Search

[Aspalathos]

Čast mi je otvorit ovu aktualnu temu s člankom vezanim uz (zasad) trenutnog trenera Mislava Karoglana.

Karoglan je u trećem krugu HNL-a zaradio manje bodova nego Leko u prvom, bolja su čak tri trenera

Tri od četiri kruga su završena, tri četvrtine posla je iza prvoligaša. Jasno, nepotpuna, budući da Dinamo i Varaždin tek trebaju odigrati svoju odgođenu utakmicu još iz 5. kola, ali valjda će i negdje sredinom travnja (17. IV. se čini kao izgledan termin, jer Dinamo igra u nedjelju 7. pa u subotu 13. IV. te bi mu raspored s utakmicom 10. IV. mogao biti prenatrpan) taj dvoboj napokon biti odrađen.

Nakon što je u oba startna kruga najbolji učinak imao Hajduk, dogodila se smjena vlasti. Rijeka je u zadnjih devet kola osvojila čak 24 boda i s tim se učinkom popela na prvu poziciju na ljestvici.

Hajduk je cijeli prvi krug odradio pod trenerskim vodstvom Ivana Leke i osvojio 21 od mogućih 27 bodova, upisao sedam pobjeda uz poraze od Istre 1961 i Gorice. U istom rasporedu utakmica, Mislav Karoglan je također upisao dva poraza, ali i čak tri pobjede manje. Bijeli konto obogatio je s tek 15 bodova, manje ne samo od svojih konkurenata za titulu Rijeke i Dinama, već i od apsolutnog hita aktualne kalendarske godine - Lokomotive.

Treći krug bio je Dinamov najuspješniji ove sezone, odradio ga je bez poraza, ali daleko je to od savršenstva jer su upisani remiji s Hajdukom, Lokomotivom i Osijekom, do maksimuma je nedostajalo šest bodova. Onih za Modre razočaravajućih 0:3 s Lokomotivom s početka 2024. je utakmica prvog kruga, odgođeni dvoboj 4. kola.

Briljirala je zato Rijeka, koja je od 19. do 27. kola, u tri mjeseca od 16. prosinca do 16. ožujka osvojila 89 posto bodova (osvojila je i tri protiv Gorice 24. siječnja, no to je bio odgođeni okršaj 4. kola). Pala je tek u Maksimiru i to iz kaznenog udarca u petoj minuti sudačke nadoknade. Nisu ta 24 boda rekord Lige 10 HNL-a jer Dinamo je u trećem krugu u sezoni 2015./16. dobio devet od devet, a još sedam krugova završio s 25 osvojenih bodova, no zato su Rijekin rekord. Čak ni kad su osvojili naslov s Matjažom Kekom u sezoni 2016./17., nisu Riječani nijednu četvrtinu prvenstva odradili tako bodovno uspješno kao ovu prošlu. U prva tri kruga osvojili su po 23 boda, potom 19 i s 88 bodova proslavili povijesnu titulu.

Nakon pauze kreće četvrta runda, repriza druge u kojoj je Hajduk osvojio 19, Dinamo 17, a Rijeka 16 bodova. Takvu bodovnu raspodjelu Riječani bi odmah potpisali, jer bi ih ona odvela do novog naslova. Željko Sopić naslijedio bi Keka i drugu riječku titulu prvaka u povijesti osvojio sa 75 bodova, Hajduk bi bio drugi sa 74, a Dinamo, bez obzira na rasplet opjevanog odgođenog dvoboja s Varaždinom, svakako treći, pitanje samo sa 71, 72 ili 74 boda (Hajduk je bolji u međusobnim dvobojima).

S četiri boda više od Hajduka, pet od Dinama, Riječani stvarno imaju razloga za zadovoljstvo i ogroman optimizam. Sve drže u svojim rukama, a na raspored se ne mogu požaliti. U 28. kolu, u subotu 30. ožujka, idu u goste najlošijoj momčadi lige Rudešu, a Hajduk i Dinamo će se nakon toga međusobno očerupati na Poljudu. Ako trijumfira u Kranjčevićevoj, mirno će Rijeka proslaviti Uskrs, jer nijedan ishod u Splitu za nju nije loš. Tamo će svoju sezonu lomiti Splićani i Zagrepčani jer ih poraz gura u bezdan.

Izgubi li Hajduk, za Rijekom bi u takvom raspletu osam kola prije kraja zaostajao sedam bodova, dok bi Dinamo kapitulacija zaledila na minus osam u odnosu na Rijeku. Sve je u nogometu, dakako, moguće, no puno je vjerojatnije da bi poraženi u najvećem derbiju ispao iz utrke za naslov, dok remi ni Hajduku niti Dinamu ne bi aktivirao euforiju. Riječani bi i nakon takvog raspleta trljali ruke...

Već vikend nakon toga slijedi novi veliki derbi, Hajduk, vidjet ćemo u kakvom raspoloženju, stiže na Rujevicu. Velika utakmica za Rijeku, ali ipak puno važnija za goste. Rijeka svlada Rudeš i Hajduk, koji prije toga izgubi od Dinama, rasplet je u kojem bi sedam kola prije kraja Splićani za jadranskim rivalom zaostajali deset bodova. Težina Dinamova zadatka nije nimalo manja, dapače, jer je još uvijek ispod Hajduka. Najveći derbi bit će hamletovska utakmica, i za Bijele i za Modre na Poljudu je "biti ili ne biti". Ako, jasno, Rijeka ne ispadne iz pobjedničkih tračnica i počne s češćim rasipanjem bodova nego što je to bio slučaj posljednjih mjeseci.

Rijeka je lovina koja je poprilično pobjegla, lovci su ti koji moraju imperativno pobjeđivati kako bi je dostigli, a nakon Hajduka Sopićevoj momčadi slijede dvije papirnato lakše utakmice, gostovanje u Puli i domaćinstvo Gorici. Dovoljno su dobro Riječani odradili prve tri četvrtine natjecanja da ih se može proglasiti prvim favoritima, ali počnu li sami misliti da je to doista tako, bit će to početak njihovog kraja. Jedini sami drže sudbinu u svojim rukama, osvoje li do kraja 25 bodova, naslov će se opet slaviti na Kvarneru...

[miro]

Stvarno previše prosutih bodova ovaj krug. Kao da gledam Hajduk prije 7-8 godina koji je čamio negdje na 3., 4. mjestu.

Jedino pozitivno je da je teško vjerovati da Rijeka može ponoviti ovaj uspjeh, a da je za Hajduk teško da može gore od ovoga. Rijeka se dobro izvukla iz nekih sranja ovaj krug, a s Perišićem teško da ćemo prosuti previše bodova.

[Bili brod]

Stvarno previše protustih bodova ovaj krug. Kao da gledam Hajduk prije 7-8 godina koji je čamio negdje na 3., 4. mjestu.

Jedino pozitivno je da je teško vjerovati da Rijeka može ponoviti ovaj uspjeh, a da je za Hajduk teško da može gore od ovoga. Rijeka se dobro izvukla iz nekih sranja ovaj krug, a s Perišićem teško da ćemo prosuti previše bodova.

Nadajmo se 🙏🏻

[miro]

Hajduk je potrošio Karoglana na krivi način

[Aspalathos]

SD F.V.

Mindaugas Nikoličius nije učio ni iz svojih grešaka, dovodio je igrače za grijanje klupe, a kapitalce nije odradio sam




Mindaugas Nikoličius nakon završetka sezone više neće biti sportski direktor Hajduka. U četvrtak je Nikoličius podnio ostavku. No, je li to baš sve tako kako na prvu izgleda?

Tri dana nakon što je klub objavio odlaske predsjednika Uprave Lukše Jakobušića i trenera Mislava Karoglana odlazi i nominalno prvi čovjek klupske struke, sprema se na odlaza s Poljuda. Doduše, to će se formalno napraviti tek na kraju sezone, dotad ostaje na funkciji. Dotad će završiti započete procese, poslove, jer se mora pripremati i iduća sezona, prijelazni rok, raditi na izlaznim transferima.

Prvotno je na toj konferenciji za medije povodom rastanka s Jakobušićem i Karoglanom u ponedjeljak bilo rečeno kako će Nikoličius ostati do izbora novog predsjednika Uprave, a da će potom izabrani novi čelni čovjek kluba s Litavcem sjesti i razgovarati, ovisno o tome vidi li ga i dalje u klubu. Uslijedio je ponešto drugačiji rasplet. Litavac je iz moralnih pobuda već sada sam podnio ostavku. Očito je pritisak javnosti prevladao. Ali, kada dođe novi predsjednik onda će se valjda ipak vidjeti što i kako dalje, ima li možda ipak nade u ostanak Nikoličiusa na Poljudu.

Ostavka je na stolu, a o razlozima ostavke Nikoličiusa nakon ovakvog raspleta sezone u kojoj je klub imao najviše ambicije i doživio pritom potpunu katastrofu može se nadugo raspredati. Ponovimo gradivo, Hajduk je bio jesenski prvak, uz to je u zimskom prijelaznom roku doveo Ivana Perišića (mora se naglasiti ozlijeđenog), povremenog hrvatskog reprezentativca Josipa Brekala, Laszla Kleinheislera (obojicu na posudbe) i vratio Nikolu Kalinića. Međutim, Perišić je tek sada, čak i prije očekivanja, počeo nastupati, a ostala trojica nisu pokazala ono što se od njih očekivalo. Baš kao ni ostatak momčadi.

Potpuno je momčad Hajduka podbacila. Početkom travnja ispala je iz utrke i u prvenstvu i u kupu. Nanizali su 'bijeli' četiri uzastopna poraza, od toga tri domaća što se teško pamti u novije vrijeme. U SuperSport HNL-u zaostaje Hajduk nevjerojatnih deset bodova za liderom Rijekom i pet za Dinamom koji ima odigrani susret manje.

U početku mandata Nikoličiusa kojeg je početkom 2021. godine Jakobušić angažirao (4. siječnja) iz Gorice postao je 'Niko Mr. Football' kako sebe naziva na društvenim mrežama vrlo brzo miljenik brojnih navijača. Njegova poštapalica 'bit će toga još' brzo je ušla u uho, stalnu upotrebu. Konačno su na Poljud počela stizati zvučnija pojačanja. Od Marka Livaje koji je izrastao u zaštitni znak kluba, sve do Perišića. Zasluge su tu ipak i podijeljene. Međutim, na svaki takav transfer bilo je previše ostalih promašaja, pojačanja koja to nisu bila, koja je trebalo 'googlati'. Počelo je nekako još s Alexanderom Kačaniklićem. Njega nije trebalo 'googlati', ali kao i mnoge niti dovoditi.

Nije čak učio niti na svojim pogreškama pa je neke poput Marca Fossatija ili Ferra dovodio dvaput, iako ni u prvim epizodama u Hajduku nisu ostavili poseban dojam. Već su ljudi i zaboravili na Agustina Anella, teškog prolaznika na Poljudu, a opet na mala vrata stigao je jedan Ivan Lučić koji se pokazao kao pun pogodak. Može se analizirati ime po ime, ali i u ovoj sezoni bilo je baš previše igrača koji su stigli kao zvučna pojačanja, masno su plaćeni, a na kraju su grijali klupu, imali potpuno nevažne uloge, malo su ili nisu ništa pokazali, ili su igrali, ali su potpuno podbacili. Vadis Odjidja Ofoe koji je doveden kao kapitalac, Aleksandar Trajkovski isto, Ismael Diallo... Do već spomenutih igrača stiglih zimus koji su imena, ali pred dolazak na Poljud nisu baš igrali, što se brzo i vidjelo.

Doduše, nebo i zemlja izgledaju momčadi Hajduka nakon njegovog odlaska i prije njegova dolaska, to se mora priznati, ali tako se može reći i za budžet za momčad. Ne govorimo o iznosima plaćenim za odštete nego plaćama igrača. Novi predsjednik Uprave treba naći model kako sve te obveze servisirati. A ovaj najskuplji Hajduk u povijesti je – debelo treći. A budžet kluba premašuje 30 milijuna eura.

Nerijetko su dovođena imena, a ne profili igrača koji trebaju, pogotovo ne karakteri koji bi se uklopili. Nije pogođena kemija momčadi. Zimus kada se znalo da treba lijevi bek jer se poslije ozljede Darija Melnjaka ostalo na više stoperu nego beku, već tada lošem Diallu i mladom Šimunu Hrgoviću, dovedena su tri igrača za krilne pozicije i napadač. Kada se ozlijedio Mihael Žaper, još jedna akvizicija koja je donijela kvalitetu više, Hajduk nije u svom kadru imao igrača sličnih karakteristika...

Uz sve to igračima se previše dopuštalo, profesionalnost nije bila onakva kakva bi trebala bit, međusobni odnosi također. No, to je stvar i trenera, predsjednika kluba, zajednički grijeh sviju.

A posebna priča bili su treneri, njih se trošilo kao čarape. Harija Vukasa je Jakobušić promptno po dolasku zamijenio s v.d. trenera Borom Primorcem, još i prije dolaska Litavca. Pod paskom Nikoličiusa prodefilirali su na klupi Paolo Tramezzani, Jens Gustafsson, Valdas Dambrauskas, Mislav Karoglan, toliko sanjan Jakobušićev kapitalac Ivan Leko, pa Karoglan drugi put... Za malo više od tri godine – previše.

Navijački puk najviše žali za Tramezzanijem koji je ispunio postavljeni zadatak, makar je izgledao kao nemoguća misija, i unatoč velikom zaostatku u 'proljeće' 2021. godine izboreno je četvrto mjesto i Europa. Također, i za Dambrauskasom koji je smijenjen samo par mjeseci nakon osvojenog Kupa. Kod odlaska Dambrauskasa i Nikoličius je dao mandat na raspolaganje. Govorio je: 'Valdasov odlazak je moj poraz'. No, njegovu ostavku Jakobušić nije prihvatio.

U Nikoličiusovom mandatu Hajduk je osvojio dva Kupa, 2022. i 2023. godine. Prvi su to osvojeni trofeji nakon kupa osvojenog 2013. godine, poslije devet godina suše. Međutim, izostao je naslov prvaka, čak i prava borba za titulu toliko očekivana i najavljivana ove sezone. Apsurdno je da je Hajduk s na papiru puno slabijom momčadi bio puno bliže borbi za naslov prvaka u sezoni 2021/22, do zadnjih par kola. Ove se sve raspalo usred proljetnog dijela sezone, a nezadovoljstvo navijača kulminiralo je ulaskom u teren nakon kup eliminacije od Dinama na Poljudu.

Izostao je i plasman u grupnu fazu europskih natjecanja. Dok se može prijeći preko eliminacija od španjolskog Villarreala i grčkog PAOK-a, onaj debakl od kazahstanskog Tobola u ljeto 2021. godine i dalje peče.

U mandatu Nikoličiusa ostvaren je i najveći klupski izlazni transfer, onaj Luke Vuškovića u Tottenham (navodno težak 11 milijuna eura). Neki će s pravom reći da se dosta lutalo s tim mladićem, koji je počeo igrati u prvoj momčadi, forsiran je i previše, naglo, pa je naprasno maknut pod objašnjenjem ozljede kada su očekivano njegove izvedbe pale...

Izostao je tu onaj pravi klimaks, jer se u konačnici mjesecima samo iščekivala prodaja 16-godišnjaka, a igrač je klubu u seniorskom nogometu dao jako malo. No, taj je transfer trebao poslužiti za ovosezonski iskorak u borbi za naslov prvaka i plasman u Europu. Na koncu se sve raspalo, Hajduk je cijeli drugi dio sezone izgledao baš blijedo. Sezona je ispala teški debakl. Doduše, tome su svakako kumovale i brojne ozljede bitnih igrača.

Ranije je prodan i njegov stariji brat Mario Vušković (u ljeto 2021. godine otišao je u HSV, prvo je bio posuđen, pa otkupljen). Također je ostvaren veći transfer Stipe Biuka u Los Angeles FC (u siječnju 2023. godine za 6,5 milijuna eura odštete), ali ni on, pa ni Marin Ljubičić pred odlazak (u austrijski LASK za 2,9 milijuna eura) prethodno u Hajduku nisu ostavili dublji trag. Ljubičić je čak bio u situaciji da mu je odlazak u inozemstvo bio potez na koji se odlučio zbog daljnjeg razvoja svoje karijere, jer su mu na Poljudu vrata na poziciji centralnog napadača bila zatvorena. Slično kao i velikom dijelu lanjskih juniora viceprvaka Europe.

No, cijelo vrijeme imao je Nikoličius veliku podršku Jakobušića koji mu je držao leđa kada je pritisak javnosti bio jak. Mijenjali su se stalno treneri, igrači, ali se Dubrovčanin držao svog sportskog direktora. Svi su bili problem, samo nije bio onaj tko ih je dovodio, amenovao. A onda je otišao i Jakobušić...

[Aspalathos]

Idemo dalje, nova sezona, novi trener, nova očekivanja, nadajmo se i napokon različiti (pozitivan) ishod.

SD A.J.

Što očekivati od Gattusa? Taktički je 'blizak' Hajduku, nije baš 'trener pobjednik', a trzavice bi se mogle ubrzo javiti

Hajduk je konačno pronašao trenera za nadolazeću sezonu, a ta čast je - nakon što se Ivan Jurić predomislio u posljednji trenutak - pripala legendarnom talijanskom nogometašu Gennaru Gattusu.

Riječ je o čovjeku koji je za vrijeme svoje igračke karijere, zahvaljujući jedinstvenom pristupu na poziciji zadnjeg veznog, koji se temeljio na bezgraničnoj požrtvovnosti, ušao u srca svih navijača Milana, ali i mnogih ljubitelja nogometa koji uopće ne navijaju za "rossonere".

Gattuso je ogromno ime u svijetu nogometa i s te strane je njegov dolazak na Poljud velika stvar, a usto mu je trenerski CV poprilično impresivan, jer u njemu stoje imena klubova kao što su Milan, Napoli, Valencia, Marseille i Fiorentina (barem tehnički gledano). No, Talijan se baš i ne može nazvati "trenerom pobjednikom", što je sportski direktor Nikola Kalinić najavio. U trenerskoj karijeri osvojio je samo jedan trofej, posljednjih godina je evidentno u silaznoj putanji, a usto je imao turbulentne epizode koje su vrlo lako moguće i u Hajduku.

Njegove taktičke zahtjeve koje je postavljao pred svoje momčadi možemo nazvati varijacijama na temu koju smo na Poljudu gledali u posljednje vrijeme, što je s jedne strane dobra stvar. S druge se, pak, postavljaju pitanja hoće li Hajduk u nadolazeću sezonu ući s dovoljno kvalitetnim igračima koji će osigurati da poprilično jednostavni mehanizmi u fazi napada donose uspjeh na duge staze te hoće li Gattuso uspjeti uspostaviti apsolutnu disciplinu u obrani.

TRENERSKI POČECI
Gattuso je svoju igračku karijeru - tijekom koje je s Milanom osvojio dva naslova prvaka Italije i isto toliko Liga prvaka te postao prvak svijeta s Italijom - završio 2013. u švicarskom Sionu, u kojem je i započeo svoju trenersku karijeru, jer je jedno kratko vrijeme obnašao dužnost trenera-igrača.

Smijenjen je nakon 10 osvojenih bodova u 11 utakmica, a onda je sljedeće sezone sjeo na klupu Palerma, na kojoj je izdržao samo osam utakmica.

Pauzirao je skoro godinu dana, a onda preuzeo OFI Kretu, gdje je upisao pet pobjeda i tri remija u 17 utakmica. Klub se tada nalazio u izuzetno teškoj situaciji, Gattuso je dobio otkaz na polovici sezone, a OFI je na kraju ispao iz lige. Talijan je kasnije rekao da je osvajanje 18 bodova s igračima "koji su dobivali jedva dovoljno novca za hranu bilo ravno osvajanju lige".

Sljedeće sezone je preuzeo klubu trećeligaša Pise i odveo je do promocije u Serie B. Gattuso je tada rekao da se osjeća kao 2003. kada je kao igrač s Milanom osvojio prvu Ligu prvaka, ali je odlučio napustiti klub zbog, kako je sam rekao, "ozbiljnih, učestalih i neprihvatljivih problema u klubu koji sprječavaju ozbiljne radne uvjete".

Iz kluba su na njegove navode odgovorili čuđenjem, rekavši da ne znaju o čemu Gattuso priča, a on se nakon samo mjesec dana ipak odlučio vratiti na klupu Pise. Momčad mu je sezonu završila s drugom najboljom obranom lige i čak 15 clean sheetova, ali ujedno i na posljednjem mjestu, što je značilo povratak u treći razred talijanskog nogometa.

MILAN, NAPOLI I SILAZNA PUTANJA
Nakon novog rastanka s Pisom, nakratko je otišao u Milanovu akademiju, a onda je krajem studenog 2017. preuzeo prvu momčad kluba koji mu je obilježio igračku karijeru. Na klupi "rossonera" proveo je dvije nepune sezone i za to vrijeme doveo klub do šestog i petog mjesta u Serie A (trenirao je i Kalinića), da bi u svibnju 2019. dao otkaz i odrekao se odštete za ostatak ugovora.

Njegov period na klupi Milana ne može se nazvati baš uspješnim, ali ono što mu se mora priznati jest to da je preuzeo klub u izuzetno turbulentnom periodu i uspio ga koliko-toliko stabilizirati.

Pola godine je bio bez posla, a onda je u prosincu 2019. preuzeo klupu Napolija i na njoj ostao sezonu i pol. Ta epizoda do danas mu je ostala najuspješnija u njegovoj trenerskoj karijeri, jer je 2020. osvojio Coppa Italiju i donio klubu prvi trofej nakon šest godina čekanja, a sebi dosad jedini.

Nakon Napolija imao je bizarnu epizodu u Fiorentini, s kojom je potpisao ugovor pa napustio klub nakon samo 23 dana i prije nego što je sezona uopće počela. Razlog su bile nesuglasice oko klupske strategije i transfera, s naglaskom na to što je Gattusov (super)agent i prijatelj Jorge Mendes navodno htio dovesti nekoliko svojih igrača u klub, što se čelnicima nije svidjelo.

Tu su stvari za Gattusa krenule nizbrdo, jer je prvo godinu dana bio bez posla, a onda u ljeto 2022. preuzeo Valenciju koja se nalazila u kaosu i u 22 službene utakmice upisao samo sedam pobjeda, uz pet remija i čak 10 poraza. U siječnju 2023. dobio je otkaz, a onda je nakon Tudorovog odlaska i Marcelinovog izuzetno kratkog mandata preuzeo klupu Olympique Marseillea.

Ali ni tamo se nije proslavio... Otkaz je dobio u veljači ove godine, nakon što je upisao devet pobjeda, osam remija i sedam poraza te nanizao čak sedam utakmica bez slavlja. Presudio mu je prvenstveni poraz od Bresta koji je od 60. minute igrao s igračem manje, a talijanski strateg je sam predstavu opisao kao "dno dna".

ŠTO OČEKIVATI S TAKTIČKE STRANE?
Gattusov stil igre poprilično je "neutralan" i u pravilu ga u određenoj mjeri prilagođava ekipi. To je dobra stvar za Hajduk koji je ograničen resursima. Kada su sustavi u pitanju, preferira srodne 4-3-3 i 4-2-3-1, s tim da je otvoren i za formacije s tri stopera.

U fazi napada traži balans i dozu opreza te samim time voli kontrolirati posjed. Od bekova traži visoko podizanje i asimetriju - ako se jedan uvlači u halfspace, od drugoga traži da drži širinu - a također voli loptu preko sredine prenositi na široke pozicije u zadnjoj trećini, umjesto graditi napad preko bokova. Sve to smo već gledali od Hajduka u proteklim sezonama...

Kada je faza obrane u pitanju, u Milanu je od svojih igrača tražio kontrapresing nakon izgubljene lopte, dok je u Napoliju imao malo konzervativniji pristup i uglavnom se oslanjao na branjenje u bloku, s naglaskom na pokrivanje međuprostora spuštanjem veznjaka.

Sve se to na prvu dobro uklapa u Hajdukov trenutni kadar i slično je onome kako je ekipa igrala u posljednje vrijeme, samo je problem to što se protivnici s vremenom naviknu da jednostavne mehanizme (čemu smo svjedočili i prošle sezone), a onda puno toga počne ovisiti o voljnom momentu i individualnoj kvaliteti igrača. Drugim riječima, postoji velika šansa da sljedeće sezone opet budemo gledali bezidejni Hajduk koji pobjeđuje dok ga ide.

Također će biti zanimljivo vidjeti kako će neki igrači (uključujući Marka Livaju) prihvatiti Gattusovo inzistiranje na disciplini i kako će on pomiriti svoj vatreni karakter s uvijek zapaljivom atmosferom u klubu i oko njega.

Tu je i pitanje transfera, odnosno hoće li talijanskog trenera zadovoljiti ekipa koju će imati na raspolaganju za sljedeću sezonu i - što je uvijek problem kada je Hajduk u pitanju - kada će mu pojačanja uopće stići. Gattuso ima povijest trzavica s upravama zbog neslaganja u pogledu strategije i transfera, a znajući kako stvari funkcioniraju na Poljudu, postoji realna šansa da mu se obećalo nešto što se možda neće moći ispuniti.

Kada sve uzmemo u obzir, upitno je koliko će popularni "Rino" i stožer od vjerojatno pet ljudi koje dovodi sa sobom trajati na klupi Hajduka, ali ono što je sigurno jest to da nas čeka period u kojem neće biti dosadno.