Današnji HNS-ov predsjednik Marijan Kustić je u rujnu 2018. bio direktor natjecanja i infrastrukture u Savezu. Baš on je na maloj svečanosti Milanu Bandiću predao milijun eura vrijedan novi hibridni travnjak stadiona u Kranjčevićevoj ulici, jedan od najvažnijih i najboljih projekata koje je HNS ikad napravio.
Međutim, hibridni travnjaci imaju rok trajanja. Ono što ih čini dobrim je način na koji se povezuje prirodna trava s plastičnim vlaknima, ali ti različiti slojevi koji su prošiveni s vremenom gube na kompaktnosti i veze između njih pucaju. “Poanta kod hibrida je da se manje oštećuje i da ga lako vraćaš u prvobitno stanje, ali moraš ga održavati čak i više nego prirodni teren”, za Telesport je rekao Danko Puhalo, koji održava travnjak na Rujevici. “Ako nemaš dobro održavanje, vrlo lako može doći do oštećenja i može ti biti još teže povratiti ga u prvobitno stanje.”
Sve da je teren u Kranjčevićevoj savršeno održavan — a nije, daleko od toga — trenutno se na njemuigra šesta sezona i riječ je o najčešće korištenom stadionu u Hrvatskoj. Ove sezone svoje prvenstvene utakmice na Kranjčevićevoj igraju Rudeš i Lokomotiva, prošle je sezone prvoligaške utakmice igrala samo Lokomotiva, ali sezonu prije toga je na Kranjčevićevoj je igrala Lokomotiva, Hrvatski dragovoljac, a svoje drugoligaške utakmice je tu odrađivala i Dinamova druga momčad, što znači da su u sezoni 2021./22. na tom travnjaku igrale tri momčadi. Sezonu prije toga su igrale dvije (Lokomotiva te Dinamo II u Drugoj ligi), sezonu prije toga samo Lokomotiva, a u onoj prvoj sezoni nakon postavljanja travnjaka su Kranjčevićevu koristili također Rudeš i Lokomotiva.
Naprosto mu je prošao rok trajanja, jer taj hibridni travnjak nije zamišljen da bude jednokratno ulaganje koje će za više godina riješiti problem. Podloga je korištena puno preko onoga što je predviđeno u normalnim uvjetima i travnjak je potrošen.
Slučaj Mihaela Žapera jasno pokazuje kakve su opasnosti kad na hibridom travnjaku popucaju veze između različitih slojeva. Noga koja bi se trebala ukopati u podlogu dobila je sasvim dovoljno giba da prednji križni ligament bude preopterećen i da pukne. Na istom su mjestu prošle sezone pukli ligamenti Lovre Kalinića, a na toj su podlozi prošlu sezonu odigrali Luka Stojković, Lukas Kačavenda i Jakov-Anton Vasilj — sva trojica su ove sezone operirali koljena. Pitate li ljude koji se bave održavanjem i postavljanjem ovakvog tipa travnjaka, reći će vam da je to neočekivano malo teških ozljeda s obzirom na stanje travnjaka.
Hajduk je Kalinićevu ozljedu preživio relativno solidno. Prvo je pokušao s Karlom Sentićem, a onda je mjesto na vratima uhvatio Ivan Lučić, koji je donio sigurnost na povratnoj lopti i igri pod pritiskom. Podizao se Lučić kao treći stoper na 30-ak metara od svog gola, a kako je vukao sigurnost u igri s loptom, s vremenom je rastao i u vratarskoj formi. Kako će Hajduk preživjeti Žaperovu ozljedu?
Četiri Karoglanove opcije
Žaper je jedini klasični vezni kojeg Mislav Karoglan ima na raspolaganju. Nije odigrao previše utakmica; samo je 10 puta bio u početnom sastavu i još triput je ušao s klupe jer je došao u ekipu nešto kasnije, pa je na kraju prošle sezone imao ozljedu mišića, a onda i virozu. Međutim, Hajduk je s njim na terenu primio samo pet golova.
Nije Žaper jedini razlog za tako dobar obrambeni učinak, ali riječ je o igraču koji je čuvar sredine. Žaper je među zadnjim veznima u HNL-u vodeći po postotku osvojenih duela, presječenim dodavanjima, a uzima preko pet ‘ničijih’ lopti po utakmici. Visok je, odličan je u skoku i bez problema brani duge lopte u zoni ispred zadnje linije. U utakmicama u kojima su Žaper i Filip Krovinović igrali zajedno, Krovinoviću je postotak osvojenih duela skočio s 53 posto iz prošle sezone na 67 posto kad je na travnjaku i Žaper. Zašto? Zato što u duele ulazi u boljim situacijama i protiv lošijih suparnika, jer je Žaper taj koji obično eliminira najveću opasnost. Isto vrijedi i za stopere, a pogotovo za bekove kojima je lakše igrati jer im on osigurava leđa u tranzicijskim situacijama kad odu visoko.
Iz te perspektive, Žaper će nedostajati Hajduku. Nedostajat će mu pogotovo u derbijima, ali i u europskim kvalifikacijama koje ga čekaju ovog ljeta bez obzira na natjecanje u kojem će sudjelovati, jer ga zbog nenositeljskog statusa čekaju ozbiljni suparnici protiv kojih će mu trebati netko tko može zatvoriti zonu ispred obrane.
Karoglan ima različite opcije za pokrpati Žaperov izostanak.
Prva je Krovinović, koji je i ovih nekoliko utakmica igrao na poziciji zadnjeg veznog. Krovinović nije klasična ‘šestica’, ali Hajduk s njim ima protočnost lopte i riječ je o najboljem razigravaču u momčadi, čovjeku koji je ionako bio ključan za prijenos lopte iz prve u drugu fazu posjeda.
Druga opcija je vraćanje u sredinu Nike Sigura, koji je bliži profilu klasičnog zadnjeg veznog i može više pridonijeti obrani, ali s njim u sredini Hajduk dvostruko gubi na razigravanju; em je Krovinović otporniji na presing, em se onda gubi pomoć koju je Sigur davao na desnom beku, gdje je bio dodatni razigravač i često ključna koncepcijska prednost. Treća opcija je spuštanje Anthonyja Kalika, koji je zadnjeg veznog znao igrati i u Gorici — doduše, ne u formaciji 4-3-3, u kojoj je sam na šestici, nego u 4-2-3-1 s partnerom koji mu je pomagao suziti prostor. Četvrta je opcija László Kleinheisler, koji nikad nije igrao klasičnog zadnjeg veznog, ali ima duel igru, osjećaj za druge lopte i agresivnost koja bi ga mogla učiniti efikasnom opcijom u sredini terena, ali opet u paru s još jednim veznim.
Više koncepcijski nego operativni problem
To je i odgovor na pitanje kako će Hajduk krpati Žaperov izostanak. Ni Krovinović ni Sigur ni Kalik ni Kleinheisler ne mogu samostalno replicirati njegov učinak. On osvaja previše duela, pokriva previše prostora i previše olakšava situacije u koje suigrači ulaze da bi ga se moglo nadoknaditi jednim čovjekom u fazi obrane. Jedini način na koji ga se može kompenzirati je suradnja nekoliko igrača. Iz te perspektive, Krovinović na zadnjem veznom uz Kalika i Rokasa Pukštasa kao veznjake koji su agresivni i dobri u duelima ima smisla. Kalik će biti postavljen nešto niže, Pukštas nešto više, ali oni su ti koji moraju olakšati Krovinoviću i dovesti ga u situaciju u kojoj do izražaja može doći njegova obrana jedan-na-jedan, u kojoj je puno bolji nego kad brani široki prostor.
Ima smisla i zadržati Niku Sigura na beku, jer Hajduk sada mora dodatnu pažnju posvetiti posjedu lopte. Igra mora biti još stabilnija, kontrola još veća i to je jedini način na koji momčad bez klasičnog zadnjeg veznog može eliminirati obrambene tranzicije u kojima se mora braniti široki prostor. Ili to, ili prijeći na igru s trojicom stopera. Na kraju krajeva, podizanje kontrole ritma i povećavanje postotka posjeda je način igre koji ističe komparativne kvalitete Lučića u odnosu na druge vratare, Filipa Uremovića u odnosu na druge stopere, Krovinovića u odnosu na druge zadnje vezne i Sigura u odnosu na druge desne bekove u HNL-u.
Žaperova ozljeda otvara veliki problem za Hajduk koji je puno više koncepcijski nego operativni. Žaper je dosad odigrao 13 utakmica, od čega je triput ušao s klupe, ali njegove specifične individualne kvalitete omogućavale su Karoglanu potencijal različitih taktičkih pristupa — od klasične postavke s njim na zadnjem veznom, preko spuštanja u zadnju liniju i strukture 3-1, do igranja na stoperu. Sada je to u startu nešto predvidljivije, ali Krovinović, Kalik i Pukštas su u utakmicama protiv Slaven Belupa i Rudeša dokazali da i to može funkcionirati, pogotovo u susretima sa slabijim suparnicima u kojima se Hajduk može nametnuti posjedom lopte i biti aktivan kroz sredinu terena.
Što će biti u preostalim derbijima koja Hajduk mora odigrati, u europskim kvalifikacijama i onim utakmicama kada treba obraniti vodstvo, to ćemo još vidjeti.
Piše: Mihovil Topić
Izvor: Telesport.hr
