ANALIZA: Emir Sahiti

Emir Sahiti godinama je jedan od ključnih igrača Hajduka. Igrom, zalaganjem, doprinosom golovima i asistencijama spada u najbolje igrače splitskog kluba, a sama činjenica da je, unatoč silnim promjenama trenera, kod svakog ostao prvotimac dovoljno govori o njegovim kvalitetama.

Mladi Kosovar je sada već više od šest godina u Splitu gdje živi sa svojom dugogodišnjom partnericom, Splićankom Kim. Kaže da je Split njegov drugi dom – od početka su ga prihvatili svi u klubu, od suigrača do navijača te osjeća Hajduk kao dio obitelji.

No, kako je Emir uopće završio u Splitu? Iako je rođen u Zemunu, roditelji albanskog podrijetla već nekoliko mjeseci nakon njegovog rođenja preselili su na područje Kosova. Tamo je igrao za mlade selekcije KF Ramiz Sadikua, KF Prishtine i KF Trepça ’89, gdje ga je primijetio sjevernomakedonski Rabotnički koji ga je i doveo te je Sahiti već sa 17 godina iskusio prvoligaški nogomet i čak igrao kvalifikacije za Europa ligu. U Rabotničkom je igrao s bratom Suadom – brat obično na desnom krilu, Emir na lijevom. Rotiran je na više pozicija – osim na lijevom krilu, isproban je i na desnom, kao drugi napadač, ofenzivni pa čak i defenzivni vezni. U to vrijeme ga je pratio i zagrebački Dinamo. Transfer je bio blizu realizacije, ali se igrač ozlijedio i posao je propao. Nakon što se oporavio, doveo ga je Hajduk koji ga je također pratio duže vrijeme.

U Hajduk je stigao početkom ožujka 2018. te je do kraja tog proljeća igrao za drugu momčad Hajduka pod trenerom Sinišom Oreščaninom. On ga je koristio kao lijevo krilo, ali i često stavljao na mjesto ‘osmice’, gdje je igrao i njegov nogometni idol Andres Iniesta. Debi je imao u utakmici Hajduka II protiv Gorice 10. ožujka 2018. Iduće sezone nastavlja s igrama za drugu momčad Splićana, ali ga tadašnji novi trener Hajduka Zoran Vulić uvodi u prvu momčad. Međutim, s obzirom na to da Vulić ne uspijeva opravdati status trenera, samo nekoliko mjeseci poslije Siniša Oreščanin biva promoviran kao trener prve momčadi. Za prvu momčad Hajduka debitirao je 23. veljače 2019., zanimljivo, isto protiv Gorice. Ipak, u oštrijoj konkurenciji Emir dobiva tek po dvadesetak minuta u nekoliko utakmica.

U sezoni 2020./21. klub ga odlučuje poslati na posudbu kako bi dobio što više prvoligaškog iskustva i ispunio potencijal. Javlja se Šibenik, budući da je njihov sportski direktor Ivan Bulat već htio dovesti Sahitija u vrijeme kad su bili u drugoj ligi. Sahiti u Šibeniku ne da je opravdao očekivanja, nego ih je nadmašio. U 33 utakmice u najjačem rangu odigrao je većinu susreta kao lijevo krilo, a nešto i kao desno. Pritom je zabio sedam golova i podijelio dvije asistencije. Istaknuo se atraktivnim potezima i driblinzima, a srušio je i rekord lige. U samo jednoj utakmici, onoj protiv Istre, napravio je 10 uspješnih driblinga čime je postavio rekord HNL-a po tom kriteriju na jednoj utakmici. Te sezone je napravio i najviše uspješnih driblinga u ligi uopće – 48. Također vrijedi spomenuti da je u Šibeniku svojim golovima presudio i Hajduku i Dinamu. Prvo je srušio Hajduk na Poljudu prvim prvenstvenim pogotkom za Šibenik, što je bio i jedini gol na utakmici. Kasnije je slično učinio i Dinamu golom i asistencijom u pobjedi 2:1.

Iduće sezone vraća se ekspresno u Hajduk gdje ga dočekuje novoimenovani trener, Šveđanin Jens Gustafsson. On ga uglavnom koristi na desnom krilu jer na lijevom Hajduk forsira 18-godišnjeg Stipu Biuka koji je prozvan jednim od najvećih svjetskih talenata. Pokušao je čak sa Sahitijem u vezi i iza napadača, ali nije urodilo plodom. Zbog loših rezultata švedski trener dobiva otkaz, a u studenome dolazi iskusni Litavac Valdas Dambrauskas. On nastavlja koristiti Sahitija kao desno krilo i pod njim Emir nastavlja napredovati. Sezonu završava sa sedam golova i pet asistencija, pritom pomaže Hajduku dohvatiti drugo mjesto nakon desetljeća lošijih plasmana te osvojiti kup koji predstavlja prvi trofej nakon devet godina suše. Hajduk je te godine odbio i unosnu ponudu njemačkog HSV-a jer je smatrao Emira važnim igračem u lovu na trofeje. Sahiti je tada izjavio da je Dambrauskas najbolji trener s kojim je radio.

Hajduk u iduću sezonu kreće sa šampionskim ambicijama, ali već na početku gubi trofej superkupa od Dinama. U Europi Hajduk nakon dužeg vremena uspijeva izbaciti jačeg protivnika, portugalsku Vitoriju, a Sahiti zabija važan gol u pobjedi koja je bila ključna za prolaz. U playoffu Hajduk uvjerljivo ispada od jakog Villarreala. U prvenstvu “Bijeli” gube korak s Dinamom koji niže rekordni niz pobjeda na otvaranju. Hajduk ne prati ritam i to košta litavskog trenera ‘glave’ te Hajduk privremeno preuzima njegov asistent Mislav Karoglan. Do dolaska Karoglana Sahiti je bio bez konkretnog učinka u prvenstvu, dok je u tih sedam prvenstvenih utakmica koje je vodio Karoglan upisao tri gola i dvije asistencije. Nakon toga, za glavnog trenera imenovan je Ivan Leko koji preferira 3-5-2 sustav i koristi Sahitija u prvoj utakmici kao desnog bočnog, a u idućoj kao lijevog te ga smatra jedinim “pravim” krilom u momčadi , budući su svi ostali igrači ili bekovi po prirodi ili neka druga pozicija kojom ‘krpa’ krilne pozicije u svom sustavu. Baš u toj drugoj utakmici protiv Rijeke Sahiti je ozlijedio gležanj i iznesen je na nosilima. Prva prognoza je bila mjesec dana izbivanja, ali Sahitiju je trebalo skoro dva mjeseca da povrati formu i ponovno konkurira za prvu postavu, a i nakon toga na terenu se vidjelo da to nije onaj pravi Sahiti. Ostatak sezone je bio samo pokušaj povratka u formu, a u kupu je odigrao jednu jedinu utakmicu i to finale protiv Šibenika u kojem je Hajduk osvojio svoj drugi uzastopni kup. Sahiti je tu sezonu završio s 5 golova i 3 asistencije.

Lošu formu Sahiti prenosi i na iduću sezonu te gubi startno mjesto u momčadi za superkup pored novopridošlih krila Leona Dajakua i Ivana Dolčeka, a Hajduk gubi i tu utakmicu. Nakon toga Leko ponovno daje prednost Sahitiju i Hajduk starta u prvenstvu s pet pobjeda u pet utakmica te izbija na vrh tablice. Nakon toga Hajduk doživljava dva kiksa i ugrožava prvo mjesto, ali u iduće dvije utakmice stižu Lokomotiva i Dinamo na Poljud i u obje Emir Sahiti zabija jedine i pobjedonosne golove te se Hajduk ponovno etablira kao lider prvenstva. Emir do danas govori kako mu je taj pogodak Dinamu najdraži gol u karijeri. Te dvije utakmice su bile nagovještaj povratka “starog” Sahitija jer je nakon toga zabio još dva gola i pridodao dvije asistencije te u veljači ove godine odigrao utakmicu protiv Slaven Belupa gdje je postigao hat-trick asistencija, što je u nogometu rjeđe od postizanja tri pogotka na susretu. Sahiti i dalje ostaje važan dio momčadi ove sezone u borbi za naslov, iako je Hajduk u prošlom prijelaznom roku zaoštrio konkurenciju na krilima dovodeći Perišića, Brekala i Kleinheislera, a s obzirom na to da su Dajaku i Benrahou podignuli formu, više nema sigurnih startera i šest igrača konkurira za dvije krilne pozicije.

Sahiti kao igrač je igrač prostora. Voli primiti loptu na širokom prostoru i igrati jedan na jedan protiv suparnika. Ići će u dribling kad god ima priliku za to, što ne čudi s obzirom na to da je godinama jedan od najboljih driblera lige. Također je brz igrač koji igra kvalitetno na lijevoj i na desnoj strani. Za sebe je rekao da može igrati više pozicija, a da će igrati gdje god ga trener postavi. Ove sezone odigrao je kao desno krilo 16 utakmica, pri čemu je zabio 3 gola i pridodao 4 asistencije, dok je na lijevom krilu odigrao 11 utakmica i dao 2 gola te jednom asistirao. Izgleda da mu desna strana bolje leži, ali treba se sjetiti da je većinu karijere igrao kao lijevo krilo, na kojem se i proslavio. Ima solidan šut izvana i ‘podvaljuje’ dobre lopte, čemu može svjedočiti Marko Livaja koji se nazabijao od Emirovih asista.

Nedostaci su mu igračka inteligencija jer se nekad čini da odluke donosi više instinktivno nego promišljeno, što mu i jedan dio navijača zamjera. Primjerice, nekad će nepotrebno ulaziti u dribling ili predriblati nekoliko igrača i onda se odlučiti za šut, iako je jasno da nakon takvog intenziteta nema dovoljno snage i preciznosti za kvalitetan završni udarac. Također nekad izgleda i pogubljeno na terenu zbog čega momčad može patiti, a također mu i forma zna varirati. S obzirom na to da je igrač kojem treba prostor kako bi brzina i dribling došli do izražaja, problem je što se većina momčadi protiv Hajduka brani u niskom bloku i tad Sahiti igra na malom prostoru, gdje se ne snalazi najbolje.

Ipak, radi se o velikoj radilici koja ima kvalitetnu kontrolu lopte i dobru defenzivnu igru te se često vraća natrag pomoći momčadi. Sahiti je pozitivac koji ima dosta samopouzdanja i onu pozitivnu sportsku drskost koja je ponekad potrebna te svojim potezima uveseljava publiku.

Sahiti je i dio kosovske reprezentacije za koju je do sada upisao dva nastupa. Prije je igrao za mlade selekcije Albanije, ali reprezentacija Kosova nije još ni postojala dok je on igrao za U19 selekciju Albanije i kako sam kaže: “Srce me vuče igrati za Kosovo. Tamo sam odrastao, Priština je moj grad”. Doduše, također je rekao da ne pravi veliku razliku između te dvije zemlje i da se podjednako veseli uspjesima reprezentacije Albanije.

Što budućnost donosi za ovog još uvijek mladog igrača nitko ne zna. Kako se sezona bliži kraju, a Hajduk se bori za oba domaća trofeja, možemo samo poželjeti da ćemo vidjeti najbolje od Emira jer takav zasigurno može donijeti prevagu.

Autor: Samo Hajduk