Tri boda na kukuruzištu i škarice Marka Livaje, to je ono što će se u budućnosti pamtiti od jučerašnjeg dvoboja Šibenika i Hajduka. Ali hajdemo mi ipak popisati neke zanimljivosti.
Prva stvar je da je Gattuso još jednom pokazao svoju tvrdoglavost kod određivanja sastava. Trik s lijevonogim Hrgovićem na desnom beku jednom je upalio i od tada Talijan ne odustaje od toga, koliko god naknadno ne pokazivalo neki učinak. Ponovno je otvaranje te desne strane bilo lošije, iako je napravljena i jedna promjena, sad je Hrgović ulazio u sredinu, dok je Melnjak ostajao kao dio zadnje trojke u gradnji. Na neki način je Gattuso pokušao kopirati princip iz prvog poluvremena protiv Rijeke, samo je Krovinović glumio Rakitića, Sigur je glumio Krovinovića, a Hrgović Sigura. Možda je bilo to malo pretjerano miksanje, pogotovo jer Hrgović ne može odigrati kao Sigur u veznoj liniji i zapravo nije bilo nekog plusa. Kao što ni Kalik nije imao presing učinka, jer se domaćin možda desetak minuta zanosio mogućnošću da čak i iznosi loptu od zadnje linije, a onda je Biuk ukrao jednu i uposlio Livaju čiji lob Šibenčani izbijaju s gol linije. Nakon toga su jednostavno krenuli granatirati dugim loptama, kao i Hajduk uostalom, svakak je ekipa ispucala preko impresivnih 80 komada.
Drugo je da su ovaj put duge lopte i imale smisla, pomalo je tragikomično ono u Šibeniku nazvati nogometnim terenom, ono je oranica ili kukuruzište, i potpuno je nastrano da se na onakvim terenima smije igrati u prvim ligama bilo koje države. Često se ova sezona ističe kao neobična, jer nema dominantnih ekipa, svatko može izgubiti od svakog. Ako se pogledaju domaći rezultati Šibenika, Varaždina, a pogotovo Gorice, te usporedi s njihovim igrama na strani, jasno je da “travnjaci” igraju izravnu ulogu u krojenju poretka. Sramota ove lige i ovog nogometnog saveza.
Treće bitno je da unatoč lošem terenu Hajduk ne može imati opravdanje za lošu igru u prvom dijelu. Nisu se snašli na uvjete koji su bili, dopustili su Šibenčanima da nametnu agresiju i bolje stoje u duelima. Jeste, djelom je to zasluga kukuruzišta, dijelom je to i loša odluka Gattusa da ne stavi na teren fizički najmoćnije igrače, ali svejedno je to trebalo izgledati bolje. Drugi dio je bio nešto bolji, ključno je bilo isključenje Kavelja, kojeg je Melnjak na iskustvo preveslao za taj drugi žuti.
Četvrta zanimljivost je da zapravo nešto puno o igri nemamo pričati, teren i postave su zapravo od starta sugerirale da će golovi biti ili plod pogreški obrane ili neki individualni potez. Tako je nekako na kraju i bilo. Ovo mučenje od igre na kraju će se ipak neko vrijeme pamtiti, jer smo vidjeli jedan od najboljih golova u posljednjih nekoliko godina. Nema se što o njemu pisati, to jednostavno pogledajte i to je to.
Peto je da je Hajduk još jednom primio glup gol, kojem jeste prethodila teška idiotarija sudačke postave na Šubićevcu, ali… Hajduk prije svega se ne može uvući u situaciju da se brani u kaznenom prostoru protiv onako lošeg protivnika, koji uz to ima igrača manje. A ako se već brani, ne može dopustiti da igrači mirno primaju loptu na 7-8 metara od gola. Hrpa dekoncentracije, branjenje je pri kraju polusezone postala toliko klimavo da je jako dobro da počinje pauza.
Šesta stvar je da je Hajdukov juriš nakon primljenog gola pokazao koliko je Šibenik zapravo loš. Gotovo da se od starta akcije moglo osjetiti da je mreža u opasnosti, samo jer su se i Krovinović i Sigur digli visoko i jer je Brajković širio stranu kako treba. Krov je još jednom pokazao da ima taj smisao za utrčavanje iz drugog plana i zapravo je prava šteta da ga Gattuso ne koristi više za takve situacije. Nadamo se tome na proljeće više, kada se Žaper vrati u sastav.
Sedma zanimljivost je da je Čulina ovaj put doktorirao svoju lošost u suđenju. Na stranu krive i različite procjene, na stranu njegovo loše postavljanje, na stranu i nesuđen još jedan crveni karton za Šibenik, ali pojava je pustio susret s bakljom oko koje se malo, eto, igra. Jer napada Šibenik pa koga boli briga za baklju. Javit će se medijski gelipteri oslobađani tjelesnog i pokušat će čak i opravdati ovu stupiditariju, ali stvar je jednostavna. Praksa je da se susret prekida i kad se baklja baci na drugi kraj terena od onog gdje se igra, a kamoli u situaciji gdje Melnjak mora optrčavati oko baklje. Sramota težih razmjera, a još je sramniji potez francuskog fićfirića i njegove komisije koji o tome šute. Sramota.
Osma stvar je da su domaćini bili loši domaćini danima prije same utakmice, potom su njihovi igrači bili divljaci koji su dobili dva isključenja, a trebali su bar još jedno, i sve u svemu, nekako se ljudski nadati kako će se ovaj sastav gledati u Prvoj ligi dogodine, što zbog svega oko terena, što zbog samog terena koji je i za Prvu ligu nedostojan.
Deveto zaključno, golom Krovinovića u nadoknadi Hajdukovcima je omogućen vesel Božić, s bodom bi to ipak bila nervoza. Utakmica će se kroz neko vrijeme pamtiti samo po dobru, ta tri boda i taj gol Livaje, pa je iz te perspektive na kraju skoro pa svejedno kako se do bodova došlo. Stoga u ime redakcije sretan Božić, a još ćemo se jednom skupa tipkati do Nove godine sa zbirnim tekstom o čitavoj polusezoni.
Izvor: trafika.hr
