Hajduk definitivno treba agresivno krilo koje napada dubinu, vuče loptu prema suparniku i prijeti golu, ali najveća razlika u odnosu na polusezonu u Varaždinu bit će razina slobode na koju će Šego moći računati i količina praznog prostora koji može koristiti
Kad su u Hajduku između radili nacrt momčadi za aktualnu sezonu, krilne pozicije su bile pokrivene. Lijevu stranu je držao Ivan Perišić, a desnu Emir Sahiti koji je bio na prodaju, tako da je uloženo 600.000 eura u odštetu kako bi Abdoulie Sanyang prošao pripreme i bio spreman za početak sezone. I bio je; prvo kolo HNL-a su na krilima započeli upravo Perišić i Bamba. Prvi gol je bio kazneni udarac koji je skrivio Ivan Borna Jelić Balta nakon što je rukom zaustavio udarac Rokasa Pukštasa, a do njega je došlo nakon što je Marko Livaja spustio loptu na Perišića. Drugi gol je zabio Bamba nakon što se sjurio s desnog krila, odigrao dupli pas s Livajom i završio udarcem pod prečku.
Onda su se stvari zakomplicirale. Tih 68 minuta protiv Slaven Belupa jedine su minute koje je Perišić ove sezone skupio u HNL-u. Ubrzo je napustio klub, Sanyang se ozlijedio i Hajduk je od dvaju krila koja su prije sezone zacrtana da budu starteri dobio manje od 400 minuta igre. Toliko se tragalo za rješenjem da je Gennaro Gattuso u 18 utakmica prvog dijela na tim pozicijama koristio 11 različitih igrača. Nastupe na krilu su redom odrađivali Perišić, Sahiti, Stipe Biuk, Roko Brajković, Dario Melnjak, Bamba, Bruno Durdov, Anthony Kalik, Pukštas, Leon Dajaku i Niko Sigur, a Gattuso je više puta ponavljao da mu trebaju napadačka rješenja.
Čini se da je traženju došao kraj. Michele Šego odigrao je fantastičnu polusezonu u kojoj je vukao Varaždin do diobe četvrtog mjesta, a Hajduk je odlučio ući u pregovore i kupiti jednog od najboljih igrača jesenskog dijela HNL-a kako bi riješio probleme koje ima na krilnim pozicijama.
Vrijedi li Šego gotovo milijun i pol eura, koliko zapravo iznos njegov transfer?
Naravno da vrijedi. Možda četiri gola i tri asistencije u 18 utakmica ne izgleda toliko impresivno, ali Šego je dominirao lijevim krilom. Jesenski dio polusezone završio je s 33 uspjela driblinga, što je dovoljno za drugo mjesto iza Marca Pašalića koji je skupio 35. Šego je fauliran 46 puta, uvjerljivo najviše u cijeloj ligi. Za usporedbu, prvi iza njega je Ognjen Bakić s 38 pretrpljenih prekršaja, a onda idu Ivan Santini, Silvio Goričan, Dimitar Mitrovski i Valentino Majstorović s po 36. Šego je uspio osvojiti točno 100 duela i u toj je kategoriji šesti u ligi, ali je uvjerljivo najbolji krilni igrač na listi kojom dominira Santini i onda idu obrambeni igrači.
Iz te perspektive Šegin transfer možemo usporediti s nekolicinom igrača. U prvom planu su ofenzivci koje je Varaždin prodao u protekle dvije godine: Fran Brodić u Dinamo, Tonio Teklić u Trabzonspor i Jorge Obregón u Rijeku. U drugom planu su igrači iz klubova usporedivog konteksta i usporedive uloge u momčadi koji su napravili transfer u istom razdoblju, poput Ante Crnca i Arbëra Hoxhe iz Slaven Belupa, Josipa Mitrovića iz Gorice te Monsefa Bakrara i Darwina Matheusa iz Istre. Bakrarov transfer je najveći, iza njega ide Šegin — jer tu treba obračunati i onu polovicu koju Hajduk nije isplatio — a svi ostali su bili jeftiniji od njega.
Je li Hajduk povoljno dobio Šegu?
Međutim, bitna je stvar to da su gotovo svi navedeni uspjeli prenijeti ono što su prikazivali prije prodaje. Kupci su više-manje dobili ono što su platili i igrači se u pravilu nisu mučili s prilagodbom na nove uvjete.
Naravno, Šego je u Varaždinu imao gotovo neograničenu slobodu. Prema suparničkim je vratima šutirao 56 puta u sezoni i u toj kategoriji također predvodi ligu. Iza njega je Livaja s 54 udarca, onda idu Sandro Kulenović s 50, Duje Čop s 46 i Pašalić s 42 udarca. Dobar dio Šeginih pokušaja su udarci s distance; čak 29 je bilo izvan kaznenog prostora i samo je 19 od 56 udaraca išlo unutar okvira gola. Za usporedbu, Pašalić je izvan kaznenog prostora šutnuo 27 puta, a za njega je karakteristično da forsira udarac s distance.
Teško je očekivati da će Šego u Hajduku dobiti takav volumen napada. U jesenskom dijelu sezone imao je prosječno 50,4 dodira s loptom po utakmici i to bi možda moglo blago opasti, ali lopta će do njega u suštini redovito dolaziti. Ono u čemu će se morati prilagoditi je to koliko će biti racionalan s njom kada je dobije i kakva će rješenja birati. Hajduk definitivno treba agresivno krilo koje napada dubinu, vuče loptu prema suparniku i prijeti golu, ali najveća razlika u odnosu na polusezonu u Varaždinu bit će razina slobode na koju će Šego moći računati i količina praznog prostora koji može koristiti. Zato će biti zanimljivo pratiti njegovu prilagodbu.
Šego iza sebe ima polusezonu u kojoj je pokazao konstantu. Sazrio je, ima brzinu, fizičku snagu, može osvajati duele, a ima i tehničku kvalitetu koja mu pomaže stvarati driblingom. Čak možemo zanemariti to da je bio glavni igrač ekipe koja se bori za Europu; kombinacija fizikalija i tehnike koju Šego ima i onaj imidž vrhunskog talenta koji je nekoć bio na današnjem tržištu definitivno vrijedi milijun i pol eura. Možda Varaždinu vrijedi i više od toga s obzirom na to da je u borbi za Europu, a definitivno je loše za HNL da klub u takvoj poziciji uopće prodaje glavnog nositelja igre, bez obzira na igračeve želje.
To vrijedi li Hajduku toliko drugo je pitanje i odgovor na njega ovisi o tome gleda li se kratkoročna ili dugoročna slika.
Hajduk je po dogovoru s Varaždinom imao pravo na pola novca od Šegina budućeg transfera. Zato na ovih plaćenih 600-800 tisuća eura, koje na prvi pogled izgledaju jako povoljno i ispod cijene, treba obračunati još toliko, što se obično zaboravi. Taj novac Hajduku vjerojatno ne bi sjeo odmah jer klubovi obično takve poslove obavljaju u ljetnom prijelaznom roku, ali Hajduk je u Šeginu slučaju na uloženih 700.000 eura odštete imao još 700.000 propuštene dobiti, plus polugodišnju plaću koja se mora dati igraču.
Hajduk je kupio igrača koji će tu biti godinama
Gleda li se kratkoročno, posudba Josipa Brekala je prošle sezone s plaćom, bonusima i svim provizijama koštala otprilike 700.000 eura. To znači da je Hajduk — gledamo li na proljetni dio sezone isključivo kratkoročno i u kontekstu borbe za titulu — za vrijednost Šegina transfera i onaj dio propuštene dobiti mogao do ljeta na krilima imati dvojicu Brekala. Naravno, situacija je prošle zime bila posebna u kontekstu Europskog prvenstva i domaćeg igrača, ali u ligama Petice ima dovoljno igrača koji u svojim momčadima nisu u prvom planu, a u HNL-u bi u proljetnom dijelu sezone morali biti prevaga.
Dugoročno je točka gledišta nešto drugačija. Šego je u kolovozu navršio 24 godine i teško se može računati na njegovu preprodaju, kao što je Raków napravio s Crncem. Može se eventualno malo zaraditi kao što je Dinamo napravio s Brodićem, ali to su otprilike limiti prodajnog kapaciteta. Međutim, na ovaj transfer ne treba ni gledati iz te perspektive.
Hajduk je kupio igrača za kojeg računa da će biti tu barem nekoliko godina. Kupio je igrača na deficitarnoj poziciji koji ima fizičke i tehničke kapacitete, koji trenutno pokazuje nevjerojatno samopouzdanje i može raditi razliku u HNL-u. Dio odluke da se plati Šegu, a da se ne ide na novu posudbu, jest i u tome što je Hajduk s njim doveo čovjeka koji shvaća što je Hajduk, svjestan je očekivanja, pritiska i neće trebati vrijeme za prilagodbu na grad, ligu ili funkcioniranje kluba. Na kraju krajeva, platio je i puno manju vjerojatnost da će Šego imati obrasce ponašanja kakve je imao Yassine Benrahou, a to je dugoročno važno za izgradnju klupske kulture.
Gleda li se u Hajduku sa Šeginim transferom kratkoročno ili dugoročno, to svatko treba procijeniti za sebe jer jasnog odgovora nema. Ali jasno je to da je Varaždin u zimskoj pauzi izgubio igrača koji ga je vukao u borbi za Europu, a da je Hajduk doveo 12. igrača koji će ove sezone zaigrati na krilnim pozicijama, što je valjda dovoljan pokazatelj toga koliko se tragalo za rješenjima kakva će donijeti agresivnost, brzinu i opasnost po suparnička vrata.
Izvor: telesport.hr
