Odlučio je Hajduk nakon dosta kola odigrati dobru utakmicu i odgoditi proslavu prvaka Rijeci. Dapače, ostaviti i sebe u utrci za titulu, i ma koliko god malo vjerojatna bila, bar moći kazati kako su zadnje kolo još uvijek u igri. Posljednji put tako je bilo kad se osvojila ona titula 2005. godine, s tom razlikom da su bili tada ušli s pole positiona, dok su sada u posljednjih 90 minuta autsajderi.
Prva zanimljivost je da je Gennaro Gattuso u 35. kolu odlučio promijeniti formaciju i taktiku, i to je odmah dalo rezultata, tih 3-4-3 (Livaja se dosta uvlačio u sredinu pa mi je krivo napisati 3-4-2-1). Igrači su bili uglavnom na svojim pozicijama, Šimun Hrgović napokon je, prvi put ove sezone, od prve minute zaigrao na lijevom bočnom, već je to bilo šokovito. Sigur je bio na desnoj strani, Elez na liberu s ulaskom prema sredini, što je njegov najveći forte, krila su bila na krilima, ali malo adaptirani. Sve u svemu, kad staviš igrače na njihove pozicije i pustiš ih da koriste svoje vrline, a skrivaju mane, igrači bolje igraju.
Druga stvar je kako je Silić na golu pokazao da je bar četiri do pet kola prekasno stao između stativa. I nije to generalanje nakon bitke, već neko vrijeme je bilo jasno kako Lučić nije u formi. Sad će ostati što bi bilo kad bi bilo, ali objektivno, nema potrebe za time. Prošlost se ne može popraviti. Silić se pokazao sigurnim na golu, obranio je sve što treba kao i dvije velike prilike Rijeke, a u igri nogom je sudjelovao koliko god treba. Ključan je bio za razbijanje Rijekinog presinga, ali o tome naknadno. Velika je ovo nagrada za mladog vratara, koji se bar 5-6 godina proglašava talentom, ali je Hajduk loše odradio njegov prelazak na seniorski nogomet. Posudba u Lokomotivu, molim vas?! Momka je Ajax dolazio gledati kad je imao 16-17, tek sad s 21 je dobio priliku na seniorskoj razini, a i to jer se prvi izbor unestabilio, a drugi nije skroz sanirao ozljedu.
Treće je taj izlazak iz presinga, jedna od rijetkih utakmica ove sezone gdje je to funkcioniralo. Napokon klasična 2-3-5 postavka, a najbitnije i napokon igrači na pravim stranama, a ne da izbor noge zatvara Hajdukov izlazak. Ključ je bio da se s Elezom dobio igrač više koji suvereno može iznijeti loptu, Hrgović i Sigur su predaleko uz aut liniju bili da isti igrači mogu i njih i Eleza zatvoriti, a Silić je suvereno svojom desnicom ih upošljavao ako bi Rijeka jurnula na prvu liniju s više igrača. Nusprodukt ovakve formacije bila je mogućnost postavljanja Krovinovića i Rakitića nešto više, a to je tjeralo Rijeku da se postavlja niže, ne želiš da itko od njih dvojice lagano primi loptu između obrane i veze. Sad se vidjelo koliko je Hajduku ove sezone nedostajala prava šestica, koju je Elez igrao u izgradnji jučer. Ovo pomicanje veze prema naprijed dovelo je do situacija da Krovinović više puta u ovoj utakmici ulazi u dribling nego je to bio slučaj čitave polusezone, na trenutke je to bilo iznenađujuće za goste.
Četvrta zanimljivost je da je Niko Sigur, čim je dobio svoju poziciju, odigrao odličan meč. Dakle, pazite ovo, u čitavom susretu nije imao niti jedno krivo dodavanje. Raritetan podatak. I nije to da ih je imao desetak pa hajde, nego je na kraju bilo 28/28. No, to nije sve, dodao je tome 6/7 duele na tlu i 1/1 u zraku, dva puta je otklonio opasnost, dva puta presjekao loptu, četiri uspješna starta je imao, a niti jednom ga nisu predriblali. Sve što od desnog bočnog igrača možete tražiti, pogotovo jer se nakon one prilike Rijeke, kad je Rukavina pretrčao Eleza kao da ga nema, igrao nešto defanzivnije, da pomogne zatvoriti stranu. I to se ostati puno što bi bilo kad bi bilo, u ovoj se sezoni moglo očekivati od njega da postane suvereno najbolji desni bek HNL-a, na kraju je njegovo mjesto igrao lijevi bek.
Peta stvar je da je Marko Livaja ponovno odigrao sjajan meč, iako očigledno s bolovima u ramenu. Stalno se kretao, dobar dio meča bio je zapravo desetka, otvarajući tako prostor krilima, na trenutke se spuštao i na Hajdukovu polovicu, tada je to djelovalo kao da je potpuno druga ekipa na terenu od one koja je igrala 34 prethodna kola. Nastajali su trokuti, Rijeci je lopta bila skrivena, djelovalo je da Barcelona igra tikitaku protiv nekih jazavaca. A na penalu smo vidjeli ono što Marka izdvaja od prosječnih nogometaša. Iako mu je posljednja izvedena panenka neslavno završila, za Zlomislića potpuno neočekivano je i sad potegnuo tako. Genijalci u sebi uvijek imaju jednu dozu pozitivne ludosti. Notirajmo i da je postao najbolji strijelac Hajduka u HNL-u, nešto da ostane zabilježen u svim povijesnim knjigama. Zaslužio je, bar to.
Šesto je da bi Hajduk sa suđenjem kakvo je imao jučer do sada već slavio titulu. Ne, nije Pajač pomogao, da mu je nakana bila takva ne bi Menalo završio prvo poluvrijeme, kamoli svih 90 minuta. Dapače, izrazita je pogreška bila da riječki bek nije dobio bar žuti za onu nogu u glavu Uremovića. No, svirao je Pajač penal, koji je bio, ali kakvi se Hajduku uredno ne sviraju ove sezone, uz spektakularna pojašnjenja zašto je to tako trebalo biti. Minimalno tri penala više bi bila, od kojih bi dva donijela dodatne bodove. Pregrmile bi se onda i situacije kod drugog penala jučer, kad se malo pobrkalo uzroke i posljedice. Ako je penal jer je Menalo držao Livaju, onda ono gaženje dolazi naknadno. No, dobro, prestanimo sad o suđenju, to je za neke dublje priče i dublje akcije.
Sedma zanimljivost je da ćemo nakon milijun godina posljednje kolo imati ljude koji će odjednom pratiti više utakmica. Hajduku je zadaća jednostavna, mora pobijediti Šibenika, pa što bude. Teška i malo vjerojatna matematika ostavlja Hajduku mogućnost za titulu, ali čak i bez toga je bitno pobijediti. Jer ako samo jedan klub ispred kiksa, ostaje mogućnost da bili krenu europsku avanturu iz Europa lige, čime se dobija mogućnost jednog kiksa. A i veći novci, ako se ne kiksa. Uostalom, ljudski je ispratiti Šibenčane na odlasku iz lige na pravi način.
Izvor: trafika.hr
