Komentar: Dan poslije – Pobjeda Hajduka na kraju za ostanak na vrhu

Uobičajena drama Hajduka. Slaba igra prvo poluvrijeme, a ni drugo nije bog zna kako dobro bilo. Srećom častio je Kavelj svojim crvenim kartonom inače tko zna bi li i priliku napravili.

Majstorija Livaje je napravila razliku koju su Bili prosuli svojim kukavičlukom. Srećom Brajković i Krovinović su odigrali još tu jednu akciju za vrlo bitnu pobjedu i eksploziju radosti na Šubićevcu.
Uz onu partiju u Varaždinu ovo je bilo najgore izdanje Gattusove momčadi. Bura i tvrd teren su tome doprinijeli, ali i izuzetno motiviran domaćin. Kako smo i najavili, nije Šibenik više momčad za kantanje. Dapače, bili su brži na svakom balunu, opasni put naprijed, a Hajduk je odigrao prilično bojažljivo. Nije da se nije trčalo, ali je sve to bilo kao na jajima.

Kvalitete nigdje. Kako u taktičkim postavkama tako i u tehničkim. Brojne krive odluke, sakrivanje po terenu… nema što nismo vidjeli. Nedostajao je Rakitić pa je Hajduk odigrao još konzervativnije u sredini. Šibenik je imao više ulazaka u posljednju trećinu terena (73-68), a igrao je 49 minuta s igračem manje?! Ne treba isticati nikoga posebno po negativnim stvarima jer se osim Livaje nema koga pohvaliti.

Iako Gattuso svoje igrače redovito pohvali (jer drugih nema), svjestan je i svih mana pa se ovaj put nakon skupštine Hajduka odlučio i za malo težu kritiku. Financijski debakl jasno govori kako pojačanja mogu doći samo na kapaljku.

„Ne želim dovesti klub u bankrot, ali ne sviđaju mi se priče o financijskom stanju u klubu pa se nadam da će se nešto uspjeti učiniti. Hvala momcima, u ovoj polusezoni učinili su više nego što su mogli, za korak više treba nam još nešto. Hvala svakome posebno, ali morate biti svjesni da smo na diobi prvog mjesta, a nekad igramo iznad svojih mogućnosti.“

O čemu se radi? Gattuso je prilično konzervativan trener. Bez pretjeranog rizika u igri, posebno kad je svjestan i svih igračkih mana. Zato je Hajduk samo i mogao izgubiti s po 1-0 dvije utakmice.

Odgovorno koliko god se može, znajući kako su Krovinović i Rakitić u sredini ipak prespori za suparničke tranzicije. Kad ostanu kao dva osigurača Hajduk dominira posjedom. Nekad je to dosadno do bola, ali se stvori određen broj situacija za krila 1 na 1. I to su mjesta gdje Gino očekuje razliku, kvalitetu više. A nema je. Durdov je mlad i nakon početnog bljeska i suparnički igrači te više poštuju. Biuk je još na razini juniora. Sjajan prvi korak i prvi dribling i onda jednako tako loša druga odluka.

Koliko je Talijan konzervativan jasno je i iz činjenice kako se sustav ne mijenja i kad nedostaju krila pa su te pozicije zauzimali Pukštas, Kalik i Sigur. Vodi se parolom kako je bolje cijelu momčad uigrati u takvom rasporedu makar nemali apsolutno nikakvih dodirnih točaka s rasporedom. Kad se još to radi mladim igračima, vrlo brzo potonu.

Koliko Livaja radi razliku i jednako tako koliko nema pomoći na terenu jasno je i iz statističkih podataka. Prvi je strijelac s 10 golova, nakon njega slijede Durdov, Sigur i Kalik s po 3, i Krovinović s 2. Durdov je imao bljesak prije 3 mjeseca, Sigur se još i odluči za koji udarac i Kalik je protiv Rijeke zablistao. To je jednostavno puno premalo. A htjeli bi se boriti za naslov. Jednostavno ne ide.

Ili asistencije. Livaja 7, Hrgović 3, Rakitić i Prpić po dvije. Krila? Biuk jednu. Dajaku jednu. Brajković ovu jučer. A baziramo igru na krilima?! Tko je tu lud? A nije da Gattusova igra ne dovede balun na bok u situacije 1 na 1. Nekad više, nekad manje.

Užas je bilo čuti izjavu Krovinovića nakon Šibenika: „Odlučio sam preuzeti rizik kod gola“. Svugdje je normalno da su „šestice“ te koje stalno dolaze u protivnički kazneni prostor iz drugog plana, nama su rijetko i na udarcu s 20 metara. U 92. minuti smo odlučili preuzeti rizik?! Posebno je to čudno kad imamo i situaciju kakvu imamo s bekovima. Diallo je odličan obrambeno, Melnjak je daleko od svoje najbolje forme, a na desnoj strani imamo lijevoga?!

Možete li vi zamisliti neki ozbiljan klub, koji pretendira na naslov, da nema beka na svojoj strani. Tek protiv Rijeke je Sigur zauzeo poziciju beka što je omogućilo podizanje Krovinovića kad bi Kanađanin ulazio u sredinu.

Jasno je svima da je ovaj rezultat koji je Hajduk ostvario pravo malo čudo. Gattuso je tim svojim „kemijanjem“ odlično prošao. Htio je svaki put zahvaliti igračima koji mu najviše daju pa makar igrali na krivim pozicijama. Zatvorio je vrata svima onima koji su iti malo tankirali.

Naravno, prethodna uprava i financijsko stanje kluba je tome najviše kumovalo. Stući budžet od 35 milijuna eura, a da ti u Šibeniku u prvom sastavu igraju Hrgović, Prpić, Sigur i Durdov je za zatvor. Za pojačati dojam kasnije još ulaze Pukštas i Brajković, a svemu tome treba dodati Kalika i Biuka kojima Hajduk oživljava karijeru.

Nakon gubitka od 12,5 milijuna eura prošle godine koji je gotovo u cijelosti pokriven transferom Vuškovića, ove godine se izlazi s podatkom od 14,5 milijuna eura ukupnog zaduženja, uz nadu kako će se prodajom igrača godina završiti na gubitku od 4,6 milijuna eura.

Nadzorni odbor se pokriva lancunom koji im ne dolazi ni do kuka. Dopustili su Jakobušiću ogroman rizik kupnje sumnjivih pojačanja i još većih gluposti s trenerima i otpremninama. Olako se prolazi preko toga.

Moufi, Trajkovski i Lovre Kalinić ne igraju, Dajaku i Benrahou su otpisani, Odjidja je na padelu, Kleinheisler nije ni zaigrao, Brekalo i Perišić su otišli bez traga, Fossatija, Ferra, Awaziema, Anella, Borevkovića i Grgića se ni ne sjećamo. Bamba je više ozlijeđen nego zdrav. Milijuni bačeni.

Gattuso traži samo krila kao prioritet jer jednostavno ne želi odstupiti od takve igre. Međutim, s pravom se postavlja pitanje i treba li nama tako skup trener sa stožerom ako ne možemo doći do potrebnih pojačanja. I njemu je vjerojatno neugodno, bez obzira na to što daje 100% svoga vremena i energije. Konačno smo dobili i trenera koji je čvrsto uzeo uzde u svoje ruke. Nema demokracije kakvu su prije igrači provodili. S takvim imenom i karijerom je isto naravno puno lakše provoditi. I prava je šteta što nije prije došao. Ovako, ići će sporo.

Dakle, u izlogu su praktički svi mladi: Pukštas, Sigur, Prpić, Durdov i Hrgović. Hajduk se doveo u situaciju da čak trojicu mora prodati da bi se adekvatno pojačao. I to opet uz nadu da je Vitali taj, odabrani, koji će pogoditi.

Zbog svega ovoga Gattuso s pravom hvali svoju momčad koja je dala i više nego što može. Dijelom zahvaljujući i njemu s postavkama igre gdje su morali igrati van svojih pozicija. Šutjeli su i radili. Poštovali ga. Stranci i ne baš pa veliki dio ni ne igra.

Uz sve te probleme Hajduk je na diobi prve pozicije s Rijekom. Bježi Dinamu 7 bodova, što je 3 utakmice prednosti u 18 kola. S pojačanjima to nije mala razlika, ali sa sadašnjim kadrom teško će tu ostati.

Ni ostali ne blistaju. Rijeka mora licitirati preko medija, što za igrače što za prodaju kluba jer Mišković nema ni gledatelje ni sponzore kao drugi. Kad pričamo kako je Hajdukova uprava sarčila ogromnu lovu, Dinamo je na puta 3. Umijeće je biti posljednji po bodovima u zadnjim utakmicama s tako plaćenim kadrom.

Sada ostaje strpljivo čekati koga prodajemo da bi znali koliko će se Gattusu izaći u susret. S obzirom na njegovu izjavu možemo biti zabrinuti jer očito i ne možemo prodati previše. U prijevodu bi značilo kako ćemo imati bar mladu momčad koja će stasati. Uostalom, od toga i živimo. Od prodaje onoga proizašlog iz naše škole.

Svakako je zanimljiva pozicija u HNL-u. Nikad viđena. Dinamo zadovoljan što je samo na minus 7, a Hajduk i Rijeka kukaju zbog ogromnih problema koje imaju kao vodeći.

Prvenstvo se nastavlja za mjesec dana, ali neće biti ništa manje uzbudljivo. Praktički se prvenstvo odlučuje u ovoj pauzi.