Remiji nekad mogu biti kao poraz, neki kao pobjeda, a bogme je teško dokučiti što je ovaj jučerašnji Hajdukov. Hajdemo to odraditi po redu…
Prva zanimljivost je da je psihološki ovaj bod bitan. S igračem manje zabiti gol za izjednačenje sa zvukom sirene uvijek je psihološki impuls. Ima taj gol i bod i dodatno značenje. Iako je glavna bitka s Rijekom, jasno je da se drugim okom još uvijek prati Dinamo, a ovaj gol je održao prednost nad njima na tri utakmice. Naime, da Hajduk dvije izgubi, a Dinamo dobije, još uvijek su bijeli ispred zbog boljeg međusobnog omjera. Ne bi bilo tako da je ostalo pet bodova razlike.
Druga stvar je da je Hajduk zapravo do isključenja Lučića dobro igrao. Izradile su se neke šanse, držala se kontrola posjeda, Lokomotiva nije djelovala opasno, osim taj nesretni kraj prvog poluvremena kad je niz vezanih pogreški doveo do slobodnjaka. Još uvijek Hajdukova igra nije da gazi protivnika, da je to konstantni pritisak na kazneni prostor protivnika. Ali je činjenica da su i protivnici postali puno pažljiviji, na presing im izlazi manje ljudi nego inače (najbolje se to vidjelo s Belupom, gdje su pritiskali s četiri naprijed, a ne pet kao prije). Za stvaranje kontinuiranog pritiska ipak bi trebao primjetljiviji utjecaj krila na napad. Već dva susreta toga toliko nema.
Treće, kad smo već kod krila, Gattuso nastavlja s nekim svojim fiks idejama. Brajković mu je odigrao jedan dobar susret na toj poziciji, doduše na desnom krilu i protiv Šibenika bez Santinija, koji im je pola ekipe. I onda dva puta zaredom stavlja momka od starta na lijevu stranu, a dosta je evidentno da Brajkovića lovi trema i da nije idealan bio u ova dva susreta. Mislim da će već protiv Varaždina morati tražiti neko drugo rješenje, ako mu Šego iz nekog razloga ne paše na toj poziciji kao starter, netko bi mu trebao kazati kako je i Mlakar dio prvog mandata u Hajduku dobro to odradio, pogotovo je sjajno funkcionirao s Livajom. A i imati još jednog igrača koji ganja dubinu prostora uopće ne bi bilo loše.
Četvrta zanimljivost je da se protivnik zna adaptirati Hajduku, Lokomotiva je bila spremna na Rusynova ganjanja dubine. Spustili su obranu ipak koji metar niže nego to inače rade, skratili su taj prostor za ulazak, a dodavanja Livaje u dubinu pokušavali su sprječavati pritiskom već u prijemu lopte na Hajdukovu desetku. Jak kontakt, nekad svira, a nekad i ne, ometanje u prijemu, Livaji je teško bilo kroz sredinu išta napraviti, zato je dobar dio vremena izlazio na krilo da primi balun. U jednom trenutku je izašla statistika koja je govorila kako Hajduk manje od 20 posto napada kreira kroz sredinu.
Peta stvar je ona koja je zapravo obilježila drugi dio. Potpuna glupost Hajdukove obrane predvođene Lučićem kod isključenja. Jednu jednostavnu loptu su uspjeli dovesti do pozicije da lomi susret. Nije jasno je li Lučić vikao Uremoviću da je njegova lopta, ako jeste onda je sva krivica na Hajdukovom golmanu, ako nije dio nosi i stoper. Dobro će doći dva susreta odmora Lučiću, u posljednje vrijeme nije djelovao najkoncentriranije, a i nogometni usud odlučio je da Toni Silić napokon može pokazati vrijedi li stvarno koliko se za njega pričalo prije koju sezonu da će vrijediti. Znalo je u Hajduku ispasti sjajno kad bi neki igrač ovako silom prilika dobio minutažu (hint: Niko Sigur, pa i Stanko Jurić prije). Vidjet ćemo kako će biti sada.
Šesto je da je Hajduk odigrao solidno s igračem manje, gotovo da se nije vidjela ta figura viška Lokomotive na terenu. Moglo bi se reći da se možda previše forsiralo duge balune, ali činjenica je da je Hajduk u napetim završnicama to znao raditi i s kompletnom ekipom na travnjaku. Nekoliko smišljenih akcija otišlo je po desnoj strani preko Durdova, koji je čak uspio pogoditi Pukštasa s pokojim centaršutom, ali nije Amerikanac imao namještene nišanske sprave (ciljničke?). Kockao se Hajduk i s golmanom na korneru, gdje su zapravo grozno postavili napadačku formaciju, da je netko bio na sredini na 16 metara lako moguće da bi imao otvoren šut nakon kornera. Na kraju je Šego pametnim faulom uspio spriječiti belaj dok nije bilo nikog na golu domaćih.
Sedma zanimljivost je da je nogomet opet pokazao svoju ćudljivost i dokazao da je sport u kojem se element (ne)sreće najlakše osjeti. Karačić je zabio gol kakav do sada nije, a s dosta sigurnosti se može kazati i kako vjerojatno više neće. Potom Hajduk uvede Trajkovskog, čije su partije ove sezone takve da se dobar dio navijača pitao je li Gattusu dobro kad radi takvu zamjenu. I nije Makedonac nešto super odradio na terenu. Do 98. minute, kad je iskusno zauzeo poziciju za koju je znao da mu Livaja može ubaciti, dobar skok i 1:1. I šta ćeš sad reći za tu zamjenu, pogođena je, tako je.
Osmo i zaključno je da ništa nije niti dobijeno niti izgubljeno ovim remijem. Generalno bi bila loša stvar da nije tog psihološkog momenta izjednačenja u posljednjim sekundama. Na kraju se još uvijek sve svede na utakmicu Hajduk – Rijeka u pretposljednjem kolu. Već dva kola je jasno da će najvjerojatnije taj susret odlučiti prvaka, jer je dosta izvjesno da bi Hajduk i Rijeka u tom terminu mogli biti na +-2 boda, s koje god strane. Jasno, ako netko od ova dva kluba ne upadne u crnu rupu.
P. S. Hajduk još nije naučio izvoditi aute, stvarno nema smisla da to navodim kao zanimljivost, postat će kad naučimo…
Izvor: trafika.hr
