„U Hajduku je odlučeno da je druga momčad preveliki trošak za klub i taj dio kluba ne donosi profit, a iz juniora će se odmah ići u seniorsku momčad bez igranja u drugoj momčadi koja se gasi na kraju sezone.“
Lukša Jakobušić, travanj 2021.
Posljednjih dana možemo vidjeti ponovnu želju našeg kluba za pokretanjem B momčadi koja je ukinuta u ljeto 2021. godine na inicijativu tadašnjeg predsjednika uprave Lukše Jakobušića. Glavni razlog ukidanja je bio financijske prirode, gdje je rečeno da je B momčad previše skupa te da ne pridonosi onoliko koliko treba. Spominjao se tu 41 igrač u kadru od kojih će samo njih 5 u prvu momčad, drugi dio na posudbe, a s njih čak 19 u raskid ugovora. Od ostalih razloga vrijedi izdvojiti simboličnu rečenicu Lukše Jakobušića sa skupštine kluba gdje je izjavio „Ušli su igrači u zonu komoda, dobro im je…“, nadalje, iznimno bitno je spomenuti i problem tehničke prirode gdje je HNS odlučio promijeniti propozicije natjecanja te sve druge momčadi staviti u jedinstveni treći rang natjecanja, kojom je učinjena velika greška, što ćemo kasnije moći vidjeti.
S obzirom na vrijeme ukidanja, tada s financijske strane imamo opravdanje. Naime, B momčad je napredovala iz sezone u sezonu, s time su i rasli troškovi koje blagajna kluba i nije bila spremna pratiti. Kako je tadašnji predsjednik Jakobušić tada izjavio, trošak B momčadi je u to vrijeme iznosio 10.9 milijuna kuna, što je oko 1.44 milijuna eura, a kada pogledamo prihode kluba u 2020. godini koji su iznosili 7.79 milijuna eura i 2021. Kad su iznosili 8.19 milijuna eura što je bilo gotovo 20% tadašnjeg budžeta, to je bilo veliko opterećenje. S obzirom na to da su uvedene nove prepozicije natjecanja i da si u klubu imao Marka Livaju, više je imalo smisla investirati taj novac u jačanje momčadi što je kasnije i učinjeno.
Često u medijskom prostoru možemo vidjeti raznorazne rasprave o tome je li to bila velika greška ili ipak racionalna odluka. Sada kada gledamo s odmakom vremena možemo vidjeti kako je to ipak bila greška. Zašto? Odgovor na to ćemo vidjeti kada usporedimo imena i brojke izlaznih transfera igrača koji su bili dijelom B momčadi i kasnije dijelom prve iz koje su napravili izlazni transfer od kojeg je klub profitirao. Također, prihodi kluba su narasli, što od marketinga, što od sponzora i kada uzmemo prihode iz 2024. godine koji iznose 25 milijuna eura, sam trošak B momčadi i ne otežava blagajnu s obzirom na ono što možemo dobiti. Naravno, dotaknuti ćemo se i samog psihološkog aspekta mladog igrača, odnosno koja je razlika mladom igraču otići iz profesionalnog sustava kao što je Hajduk u sredinu koja se po mnogočemu razlikuje.
Za sam prikaz transfera uzet ćemo posljednje tri sezone Hajdukove B momčadi i izraziti tržišnu cijenu igrača po vrijednostima Transfermarkta u tom trenutku.
Sezona 2018./19. – u prvu momčad prelaze:
- Michele Šego – €300k
- Emir Sahiti – €150k
- Tonio Teklić – €50k
- Darko Nejašmić – €350k
- Domagoj Bradarić – €1.00 mil.
- Ante Palaversa – €550k
Od gore nabrojanih igrača značajne prihode su donijeli Domagoj Bradarić (LOSC Lille – €6.5 mil) i Ante Palaversa (Man. City – €6.3 mil) koji su otišli u ljeto i siječnju 2019. godine. Darko Nejašmić je otišao 2022 godine u NK Osijek za €1.25 mil, dok Sahiti za €1.20 mil 2024. godine u HSV.
Sezona 2019,/20. – u prvu momčad prelaze:
- Mario Vušković – €525k
- Lumbardh Dellova – €50k
- Stipe Radić – €100k
- Jakov Blagaić – €300k
- Leon Kreković – €50k
- Ivan Brnić – €50k
- Mario Čuić – €50k
Ova sezona nije iznjedrila velik broj igrača koji su kasnije bili značajni za prvu momčad kao prošla. Tu vrijedi izdvojiti transfer Vuškovića u 2022 godini za €3.00 mil. 2021. godine Leon Kreković za €200k te Stipe Radić za €240k odlaze u belgijski KA Beerschot.
Sezona 2020./21. – u prvu postavu prelaze
- Jurica Pršir – €150k
Posljednja sezona B momčadi je službeno u prvu momčad dala samo Juricu Pršira koji netom kasnije odlazi u HNK Goricu za besplatno uz postotak daljnje prodaje. Da ne bih bilo zabune, Biuk i Ljubičić u prvu momčad prelaze iz juniora u prvim pravim pandemijom pogođenim pripremama na Braču.
Ukupni prihodi kluba ostvareni na prodaji ovih igrača iznosili su preko 20 milijuna eura.
Tablica: Značajnije prodaje igrača koji su igrali u Hajdukovoj B momčadi
| Godina | Igra? | Iznos |
|---|---|---|
| 2019. | Ante Palaversa | 6.3 mil. |
| 2019. | Domagoj Bradarić | 6.5 mil. |
| 2020. | Marin Ljubić | 0.200 mil |
| 2020. | Stipe Radić | 0.240 mil |
| 2021. | Leon Krekovič | 0.200 mil |
| 2021. | Mario Vušković | 1.2 mil (posudba) |
| 2022. | Mario Vušković | 3.0 mil (otkup) |
| 2022. | Darko Nejašmić | 1.25 mil |
| 2023. | Ivan Dolček | 0.325 mil |
| 2023. | Tonio Teklić | 0.5 mil (postotak prodaje) |
| 2024. | Emir Sahiti | 1.2 mil |
| Ukupno | 20.915 mil |
Nakon ukidanja B momčadi, Hajduk je samo prodao Luku Vuškovića direktno iz omladinskog pogona, a da nije igrao za „Hajduk II“, u transferu u kojem je Hajduk dobio na svoj račun 11 milijuna eura. Stipe Biuk i Marin Ljubičić su odmah priključeni prvom momčadi iz juniora, iako, ako ćemo cjepidlačiti, njih dvojica su isto ubilježili nastup za B momčad i bili dio tog sustava te su kasnije prodani za 8.5, odnosno 2.9 milijuna eura. Ipak, nigdje ne stoji da se ne može paralelno iz juniora priključivati igrače seniorskim momčadima unatoč postojanju B momčadi, tako da bi prodaja Luke Vuškovića prošla jednako uspješno čak i da je druga ekipa i dalje bila aktivna.
Također možemo govoriti i o ‘skrivenim’ financijskim razlozima gdje se učinci ne mogu vidjeti u financijskim izvješćima, ali je klub ostvario određenu financijsku korist. Primjeri toga su Anthony Kalik i Michele Šego. Obojica u napustila Hajduk bez odštete i Hajduk ih je kupio po smanjenoj vrijednostima radi stavki u ugovoru u slučaju povratka u Hajduk. Hajduk je u ljeto 2022. tražio ofenzivca da poveća konkurenciju u veznom redu i Kalik je imao opciju povratka za 300 tisuća eura. Hajduk je tu opciju aktivirao, i nakon kratkog turbulentnog razdoblja u kojem je predsjednik Gorice htio zaustaviti transfer jer je smatrao da će premalo zaraditi u odnosu na tržišnu vrijednost Kalika od 1.5 milijuna eura, transfer je do kraja prijaznog roka doveo igrača za već spomenuti početni iznos. Drugi primjer je svježi primjer Michelea Šege na kojeg je Hajduk imao 50% zarade te ga je odlučio otkupiti za 600 tisuća eura jer mu je klubu trebalo krilo uslijed borbe za naslov u zimskom prijelaznom roku. Hajduk je tu uštedio dodatnih 600 tisuća eura. Dakle, u dva navedena primjera Hajduk je uštedio više od milijun eura zato što je vraćao igrače iz vlastite akademije. Ta razlika se nikad nigdje neće proknjižiti, ali je stvorila dodatnu vrijednost klubu jer je imao te igrače u svojoj B momčadi u jednom trenutku.
Ako i maknemo prihode, igrači poput Palaverse, Bradarića, Vuškovića su imali značajne uloge u prvoj momčadi te su imali veliki doprinos u mladim reprezentacijama. Naravno, nikako ne smijemo tu zaboraviti ni Stanka Jurića koji je svojim primjerom pokazao da B momčad može biti odličan filter za neke drugoligaške igrače koji se nalaze ispod radara te mogu biti „low risk, high reward”, ali isto tako i jedna među stepenica za one koji se odmah ne dokažu i budu pušteni za postotak od iduće prodaje koja može poslužiti za lakše pregovaranje kada te igrače poželimo vratiti (Sahiti, Kalik). Uz sami filter igrača, B momčad je nerijetko služila i za vraćanje igrača u formu nakon ozljeda, a u zadnjoj sezoni je bila popularna i kao ‘kaznionica’ za igrače kojima ističu ugovori te ih ne žele produžiti ili im nisu ponuđeni (Caktaš, Jradi).
Nadalje, B momčad može biti poligon, odnosno filter za buduće trenerske potencijale. Nekad se treneri ne snađu na prijelazu iz juniorskog u seniorski nogomet i B momčad predstavlja savršenu stepenicu između. Uzmimo primjer Marijana Budimira koji je Hajdukove mladiće doveo do povijesnog uspjeha kad je došao do finala Lige prvaka mladih. Pričalo se naveliko kako zaslužuje mjesto glavnog trenera splitskog kluba nakon takvog uspjeha, ali realnost je pokazala da vjerojatno nije bio spreman. Dobio je priliku u Širokom Brijegu te su nakon sjajnog starta počeli dolaziti i porazi, te je trener dobio otkaz nakon 19 utakmica. Seniorski nogomet zna biti nemilosrdan. S druge strane, pozitivan primjer je Siniša Orešćanin, sadašnji izbornik hrvatske U19 reprezentacije, koji je u sezoni 2017./18. vodio B momčad, nakon čega je dobio priliku u prvoj momčadi i odradio jako dobru kampanju u kojoj je u 24 utakmice ostvario 15 pobjeda, što je postotak od 62.5% pobjeda te time spada statistički u najbolje trenere u zadnjih desetak godina ako se gledaju kampanje zasebno.
Otkako je Lukša Jakobušić najavio gašenje B momčadi radi troškova i nedovoljnog rasta mladih u sklopu istog, počeli su problemi s razvojem mladih isplivavati na površinu. Isprva su primjeri Biuka i Ljubičića dali nadu da će Hajduk moći na ovaj način razvijati talente, ali problemi s posudbama zadnjih godina razotkrili su probleme nedostatka B momčadi. Jurak, Capan, Buljan, Skoko, samo su neki od igrača koji su trebali biti budući Hajdukovi prvotimci, ali su izgubili najmanje pola godine razvoja uslijed nemogućnosti pronalaska prave sredine za njihov razvoj.
Hajduk je imao nekoliko partnera: Radomlje u Sloveniji, Široki Brijeg u BiH i Solin u drugom rangu Hrvatskog nogometa u sklopu dvojne registracije, ali svugdje se ispostavilo da su to u konačnici klubovi koji imaju svoj dnevni red i kad situacija na tablici zagusti, da se neće okretati juniorima tuđeg kluba. Ako igrači rade razliku na terenu, onda će igrati, što je potvrdio slučaj Hrgovića i Pukštasa u Solinu, ali to su bile više iznimke nego pravila.
Radi toga se može reći da se potratila generacija, možda čak jedna od najperspektivnijih koju je Hajduk imao u novijoj povijesti.
Tablica: 16 ključnih igrača iz LP mladih i što se događalo s njima u 2 sezone nakon tog finala
| Igrač | Opis |
|---|---|
| Borna Buljan | prošle sezone je ubilježio 14 nastupa za Solin u 1. NL u sklopu dvojne registracije, a zatim je zabilježio i 7 nastupa u prvom momčadi nakon što je Hajduk ispao iz utrke za naslov. Nakon što se nije nametnuo ove sezone te je u polusezoni upisao samo jedan nastup u kupu, prodan je Bravu besplatno uz vjerojatni postotak prodaje u budućnosti. |
| Niko Đolonga | prošle sezone je ubilježio u Solinu 20 nastupa u 1. NL u sklopu dvojne registracije, da bi ove sezone upao u prvu momčad ali je ubilježio jedan jedini nastup u kupu. Na koncu sezone mu je istekao ugovor kojeg Hajduk nije htio produljiti. |
| Luka Vušković | još za vrijeme LP mladih orbitirao je oko prve momčadi Hajduka i ubilježio prvi nastup čim je napunio 16 godina. U idućoj sezoni je prodan u rekordnoj klupskoj prodaji. |
| Tomislav Arković | nakon što nije zabilježen nijedan nastup prošle sezone, ove je poslan na posudbu u Croatiju iz Zmijavaca te je u 1. NL ostvario 21 nastup. |
| Mateo Jurić-Petrašilo | prošle sezone odigrao je 8 utakmica za juniore i ubilježio jedan nastup za seniore, dok je ove sezone otišao u bugarsku Spartak Varnu u besplatnom transferu uz vjerojatni postotak od buduće prodaje. |
| Domagoj Begonja | prošle sezone odigrao je samo 7 utakmica za juniore. Po završetku sezone je potpisao za NK Kustošiju u besplatnom transferu uz vjerojatni postotak od buduće prodaje. |
| Šimun Hrgović | prošle sezone je odigrao 16 utakmica za Solin u 1. NL u sklopu dvojne registracije, 8 utakmica za juniore i 1 kup utakmicu za prvu momčad i to onu protiv Dinama. Ove sezone se probio u prvu momčad kao prvotimac, iako pod Gattusom nije igrao svoju prirodnu poziciju. Talijan ga je cijelu sezonu držao na poziciji desnog beka. |
| Ante Kavelj | prošle sezone odigrao je 14 utakmica za Solin u 1. NL u sklopu dvojne registracije i 5 utakmica za juniore, a ove sezone je izborio transfer u Šibenik u besplatnom transferu uz postotak buduće prodaje te se nametnuo kao prvotimac i odigrao solidnu sezonu u prvoligaškom nogometu. |
| Marko Capan | prošle sezone je bio na posudbi u Širokom gdje je ubilježio 22 nastupa. Ispao je iz prvog sastava u završnici sezone i nije igrao u 8 utakmica zaredom, da bi dobio minutažu u posljednje dvije utakmice sezone. Ove sezone se očekivao iskorak u prvoj momčadi Hajduka, ali je odigrao u prvih nekoliko utakmica te jednom u kupu i do kraja sezone nije ubilježi nijedan nastup. |
| Marin Ćalušić | prošle sezone odigrao je 9 utakmica u juniorima, a ove 11 utakmica za juniore. |
| Noa Skoko | prošle sezone ubilježio je samo 10 nastupa. 7 za juniore i 3 nastupa za prvu momčad zadnjih nekoliko kola nakon što je Hajduk ispao iz utrke za naslov. Ove sezone je nastavio biti dijelom prve momčadi, ali je ubilježio samo jedan nastup u kupu, a ostalih 9 utakmica je igrao za juniore. |
| Duje Reić | prošle sezone Hajduk ga je prodao Lokomotivi bez odštete, vjerojatno uz postotak prodaje. |
| Rokas Pukštas | postao je projekt kluba i igrao je za prvu momčad još za vrijeme LP mladih. Sezonu nakon toga se profilirao u važnog prvotimca, da bi ove sezone ispao iz prvog sastava radi drugačije filozofije igranja trenera Gattusa. |
| Jere Vrcić | prošle sezone je poslan u Široki Brijeg na posudbu gdje je igrao samo prve 4 prvenstvene utakmice i nakon toga do polusezone nije ubilježio nijedan nastup. Vratio se na polusezoni u Hrvatsku gdje je ubilježio 6 nastupa za Solin u sklopu dvojne registracije. Ove sezone je igrao u 1. NL za Croatiju iz Zmijavaca te je ubilježio 23 nastupa. |
| Roko Brajković | ostao u Hajduku i odlazio povremeno na utakmice Solina u sklopu dvojne registracije gdje je ukupno ostvario 18 nastupa. Ove sezone ga je trener Gattuso počeo pred kraj sezone više uvrštavati u momčad nakon što do polusezone nije ubilježio nijedan prvenstveni nastup. |
| Mate Antunović | otišao je u Monzu gdje je igrao u njihovoj ligi za mlade. Monza nije otkupila njegov ugovor i vratio se u Hajduk gdje je proveo pola sezone bez značajne minutaže nakon čega je pušten u Varaždin besplatno uz postotak od buduće prodaje. |
Od 16 ključnih igrača koji su igrali LP mladih i izbacivali momčadi poput Manchester Cityja, Borrusije Dortmund i AC Milana, deset ih je u zadnje dvije sezone imalo sezonu gdje su ubilježili manje od 10 nastupa. Pojedinci poput Ćalušića su igrali 2 sezone u juniorima nakon LP mladih a trebali su biti u seniorskom nogometu, a pojedinci poput Capana i Skoke nisu bilježili nastupe po pola godine. Takve stvari se ne bi događale da postoji B momčad gdje igrač uvijek može igrati seniorski nogomet i razvijati se, neovisno jeli B momčad u 2. ili 3. NL. Bez obzira što je predsjednik Jakobušić pričao o komforu, jer bilo kakav nogomet je bolji od nikakvog nogometa. Dok je B momčad bila aktivna, ne bi svi igrači izborili prvu momčad Hajduka, ali bi druge momčadi iz HNL-a poput Gorice i Šibenika uzimali igrače i dodatno ih razvili. Uvijek će biti takvih igrača koji će se okolnim putem razviti (npr. Šego, Kavelj) i Hajduk će od toga imati ili financijsku korist u vidu postotka od prodaje ili će imat prednost u dovođenju u odnosu na druge klubove.
O važnosti B ekipa u sportskom segmentu dovoljno govori statistika europskih prvaka Španjolaca kod kojih 20 od 26 igrača koji su bili na popisu za EURO 2024 su u jednom trenutku igrali za B momčadi svojih ekipa. Dakle, govorimo o tri četvrtine najboljih pojedinaca u Europi kojima je B momčad bila bitna razvojna stepenica u karijeri na putu ka samom europskom vrhu.
HNS je svakako napravio propust što je degradirao momčadi u treći rang, i to je izazvalo lančanu reakciju u kojoj je i Hajduk napravio grešku umjesto da je je ostao čvrsto na zemlji u nastojanju da omogući priliku mladima za razvoj. Sada Hajduk ima šansu to ispraviti i vratiti B momčad neovisno u rangu gdje startaju, jer iako krenu od 3. NL, dakle, četvrtog i posljednjeg ranga, za godinu dana mogu juniori iznijeti momčad u 2. NL gdje će momčad biti već jednom nogom gdje želi biti. Ionako je za uspostavljanje cijelog sustava potrebno i par godina da se sve pokrene i ‘uštima0, tako da Hajduk nema ništa za izgubit osim vremena ako ponovno odgode odluku. Hajduk ima veliki bazen talenata i bila bi šteta da oni nemaju sve moguće uvjete koji se nude da im se omogući uspjeh. Za cijenu, odnosno trošak od milijun i pol eura godišnje povrat je gotovo zagarantiran, a efekti su višestruki.
