Sarajevski insajder nam secirao Čeha koji stiže u Hajduk: Traži pit bullove, Džeku nije sakrio, a sanja skinuti Dinamo
Tko je Jiri Plišek? Tko je, što je, što i kako radi, iz čijih je kuća? Kad god se za Hajduk veže neko novo ime, pogotovo ako je javnosti manje poznato, krene potraga za informacijama. Novinari se utrkuju tko će prije saznati bilo što, tko prije i tko više, stvar je prestiža, a i navijači žele znati tko to dolazi na Poljud. Uvijek u nadi da je (konačno) netko pravi. Konačno, jer daleko bi nas odvelo da sad pobrojavamo sve trenere, sportske direktore, uprave i nadzorne odbore Hajduka zadnjih dvadesetak godina.
Tema ovog teksta, odnosno razgovora je Jiri Plišek, samo on. Do sada znamo da je Čeh, to se dalo zaključiti iz samoga imena, da je vodio dosta klubova, da je bio u oba velikana iz Praga, Sparti i Slaviji i da je, između ostaloga, vodio i oba sarajevska velikana Željezničar i Sarajevo.
Ovo potonje posebno nam je zanimljivo, jest da je Hajduk osnovan baš u Češkoj, u Pragu, ali Sarajevo nam je bliže, tu su ljudi koji nam mogu do u detalje otkriti tko je Jiri Plišek, na terenu i izvan njega. Tko je, što i kako radi, iz čijih je kuća...
A kako je živio i radio u Sarajevu boljeg sugovornika od Sinana Sinanovića, doajena sportskog novinarstva u Bosni i Hercegovini, ne mogu ni zamisliti. Ali... ipak ima boljega.
- Marko, znam ja Plišeka dobro, rado bi ti pričao o njemu, ali brate, evo ti kraj mene Emira, on ga zna još bolje od mene. Emir zna Jirija u dušu, prijatelji su. I sa Borom Primorcem je prijatelj.
Zna Sinan o čemu bi ja, dočim mi Boru spominje. Jer, Jiri Plišek bi trebao preuzeti Hajdukovu Akademiju, samo što nije, on i Mišo Krstičević. Čudni su ti naši životi, često nas vrte u krug, spajaju spojivo s nespojivim. Eto, Mišo i Boro su igrali skupa, bili su to oni čuveni Mišini golovi glavom, patent velikog Tomislava Ivića ”netko bi nabacio, Boro bi s prve stative glavom prebacio meni na drugu i ja bi to pospremija u branku”. Sad Boro odlazi s pozicije šefa Akademije, Mišo dolazi. Mišo i Jiri.
A Emir je – Emir Delić. Poznati novinar Al Jazeere. Zna Plišeka u dušu.
- Baš sam se jučer čuo s Jirijem, kaže mi da to sve ide svojim tokom, da bi skoro trebalo biti završeno.
I evo nama njega na Poljudu.
Ajmo, Emire, kakav je Jiri Plišek trener? Koja mu je nogometna filozofija, kakav nogomet preferira, kakve igrače stvara? Znamo samo gdje je radio i da se specijalizirao za rad s mlađim uzrastima. Treba nam više...
- Ja sam ga upoznao prije više od dvadeset godina. Kad je 2004. godine došao u Sarajevo bilo je veliko iznenađenje da preuzima Želju koji je tada bio drugi, skoro prvak, samo dva boda iza Širokog Brijega, igrao Europu. Bilo je dosta nepovjerenja prema njemu, s moje strane isto, kao novinara koji je pratio klub. Tad smo neslavno završili našu suradnju jer sam ga kritizirao zbog jednog poteza za koji će se poslije ispostaviti da je bio jako dobar za njega i za Edina Džeku.
Ono da je prebacio Džeku u B-momčad, jel‘ to?
- Tako je. Bio sam šokiran da je to uradio, da je dečka koji je već igrao za prvu ekipu, čak i neke europske utakmice, izbacio iz prvog tima. Svi smo bili jako iznenađeni. On je imao neku svoju ideju da igra s jednim napadačem, to je tada bio Admir Raščić, nije neku karijeru napravio.
Vratit ćemo se na to s Džekom, top je priča. Nego, kakav je on trener, što Hajduk može od njega očekivati?
- I tada u Želji, i u Sarajevu sedam godina poslije, tražio je da ekipa dosta trči, da dva zadnja vezna budu dva pit bulla, vrlo agresivni. Tražio je i brza krila, da se ubacuju, budu okomita. Već desetak godina nije prvi trener, bio je sportski direktor u Sparti, šef Akademije u Slaviji.
Kod njega samo trkači prolaze?
- Preferirao je igrače koji mogu energetski izdržati cijelu utakmicu, sa dosta trke, ali voli imati i jednog pravog playmakera...
Plemenitu ”desetku”?
- Daaa, ”desetku” koja će znati podvaliti loptu. Sjećam se, u Želji su tada igrači bili jako zadovoljni metodologijom njegova rada, treninzima, u to vrijeme bilo je to nešto potpuno novo. Bio je avangarda. Prvi ”pravi stranac”, iz zemlje srednje Europe, obično su tada u prvenstvu BiH stranci bili treneri iz Hrvatske i to u hercegovačkim klubovima.
Zašto je dobio nogu?
Zbog čega se onda kratko zadržao? Dobio je nogu nakon samo par mjeseci, a bio je avangarda!?
- Našao se u situaciji u kojoj je Željo bio podijeljen, jedna garnitura ga je dovela u klub, druga nije bila za njega. Dvije struje pod jednim krovom, nije to išlo nikako. Na kraju su ga smijenili pred derbi sa Sarajevom na Koševu, sklonili su ga s klupe iako je momčad odigrala prema njegovim zamislima i pobijedila s 1:0. Iza toga on se vratio u Češku.
I tamo odveo Edina Džeku.
- Smijali su se kad je Želji ponudio obeštećenje za Džeku od 50.000 eura, objeručke su prihvatili. Ostalo je povijest.
Priča se, čuo sam iz sarajevskih krugova, da je Jiri Džeku u biti sakrio u drugu momčad Želje da ga drugi ne vide, da ga može odvesti u Češku.
- To nije istina. Edina pratim jako dugo, to je priča koja ne drži vodu. Mogao je on sakriti nekoga tko još nije ušao u prvi tim, a ne Edina Džeku koji je već bio prvotimac Želje. Edina je promovirao Amar Osim, on ga je otkrio, dao mu prvi ugovor i vjerovao u njega. Imalo bi smisla da ga je Amar sakrio, a ne da Plišek sklanja nekoga tko je već odigrao 15-ak utakmica u prvenstvu, čak i jednu europsku protiv škotskog Heartsa.
Znači, da ispravimo povijesnu nepravdu, nije Plišek ”stvorio Džeku” kako se priča, čak ga je izbacio iz prve momčadi Želje. Otkrio ga je i stvorio Amar Osim. Plišek ga je poslije odveo u Češku i tako ga izvukao ”na palubu broda”, da ga Europa vidi. I na taj način mu pomogao.
- Kaže on meni prije par dana, baš smo o tome pričali, ”svi nešto govore o tome kako sam Džeku onda prebacio u rezervnu momčad, a ti si bio jedini novinar koji si me zbog toga napadao”. Meni je bilo frapantno da se za dečka koji je bio jako talentiran, imao strašan potencijal, davao golove lijevom i desnom nogom, glavom, nitko nije ni pomjerio što ga je Plišek premjestio u B-tim. Bilo mi je to izvan svake pameti, da skloniš igrača umjesto da ga forsiraš.
Zbog čega ga je prebacio u drugu momčad?
- Na pripremama na Jahorini Jiri nije vidio Džeku u prvoj ekipi. Imao je dvojicu iskusnijih špiceva, Emira Hadžića koji je poslije bio sportski direktor Sarajeva, i Admira Raščića. Kako je već bio izložen velikom pritisku navijača i medija, koji većim dijelom nisu bili za njega, procijenio je da mu treba netko iskusniji od 18-godišnjeg Džeke.
Išao je na rezultat, za razvoj igrača nije imao vremena.
- Tako je. Pritisak je bio veliki. Kasnije je priključio Edina prvoj momčadi, ali je brzo dobio otkaz. Zadržao se tek četiri mjeseca.
Gurnuo ga je u drugu momčad Želje, a onda ga je odveo sa sobom u Češku!?
- Poveznica između Džeke i Plišeka je agent koji je Jirija doveo u Želju, a koji je od ranih dana brinuo o Džeki i poslije ga dugo zastupao, a to je Irfan Redžepagić. Nakon otkaza u Želji Jiri se vratio u Češku, postao trener momčadi Usti nad Labem koja je bila filijala Teplica, a koje su potom dovele Džeku.
Tu mu se baš posvetio, tu ga je počeo brusiti, promovirati...
- Jiri je bio jako motiviran da od Edina napravi igračinu. Radio je za njega posebne programe, osigurao mu cijeli tim trenera i već nakon godinu i po Džeko je otišao u Bundesligu, u Wolfsburg.
Iz vaših riječi otkrivam da je budući voditelj Akademije Hajduka pravi profesionalac, vrlo pedantan.
- I znam da jako voli Jadran, uvijek je pričao kako je lijepo u Dalmaciji, svako ljeto tamo ljetuje.
Čeh ”iz Bosne”, pa taj mora volit‘ Dalmaciju.
- Njemu je Hajduk uvijek bio pojam, stalno mi je pričao, a često se čujemo, kako mu je Hajduk izazov. Već je jednom bio blizu dolaska u Hajduk, 2016. godine, bilo mu je jako žao što nije došao. Bio je jako motiviran da napravi u Splitu prave stvari.
Znači, nije ona izlizana fraza ”još od malih nogu navijao sam za Hajduk”... Jiri Plišek ga uistinu voli.
- Uvijek mi je govorio da Hajduk ima neviđeni potencijal u navijačima, talentima, u svemu. Stalno mi je ponavljao ”joj kad bi skinuli Dinamo... kako bi to dobro bilo”.
Emire, dajte nam još recite, kako to da Željo i Sarajevo, velika imena nekadašnje jugoslavenske lige, u BiH ligi ne mogu ništa veliko napraviti, da ih šišaju Zrinjski, Borac, Široki Brijeg, klubovi koji nekada nisu mogli u istu rečenicu s ova dva sarajevska kluba i koji su bili nekoliko rangova niže?
- Glavni problem je kriza menadžmenta, odnosno nekompetencija ljudi koji vode klubove. Nije toliko problem trenera i igrača. Ovdje ljudi nemaju osjećaj što znači voditi klub, misle da je isto voditi klub i neku kompaniju. Ne kontaju što je klub, da važe drugačija pravila. Ne možeš ga zatvoriti prema medijima, postoje tu navijači, mediji, javnost... nije to firma.
Nije to problem samo Želje i Sarajeva.
- Koliko mogu da upratim mislim da i Hajduk ima sličan problem. Ti ljudi ne poznaju sportski menadžment, nogometnu industriju za koju treba dosta godina da bi je upoznao. Poznata je ona da se igrač postaje pet godina, trener deset, a funkcioner 15 godina. Sad se to vrijeme skratilo. Nekidan sam se tri sata družio sa Zdenkom Jelićem, pa on je i danas, sa 80 godina, televizija u boji za sve ove ovdje koji rade u nogometu. A tek onda Tito Kirigin u Hajduku...
Žao mi je Želje, da je tako.
- Jest, igrali smo protiv Kopera pretkolo Konferencijske lige, stadion je bio rasprodan. Željina publika je čudo, kao i Hajdukova, ali nažalost, ljudi koji vode klub to ne razumiju, potezi koje povlače su katastrofa. I strah me je da će to potrajati.
I tako. Od Plišeka i Džeke, do Želje i Hajduka. Sve što smo htjeli znati, tu je.