Prema transfermarkt.com-u Hajdukova vrijednost je 50 milijuna eura. Naravno, to nije u potpunosti relevantna stranica i ne treba je uzimati zdravo za gotovo jer su to procjene običnih blogera. Uostalom, zadnji primjer je Sahiti koji ima vrijednost 2,4 m, a prodao se za 1,1 m. Ili Pukštas kojem je upisano 8 m, a za njega se nudi 5m. Neki klubovi imaju 36 igrača na listi jer se upišu svi juniori, a neki samo 25 i slično. Sve ovo pokazuje kako se ovi podaci moraju uzeti s velikom dozom opreza. Međutim, kad su omjeri 50 milijuna eura prema 7 milijuna eura, onda je itekako relevantno.
Ljudi koji upisuju ove vrijednosti nisu ni potpune trube, može se reći da su iznosi približno točni stanju na tržištu. Jednako tako, mnoge od ovih koje Hajduk vodi po iznosu ne bi na terenu dobio ni slučajno (Istanbul, Heidenheim 1846 …). S druge strane tu ima i veliki broj klubova, koje bi za plaće koje primaju, trebale dobiti naše rezerve.
S razlogom se može postaviti pitanje tko je odgovoran. Do prije 3 godine vrijednost Hajdukovih igrača je bila 20 milijuna eura. Dolaskom Jakobušića angažirali su se brojni igrači koji ni približno ne vrijede ove iznose koji im se daju, a ako su i nekad bili kvalitetni, u bilom dresu to ne pokazuju. Znači, ako je netko preplaćen odgovorni su predsjednik i sportski direktor, odnosno trener ako je do igre na terenu. Njih smo najčešće mijenjali. U eri prošlog predsjednika čak 7. Zar je onda stvarno problem u trenerima?
Kod nas odgovorni još uvijek mogu prodati priču “treba vremena”, “svi igraju nogomet”, tradicionalno neugodan suparnik”, “naslijedili smo ovo stanje”, “drugi su krivi”, “velik je pritisak nositi bili dres” … i slično. Nitko nije doveden da plače nego da radi, a što si sposobniji to će se manje vidit naslijeđen problem.
Hajduk (50 m) je ispao od Ružomberoka (6,7 m)
Osijek (22 m) je ispao od Zire (10 m)
Rijeka (38 m) je ispala od Elfsborga (17 m) i Olimpije (10 m)
Ružomberok i Zira su ispali od Noaha (8 m ) i Omonije (20 m)
Lako je primijetiti da se ne radi ni o sustavu po kojem je klub uređen. Bio on navijački ili jednog gazde, učinak je isti. Porazan. Jednostavno nema dovoljno stručnih ljudi. Odnosno, ne znamo ih izabrati. Problem kod jednog gazde je kako ta osoba može raditi što hoće, bez ikakve odgovornosti. Ako treba grlit se s Mamićem, uzimati njegove igrače na posudbe i razvijati mu ih. Naravno, u zamjenu za interes. Financijski ili utjecajni.
Hajduk sada ima i Hajdučku zajednicu koja bi trebala pronaći puno lakše potrebnu struku. Međutim, za sada se ni nova garnitura ne pokazuje kao dorasla Hajduku. Najviše boli to nerazumijevanje borbe s HNS-om ili odricanje od borbe za titulu, slučaj Dajakua i Benrahoua, nedostatak forme u pravo vrijeme, manjak infrastrukture (koji je trajan). Puno toga nije dobro složeno, a u igri su veliki novci. Ovdje se ne može više razgovarati o stanju 2012. godine kada su problemi bili objektivni. Čak nije problem ni u CV-u ljudi već jednostavno o nerazumijevanju onoga što Hajduk je. I to je duboko frustrirajuće.
Pa ne treba u strategiju kluba staviti svaku pojedinačnu stavku, tada bi imala 500 stranica. Očekuje se od stručnih ljudi razumijevanje iste.
Treba se i naučiti pričati otvoreno. Hajdučka zajednica mora organizirati okrugle stolove zajedno s Našim Hajdukom i upravom, učiti ljude demokratskim procesima. Navijači obično krenu za masom “treba sve potjerati”, a tako se nigdje ne radi. Najlakše je to napraviti. Eto Jakobušić je promijenio 7 trenera, i što je dobio. Ništa. Momčad je sve gore igrala. S 20 milijuna eura proračuna je osvojio kup i bio drugi, a s 35 milijuna eura bio treći bez trofeja. Svakom treneru su dovođeni igrači koje je htio pa se na kraju dobio paštroć. Niti smo dobro pokriveni niti su međuljudski odnosi dobri.
Dakle, ne treba bježati od opravdanih kritika već se s istima mora suočiti. Raditi na sebi, popraviti se. Biti svjestan gdje griješiš. Jasno i priznati greške.
Nekad bi uprave hrvatskih klubova bile čak i zadovoljne sa zvižducima kako bi svoj loš rad mogli opravdati “velikim pritiskom” i “manjkom podrške”. Samo, svi su hrvatski klubovi sad imali vjetar u leđa na tribini pa se čak ni na to ne mogu vaditi. A Hajduk je i tu godinama uvjerljivo najbolji. Uprava, trener i igrači naprosto nemaju niti jedan razlog da ne daju sve od sebe.
Ovo je i jasna slika HNL-a kojem se zna često tepati kako je odlična liga. Tako i navijači Hajduka iz tjedna u tjedan slušaju o opasnim protivnicima kakvi su Slaven Belupo, Lokomotiva, Varaždin, Istra … stvarno? Što bi tek bilo da igramo u ligi s Ružomberokom, Noahom, Zirom, Elfsborgom i Olimpijom?
Zaključak je dakle kako se uvijek samo radi o nečijoj (ne)sposobnosti, kao i u svakom drugom poslu. Ili si dovoljno stručan ili nisi.
Prema tome, izvolite pokazati da ste dostojni Hajduka i novaca koje primate/trošite ili se lijepo zahvalite.
A ako laže koza, ne laže rog:
EDIT: 7 klubova ima veću igračku vrijednost od Hajduka (Fiorentina zbog kasnog završetka i penala nije bila u prvoj tablici), 18 klubova je s lošijim koeficijentom, narančasti su klubovi stigli iz kvalifikacija prvaka država, a zeleni iz Europske lige.
Izvor: nogometplus.net
