina kluba između stečaja i transparentne budućnosti kojoj su navijači dugo težili te je se potrudili izboriti. Financijske makinacije i malverzacije koje su se odvijale i završile na sudu pod optužnicama, a neke i otišle u zastaru, rodile su evolucijsku ideju i eru Našeg Hajduka u kojoj klub trenutno djeluje.

U toj ideji važan dio je bilo odmicanje kluba od politike i političara te onih koji su usko vezani uz nju. Uzrok tome je jasan pa je još i jasnije zašto se danas puše i na hladno kad se netko blizak politici, bez obzira na svu dobronamjernost i časnost u svom dosadašnjem radu, povezuje s klubom. Zato i ostaje nejasno kako se dogodilo da se onda i dovodi u vezu s rukovodećom funkcijom u klubu nekog tko za to ne ispunjava već spomenute uvjete.

Od samostalnosti do danas promijenilo se 16 predsjednika na čelu Hajduka. Deset do NH ere i šest u njoj, a niti jednog od njih nije zaobišlo neko turbulentno razdoblje u klubu, bilo teže ili lakše. Neka razdoblja su sami kreirali, neka su dobili u dotu, a od nekih se klub godinama oporavljao (financijski) i može se kazati da se oporavlja još danas (rezultatski) pa ćemo se ukratko prisjetiti svakog od njih.

Prvih deset predsjednika se u pravilu biralo po političkom ključu, uglavnom u vezi s političkom opcijom koja je tad bila na vlasti. Kad bi rekli kao lošija verzija onog što je bilo u vrijeme socijalizma ne bi puno pogriješili. Bio je to model koji nije mogao pratiti vrijeme u kojem djeluje, a još manje apetite pojedinaca koji su upravljali klubom. No i takav je imao određenu podršku mase u svoje vrijeme što zbog rezultata, što zbog pripadnosti lokalnom etnicitetu (Split i bliža okolica) ili nekom drugom bliskom interesu.

'Bijeli' su u HNL ušli u mandatu uglednog znanstvenika i bivšeg igrača Stjepana Jukića-Peladića. Njegovo vrijeme obilježio je rat za nezavisnost Hrvatske, a posebna su dva događaja. Teška su vremena bila, u nekim dijelovima Hrvatske ratni sukobi su već ozbiljno buktjeli, a najava najgoreg bila je u Vukovaru. Nekoliko dana nakon masakra nad hrvatskim policajcima u Borovu Selu u klubu je vladala dilema 'otići, ili ne u Beograd?' na finale posljednjeg Kupa Jugoslavije u sezoni 1990./1991. Odlučeno je uz političke intervencije da nastupe s crnim florom u znak sjećanja na policajce iz Borova Sela, a nastavak je već svima poznat u finalu protiv Crvene zvezde koja je bila prvak Europe.

Drugi važan trenutak u Jukićevom mandatu je i njegova posljednja godina stolovanja u klubu. U prvoj sezoni HNL-a prvak je bio Hajduk, a nedugo zatim osvojen je i prvi hrvatski Superkup, dok je Kup iduće sezone osvojen u mandatu Nadana Vidoševića.

Dolazak tad mladog HDZ-ovog kadra bio je početak puta koji će izmijeniti devet različitih vlastodržaca na Poljudu. Bio je to i početak krize od koje se Hajduk ni danas nije u potpunosti oporavio. Iako je rezultat dao privid kluba na dobrom putu zbog četvrtfinala Lige prvaka, tri uzastopna Kupa i Superkupa te dva naslova prvaka ono što će se kasnije odviti vodilo je klub prema propasti. Sudilo se tadašnjoj vladajućoj garnituri za 55 milijuna kuna utaje plus šest za direktnu štetu Hajduku, a ostavili su i blokirane račune te je ostalo pitanje zašto se europski rezultati nisu više kapitalizirali.

Vidoševića je nakon četiri godine vladavine naslijedio novi HDZ-ov kadar, a to je bio Anđelko Gabrić koji je bio saborski zastupnik i član splitskog gradskog vijeća. Na čelu Hajduka se zadržao samo godinu dana, a naslijedio ga je Željko Kovačević. Još jedan od onih čije ime se vezalo uz financijske malverzacije u klubu. Proveo je na predsjedničkoj funkciji tri godine, a u njegovom mandatu osvojen je jedan Kup.

Sudilo mu se i njegovim suradnicima tog vremena (kad je nastao famozni Hajduk Sirio Sport) za utaju od 100 milijuna kuna. Pravdalo se da je uzrok tome ono što se događalo prije njih zbog čega je klub bio u apsolutnom financijskom rasulu, a ništa drugačiju situaciju nisu ostavili iza sebe i na kraju je gotovo sve otišlo u zastaru.

Hajduk je preživio devedesete, ali i početak dvijetisućitih na račun politike koja ga je cijedila i držala na aparatima. Tek onoliko živim da se zadovolji masa. Zadovoljna je bila masa u mandatu Branka Grgića kad su osvojena tri prvenstva (posljednja titula) i Kup. Vodio je Grgić klub u suradnji s Igorom Štimcem, a ni njihovo poslovanje nije zaobišlo priče o stečaju, inozemnim računima, Sirio Sportu, dugovima i sumnjivim akcijama u ugovorima igrača, trenera te transferima i utakmicama. Sve su to bili razlozi zbog kojih se rađala ideja među navijačima o osnivanju udruge Naš Hajduk, kao korektora za transparentan klub. 

Kao jedna od većih sramota tog doba pamti se otkaz Baki Sliškoviću i pokušaj dokazivanja da nije bio trener tadašnje momčadi koja je uzela posljednju titulu. Štimac je legendi oduzeo priliku da podigne taj trofej i sjeo na klupu umjesto njega pred kraj prvenstva. Sve to se odvijalo u Grgićevom mandatu, još jednom od onih koji su političkom linijom HDZ-a došli do predsjedničke funkcije u Hajduku.

Trajalo je to sve dok državni vrh na čelu s Ivom Sanaderom nije amenovao i potaknuo privatizaciju kluba. Točnije pretvorbu u dioničko društvo koja je bila tadašnje rješenje za spas kluba. Prije nego što će se to dogoditi kratko je predsjedničku funkciju osjetio veliki sportaš Željko Jerkov, koji je stigao do tu kao istaknuti predstavnik Grada Splita. Ipak, njegova vizija slanja kluba u stečaj nije naišla ni na čije odobravanje pa je trajao na toj funkciji svega dva mjeseca. Funkciju je potom preuzeo dotadašnji klupski odvjetnik Mate Tomislav Peroš pod kojim je Hajduk prošao preoblikovanje u dioničko društvo. Od sportskih rezultata taj period je ostao upamćen po finalu Kupa, borilo se s Dinamom i za titulu. Ali dogodila se i Žilina nakon koje došlo do nove smjene.

Bilo je to već vrijeme kad je ideja NH bila blizu realizacije, a požurili su je procesi koji su se odvili od ljeta 2009. do kraja 2010. godine. Čelnu poziciju u klubu tadašnji gradonačelnik Željko Kerum dao je Jošku Svaguši što je nailazilo na veliko neodobravanje od navijača. Kroz taj period igrala se skupina Europske lige, a Torcida je uspjela nakon brojnih kreativnih akcija izboriti da se usvoji Kodeks upravljanja klubom. To je značilo i da Svaguša više ne može biti predsjednik, a naslijedio ga je pokojni Josip Grbić koji je dotad bio direktor u klubu. Otac vratara Ive nije se dugo zadržao na predsjedničkoj funkciji zbog zdravstvenih problema, a u njegovom mandatu realizirani su izlazni transferi Senijada Ibričića i Ivana Strinića te je proslavljen 100. rođendan kluba.

Posljednji prije početka ere NH na čelu kluba bio je Hrvoje Maleš koji je došao na Poljud preko natječaja, a ranije je bio direktor banke. On će ostati u povijesti Hajduka kao jedno od najhrabrijih imena iako mu mandat nije dugo trajao. Razlog je razotkrivanje koruptivnih radnji hrvatske sudačke organizacije na čelu sa Željkom Širićem. Primao je zbog toga brojne prijetnje i dobio zaštitu policije, a mandat mu je trajao malo više od godinu dana.

Nakon prvih izbora za NO u organizaciji NH prvo ime na funkciji predsjednika kluba bio je Marin Brbić. Bilo je to vjerojatno financijski najteže razdoblje kluba, a gašenje je prijetilo sa svih strana. Koja god vrata je Brbić otvarao ispadali su kosturi prošlosti i morao je čistiti nagomilane probleme od ranije. Prodavali su se onda igrači, neki i možda ispod vrijednosti samo za opstojnost kluba, a navijači su uspjeli prosvjedom pred Banovinom izboriti i kredit kojem je Grad bio jamac. Financijsko ozdravljenje se uspjelo postići, a Brbića je nakon četiri godine mandata novi NO 2016. godine odlučio mijenjati.

Ni dan danas nije iskomunicirano što je u klubu točno nakon Brbića radila Marijana Bošnjak iz Osijeka koja je dovedena za provjeru knjiga. Ona je pripremila teren za dolazak Ivana Kosa koji je u dvije godine htio napasti titulu i spominjao se napredak. U nekim segmentima ga je uspio postići, ali otišao je na kraju neslavno i bacio sumnju na svoj mandat. Razlog je bila pretjerana gostoljubivost prema sucima zbog čega je Torcida reagirala, a nakon toga se počelo tražiti novo lice.

Stigao je umjesto njega Jasmin Huljaj iz farmaceutskog korporativnog svijeta, ali pokazalo se da se u nogometnom nije snalazio i zato je kratko trajao. Otišao je na svoju inicijativu, a nakon njega u klub se vratio Brbić kojem je drugi mandat bio manje za pamćenje od prvog. Tad je prvi put u klub došao i Lukša Jakobušić, ali je otišao prije isteka Brbićevog mandata. Nakon što Brbić više nije imao podršku NH koja je komunicirana na neprimjeren način tijekom Skupštine krenulo se u potragu za novim imenom, a stiglo se do poznatog starog imena i ukupno 16. predsjednika otkako je HNL-a.

Konačni sud Jakobušićevog mandata može se dati tek s odmakom kad bude vidljivo stvarno stanje onog što je ostalo iza njega. Činjenica je da se u ovom periodu sa strane poslovanja klub podigao na jednu profesionalniju razinu od marketinga, prodaje pa i u sportskom segmentu s obzirom na rezultate. Jakobušić je podigao apetite navijača, a njegov nasljednik bi po svim parametrima morao biti bolji od njega, barem prema najavama NO. To znači da treba imati veće iskustvo u poslu, točnije više upravljačkog iskustva, kao i znanja o sportskim kolektivima, a možda mu se onda i zažmiri na političku orijentaciju.

Dok takvog traže dojam je kako NO nije naučio lekcije iz novije povijesti. Ako je rješenje bio Pavić ispada da ga sad nemaju, a to je potencijalno ogroman problem u upravljačkoj strukturi i korak unazad. Ukoliko se pokaže da je stvarno tako onda se otvara i pitanje odgovornosti Nadzornog odbora, ali i unaprjeđenja postojećeg modela.

Trenutni model upravljanja još uvijek je najbolji mogući od svih dosad viđenih. Međutim i on ima svoje manjkavosti koje u ovakvim situacijama najviše izlaze na vidjelo. Bilo da je riječ o sportskim rezultatima, bilo da je o pitanjima i razinama odgovornosti za poteze koji direktno ili indirektno utječu na poslovanje kluba. Zato se otvara i pitanje u ovom trenutku je li došlo vrijeme za novu evoluciju?

Predsjednici Hajduka u HNL-u:

Stjepan Jukić-Peladić 21.07.1990.- 12.12.1992.

Nadan Vidošević 12.12.1992. - 25.09.1996.

Anđelko Gabrić 25.09.1996. - 26.06.1997.

Željko Kovačević 26.06.1997. - 12.04.2000.

Branko Grgić 12.06.2000. - 25.09.2007.

Željko Jerkov 26.01.2008.-10.03.2008.

Mate Tomislav Peroš 14.06.2008.-06.08.2009.

Joško Svaguša 07.08.2009. - 22.12.2010.

Josip Grbić 22.12.2010.-26.04.2011.

Hrvoje Maleš 26.04.2011.-19.07.2012.

Marin Brbić 19.07.2012. - 08.04.2016.

Marijana Bošnjak 12.04.2016. - 17.05.2016.

Ivan Kos 17.05.2016.-30.06.2018.

Jasmin Huljaj 04.07.2018. - 16.03.2019.

Marin Brbić 16.03.2019. - 30.10.2020.

Lukša Jakobušić 30.10.2020. - 08.04.2024.

[Aspalathos]

SD M.B.

Novi Hajdukov predsjednik Ivan Bilić ne dolazi sam, na Poljud stiže i 'velika faca koja se razumije u sport'


Hajduk je trenutno bez formalnog predsjednika i bez formalnog trenera i sa sportskim direktorom u ostavci.

Lukša Jakobušić je smijenjen, Marinka Akrap je v.d. predsjednica Uprave, Mislav Karoglan je smijenjen, umjesto njega za trenera postavljen, isto kao v.d., Jure Ivanković, dok je Mindaugas Nikoličius podnio ostavku na funkciju sportskog direktora, premda i dalje obavlja svoj posao u klubu.

Tri od pet ključnih pozicija u klubu, ne računajući pritom na članove Nadzornog odbora, upražnjene su: predsjednik Uprave, sportski direktor (u ostavci) i trener.

Upravu trenutno čine dva člana, već spomenuta Marinka Akrap, do sada članica Uprave i direktorica za marketing što će, najavljeno je, biti i ubuduće, te Ivan Matana kao član Uprave.

OKOMITO I VODORAVNO
Naoko, kriza upravljanja drma Poljudom. No, križaljka se popunjava, već za koji dan i službeno ćemo saznati ime novog predsjednika Uprave, po svemu sudeći to će biti Ivan Bilić. Kakav će predsjednik biti, pokazat će vrijeme.

Njegovo prvi, hitni zadatak, trebao bi biti razgovor s Nikoličiusom. Mr. Football je podnio ostavku, no, za pretpostaviti je da je ostala otvorena mogućnost da će s novim predsjednikom Uprave možda dogovoriti i nastavak suradnje. Zbog slaganja momčadi za novu sezonu, nešto će trebati kupovati, a nešto i prodavati, izbora novog trenera, kao i zbog njegova ugleda kojega uživa u svijetu nogometa.

Statut Hajduka kaže da predsjednik Uprave imenuje sportskog direktora, a sportski direktor trenera kluba. Dakle, prvo treba riješiti status Nikoličiusa, tek onda i pitanje novog trenera.

I sad idemo na pravu temu ovog teksta. Kad je "iscurilo" da je Ivan Bilić vjerojatni novi predsjednik Uprave prva reakcija većine zaljubljenika u bilu boju bila je "šta će nam još jedan revizor, nama triba faca koja se razumi u sport, Hajduk je klub, nema on upravljačkog iskustva"...

Naravno da su sve to generalije koje se očekuju od novog predsjedavajućeg, i iskustvo u upravljanju i iskustvo u nogometu i da je poznato ime u svijetu baluna koje otvara sva vrata...

SRAMEŽLJIVA TEZA
No, po pitanju toga Biliću bi u budućnosti trebalo biti olakšano jer se u javnosti sramežljivo i gotovo neprimjetno provukla teza da se razmišlja upravo o takvoj "faci" koja će biti glavna za sportsku strategiju Hajduka. Pažljivim promatračima nije promaklo da su na Glavnoj skupštini kluba, u prosincu prošle godine, dioničari prihvatili prijedlog Nadzornog odbora da se u Statut kluba uvrsti funkcija četvrtog člana Uprave, zaduženog za sport. Što je bitna izmjena u rukovodećoj strukturi kluba.

Bilić, Akrap, Matana i taj četvrti. Kojega još nemaju jer se traži pravi "kalibar".

Kako je već naglašeno, funkcija četvrtog člana Uprave, zaduženog za sport, mnogima je prošla ispod radara, a njom Hajduk potpuno mijenja način i strukturu upravljanja sportskom vertikalom. Taj četvrti član Uprave bit će zadužen samo za sport i u hijerarhiji bi, po logici stvari, trebao biti iznad sportskog direktora, a imenuje ga, kao i ostale članove Uprave – Nadzorni odbor.

Ako se malo detaljnije prouči kako funkcioniraju neki veći klubovi u ligama petice, može se pronaći upravo ta funkcija čija je odgovornost sportska strategija i budžet.

Osim toga, u javnosti se također provukla priča o sportskoj komisiji koja bi okupila sve bitne nogometne ljude u klubu koji bi svojim znanjem i iskustvom pomagali tom članu Uprave da donosi razumne odluke. Stara narodna kaže da je više glava pametnije od jedne, što je, čini se, i bio cilj uvođenja ove promjene. Sve ovo miriše na jednu potpuno novu kulturu i način rada u Hajduku.

No, tog četvrtog člana Uprave za sportsku politiku Hajduk još nema, a ako ili kad stigne, trebao bi u mnogome pomoći i "olakšati život" novom predsjedniku Uprave kluba.

[Aspalathos]

SD P.S.

Hajduk smijenio dobrog predsjednika da bi doveo - drugačijeg!? Zašto? Je li cilj izgubiti titulu na sasvim novi način?

Jedna riječ kojom bih opisao smjenu Lukše Jakobušića, dvotjedni vakuum i sada imenovanje novog predsjednika Hajduka Ivana Bilića bila bi - lutanje.

Ne sumnjam ni najmanje da svi koji vode Hajduk žele klubu najbolje, počevši od predsjednika Nadzornog odbora Aljoše Pavelina, ostalih 'nadzornika' pa naniže, no kada se sve zbroji i stavi u jednu jednadžbu, ono što je Pavelin govorio prilikom smjene Jakobušića i sada 'instaliranja' Bilića, doista djeluje kao utopija.

Ono što nikako ne uspijevam pohvatati jest, je li Lukša Jakobušić bio dobar ili loš predsjednik. U svim izjavama, i Pavelina, a i sada Ivana Bilića, čujemo da je Jakobušić bio odličan predsjednik. Kako Bilić kaže, najbolji u zadnjih dvadesetak godina.

Pa zašto je onda smijenjen? Smiješno zvuči Pavelinovo objašnjenje da žele nekog drugačijeg? A istovremeno, taj novi, sada konkretno Bilić, isto ima cilj osvojiti titulu, ali nije dobio rok za to. Možemo li zaključiti da se Hajdukov Nadzorni odbor zaželio predsjednika koji će sada izgubiti titulu na drugačiji način? Jer način na koji Jakobušić nije osvajao titule nije bio baš dobar?

ČEKAO SE REZULTAT
Možda vas ovo zbunjuje, ali sa smjenom Jakobušića čekali su do trenutka kada je i zadnjem optimistu postalo jasno da nema ništa od titule. Znači da je rezultat bio bitan. Zbog rezultata je smijenjen, ali je inače bio jako dobar predsjednik, ili kako Bilić kaže, najbolji u dvadesetak i kusur godina.

Sada je Pavelin rekao da sama činjenica da se ne osvoji titula i nije razlog za smjenu, ako je sve ostalo na razini. Jer, može vam presuditi jedna stativa u 95. minuti, kazao je Pavelin, i sve dobro što ste napravili padne u vodu.

Ako je Jakobušić bio najbolji predsjednik u dva desetljeća, zar se to opravdanje nije moglo 'zalijepiti' i za njega?

Zašto je trebao doći netko, ne bolji, nego drukčiji?

Pavelin je ovako govorio o Jakobušiću prilikom objave smjene:

- On je pošteno odradio svoju dionicu posla, unio je cijelog sebe, emociju, vrijeme, energiju, znanje, to je dao Hajduku i napravio puno dobrih stvari. Ostat će zapamćen kao dobar predsjednik.

Govorio je tada i što očekuje od novog predsjednika:

- Ciljevi su jasni - borba za titulu i prvenstvo, od toga ne odustajemo. To će biti cilj novog predsjednika. Što se tiče strategije, mislim da je zastarjela i da se treba mijenjati sukladno promjenama. Strategije se ažuriraju svake godine.

Sada je prilikom predstavljanja Bilića dobio pitanje.

DOBAR, LOŠ, ZAO
Smjena Jakobušića je rezultatske prirode, koliki rok dajete novom predsjedniku s te rezultatske strane, koliko dugo može biti miran?

- Sportski neuspjeh u ovoj sezoni je jedan od razloga smjene. Istaknuo sam da NO nije tražio boljeg nego drukčijeg predsjednika. Po našoj procjeni, Jakobušić je svoju dionicu odradio dobro, potreban je drugi profil da Hajduk povede u idućoj etapi. Niz je razloga, ne samo sportski neuspjeh. Novom predsjedniku ciljevi su isti. Hajduk se uvijek mora boriti za trofeje i igranje skupina Europe. Taj cilj se ne mijenja, tko god da dođe. Potreban je balans, razvoj mladih i konkurentnost za titulu. To je ključni izazov za ljude koji vode Hajduk. Ostvarivanje ciljeva se promatra kroz cijeli niz parametara, isto sam rekao na prošloj pressici - objasnio je Pavelin.

Znači, Jakobušić je bio dobar predsjednik, samo što nije bio rezultatski dobar, ali ne samo to, nego je i niz drugih razloga za njegovu smjenu, ne samo sportski neuspjeh. Pa u čemu je onda dobar? I ne tražimo sada boljeg, nego drugačijeg.

Dojam je da se na Poljudu sada cilja prema razvoju mladih, njihovoj kvalitetnijoj integraciji u prvu momčad, a od toga je Jakobušić počeo ozbiljno odstupati? Bi li on ostao u sedlu da je treći s više mladih u momčadi? I koliko činjenica da igra više mladih opravdava gubitak titule? Je li s tom činjenicom lakše progutati 'stativu u 95. minuti' u utakmici u kojoj se lomi prvenstvo?

Čisto sumnjam.

[Aspalathos]

SD A.J.

Unutarnje borbe novog čelnika Hajduka: 'hod po žici' između poslovnih ideala i emocija brzo će zahtijevati teške odluke

Novi predsjednik Hajduka Ivan Bilić jučer se predstavio javnosti na konferenciji za medije i odmah najavio nekoliko promjena, primarno u sportskom segmentu.

Prva je ta da voditelj Akademije postaje Goran Sablić, a da Boro Primorac prelazi na poziciju savjetnika Uprave za nogometna pitanja. Također je potvrdio da se traži još jedan član Uprave koji će biti zadužen za struku, odnosno čovjek koji će biti iznad sportskog direktora, a ujedno se osniva i sportski odbor na kojem će se raspravljati o nogometnim pitanjima, a koji će biti sastavljen od svih više pozicioniranih osoba u sportskoj hijerarhiji (član Uprave za struku, sportski direktor, trener, šef Akademije...).

Bilić je odmah dao do znanja kako je svjestan da ga čeka 'hod po žici' između onog dijela sebe koji odluke donosi vodeći se zdravim razumom i navijača koji 'razmišlja srcem', a to je i potvrdio u odgovoru na moje pitanje je li on osoba koja u poslu ostaje vjerna ideologiji i procesima, ili smatra da cilj opravdava sredstvo.

- Nije lako odgovoriti, ali ja poslovno zastupam ideale i proces mora biti dugoročan. To je poslovno, ali srcem tražim pobjedu. To mora biti pomirba ta dva pojma.

Pomirba suprotnih pojmova ideal je svakog razumnog čovjeka, ali ti pojmovi u nekom trenutku neizbježno dođu do točke kada ih se više ne može pomiriti i onda se mora donijeti odluka kojoj se strani prikloniti.

RAZUM I EMOCIJE
Bilićev CV svjedoči o tome da se radi o uspješnom poslovnom čovjeku koji je sigurno u karijeri vodio zdravim razumom, odnosno poslovnim idealima i poštivanjem strategije i procesa. Sigurno nije došao na poziciju direktora financijskog kontrolinga u banci vodeći se srcem, niti je vodio svoju tvrtku za financijsko savjetovanje i pružanje konzultantskih usluga na valu emocija.

Naravno da Hajduk nije obična tvrtka, već puno kompleksnija organizacija koja, uz standardne poslovne segmente, ovisi i o sportskom rezultatu koji se može prelomiti u jednoj sekundi. To je također klub koji dijelom i funkcionira na pogon emocija.

Emocije, ideali, identitet, financije, knjigovodstvo, operativni procesi, stručna hijerarhija, igra... Sve to treba ukomponirati tako da svi segmenti budu usmjereni ka istom cilju - rezultatu - a ne da budu teret jedni drugima.

Ako se na jednu stranu potegne vodeći se navijačkim strastima, uglavnom se gubi na onom segmentu koji zahtijeva zdravi razum. A ako se do cilja ne dođe, onda se odjednom javljaju minimalno dva problema. Bilić kao poslovni čovjek koji je usavršio funkcioniranje povezanih procesa to najbolje zna i zato je važno da ne dopusti da navijač u njemu donosi odluke.

Specifično, to znači da se od strategije ni pod koju cijenu ne bi smjelo odustajati. I pritom ne mislim na ovaj aktualni dokument, koji je kao na snazi do 2027., u njegovom doslovnom obliku. Uostalom i Aljoša Pavelin, a sada i Bilić su rekli kako smatraju da se aktualna strategija treba malo revidirati...

MRTVO SLOVO NA PAPIRU
Manje je bitno hoće li u njoj stajati da udio stranaca u prvoj ekipi smije biti 25, 30 ili 35 posto, ali ako se nešto jasno definira onda se to ne smije zanemarivati, jer ako se odustane od nekakvih ideala koji bi trebali označavati identitet kluba, a rezultata nema, onda nema ničega. Odnosno, ima preplaćenih stranaca koji se umjesto mladića iz akademije bore za drugo mjesto.

Mnogi možda ne idu za tim, ali ova prethodna rečenica, koja se među hajdučkim pukom svakodnevno izgovori mali milijun puta, zapravo je najočigledniji produkt nedosljednosti po pitanju klupskog identiteta i strategije. Druga izražena posljedica su česte smjene trenera, jer se ni oni ne dovode prema strategiji i zdravorazumskoj maksimi koja egzistira i mimo strategije.

Tamo jasno stoji da se treneri biraju sukladno kompatibilnosti njihovih ideja i onoga što se smatra 'hajdučkim stilom igre' te kadra koji je na raspolaganju, a ne neovisno o tome. Klub se u pravilu ne drži toga, a Bilić je na predstavljanju rekao kako se 'nada da će se dovesti trener koji odgovara strategiji'.

Ako ta izjava znači: 'dovest ćemo onoga za kojega procijenimo da je upravo takav tip trenera i nadamo se da nam procjena neće biti kriva', onda je to legitiman odgovor. Ali ako se ta nada odnosi na: 'prvo ćemo tražiti takve, ali ako nam se učini boljim netko tko njeguje drugačiji stil, dovest ćemo njega', onda smo opet u istom problemu kao što se klub u recentnoj prošlosti našao sa 'slučajem Leko'.

DRUGAČIJI OD JAKOBUŠIĆA
Ivan Bilić će se barem na tjednoj razini (ako ne i dnevnoj) susretati s odlukama koje će morati donositi balansirajući između poslovnog razuma i navijačke strasti, a vjerojatno i sam zna da će se u onima krucijalnima morati voditi idealima. Nedvosmisleno je dao do znanja da je sljedeće sezone cilj titula i da nema rezanja troškova ili restrukturiranja, ali u svemu tome segmenti koji Hajduku daju identitet ne bi smjeli biti zanemareni.

- Pomirit ću interes navijača i predsjednika Hajduka u meni. Moja je uloga ta da spojim ljude unutar kluba, da što kvalitetnije se donose odluke. Neću ja donositi neke sportske odluke, ali ću bolje organizirati donošenje određenih odluka. Dvadeset godina sam revizor, bavim se ubrzavanjem procesa - rekao je novi predsjednik.

U usporedbi s populističkim ekstrovertom Jakobušićem, Bilić na prvu djeluje odmjereno i pomalo 'dosadnjikavo', kako većina nas i zamišlja ljude koji se bave financijama, revizijom i kontrolingom. Pavelin je uostalom i sam rekao da je na čelo ciljano doveden čovjek koji je Jakobušićeva suprotnost.

Ako pogledamo Bilićevu navijačku povijest, jasno je da u pitanju nije 'korporativni robot' lišen svake emocije, bez obzira na to što je s 47 godina na leđima drugačija osoba nego što je bio prije dva desetljeća, ali emocije nerijetko 'pojedu' ljude koji moraju donositi teške uloge, pogotovo kada je Hajduk u pitanju.

Bilić se mora ponašati kao poslovni čovjek, a ne kao navijač, jer koliko god se nekad činilo drugačije, Hajduk je profesionalni klub s velikom radnom zajednicom i popriličnim brojem igrača koji su tu zbog svoje karijere, a ne ljubavi prema klubu, navijačima i gradu. U takvom okruženju ljude koji vode klub emocije u pravilu zaslijepe, a sve onda rezultira samo još jednim neuspjehom.

[Aspalathos]

SD K.M.

Stvorio je niz europskih nogometnih zvijezda i bio pomoćnik Henryju: 'Ne možeš nikad reći 'ne' klubu kao što je Hajduk'

Niz zanimljivih nogometnih predavanja u organizaciji nogometne zajednice City of Football u Splitu nastavilo je još jedno veliko ime europske nogometne scene. Sedmi po redu Football Meetup za temu je imao razvoj i rezultat u mlađim kategorijama, a sve koji su nogometom vezani direktno ili indirektno u Ambasadoru je s temom upoznao João Tralhão.

Ako vam njegovo ime još ne zvoni, riječ je o treneru koji je 'odgajao' neke od najpoznatijih nogometnih imena današnjice kao što su Renato Sanches, Bernardo Silva, João Cancelo, Gonçalo Guedes, Rúben Dias i João Félix. Iscrpnu prezentaciju njegovog dosadašnjeg rada publika je pratila koncentrirano unutar sat i pol bez pauze, a mogli bi kazati da je to bilo i sažeto s obzirom na to da se radi o 19 godina rada u Benfici te rada u seniorskom nogometu van Portugala. Bio je i pomoćnik Thierryju Henryju u Monacu te Nuriju Sahinu u Antalyasporu, a imao je i samostalnu epizodu u portugalskom Vilafranquenseu.

Tralhão je temeljit i analitičan u izričaju, a na svako pitanje ima i spreman detaljan odgovor te je voljan dijeliti svoje iskustvo i znanje s drugima. Na dojam onog što smo čuli na Football Meetupu dogovorili smo se s Tralhãom sastati dan kasnije na istom mjestu. Mogli bi kazati i simboličnom mjestu koje je bilo u vlasništvu jednog od njegovih idola, pokojnog velikana Tomislava Ivića. Baš kako je i prezentacija bila opsežna i koncizna, razgovor s njim je bio detaljniji, a da je bilo još vremena mogli bi vam ga prepričavati u više nastavaka. Ovako smo ga razdijelili na dva u kojima ćemo vas upoznati s njegovim radom u drugom, a u ovom uvodnom o njegovom poznavanju Hajduka i potencijalnim ambicijama na Poljudu.

VEZA HAJDUKA I BENFICE
Rekli ste mi da vam je bio izazov otići iz Benfice raditi u druge države i klubove. Bi li vam onda možda bio izazov i doći ovdje u Split te preuzeti klupu Hajduka?

- Ne možeš nikad reći ne klubu kao što je Hajduk. Nikad. Ako kao trener kažeš ne klubu kao Hajduk, onda nešto je krivo s tobom. Hajduk je veliki klub. Odrastao sam gledajući nogomet, rođen sam 80-ih i iz tog perioda znam za Hajduk te ga pamtim kao veliki klub. Sjećam se i igrača tog vremena poput Bake Sliškovića. Veliki sam ljubitelj nogometa i ako ne znaš hrvatske igrače i klubove te za Hajduk onda nisi ni neki obožavatelj igre. Sjećam se naravno i dobrih trenera poniklih iz Hajduka posebice Tomislava Ivića koji je jako cijenjen u Portugalu. Tako da gledajući sveukupno naravno da ne možeš kao trener kazati ne klubu kao što je Hajduk. To je veliki klub, pun potencijala za biti još veći. Sad mislim da je uspavani div, a kad imate takav projekt uspavanog diva to se uklapa u moja očekivanja. Ne želim biti u nogometu samo radi novca ili da bi me svi znali. Želim biti u nogometu netko tko gradi. Netko tko se razvija s klubom i projektom. Zato sam jako strpljiv i uvjeren u svoje ideje, a zato i ako me u nekom trenutku klub poput Hajduka pozove da dođem uvijek ću kazati da. S druge strane i navijači su posebni.

Znate za povezanost navijača Benfice i Hajduka?

- Naravno. Ovo je stvarno poseban klub što vidite na svakom koraku. Kad dolazite iz zračne luke do grada svugdje vidite Hajdukov grb i ljubav navijača prema klubu. Prošle godine sam pratio Ligu prvaka mladih i bio sam oduševljen time koliko je navijača pratilo utakmice završnicu u Ženevi. Zato mislim da je potencijal ovog kluba velik i može ponovno postati jako važan u Europi. Takav projekt bi me motivirao da dođem i da im pomognem da to ostvare.

BILO JE KONTAKTA
Čuli smo da je kontakta već bilo, ali prije nekoliko godina...

- Da bilo je to prije tri godine kad sam napuštao Monaco. Imao sam želju doći, ali moja povezanost s Thierryjem je bila velika. Kad smo napustili Monaco imali smo dogovor da krenemo u zajedno u novi projekt. Imao sam puno poziva i ponuda za biti glavni trener u to vrijeme između ostalog u Engleskoj, Portugalu, Španjolskoj i u Hajduku. Međutim rekao sam ne jer sam bio vezan za Henrryja. Za mene u nogometu najvažnija stvar karakter, a ja sam bio odan njemu i čekao sam s njim novi izazov jer za mene je riječ sve. Dao sam mu riječ da ćemo ići skupa u novi projekt, ali nažalost se to nije dogodilo jer sam imao jedan obiteljski problem. On je otišao u Kanadu, ali ja nisam mogao zbog obitelji. Ipak je obitelj na prvom mjestu i moja je odluka bila ne ići tada.

Jeste li sad otvoreni za razgovore ako dobijete poziv s Poljuda?

- Da, sad sam slobodan. Mislim da smo napravili svi zajedno sjajan posao u Antalyasporu u Turskoj. Ljudi tamo su bili zadovoljni s onim što sam radio i neki od njih su me već pitali bi li se vratio ovog puta ne kao pomoćnik, nego kao glavni trener. Međutim, nisam samo zainteresiran za takvu vrstu posla. Želim biti involviran u cijeli projekt na mjestu gdje mislim da mogu stvarno utjecati na nešto i napraviti nešto drugačije. Vjerujem da bi prihvatili neki posao kao trener u klubu morate imati sigurnost da možete utjecati i pomoći im da budu bolji. Zato osobno čekam pravu priliku za nastavak karijere. Već sam rekao da sam privilegiran zbog ranijeg rada, a imam neke i ponude. No, čekam onu pravu zbog koje ću sam sebi kazati da imam dobar osjećaj da ću tu ostaviti neki trag. Tako da sam u ovom trenutku potpuno slobodan razgovarati sa svima.

ŠTO SE DOGODILO FERRU?
U momčadi Hajduka je trenutno i Ferro, branič kojeg ste vodili kao trener kroz razne kategorije. Tijekom mlađih kategorija bio je dio stoperskog para s Rubenom Diasom koji je danas u Manchester Cityju, a na tim razinama znalo se govoriti i da je bolji od njega. Gdje je po vama 'zapeo' taj njegov razvoj?

- Kad gledate kvalitetu igre s loptom uvijek ćete prvo ići u smjeru Ferra prije nego Rubena Diasa, ali talent za mene znači više od tehničkog dijela. Obojica su bili jako talentirani igrači i siguran sam da su bili u grupi najboljih braniča koje sam vodio tijekom 23-godišnje karijere, a trenirao sam puno talentiranih igrača. Oni su jako posebni igrači, različiti, ali posebni. Odrasli su zajedno kroz mlađe kategorije. Ruben ima neke kvalitete koje Ferro nema i obrnuto, a u paru su bili odlični kroz mlađe kategorije te kasnije i na seniorskoj razini osvojivši titulu prvaka s Benficom. Mogu vam kazati za Ferra slično kao što sam rekao i za Hajduk. On je uspavani div koji može puno bolje. Vjerujem puno u njegove kvalitete, poseban je igrač i morate voditi računa o njemu. S njim treba znati komunicirati tako da izvučete najbolje iz njega. Kad on osjeti da ste tu uz njega i da mu pomognete možete ga vezati za svoj projekt, a onda ćete i dobiti jednog od najboljih stopera.

Većina vidi da posjeduje velike kvalitete u izgradnji igre i općenito igri s loptom iz zadnje linije za HNL, ali isto tako vide problem u njegovom defenzivnom dijelu i duel igri...

- Ne bih rekao da je slab nego da niste još vidjeli najbolje od njega dosad. Kažem to svakome tko me pita za njega. Pitaju me to i navijači Hajduka, a to je ona strast koju volim jer pomaže klubu da bi bio bolji. Naravno da oni zahtijevaju, a kad navijači zahtijevaju i imaju visoka očekivanja od igrača mislim da je to dobro. Smatram da je to dobro okruženje koje od igrača traži bolje izvedbe. Drugi dio je da morate znati raditi s takvim tipom igrača kao što je Ferro. Već smo zaključili da posjeduje veliki talent i mora biti uključen u sve što radite. Dakle mora imati jasnu ideju igre s kojom želite da vaša momčad igra, ne kažem da to ovdje treneri nemaju, ali znam Ferra i da je tip koji daje najbolje od sebe kad se njime bavite na pravi način. On je jako dobar stoper, ofenzivno jedan od najboljih koje možete pronaći, ali obrambeno ako zna što treba raditi po uputi trenera i osjeti sinkroniziranost momčadi onda ćete vidjeti i drugačijeg Ferra.

PRATIO JE 'BILE TIĆE' U LIGI PRVAKA
Rekli ste da pratite utakmice natjecanja iz raznih dijelova svijeta, a zaključili smo da je tu uključen i Hajduk. Što mislite o trenutnom sastavu igrača u klubu te ostvarenim rezultatima?

- To je momčad puna kvalitete. Kad vidite momčad Hajduka vidite savršen miks iskustva i mladosti. Gledajući koje iskusne igrače momčad ima osjećate da klub mora dosegnuti veću razinu. S ovim igračima vrijeme je da se osvoji nešto. Hajduk mora osvojiti nešto i klub kao Hajduk ne može potrošiti toliko vrijeme bez titule ili da ne učini nešto u Europi. Vjerujem da je ova grupa puna želje osvojiti nešto i pokoriti nešto za klub, navijače i grad. Sviđaju mi se i mladi igrači koji su u momčadi. Već sam spomenuo kako sam pratio prošle godine Ligu prvaka mladih, a tu sam vidio od Hajdukovih juniora neke utakmice na razini prve momčadi. To su sve igrači velike kvalitete. Hrvatska liga nije lagana i znam koliko je kompetitivna te kvalitetu momčadi koja je velika. Nije ju lako osvojiti, ali klub kao Hajduk ne može potrošiti toliko vremena bez titule. Klub je velik, kao i navijači, uvjeti su dobri, igrači kvalitetni i mislim da se samo treba slijediti pravac prema tom trofeju. Po meni je ta sljedeća titula jako blizu.

Spomenuli ste i mlađe igrače koje ste pratili u Ligi prvaka mladih. Bi li izdvojili nekog posebno da vam se svidio?

- Ne želim izdvajati nikoga posebno jer smatram da nije pravedno. Sviđa mi se cijela momčad i rad koji je iza njih. Da bi došli u finale trebate imati i sreće te vjerovanje kao i kvalitete. Morate biti snažni kao grupa da bi stigli do finala. To govorim iz iskustva kao netko tko je vodio momčad dva puta do finala Lige prvaka mladih i igrao to natjecanje pet puta s Benficom. Sve momčadi u tom natjecanju su jako dobro pripremljene i kompetitivne. Treneri su tu isto napravili sjajan posao jer oni su odgovorni za spajanje tih igrača u momčad. Oni biraju igrače koji igraju i vjeruju u njih da se mogu suočiti sa svakom momčadi u natjecanju. Uz to svi igrači su kvalitetni jer bez kvalitete ne možete doći do finala. Samo postoji ta razlika između juniorskog i seniorskog nogometa. Velika je tu razlika i prostor između, ali uvijek morate pravo okruženje za te mlade igrače da se adaptiraju na profesionalni nogomet. Nekima treba nekoliko mjeseci, a nekima godine, ali za te mlade igrače se treba pobrinuti jer mislim da su jako talentirani – zaključio Tralhão.