Nekako smo privilegirani, naravno i zahvalni, kad su u pitanju intervjui Ivana Rakitića po prelasku u nove klubove jer prvi intervju, onaj ekskluzivni, imali smo redovito mi u SN. Primjerice po njegovom dolasku u Schalke, pa Sevillu, Barcelonu i sada u Hajduk.
No, na ovaj čekali smo cijelo ljeto, evo ušli i u jesen, ali dočekali smo što smo željeli. Potvrdilo se pravilo – tko čeka, taj i dočeka! Susret s našim Raketom ostvarili smo u Konobi Nikola, u Stobreču, gdje smo ga dočekali u društvu dr. Joze Ivančevića, načelnika općine Rama Prozor, iz BiH. Srdačan susret njih dvojice, razmjena darova; Rakitić je dr. Ivančeviću poklonio svoje vino, Union, a ovaj je Raketi uručio pljosku glasovite ramske medicine, šljivovicu, koja ima djelotvorno svojstvo kod ozljeda svih vrsta, a posebice za obloge i masaže. Međutim, stariji naraštaji pripovijedaju da je ona ipak najbolja masaža iznutra, ali ne za sportaše, na što je Hajdukova zvijezda upozorena. Nakon vickastog uvoda i razgovora, nas dvojica odradili smo dogovoreni razgovor za naš list.
Kako ste se osjećali na početku dolaska u Split i Hajduk nakon silnih tapšanja, čestitki i pohvala što ste izabrali dolazak u jedan hrvatski klub?
– Bio sam jako sretan, zadovoljan što su me tako prihvatili Split, Dalmacija, Hrvatska i to ne samo navijači i privrženici Hajduka. Od prvog dana! Dobio sam uistinu nevjerojatan broj čestitki i poruka s dobrim željama. Zahvalan sam im svima, u svoje ime i ime moje obitelji jer su i oni uz mene puni sreće, zbog svega toga. Jedva čekam da im uzvratim za svu tu ljubav što su od prvog dana iskazali naspram mene i moga odabira.
Kakvi su vam dosadašnji dojmovi u Hajduku, Splitu?
– Kao prvo, klub kao klub je fantastičan. Iznenadio sam se! Uvijek sam znao i često slušao priče o posebnoj ljubavi prema Hajduku, ali koliko je to stvarno i ozbiljno nisam shvatio dok nisam došao u Hajduk. Koliki je taj ponos nositi taj grb, taj dres i od prvog dana inficirao sam se tim virusom. Svako jutro ponosan i oran se probudim sa željom da odem na Poljud i na trening, da se obučem u Hajdukovu opremu. Tako je i u gradu. Split poznajem već nekoliko godina, ali sada je nešto drugo, sada ovdje živimo i uistinu smo presretni obitelj i ja. Tu nam je najljepše!
U djetinjstvu Dinamo, sada Hajduk?
– Pa dobro, ja na neki način nisam nikome pripadao. Moja tata je bio dinamovac, a ja sam uvijek govorio da sam Hrvat i redovito navijam za hrvatske klubove, za hrvatske sportaše, bez obzira je li u pitanju tenis, rukomet, košarka, borilački sportovi, ja sam navijao za svoje Hrvate, gdje god sam god bio. Kad smo prije dvije godine igrali protiv Dinama sa Sevillom u Europskoj ligi, zabio sam gol i nisam htio slaviti. Kad sam prije 17 godina prvi put došao u Split i upoznao vjenčanog kuma, Keta, on me odmah inficirao virusom Splita i Hajduka, sebi sam rekao ako jednog dana zaigram u Hrvatskoj, to može biti samo u Hajduku.
Mnogi su se “čudom čudili” što ste ostavili bogat ugovor u Saudijskoj Arabiji, u Al-Shababu, a nakon giganata, Barcelone i Seville, došli u Hajduk. Može li se dogoditi da jednog dana kažete sebi “ma, što je meni ovo trebalo”?
– Ne! Mogu samo reći da mi je ovo bila najbolja odluka. Na kraju, ponosan sam i sretan kako mi je protekla karijera, dosad, a u ovom slučaju srce mi je bilo veće od glave i to je bila odluka srca. To je bila želja i moje supruge. Kad se to odrađivalo, vruće sam želio da se sve dogovori, pozitivno između klubova pa da krenem prema Splitu. I, Bogu hvala, evo tu sam.
U vašoj bogatoj i sjajnoj karijeri igrali ste u nekoliko država, klubova, igrali ste za Hrvatsku 106 utakmica i skupili ogromno iskustvo, naravno izoštrili ste osjećaj za ocijeniti ekipu, domete momčadi. Kako vam se čini današnji, vaš Hajduk, dokle možete “dobaciti” u tekućem prvenstvu?
– Stvarno sam pozitivno i ugodno iznenađen, prije svega što imamo 30 igrača u sklopu prve momčadi, a među njima vrlo talentiranih, fantastičnih igrača, koji trebaju uz nas, iskusnije, dobiti taj potrebni poguranac u sazrijevanju. Bitno nam je da je tu došao veliki stručnjak Gennaro Gattuso sa svojim stručnim stožerom koji uvodi u red sve ostalo. Pozitivno sam iznenađen. Imamo dobru ekipu, mlađih i starijih. Baš je ugodno i lijepo biti u svlačionici, pa kad putujemo, stalno je atmosfera fantastična. Velika, obiteljska! Radimo i idemo istim putem.
Opet podsjećamo na vašu karijeru u kojoj je bilo nekoliko južnjačkih klubova – Sevilla, Barcelona, pa i Al-Shabab – svima je zajednički navijački fanatizam i privrženost svom klubu, a Hajduk je u toj kategoriji. Gdje ste najviše osjetili tu navijačku strast i svojevrsnu odanost svom voljenom klubu?
– Do sada, sigurno, u Sevilli. Želim ovom prigodom istaknuti da me je u posljednjoj Hajdukovoj utakmici posjetio, bio mi i gost, jedan od glavnih vođa Birisa, Santi, a Birisi su Ultrasi Seville. Dobili smo Goricu (4:1). On je bio presretan. Sutradan smo se našli, a odmah mi je rekao i komentirao navijanje na Poljudu, Torcidu riječima “kakva fantastična atmosfera i kakvi vrhunski navijači…” Pridružujem mu se u njegovom dojmu i ističem Torcidinu privrženost Hajduku, na svakom koraku i svakom trenutku.
Da niste došli u Hajduk, biste li okončali karijeru jer se pročulo da vam je dosta nogometnog života?
– Neee! Nikad nisam osjetio da mi je dosta nogometa i nogometne svakodnevice niti mislim da će me takve misli stići, bar uskoro. Svi koji me poznaju, pa i vi, znaju koliko volim nogomet i koliko uživam u ovoj najljepšoj igri na svijetu. Da nije iskočila ova mogućnost, sigurno bih ostao u Rijadu, u Al-Shababu, gdje mi je bilo fenomenalno i gdje sam stekao velika prijateljstva za cijeli život te sam s njima ostao u čvrstom kontaktu. Čujemo se redovito i da me nije srce vuklo ovamo, zacijelo bih još ostao u Rijadu.
Koliko vam još nedostaje da uđete u top formu?
– Sigurno je da mi još nedostaje forme da bi bila potpuna, na pravoj razini. Imao sam jednu ozljedu te zbog toga nisam puno igrao. Igrao sam, ustvari, ali to je bilo više da pomognem klubu na kraju sezone. Potrebno mi je treninga, utakmica, da steknem potrebnu praksu. U početku mi je bilo teško, ali sad se osjećam sve bolje i bolje, tako da mi je i u drugom poluvremenu osmijeh na licu. Bit će to sve kako treba i kako želimo.
Još jednom, tko je najveći “krivac” što ste završili u Splitu i Hajduku?
– Unatoč ugovoru u Al-Shababu, dogovorio sam prekid i prelazak u Hajduk. Ponovit ću, to je moj vjenčani kum, Marko Bralić – Keto, koji je oduvijek vukao i navigirao me put Splita i Hajduka, a to traje od našeg poznanstva već 17 godina. Uz to i moja supruga, Raquel, me nagovarala i pjevala na hrvatskom “hoću u Hajduk”. Onda sam rekao, nemam što, ne mogu protiv kuma i supruge. I to je bilo gotovo. Moram se i zahvaliti Tommyju Mamiću koji je napravio sve da to bude moguće, stao uz klub i bez njega sve to ne bi bilo ostvarivo.
“Dok nisam došao u Hajduk, nisam shvatio koliki je ponos nositi taj grb, taj dres”
Nekako smo privilegirani, naravno i zahvalni, kad su u pitanju intervjui Ivana Rakitića po prelasku u nove klubove jer prvi intervju, onaj ekskluzivni, imali smo redovito mi u SN. Primjerice po njegovom dolasku u Schalke, pa Sevillu, Barcelonu i sada u Hajduk.
No, na ovaj čekali smo cijelo ljeto, evo ušli i u jesen, ali dočekali smo što smo željeli. Potvrdilo se pravilo – tko čeka, taj i dočeka! Susret s našim Raketom ostvarili smo u Konobi Nikola, u Stobreču, gdje smo ga dočekali u društvu dr. Joze Ivančevića, načelnika općine Rama Prozor, iz BiH. Srdačan susret njih dvojice, razmjena darova; Rakitić je dr. Ivančeviću poklonio svoje vino, Union, a ovaj je Raketi uručio pljosku glasovite ramske medicine, šljivovicu, koja ima djelotvorno svojstvo kod ozljeda svih vrsta, a posebice za obloge i masaže. Međutim, stariji naraštaji pripovijedaju da je ona ipak najbolja masaža iznutra, ali ne za sportaše, na što je Hajdukova zvijezda upozorena. Nakon vickastog uvoda i razgovora, nas dvojica odradili smo dogovoreni razgovor za naš list.
Kako ste se osjećali na početku dolaska u Split i Hajduk nakon silnih tapšanja, čestitki i pohvala što ste izabrali dolazak u jedan hrvatski klub?
– Bio sam jako sretan, zadovoljan što su me tako prihvatili Split, Dalmacija, Hrvatska i to ne samo navijači i privrženici Hajduka. Od prvog dana! Dobio sam uistinu nevjerojatan broj čestitki i poruka s dobrim željama. Zahvalan sam im svima, u svoje ime i ime moje obitelji jer su i oni uz mene puni sreće, zbog svega toga. Jedva čekam da im uzvratim za svu tu ljubav što su od prvog dana iskazali naspram mene i moga odabira.
Kakvi su vam dosadašnji dojmovi u Hajduku, Splitu?
– Kao prvo, klub kao klub je fantastičan. Iznenadio sam se! Uvijek sam znao i često slušao priče o posebnoj ljubavi prema Hajduku, ali koliko je to stvarno i ozbiljno nisam shvatio dok nisam došao u Hajduk. Koliki je taj ponos nositi taj grb, taj dres i od prvog dana inficirao sam se tim virusom. Svako jutro ponosan i oran se probudim sa željom da odem na Poljud i na trening, da se obučem u Hajdukovu opremu. Tako je i u gradu. Split poznajem već nekoliko godina, ali sada je nešto drugo, sada ovdje živimo i uistinu smo presretni obitelj i ja. Tu nam je najljepše!
U djetinjstvu Dinamo, sada Hajduk?
– Pa dobro, ja na neki način nisam nikome pripadao. Moja tata je bio dinamovac, a ja sam uvijek govorio da sam Hrvat i redovito navijam za hrvatske klubove, za hrvatske sportaše, bez obzira je li u pitanju tenis, rukomet, košarka, borilački sportovi, ja sam navijao za svoje Hrvate, gdje god sam god bio. Kad smo prije dvije godine igrali protiv Dinama sa Sevillom u Europskoj ligi, zabio sam gol i nisam htio slaviti. Kad sam prije 17 godina prvi put došao u Split i upoznao vjenčanog kuma, Keta, on me odmah inficirao virusom Splita i Hajduka, sebi sam rekao ako jednog dana zaigram u Hrvatskoj, to može biti samo u Hajduk.
Mnogi su se “čudom čudili” što ste ostavili bogat ugovor u Saudijskoj Arabiji, u Al-Shababu, a nakon giganata, Barcelone i Seville, došli u Hajduk. Može li se dogoditi da jednog dana kažete sebi “ma, što je meni ovo trebalo”?
– Ne! Mogu samo reći da mi je ovo bila najbolja odluka. Na kraju, ponosan sam i sretan kako mi je protekla karijera, dosad, a u ovom slučaju srce mi je bilo veće od glave i to je bila odluka srca. To je bila želja i moje supruge. Kad se to odrađivalo, vruće sam želio da se sve dogovori, pozitivno između klubova pa da krenem prema Splitu. I, Bogu hvala, evo tu sam.
U vašoj bogatoj i sjajnoj karijeri igrali ste u nekoliko država, klubova, igrali ste za Hrvatsku 106 utakmica i skupili ogromno iskustvo, naravno izoštrili ste osjećaj za ocijeniti ekipu, domete momčadi. Kako vam se čini današnji, vaš Hajduk, dokle možete “dobaciti” u tekućem prvenstvu?
– Stvarno sam pozitivno i ugodno iznenađen, prije svega što imamo 30 igrača u sklopu prve momčadi, a među njima vrlo talentiranih, fantastičnih igrača, koji trebaju uz nas, iskusnije, dobiti taj potrebni poguranac u sazrijevanju. Bitno nam je da je tu došao veliki stručnjak Gennaro Gattuso sa svojim stručnim stožerom koji uvodi u red sve ostalo. Pozitivno sam iznenađen. Imamo dobru ekipu, mlađih i starijih. Baš je ugodno i lijepo biti u svlačionici, pa kad putujemo, stalno je atmosfera fantastična. Velika, obiteljska! Radimo i idemo istim putem
Opet podsjećamo na vašu karijeru u kojoj je bilo nekoliko južnjačkih klubova – Sevilla, Barcelona, pa i Al-Shabab – svima je zajednički navijački fanatizam i privrženost svom klubu, a Hajduk je u toj kategoriji. Gdje ste najviše osjetili tu navijačku strast i svojevrsnu odanost svom voljenom klubu?
– Do sada, sigurno, u Sevilli. Želim ovom prigodom istaknuti da me je u posljednjoj Hajdukovoj utakmici posjetio, bio mi i gost, jedan od glavnih vođa Birisa, Santi, a Birisi su Ultrasi Seville. Dobili smo Goricu (4:1). On je bio presretan. Sutradan smo se našli, a odmah mi je rekao i komentirao navijanje na Poljudu, Torcidu riječima “kakva fantastična atmosfera i kakvi vrhunski navijači…” Pridružujem mu se u njegovom dojmu i ističem Torcidinu privrženost Hajduku, na svakom koraku i svakom trenutku.
Da niste došli u Hajduk, biste li okončali karijeru jer se pročulo da vam je dosta nogometnog života?
– Neee! Nikad nisam osjetio da mi je dosta nogometa i nogometne svakodnevice niti mislim da će me takve misli stići, bar uskoro. Svi koji me poznaju, pa i vi, znaju koliko volim nogomet i koliko uživam u ovoj najljepšoj igri na svijetu. Da nije iskočila ova mogućnost, sigurno bih ostao u Rijadu, u Al-Shababu, gdje mi je bilo fenomenalno i gdje sam stekao velika prijateljstva za cijeli život te sam s njima ostao u čvrstom kontaktu. Čujemo se redovito i da me nije srce vuklo ovamo, zacijelo bih još ostao u Rijadu.
Koliko vam još nedostaje da uđete u top formu?
– Sigurno je da mi još nedostaje forme da bi bila potpuna, na pravoj razini. Imao sam jednu ozljedu te zbog toga nisam puno igrao. Igrao sam, ustvari, ali to je bilo više da pomognem klubu na kraju sezone. Potrebno mi je treninga, utakmica, da steknem potrebnu praksu. U početku mi je bilo teško, ali sad se osjećam sve bolje i bolje, tako da mi je i u drugom poluvremenu osmijeh na licu. Bit će to sve kako treba i kako želimo.
Još jednom, tko je najveći “krivac” što ste završili u Splitu i Hajduku?
– Unatoč ugovoru u Al-Shababu, dogovorio sam prekid i prelazak u Hajduk. Ponovit ću, to je moj vjenčani kum, Marko Bralić – Keto, koji je oduvijek vukao i navigirao me put Splita i Hajduka, a to traje od našeg poznanstva već 17 godina. Uz to i moja supruga, Raquel, me nagovarala i pjevala na hrvatskom “hoću u Hajduk”. Onda sam rekao, nemam što, ne mogu protiv kuma i supruge. I to je bilo gotovo. Moram se i zahvaliti Tommyju Mamiću koji je napravio sve da to bude moguće, stao uz klub i bez njega sve to ne bi bilo ostvarivo.
Kakav je Gattuso trener?
– Fantastičan, pozitivan i jako lijepo sam iznenađen s njim i stručnim stožerom. Vidi se da imaju nevjerojatno iskustvo. Prate i paze na svaku pojedinost i, što je najbitnije, cijela momčad ih dobro prati. Osim toga, bitno je da mi, malo stariji, vučemo, iako oni imaju sve posloženo i jasno od prvog dana. On i njegovi suradnici vide sve i prate sve. Za pohvaliti je disciplinu, red i volju za radom kod svih igrača.
Nikola Kalinić kao sportski direktor je već bivši, je li se njegov iznenađujući odlazak odrazio na atmosferu u svlačionici?
– Za mene to nije bio lak trenutak jer Nikola je bio jako bitan u mom dolasku. On me prvi krenuo zvati i gurao to za moj dolazak. Uz to, Nikola je moj prijatelj. Upoznali smo se kad sam imao 16 godina, kad smo igrali na EP U17, Hrvatska – Švicarska. Bili smo tada u momčadima jedan protiv drugoga. On me i doveo 2007. u Split, zvao me za Božić da dođem na turnir Četiri kafića. On je moj prijatelj, blizak meni… Sve što se dogodilo je stvar kluba, što ja moram poštovati, a Nikola će zauvijek biti moj prijatelj. Zahvalan sam mu za sve što je napravio da sam danas igrač Hajduka.
S kime se najbolje slažete u igri?
– Naravno, posebno sporazumijevanje imam s Markom Livajom. Zatim s Krovinovićem, s Pukštasom, ma sa svima. Odlično se slažem i sa stoperima, volim ući i pomoći u iznošenju lopte, spojiti se s Krovom i Pukijem, s krilima. Najljepše je tražiti Livaju, poznajemo se dugo, imamo odličan odnos još iz reprezentacije. Znao sam mu reći, tko te pazio? Raketa! Sad sam ja na tvom teritoriju, sad ti pazi Raketu…
izvor: Sportske novosti
