François Vitali dobro je poznato ime u europskim okvirima. Smatra ga se jednim od ljudi koji su izgradili stupove na temelju kojih je Lille postao poznat po razvijanju mladih talenata i kasnije prodaji izgrađenih igrača po visokim cijenama. Također je kao sportski direktor razvijao sustave u drugim klubovima te je stekao dragocjeno iskustvo u području razvijanja mladih igrača, skautinga i prodaje igrača. U svojih 20 godina prošao je sve – od rada u jednoj od najjačih liga svijeta do igranja “Football managera” te je amaterske klubove dovodio u najviši profesionalni rang natjecanja. Sada je Vitali spreman upravljati brodom u uzburkanom moru zvanom “Hajduk”. Ovdje ćemo pisati više o njegovoj karijeri i okolnostima u kojima je radio te, konačno, kakve je rezultate ostvarivao. Pa krenimo kronološki.
Vitali je studirao na Sveučilištu u Lilleu i specijalizirao se za menadžment poduzeća, a također se školovao i za sportskog edukatora. Prvi posao dobio je u Lilleu, gdje je od 1999. do 2003. radio samo na pripremama treninga za akademiju. Nakon toga prebačen je na mjesto voditelja skautinga za akademiju. Šest godina je bio zadužen za stvaranje i razvijanje skautske službe i voditelj svih momčadi akademije. U tom periodu dogodila se ona dobro poznata priča kad je otkrio Edena Hazarda: svom mentoru Jean-Michelu Vandammeu rekao je da mora vidjeti mladića iz okolice Lillea zbog kojeg će “pasti na guzicu”. 14-godišnji Hazard došao je u Lille 2005. godine i razvio se u jednog od najboljih nogometaša svijeta. 2007. godina je bila kulminacija Lilleovog ulaganja u razvoj svojih igrača, kad su otvorili Luchin, trening kamp koji je tada bio jedan od najmodernijih i najinovativnijih u Europi. Od 2009. Vitali postaje šef skautinga, osim za akademiju, i za prvu momčad, a tu će funkciju obnašati i idućih šest godina. U tom razdoblju Lille osvaja i prvi trofej nakon više od pola stoljeća čekanja: 2011. godine predvođeni Edenom Hazardom, te Moussom Sowom i Gervinhom, koji su dovedeni u eri Vitalija kao voditelja skauta, osvajaju povijesnu duplu domaću krunu.
U tom periodu do 2015. zabilježene su visoke prodaje ponajboljih igrača: Gervinho u Arsenal za 12 milijuna eura (2011.), Moussa Sow u Fenerbahče za 10 mil. (2011.), Eden Hazard u Chelsea za 35 mil. (2012.), Lucas Digne u PSG za 15 mil. (2013.) te Florian Thauvin u Marseille za 12 mil. (2013.). Na račun samo ove petorice utrženo je preko 80 milijuna eura i to je postavilo temelje da Lille postane jedan od pet najvećih nogometnih “izvoznika” u svijetu po pitanju utrženih iznosa. S druge strane, kupnji velikih imena za velike iznose nije bilo. Tek Gervinho koji je došao iz Le Mansa 2009. godine za 6.5 milijuna eura i Dmitri Payet iz Saint-Ettienea za 9 milijuna u 2011. godini spadaju u najveće transfere. Lille je šampionsku momčad slagao uglavnom od igrača koje je skautska služba probrala od manjih francuskih klubova (Adil Rami, Aurélien Chedjou, Moussa Sow, Franck Beria) i igrača djelomično ili u potpunosti razvijenih u vlastitom pogonu.
Vitaliju je tijekom razdoblja od 2011. do 2015. dodijeljen još jedan zadatak: uspostava sestrinskog kluba u Belgiji kako bi mogli slati svoje talente na “kaljenje” u neku slabiju ligu. Royal Excel Mouscron označen je kao savršeno mjesto jer je klub iz Mouscrona na samoj granici s Francuskom i udaljen tek 20-ak minuta autom te je bio u fazi nestabilnosti nakon što se tek 2010. oformio spajanjem bankrotiranog R.E. Mouscrona i R.R.C. Peruwelza. 2011. je Vitali poslan da dovede cijeli projekt u red, a 2012. klub postaje većinsko vlasništvo Lillea. U 2011. godini još su igrali amatersku ligu, da bi u sezoni 2012./13. ušli u treći rang natjecanja, 2013./14. u drugi rang natjecanja te su konačno 2014./15. izborili belgijsku Pro Ligu, ali je jedan od glavnih investitora Lillea već bio vlasnik belgijskog prvoligaša te je zbog sukoba interesa ta suradnja prekinuta. Royal Excel Mouscron je tako od momčadi koja je 2010. i 2011. godine vrijedila manje od milijun eura, u iduće dvije godine postala momčad koja vrijedi 5-6 milijuna, da bi u trenutku ulaska u najviši rang vrijedila preko 17 milijuna eura. To je bio pravi trenutak da klub pozove Vitalija nazad u Francusku na puno radno vrijeme kako bi se pozabavio još ozbiljnijom pozicijom.
Lille
2015. godine François Vitali napokon preuzima palicu sportskog direktora i postaje zadužen za razvoj cijelog sportskog segmenta u klubu, od prve momčadi do akademije. U mjesecu kad je Vitali postao sportski direktor doveden je Serhou Guirassy iz Lavala za 500 tisuća eura, a mjesec kasnije i Mike Maignan kao rezervni vratar PSG-a za manje od milijun Eura. Prvog je prodao već iduće ljeto za 6 milijuna, a drugi se zadržao 6 godina u klubu nakon čega je prodan u Milan za 15 milijuna eura. U tom prijelaznom roku prodani su još Idrissa Gueye i Adama Traore za 9 i 14 milijuna eura. Obojica su dovedena iz Afrike praktički besplatno i razvili su ih kroz omladinski pogon i prodali za čisti profit.
Ukupan iznos izlaznih transfera bio je oko 35 milijuna, ulaznih oko 13 milijuna, tako da je ostvaren profit od 22 milijuna eura u prijelaznom roku.
Idućeg ljeta kupuju Edera iz Swanseja, kao osvajača EP-a s Portugalom za 4 milijuna i Gabriela Magalhãesa iz druge brazilske lige za 3 milijuna eura (koji će kratko biti posuđen Dinamu iz Zagreba, a kasnije i prodan Arsenalu), a na zimu dolazi i Anwar El Ghazi iz Ajaxa za 7 milijuna eura. Što se tiče odlazaka te sezone, najveća prodaja bila je ona Sofianea Boufala u Southampton za 18.7 mil. eura, zatim Djibril Sidibe u Monaco za 15 mil. eura te Benjamin Pavard za 5 mil. eura. Ukupno je u sezoni 2016./17. Lille prodao za 47 milijuna, a kupio za 20.70 m, tako da je ponovno ostvaren profit od preko 20 milijuna eura. Ipak, na kraju sezone Vitali je morao ići. Poduzetni Gérard López kupio je klub te je koncem 2017. postavio sebe za predsjednika, a za sportskog direktora jedno od najvećih imena među sportskim direktorima – Luisa Camposa.
Vitali se time zadržao samo dvije godine na poziciji sportskog direktora u klubu u kojem je proveo gotovo 18 godina. U te dvije sezone uspio je klubu osigurati 5. i 11. mjesto na prvenstvenoj ljestvici. Klub je preuzeo na 8. mjestu ljestvice, dok je u sezoni nakon njegovog odlaska klub završio na 17. mjestu, stoga se može govoriti o relativno dobro obavljenom poslu za svog mandata. Ipak, na mjestu sportskog direktora nije štedio na trenerima. U svibnju 2015. trenerom je imenovan Hervé Renard koji je dobio otkaz u novoj sezoni u studenom nakon samo ostvarenih 13 bodova u 13 kola pa je desetak dana njegov zamjenik Patrick Collot vodio klub da bi novim trenerom bio imenovan Frederic Anonetti, koji je tu funkciju obavljao godinu dana do još goreg otvaranja sezone Lillea u 13 kola u odnosu na prošlu te je šansu ponovno dobio pomoćnik Patrick Collot. On se ovog puta zadržao oko 3 mjeseca do serije poraza. Šansu je dobio Franck Passi, ali i on odlazi nakon samo nekoliko mjeseci. Ovog puta vjerojatno ne voljom sportskog direktora Vitalija, već se početkom godine znalo da će novi vlasnik htjeti veliko ime za svoj veliki projekt tako da je od svibnja 2017. na kormilo Lillea došao veliki Marcelo Bielsa.
Lille je, sezonu prije negoli je Vitali imenovan sportskim direktorom, vrijedio 82 milijuna eura te je po tržišnoj vrijednosti (prema podacima Transfermarkta) bio 6. u ligi, a u trenutcima kad je preuzimao funkciju vrijednost je pala na 70 milijuna te je bio na 9. mjestu među prvoligašima. Iduće sezone ponovno diže vrijednost na 83 milijuna za 8. mjesto po vrijednosti, a trend rasta je nastavljen i nakon što je otišao.
Cercle Brugge
Na idući angažman Vitali nije čekao dugo. Odmah se primio posla u Cercle Bruggeu. Riječ je o belgijskom klubu koji je imao iste vlasnike kao i francuski Monaco. Vitali ga je preuzeo nakon što je izbjegao ispadanje u 3. rang u ligi za ostanak. U prvoj sezoni Vitalija kao sportskog direktora belgijskog kluba Cercle se bori za vrh tablice te je u play-offu izborio najviši rang. Iduće sezone dolazi sedam novih igrača iz Monaca za koje vlasnik želi da se razvijaju, a klub završava kao 13. od 16 ekipa koje se natječu u prvenstvu.
Sportski direktor na koncu ponovno odlazi nakon samo 2 sezone. U te dvije godine Vitali je uspio podići vrijednost momčadi, a nije prodavao igrače ni u jednom roku, već ih je slao na posudbe ili bi raskinuo ugovor. Prve sezone je prodao igrače u vrijednosti milijun eura, a druge u vrijednosti 2.65 milijuna eura. U trenutku preuzimanja, momčad je vrijedila nešto manje od 10 milijuna eura da bi u svojoj prvoj sezoni taj iznos podigao na oko 16 milijuna, a u svojoj drugoj na gotovo 24 milijuna eura. Kada je otišao na kraju sezone momčad je vrijedila preko 30 milijuna eura. Zanimljivo je da je uspio dogovoriti posudbu Kyliana Hazarda, Edenovog brata, nakon što je osigurao ulazak u najviši rang. Velikom manjkavošću u ovom mandatu mogao bi mu se pripisati nedostatak izlaznih transfera, ali vlasniku kluba to vjerojatno nije bilo bitno s obzirom na to da se radilo o razvojnom klubu. Iako je povećavao tržišnu vrijednost momčadi, nije napravio nijedan milijunski izlazni transfer.
Ipak, ni u Belgiji nije štedio trenere. José Riga bio je trener od kraja 2016., ali je 2017. u kolovozu dobio otkaz nakon serije loših rezultata. Momčad je preuzeo Franky Vercauteren koji je izborio najviši rang, ali je na koncu sezone prihvatio ponudu u Saudijskoj Arabiji. Laurent Guyet je preuzeo momčad početkom sezone i uspio je ostati u ligi, ali to očito nije bilo dovoljno dobro za Vitalija koji ga smijenio. Konačno, José Jeunechamps je imenovan novim trenerom, te je ‘nadživio’ Vitalija koji je otišao u studenom 2019. nakon gotovo dvije i pol godine suradnje. Cercle Brugge bila je treća najvrjednija momčad u drugoj belgijskoj ligi prema tržišnoj vrijednosti, a u sezoni kad ju je preuzeo učinio ju je najvrjednijom. Kad su izborili najviši rang, bili su 14. od 16 momčadi prema vrijednosti. Osvojili su na kraju tek 13. mjesto, ali do kraja sezone, kada je i otišao, uspio ih je dovući iznad prosjeka lige po vrijednosti.
Troyes
Skoro godinu dana bio je Vitali bez angažmana dok mu se nije javio City Football Group, koji u svom vlasništvu ima klubove poput Manchester Cityja, Girone i Palerma. Planirali su u portfelj staviti i klub iz Francuske i odlučili se za Troyes, a Vitalija su vidjeli kao idealnog čovjeka da podigne cijeli taj projekt. U rujnu 2020. dovršena je kupnja i Vitali je odmah postao sportski direktor.
Sezonu prije dolaska City grupe Troyes je igrao drugu ligu i bio je blizu ulaska u prvu; završio je četvrti, ali je bio samo dva boda prekratak za osvajanje lige i ulazak u najviši rang. Vitali kad je stigao je ipak dao zeleno svjetlo treneru Laurentu Batllesu te se ovaj odužio i osvojio drugu ligu iduće sezone i ostvario plasman u Ligue 1. Klub je uglavnom dovodio igrače bez odštete iz Francuske i Belgije, nekolicinu igrača su prodali te je svoju prvu sezonu sportski direktor klub ostavio u plusu oko 5 milijuna eura.
U idućoj sezoni događaju se velike promjene jer ulaskom u prvu ligu City grupacija kao vlasnik imala je interes razvijati igrače Manchester Cityja pa je poslano sedam novih igrača iz engleskog prvaka, a i kupljeni su igrači u vrijednosti 20 milijuna eura. Zbog loših rezultata ubrzo je došlo do razlaza između kluba i trenera Batllesa. Navodno trener nije mogao u miru raditi i izboriti željeni plasman pored zahtjeva City grupacije da se paralelno razvijaju igrači. Do kraja sezone momčad je vodio novi trener Bruno Irles koji je s momčadi završio na 15. od 20 mjesta, 4 boda iznad zone ispadanja. Vitali te sezone nije prodavao pa je klub radi milijunskih kupnji završio sezonu s 20 milijuna u minusu po pitanju transfera.
Početkom sezone 2022./23. stiže još par igrača iz Manchester Cityja, među kojima je i Ante Palaversa te su se ponovno radili milijunski transfer. Najpoznatiji je onaj Savinha, kojeg je Vitali pronašao u brazilskoj ligi. Igrač je bio plaćen 6.5 milijuna eura, ali Troyes ga nikad nije uspio koristiti jer su ga u grupaciji smatrali prevelikim talentom te je poslan na posudbu u PSV, a iduće sezone u Gironu. Troyes se mučio pa je u studenom trener Irles dobio otkaz nakon šest utakmica bez pobjede, ostavivši klub na 15. mjestu ljestvice, 3 boda iznad zone ispadanja. Novim trenerom imenovan je Australac Patrick Kisnorbo koji je većinu igračke karijere proveo u Velikoj Britaniji, ali je kao trener radio samo u australskom Melbourne Cityju. Ujedno je postao i prvi Australac koji je vodio klub iz lige petice, ali posao neće pamtiti po dobrome. Ostvario je samo jednu pobjedu do kraja sezone i završio je predzadnji u ligi te se klub opet našao u Ligue 2. Vitali je te sezone kupovao za 25 milijuna, a prodao je Giuliana Bianconea za 10 milijuna u Premier ligu, tako da je klub završio u minusu 15 milijuna po pitanju transfera.
Unatoč katastrofalnoj sezoni, trener Patrick Kisnorbo dobio je podršku da vodi klub i iduće sezone. Vitali je kupovao samo nekoliko igrača ukupno u iznosu od 5 milijuna eura, a prodao je ukupno za 20 milijuna, tako da je te sezone završio u plusu 15 milijuna. Momčad je nastavila s lošim rezultatima unatoč natjecanju u slabijem rangu te je trener Kisnorbo u prvih 15 kola ubilježio samo dvije pobjede i ostavio momčad na 17. mjestu što je bila zona ispadanja, a ispao je još u kupu od trećeligaša te je konačno bio razriješen dužnosti. Momčad je na dvije utakmice preuzeo Alou Diarra koji je bio trener mlade momčadi Troyesa te je ostvario dvije pobjede. Novim trenerom imenovan je iskusniji David Guion, ali ni on s momčadi ne uspijeva nizati željene pobjede. Do kraja sezone ostvario je 5 pobjeda, 7 neriješenih i 9 poraza, a klub je završio na 17. mjestu. Troyes je trebao ispasti, ali je pošteđen jer je Bordeaux sa 12. mjesta proglasio bankrot i automatski ispao u niži rang. Iako nisu ispali, sezona je bila daleko od očekivanja vlasnika koji su računali da će se Troyes ekspresno vratiti u Ligue 1 pa je Vitaliju kao sportskom direktoru uručen otkaz u lipnju 2024.
François Vitali preuzeo je Troyes dok je tržišno vrijedio oko 32 milijuna eura, da bi u dvije sezone koje je igrao u prvom rangu podigao vrijednost momčadi na 76 milijuna, te u svojoj zadnjoj sezoni spustio na 27 milijuna. Trenutno je momčad pala na svega 17 milijuna, što znači da se trend pada s novim sportskim direktorom nastavlja.
Kada je preuzeo momčad, Troyes je bio treća najvrjednija momčad po tržišnoj vrijednosti u Ligue 2, duplo jeftinija od Toulousea koji je stigao iz Ligue 1, ali su svejedno uspjeli nadmoćno osvojiti prvenstvo. U drugoj sezoni, u prvoligaškom društvu, Troyes je bio 17. po vrijednosti, ali je završio na 15. mjestu. Iduće sezone imao je 16. najvrjedniju momčad, ali je ispao kao pretposljednji. U svojoj posljednjoj sezoni u Tryoesu, imao je šestu najvrjedniju momčad Ligue 2, ali je završio kao 17.
Profil sportskog direktora
Tko je onda na kraju François Vitali? Čudotvorac koji je uzdignuo Lille ili precijenjeni sportski direktor koji je uništio Troyes? Situacija nije tako crno-bijela kakvom ju se nekad može ili želi prikazati. Može mu se možda zamjeriti što u Cercleu i Troyesu nije radio veće izlazne transfere, nego je završavao gotovo svaku godinu u minusu kad su u pitanju transferi, ali to se može pripisati činjenici da je to radi specifičnosti klijenta, odnosno vlasnika. Vlasnicima poput Monaca i Cityja nije bitno da sestrinski klub, koji je niže pozicioniran u hijerarhiji, bude profitabilan, nego da je financijski održiv dok se igrači za glavni klub dobro razvijaju. City grupi se vjerojatno cijeli projekt Troyesa isplatio jer je City radi tog sustava dobio Savinha koji danas vrijedi 50 milijuna eura. Platili su ga samo 25 milijuna, a novac je ostao u sustavu. Vitali je u Lilleu pokazao da može završiti prijelazne rokove u plusu jer je tom klubu jedan od glavnih ciljeva bila zarada od prodaje igrača.
Također, rad u takvom okruženju zna često biti destabilizirajući jer vlasnik nekoliko klubova često te klubove gleda kao jedan cijeli sustav. Često se igrači prebacuju iz jednog kluba u drugi da se zadovolje ciljevi grupacije, dok se pri tome ciljevi i ambicije pojedinih klubova zanemaruju. U Cercleu i Troyesu dobio je igrače, često vrlo mlade, koji nisu dovoljno dobri za vlastite klubove, ali bi trebali igrati u klubu u koji su poslani. Također, ne može se računati ni na igrače koje se potrudio dovesti za vlastiti projekt jer grupacija može uvijek imati druge planove za igrača ako je riječ o velikom talentu. Vitali je sa svojim suradnicima pronašao Savinha u Brazilu kako bi osnažio Troyes, ali nije imao prava koristiti ga, a jasno je da bi Troyes sa Savinhom bio puno bolja momčad. Prema tome, možemo govoriti da je Vitali uglavnom dobro radio svoj posao u okvirima naloga poslodavaca.
Sve te dobre činjenice, naravno, ne mogu oprati ‘grijehe’ Vitalija jer ipak govorimo o sportskom direktoru koji je u 7 godina promijenio 14 trenera. Pokazao je da možda nema dovoljno znanja odabrati pravog trenera za projekt i/ili strpljivosti dati pravom treneru vremena. Jedini kojem je dao pravu šansu je trener koji ju je i najmanje zaslužio – Australac koji nikad nije vodio momčad na europskom kontinentu. On je praktički zaslužan za propadanje Troyesa iz prve u skoro treću ligu, ali sportski direktor naravno snosi odgovornost za to što nije prepoznao situaciju i spriječio ga u tome na vrijeme.
Ono što je pozitivno oko Vitalija je da je čovjek koji zna stvarati. Nije osoba koja radi sve niti se trudi to biti, ali povijest pokazuje da zna raditi unutar sustava. Nije u Lilleu iz svog džepa financirao najmoderniji trening kompleks u Europi, čime je klub postao jedan od najvećih ‘izvoznika’ mladih igrača, nego je bio samo kotačić cijelog tog sustava koji je dobro funkcionirao. 16 godina napredovao je od dna do gotovo samog vrha hijerarhije jednog kluba i stekao vrijedno iskustvo. To je na koncu i City grupa prepoznala jer njima nije bitan novac, nego rezultat i već to što su htjeli da njihov idući projekt vodi Vitali dovoljno govori o tome koliko ga cijene.
Što ga onda očekuje u Hajduku? Kada je Nikola Kalinić imenovan sportskim direktorom, Vitali je još radio za Troyes, ali vjerojatno je njegov otkaz odjeknuo i u uredu splitskih ‘Bilih’. Kako se pokazivalo da se Kalinić u novoj ulozi ne snalazi baš najbolje, a loš se prijelazni rok u Hajduku bližio kraju, tako su i pregovori s Vitalijem sve više odmicali. Najvjerojatnije je Francuz usmeno već dao potvrdu prije negoli je Kalinić dobio otkaz.
Na mjestu sportskog direktora u Hajduku ga očekuje situacija u kojoj trenera neće moći svojevoljno maknuti, kao što je imao slobodu prije jer Gattuso ipak previše financijski košta Hajduk čak i kad ne bi radio ovako dobar posao kakav trenutno radi. Pozitivna stvar je što je Gattuso dobar trener s velikim iskustvom vođenja momčadi iz liga petice i osvajanja trofeja i teško da Hajduk može dovesti veće ime te se time potencijalni problemi u odabiru novog trenera neutraliziraju.
To će barem dati Vitaliju više vremena da se bavi razvijanjem drugih stvari, a u Hajduku još puno toga treba razviti. Skautska služba je gotovo nepostojeća, što je period Nikole Kalinića i potvrdio. Jedini novi igrač ovog ljetnog prijelaznog roka je bio Abdoulie Sanyang “Bamba” za kojeg su rekli da ga godinama prate, što bi indiciralo da ga je ‘otkrio’ njegov prethodnik, Litvanac Nikoličius. Nikoličius je svojevremeno praktički sve radio sam i nikad nije uspostavio sustav skautinga koji će funkcionirati u slučaju da on ode. S druge strane, Vitali djeluje kao osoba koja će samozatajno sjediti u svom uredu i raditi. Voli slušati mišljenja svojih suradnika, zbog čega vjerujemo da će odabrati prave stručnjake koji će moći svojim ‘inputom’ pridonijeti planu stvaranja jačeg i ozbiljnijeg kluba.
Hajduk sada ima šansu iskoristiti sportskog direktora koji dobro poznaje francusko tržište, s kojega je Hajduk dovodio dosta igrača u zadnje vrijeme (Bamba, Diallo i Benrahou) te možda proširiti skauting i na afričko i latinoameričko tržište, što Hajduk do sada nije imao. Sigurno može pomoći akademiji radi dugogodišnjeg rada s mladim igračima Lilleove akademije koja je dugo bila poznata kao jedna od najmodernijih, a s obzirom na to da je već i podizao projekte sestrinskih klubova za svoje matične klubove, tako bi to mogao napraviti i za Hajduk, ili u najmanju ruku pronaći prave partnere za razvoj mladih igrača.
Vitali je osoba koja je radila u Ligue 1 kao sportski direktor i taj posao korektno odrađivala, a također je vodio klubove iz nižih liga u najviši rang, tako da se sigurno može prilagoditi Hajduku i njegovoj trenutnoj fazi razvoja. Radio je s velikim budžetima i bez budžeta, te je Hajduk i tu dobio sportskog direktora koji se može prilagoditi zahtjevima. Vitali, s obzirom na renome, i dalje dosta samozatajno radi. Unatoč bogatom iskustvu, rijetko se mogu pronaći članci i intervjui s njim, što pokazuje da ne stavlja sebe u prvi plan. Sve u svemu, Hajduk je, izgleda, dobio kvalitetnog i modernog sportskog direktora kakvog u ovom području sigurno ne bi pronašao te ako se od njega ne očekuju čuda, nego ga se pusti da radi, klubu može dugoročno jako puno donijeti.
Autor: Samo Hajduk
