Gomila različitih komentara stiže nakon još jednog razočaravajućeg rezultata Hajduka. Jedni bi samo mlade, drugi bi sve tjerali, treći su zadovoljni prilikama i nezadovoljni realizacijom. Ljutnju potencira neriješen rezultat s Istrom koja gubi od Dinama 5-0 i Rijeke 4-0. A istina je uvijek negdje u sredini.
Usporedimo utakmice Dinama, Rijeke i Hajduka protiv istog protivnika:
Udarci: Hajduk 17-12, Dinamo 16-2, Rijeka 14-8
Obrane vratara: Hajduk 0-8, Dinamo 0-5, Rijeka 1-1
Posjed: Hajduk 63-37, Dinamo 72-28, Rijeka 38-62
Prekršaji: Hajduk 17-16, Dinamo 9-13, Rijeka 14-27
Dakle, Hajduk je imao najviše udaraca gdje je Majkić imao i najviše obrana. Međutim, Bili su previše dopustili Istri. Čak 12 udaraca u svoj gol, istina prilično nepreciznih. Međutim, jedan dio ovoga ide i pod tim da gubiš do 60. minute pa moraš igrati rizičnije. Na primjer, Rijeka koja je vodila mogla je prepustiti inicijativu. Istra čak nije igrala ni toliko oštro kao protiv Rijeke.
Vrlo dobru utakmicu su odigrali:
Livaja (2 udarca, gol, dueli 5-11, 67% točna dodavanja)
Pukštas (3 udarca, 2 ključna pasa, dueli 9-14, 76% točna dodavanja)
Sahiti (4 udarca, 2 ključna pasa, dueli 10-15, 79% točna dodavanja, 6 puta fauliran, 60 dodira baluna)
Hrgović (2 udarca, asistencija, 3 ključna dodavanja, 76% točna dodavanja)
Uremović (2 ključna dodavanja, dueli 9-10)
Mana je jedino loš postotak dodavanja. Za Hrgovića i Livaju je OK zbog zahtjevnih pozicija, ali ostali moraju biti precizniji. Posebno jer se takve situacije najčešće događaju kod ključnih dodavanja. Isti nedostatak je i uzrok nepreciznost u završnici. Jednostavno, tehnički nismo na potrebnoj razini znanja.
Daleko od toga da je Majkić radio čuda na golu Istre, sve je to bilo obranjivo za razliku od 9 golova Dinama i Rijeke.
Trajkovski nije pokazao ništa posebno, ali je uz veliki trud vezao suparničke igrače za sebe pa su ostali napadači zbog toga i imali više slobode, i prostora za odigrati dobro. Kad tu poziciju igraju Kalik ili Pukštas nemamo ni to jer su previše mekani u duelu, kao da hodaju na jajima.
Krovinović i Rakitić još uvijek premalo daju put naprijed. Oba po 1 udarac i 1 ključno dodavanje. Preciznost dodavanja 81 % i 78 %. Krovinović je bio loš u duelima 3-13, Rakitić 2-5. Nažalost, ovo je vezano uz Gattusovu želju za sigurnijom igrom. Kad se uzme bilo kakav veći rizik Hajduk ima problema iza jer nijedan nema dobar duel. Još kad se ostane široko, stvar bude i gora. S obzirom na to kako je u pitanju bila Istra nije dovoljno kažnjeno. Dinamo i Rijeka bi nas izbušili. Odnosno, protiv njih bi Bili igrali zatvorenije pa ne bi kreirali toliko naprijed.
Svi znamo kako jako nedostaje Žaper. Hajduk je najbolje poluvrijeme odigrao s Pukštasom povučenim na tu poziciju, ali onda ostaje bez alternative naprijed jer je Bamba ozlijeđen. Kalik valjda više neće zaigrati tamo.
Sve je dakle jedan balans koji moraš odrediti prema pojedinoj utakmici.
Nažalost, u ovoj se još jednom vidjelo kako izmjene ne prate ritam prvih 11. Melnjak još nije na potrebnom nivou, dok Diallo u samoj utakmici ima oscilacije od vrhunskih reakcija do onih na razini pionira. Impresionirani Antunović nepotrebno radi dječje prekršaje i vodi utakmicu na mlin Istre, Kalik je tehnički tako loš da bi se baklja trebala paliti kod svakog uspješnog dodira. U onoj posljednjoj prilici naprosto je nevjerojatno da ide pucati lijevom nogom.
Iako će se Gattuso opravdano sakriti iza nepreciznosti igrača, ima itekako stvari koje mu ide na dušu. Još uvijek ne znamo izaći kvalitetno iz presinga. Čak ni jednoj Istri. Jesu li i ovu utakmicu trebali u paru iza igrati Krovinović i Rakitić? Kako takvi igrači ne mogu dati veći doprinos igri naprijed? Je li Melnjak trebao dobiti prednost ispred Dialla?
Neki će reći „e, da smo dali golove …“. Ali, tko kaže da ovakav Hajduk ne bi opet primio gol ala Lokomotiva? Dakle, nema od „dadakanja“ ništa. Samo je semafor rezultat tvoga znanja, a on pokazuje zaostatak za Dinamom 4, Rijekom 2 i Šibenikom 1 bod, nakon samo 4 kola.
Ako ovo uvedemo u onu kalkulaciju potrebnu za osvojiti prvenstvo kad Dinamo nije na vrlo visokom nivou, od 84 boda ili 21 po kvartalu, opet ne valja. Trebalo bi dobiti 4 uz 1 remi do kraja prvog dijela prvenstva za omjer 6-3-0. Uz sve to, Hajduk još nije odigrao teške utakmice. Ovo su sve bili protivnici koje se moralo dobiti da smo u optimalnoj formi i spremno dočekali sezonu. Primili smo gol u svakoj utakmici. Slaven, Lokomotiva, Varaždin i Istra zajedno nemaju proračun Hajduka, kao ni plaće igrača. Tome možemo dodati i Ružomberok. Kad se pobjeđuje u ružnoj utakmici nitko neće imati problema (dok traje), ali kad se bodovi gube i uz dobru igru, od puno lošijih momčadi, tada mnogi ne rade kako treba.
Nažalost još uvijek se ljudi u Hajduk dolaze učiti u poslu. Težak financijski, organizacijski i međuljudski uteg prethodne garniture sigurno nije lak, ali kad dolaziš i prihvaćaš se takvog posla onda moraš biti prvo svjestan svojih mogućnosti. Ti ili onaj tko te bira.
Međutim, tu nije kraj problema. Ako ovaj tjedan prodamo Sahitija i Pukštasa kojima pokrivamo samo plaće, a gubimo, kao što se i u ovoj utakmici vidjelo, ključne igrače, tko će ih zamijeniti. Nespretnošću i nestrpljivošću sportskog direktora tek sad su momčadi priključeni Benrahou i Dajaku, i proći će vremena dok se ne uklope. Ako se ikad uklope. A debelo ih plaćamo.
Sada svi znaju što su i kako trebali napraviti pa se situacija nastoji ispeglati. Nažalost, tu su i nove greške kao oni intervjui u kojima se gotovo predajemo. Prvenstvo naravno nije izgubljeno, ali s ovakvim rezultatima i igrom protiv najslabijih koje zovemo „tradicionalno neugodnima i opasnima“, i nesigurnom budućnošću što se tiče prodaje i kupnje, ne izgleda dobro.
Nakon ovog tjedna prodaje i utakmice s Osijekom svi ćemo biti bar nešto pametniji.
Izvor: nogometplus
