Unatoč promijeni formacije Gattuso nije odustao od svojih principa.
U fazi obrane iskaču man-to-man s Bambom i Ruysnom na stopere dok Livaja markira #6.
Faza napada se strukturno nije toliko promijenila. Najveća razlika je što nisu toliko fluidni i puno brže ulaze u 3-1-3-3 formaciju – Rakitić igra na poziciji #6 dok se Krovinović diže u lijevi halfspace.
U prvoj trećini stvaraju overload sredine ulaskom Eleza u sredinu – Krovinović se diže u lijevi HS.
Kao što rekoh prije utakmice, defenzivne tranzicije su zbog toga nešto lakše. Također, lakše kontroliraju tempo, kojeg Gattuso želi igrati, jer je manje rotacija.
Fluidnost dobro dolazi u utakmicama u kojima treba stvoriti prostor – utakmice protiv Ši, OS i Lokomotive. Međutim, u utakmicama u kojima protivnik ostavlja prostor, Gattuso ga želi što je prije moguće iskoristiti. Tempo.
Ovo je jedna od tih utakmica.
Tranzicija
Ovo je tri sekunde nakon osvojene lopte.
Hajduk je već nakon samo tri sekunde u svojoj ofenzivnoj formaciji, u kojoj može koristiti svoje principe.
U 4-2-3-1 je za to potrebno više vremena, zbog rotacija, stoga je potrebno “ubiti” ritam/tempo utakmice. Međutim, Gattuso to ne želi.
Tad bi u tranzicijskim situacijama krila bila prisiljena igrati 1v1 – prirodno zbog strukture.
Jučer to nije bio slučaj.
Ako želiš igrati naprijed, moraš i strukturu pomicati naprijed. Iz 4-2-3-1, prva rotacija je spuštanje Rakitića u zadnju liniju, te spuštanje Krovinovića na #6.
Iz ove formacije Krovinović se podiže kao i wingbackovi.
Bonus:
Josip Elez – elitan stoper na lopti.
Autor: Iz druge perspektive
