Ivan Bilić Bilić mora usustaviti klub, a to je puno teže nego što izgleda
Sustav se definira kao skup različitih elemenata koji su usklađeni i povezani tako da čine cjelinu. Ne mora se nužno raditi o asimilaciji, razlike su ponekad čak i poželjne, ali Immanuel Kant naglašava kako je najbitnija odrednica sustava ideja zatvorenog mehanizma u kojem prevladava jedinstvo i zajednička strategija.
Hajdukova je skupština u travnju 2021. osnovala Hajdučku zajednicu kao savjetodavno tijelo. Hajdučka zajednica sastavljena je od iskusnih poslovnih ljudi, uglednih stručnjaka u različitim poljima te osoba koji su aktivni članovi društva. Mišljenja zajednice nisu obavezujuća za klupske čelnike i temeljna svrha se svodi na unaprjeđenje kvalitete procesa izbora za članove Nadzornog odbora, ali riječ je o skupu od 11 uspješnih poslovnih ljudi koji su upoznati s procesima unutar kluba i donekle poznati široj javnosti.
Tu dolazimo do naznaka sustava. Ne radi se o primarnoj ideji s kojom je tijelo osnovano, ali postoji grupa ljudi s odgovarajućim kvalifikacijama i ambicijama za pomoći klubu čija je mišljenja o tekućim stvarima Nadzorni odbor mogao redovito slušati, a onda i evaluirati. Elementi su različiti, ali su povezani i novog bi Hajdukova predsjednika bilo logično tražiti između aktivnih članova Hajdučke zajednice.
I Lukša Jakobušić bio je dio sustava prije nego što je postao predsjednik. Od svibnja 2019. bio je najbliži suradnik Marina Brbića i upoznao je funkcioniranje kluba. Bio je u Hajduku u doba debakla s Gżirom i onda kad se ispalo od Gorice u osmini finala Kupa. Nije se to poslije baš guralo u prvi plan, ali to su krize koje su mu kasnije pomogle u predsjedničkom mandatu, jednako kao što su mu pomogle pozitivne serije. Tih šest mjeseci u kojima je iz prve ruke mogao promatrati procese unutar kluba donijeli su mu vrijedno iskustvo i iz njih je izašao spremniji za izazove koji su ga čekali nego što bi bio da nikad prije nije bio u klubu.
U Hrvatskoj nema čovjeka kojeg Hajduk može uzeti za svog tehničkog direktora
Ovaj put se Nadzorni odbor se odlučio za sasvim drugačiji put. Jučer je službeno predstavljen Ivan Bilić, novi Hajdukov predsjednik koji dolazi izvan sustava.
Neupitno je da Bilić u Hajduk donosi konkretan poslovni pedigre. Radio je u velikim poslovnim sustavima, bio je direktor u bankarskom i revizorskom sektoru, a napredovati do takvih pozicija u korporativnom svijetu zahtijeva ozbiljne menadžerske sposobnosti. Životopis kakav Bilić ima rijetkost je u hrvatskom sportu, pa čak i šire od Hrvatske. Možda je to većini ljudi apstraktno, ali njegove trenutne reference u poslovnom su svijetu jače od onih s kojima su u Hajduk došli Brbić ili Jakobušić. I to neusporedivo jače.
Znači li to da je Hajduk u Biliću dobio boljeg predsjednika od Jakobušića? To je u ovom trenutku nemoguće odgovoriti. Bilić je financijski stručnjak i netko tko zna menadžerirati procese, ali nikad nije vodio nogometni klub. Nema nijednu referencu u tom polju, nikad nije bio dio sustava i nikad se nije susretao sa specifičnim izazovima koje vođenje nogometnog kluba donosi, jer Hajduk ne treba upravljanje samo financijskim sustavom nego i sportskim, pa onda i javno djelovanje koje zahtjeva dozu populizma s kojom se Bilić u svojoj profesionalnoj karijeri dosad nije susretao. Hajduk je puno kompleksnija i neusporedivo kompliciranija organizacija od onih kakve je Bilić dosad vodio.
Ono s čim Bilić ima iskustva je nadziranje procesa. U svom prvom obraćanju javnosti nije se odlučio za patetiku, velika obećanja i općenite fraze. Umjesto toga mogli smo čuti konkretni plan da se u Upravu doda još jedan član zadužen za sportsku politiku i to daje optimizam da je NO napravio dobar izbor. Ali tu se stvari kompliciraju.
Većina europskih klubova ima tehničkog direktora ili neku inačicu te titule. Sportski direktor — ono što je u Hajduku radio Mindaugas Nikoličius i što, ako je čitati između redova, Biliću ne bi bilo mrsko da nastavi raditi — bavi se prvom momčadi. Njegov zadatak je brinuti se o trenutnom rezultatu, a tehnički direktor bavi se koordiniranjem između sportskog direktora, skautinga i voditelja akademije, sastavlja sportsku strategiju i dalje zadatke sportskom direktoru, glavom skautu i voditelju akademije.
Strani stručnjaci u Hrvatskoj su obično laka meta i pogotovo se u Hajduku nađu na ciljniku medijske paljbe ili peškarijskih ćakula. Neki su svoj posao radili bolje, neki lošije, ali iskustvo kaže da ih se u krizama puno više kritiziralo nego domaći kadar. Rijetko kad ste vidjeli intervju s nekom od Hajdukovih legendi u kojem se otvoreno propitkuje je li domaći trener kalibar za Hajduk i treba li se sportski direktor baviti Jugoplastikom kao što je Vladimir Balić nedavno rekao za Nikoličiusa, aludirajući na to da je Litva zemlja košarke.
Ali u Hrvatskoj nema čovjeka kojeg Hajduk može uzeti za svog tehničkog direktora.
Praktički nema ni sportskog direktora koji se ozbiljno bavio tim poslom. Tu i tamo se nađe neko poznato nogometno ime koje se bavi menadžerskim poslovima, pa bi ga šira javnost mogla progutati i dati mu malo kredita u samom startu, ali nitko nema iskustvo i reference koje bi ga činile jasnim kandidatom za tu fotelju. Oni koji imaju ili koji već rade ili su osjetno slabiji od Nikoličiusa koji je u Gorici odradio bolji posao nego ijedan usporediv Hrvat u zadnjih 20-ak godina HNL-a.
Razlika između sportskog i tehničkog direktora je ta da posao sportskog direktora traži samo operativne vještine. Tehnički direktor mora imati operativne vještine, ali treba još znati menadžerirati potrebe i razmišljati na strateškoj razini, a onda na to dodati i set financijskih znanja. I tu nikakve sportske komisije za donošenje odluka ne dolaze u obzir, riječ je o čovjeku koji na sebe može preuzeti maksimalnu odgovornost.
Jedini način da Hajduk dobije tehničkog direktora je da ga sam stvori. Osim što treba imati vještine koje imaju tehnički direktori u Europi — a i ondje je, izuzmemo li najjače klubove na svijetu, vrlo malo ljudi takvog profila — on treba shvaćati specifičnosti unutar kojih Hajduk funkcionira. Za početak, to su specifičnosti mentaliteta vlastite baze, pa onda specifičnosti očekivanja, a na kraju i specifičnosti pozicije u hrvatskom nogometu u kojoj se Hajduk nalazi. O osobi koja to može objediniti moralo se misliti još puno ranije.
Ivan Bilić bit će onoliko uspješan koliko uspješno stvori funkcionalan sustav sportskog sektora unutar kluba; onoliko koliko dobre suradnike izabere i onoliko koliko dobro bude filtrirao sugestije svojih savjetnika. Bude li sam donosio odluke kojeg igrača se potpisuje, bude li dovodio trenere ili određivao tko može i tko ne može biti asistent glavnom treneru, onda sigurno neće biti uspješan. Razmišljanje u smjeru još jednog člana Uprave koji bi bio zadužen za taj segment ispravan je prvi korak prema uspješnosti, ali nevjerojatno je teško pronaći adekvatnu osobu u tom segmentu. Bilić ne može tražiti dokazanu figuru na hrvatskom tržištu, unutar kluba nema kadar za takvo nešto, a stranac znači da će se dvije ključne osobe kluba paralelno privikavati na novo okruženje i upoznavati se sa specifičnim izazovima, što znači da će neizbježno raditi i pogreške zbog neiskustva.
Financije, marketing, javno djelovanje, navijači, politika, mladi igrači, nositelji igre, pojačanja. Sve to je skup različitih elemenata koje Hajduk treba uskladiti i povezati tako da čine cjelinu. Brbić je u svom prvom mandatu stabilizirao klub, Jakobušić je napravio ekspanziju, dok Bilić mora usustaviti klub. A to je puno teže nego što izgleda.
Izvor: telesport.telegram.hr
