Najveća pobjeda Hajduka u srazu sa Šibenikom nisu sjajni pojedinačni potezi, kojih je bio veliki broj tijekom utakmice, već glad svih igrača 94 minute.
Naravno, sve zasluge za uštiman orkestar idu talijanskom strategu Gennaru Gattusu. Svima je na početku objasnio pravila, “stat ću iza vas u svakoj prilici, ali od vas tražim profesionalizam od prve do zadnje minute”. I igrači su shvatili ozbiljno. Nema mrdanja. Nekoliko puta je već na medijskim konferencijama istaknuo “moji igrači su najbolji na svijetu”, “nisam nikome ništa poklonio, svi koji igraju su to i zaslužili”.
Zvao se ti Perišić, Sahiti ili Pukštas imaš se držati zadanog. U suprotnom nećeš igrati. Bez takvih jasno postavljenih pravila klub ne može funkcionirati.
Istina, bilo je i prije trenera koji su to pokušavali, ali nisu uspijevali. Zašto? Jednostavno jer im je nedostajao autoritet i znanje. Ako nemaš dovoljno znanja, autoritet ti pada. I obrnuto. Neki treneri se znaju previše približiti igračima pa te oni lagano izigraju kad njima treba, a povratka tad više nema.
Naravno, ovo je tek početak. Prvih 9 kola koja su uz sve probleme odrađena na najvišoj razini, bez poraza i na prvom mjestu. Prvi put takav kvartal nakon Tudora 2013./2014.
Što se tiče same utakmice od prve minute je izašlo 11 gladnih hajduka. Jednostavno su pomeli Šibenik. Nema igrača koji tijekom utakmice nije uklizao za oduzimanje baluna. Jadni Funcuti su se mogli okrenuti čim su došli jer su kašnjenjem na semaforu već vidjeli 1-0. I ne samo to. Dominacija Hajduka je bila strašna.
Sjajno je funkcionirala veza Rakitić-Krovinović. Oba po 91% točnih dodavanja, 3 oduzeta baluna i 1 ključno dodavanje. Dueli 6/9 i 4/7. Rakitić je dodao svemu tome i gol. Brza distribucija baluna, okretanje strane, proigravanje, preciznost, dodavanje iz prvog dodira… za prste polizati. Odavno na Poljudu nije viđeno tako nešto. Iz utakmice u utakmicu se sve bolje razumiju. A kad Gattuso kaže za njega da je Božji dar, onda je jasno koliko mu vrijedi. Uostalom, ovacije koje je zaslužio kod izmjene govore sve.
Jednako tako sjajno su u posljednjoj liniji funkcionirali Prpić i Uremović. Mlađi je ponovno reprezentativno dominirao. Pojeo je igrače Šibenika. Bježali su od njega do aut linije, ali ih je i tamo proganjao. Po 3 presijecanja i oduzeta baluna, 2 blokirana udarca, 89% točnih dodavanja. Uz to, strah gostujućih igrača koji se ne broji digitalno. A bilo ga je. I za kraj fantastična asistencija Kaliku, za zaokružiti sjajnu predstavu. Uremović s druge strane izgledao kao profesor na terenu. Zapovjednik obrane, koji uz sav svoj posao usput rasporedi vojnike tako da opasnosti svede na minimum. Šibeniku su ostale mrvice.
Lučić igra balun bolje od pola ligaških igrača. Temelj je izlaska iz presinga. Mirnoća koju ima prenosi na cijelu momčad jer donosi onu sekundu prednosti nužnu za daljnju distribuciju baluna.
Što reći o mladom Hrgoviću koji je za beka imao sjajnih 86 % točnih dodavanja i uz to asistenciju Durdovu? Ili o tom mladom kaštelanskom strijelcu za kojeg i Gattuso moli da ga se ne diže u nebesa, znajući iz bogatog iskustva kako slava mladićima udari lako u glavu. Još jednom je oduševio, a praktički je nogometna beba. Nastavak na ovu dvojicu je i Kalik. Uz poslovično odlično zatvaranje prostora i duel, ovaj put je postigao i gol. Koji je mogao biti samo takav kakav je bio. Vanjskom nogom oko vratara. Zaslužio ga je kao krunu svoje igre. Gattuso je pucao od sriće i ponosa.
Za kraj je ostao Livaja. Prilično nervozan cijelu utakmicu jer je pretrčao ogroman broj kilometara otvarajući prostor. Najčešće nije dobio balun pravovremeno, ali njegova trka nikad nije bila uzaludna. Upravo zbog straha šibenske obrane ostali su imali puno više prostora. Bila desetka je u strašnoj formi. Samo trenutak ga puste i njega više nema u vidokrugu čuvara. Međutim, satrala ga ja jučer ogromna želja. Kako nije mogao bez baluna pokazati sve što zna, rasla je nervoza, ali ni u jednom trenutku nije odustajao. Vukao je suigrače u presing. U napad. Na kraju je i njega balun nagradio za to ogromno zalaganje. Kao šlag na kraju odlične Hajdukove predstave.
I svemu ne treba zaboraviti ni asistencije Dajakua i Biuka (sjajan balun Sigura prije toga), ali i opet odličnu energiju igrača koji su ušli s klupe. Jednostavno, Gattuso ne prašta, a svi koji pozitivno odgovore dobit će priliku i dalje. I sve teže je ući u prvih 11 kad oni odigraju na ovako visokoj razini.
Mogu žaliti svi oni koji nisu bili Poljudu. Odavno nije izašlo tako 16 gladnih hajduka koji su pojeli suparnika. A radi se o utakmicama koje bi prije redovito uprskali. Nosile su se pelene na terenu, igralo na jajima. Bio bi veliki pritisak. Ovdje sasvim suprotno.
Kad gledam unatrag na sve napisano, ovo izgleda kao prilično euforičan tekst, ali jednostavno drugačije i nije mogao biti napisan. Prvi odlomak knjige prvenstva zaslužuje tako nešto.
Ali, kao i u svakoj knjizi radi se samo o uvodu. Slijede 2 nastavka zapleta i onaj najdramatičniji, rasplet. I zato oprezno s euforijom. Toliko puta smo gledali tužne krajeve.
Dakle, ne trebaju Bili pretjerano letjeti na ovom velikom uspjehu. Korak su ispred ostalih i to je sve. Uz to, osim svojih dobrih predstava za najviši plasman neće imati previše pomoći sa strane. Dapače. Gol kakav je Zebec poništio protiv Rijeke ili sastav Varaždina bez 5 standardnih igrača kontra Dinama samo idu u prilog tome. HNL se jednostavno nikad neće promijeniti. I zato je ovaj uspjeh i puno veći od ovoga kako izgleda.
S nikad većim nestrpljenjem čekamo nastavak nakon pauze.
