Hajduk je ipak izbjegao promjenu svojih povijesnih knjiga, nije se uspjelo šest puta za redom izgubiti. Evo zanimljivosti od sinoć.
Prva zanimljivost više nije ni zanimljivost ni novost. Teren u Koprivnici je ispod svakog nivoa za drugoligaški nogomet, ono izgleda smiješno i tragično istovremeno. Besmislenije od njega su samo protpitkivanja je li Perišić trebao igrati na njemu. Dakle, propitkujemo je li jedan teren dobar za jednog igrača, što, drugi manje vrijede, Moufi nije isto rekovalescent? Kad se već došlo do ovog nivoa, zapravo treba kažnjavati klubove oduzimanjem licence i to je to. A ne procjenjivanjima koji igrač na kojem terenu može zaigrati.
Drugo je da je Hajduk napokon dobio nekoga. Slaven Belupa, treća je ovo utakmica u Koprivnici zaredom koju “bili” dobijaju s minimalnih 1:0. Daleko je ovo bilo od nekog zvjezdanog izdanja Hajduka, ali bar prvo poluvrijeme zavrijeđuje plus. Dominantniji Hajduk, držanje lopte preko 70 posto u svom posjedu, i brzi napadi preko desne strane uglavnom , gdje je dolazila do izražaja individualna kvaliteta Josipa Brekala, najboljeg pojedinca jučerašnjeg meča. Drugi dio je bio izrazito lošiji, Belupo je gurao prema golu, imao dvije vratnice, djelovao kao opasniji protivnik.
Treća stvar je da se Ivanković odlučio na čudan sastav, s Kalikom, Pukštasom i iz naftalina definitivno izvučenim Odjidjom. Nekoliko je to stvari značilo. Klasičnog držanja posjeda ovaj je put otpalo, Hajduk je više preko strana išao, zapravo bi Odjidja rano slao lopte na stranu i to bi funkcioniralo. Dosta je pripomogao i Pukštas, spuštajući se više po loptu nego je to inače radio. No, bez Krovinovića i Sigura u veznoj liniji daleko je to od ozbiljne kombinatorike, a veliki je utog ovakve postave što je Odjidja faktički beskoristan u obrani, pa iako prema naprijed dijeli dobre lopte, Hajduk ima problema i u zonskoj obrani, a pogotovo obrani prekida. Sinoć je skoro svaki prekid domaćina bio opasnost po gol Buljana. Napomenimo i da se nakon nekoliko stvarno lošijih utakmica iz zimskog sna napokon probudio i Emir Sahiti, tako da je Hajduk jučer prvi dio bio opasan s oba krila.
Četvrto je jedno pitanje: zašto uopće Odjidja igra? Zašto ulaze Kleinheisler i Krovinović ako je na klupi Skoko, kojeg si autobusom truckao gotovo 500 kilometara kako bi bio gledatelj ovog dvoboja? Je li rečeno da će se nekim mladima dati prilika do kraja sezone, pa zar ovo nije bila prilika za Skoku? Mogu razumjeti da igra Diallo, nemaš drugog lijevog beka, Trajkovski je tu jer stvarno nema tko drugi u napad (Čuić jednostavno nije taj rang za Hajduk), mogu i razumjeti da Skoko ne počne. Ali kad si ga već doveo u Koprivnicu, pusti ga da odigra bar 15 minuta, da osjeti teren i seniorski nogomet. Nadam se da Ivanković nije počeo razmišljati kako mu je rezultat esencijalan jer da bi s par pobjeda mogao ostati na klupi.
Peta zanimljivost je da je Perišić odigrao najmanje dojmljiv nastup otkad je počeo ulaziti u igru, teško se bilo oteti dojmu da je i on svjestan na kakvom je krumpirištu, ipak je očigledno izbjegavao ozbiljne duele i ne može mu se to zamjeriti. Znala je Koprivnica ozlijeđivati i po dva Hajdukovca odjednom, sjećamo se još onog slučaja Milovića i Jonjića u istom susretu.
Šesta stvar je da je Moufi nakon ulaska još jednom pokazao koliko je vrijedan igrač. U obrani je dvaput isforirano otišao prema korner liniji u zadržavanju vremena, ali prema naprijed je naš najpotentniji bočni igrač, dok je Melnjak još u rehabilitacijskom procesu. Ona jedna lopta prema Perišiću koji se u jednom trenutku prikrao u vrh napada pokazuje kako Marokanac zna igrati i zna osjetiti kad se nešto događa. U onom natjeravanju po krumpirištu posljednjih 15-ak minuta mnogi su suigrači pokazali da im je to nepoznanica.
Sedmo je pohvala za Buljana, iskazao se u nekoliko navrata, izvlačio je baš teške udarca domaćih igrača. Uz to što je golmanu glavni opis posla, pokazao je i da Lučić nije jedini igrač u klubu koji može igrati s nogom dobro. Izuzev jednog dodavanja koje je odradio krivo pri samom kraju dvoboja, sve drugo je dobro obavio. Čak su mu i duge lopte bile na oko 50 posto uspješnosti, a nije da je poslao samo dvije. Sve u svemu, nakon malo impresioniranog nastupa prošlo kolo, ovo je bio važna sigurnosna karika Hajduka.
Osma stvar je da je lopta Hajduka napokon išla brže. Dojma sam da već sezonu i pol Hajduk presporo igra u posjedu, ovaj put je to bilo mnogo ekspeditivnije prema naprijed. No, nije uvijek završavalo dobro, neke presječene lopte domaćini bi onda pretvarali u opasne kontre i polukontre. Tu je onda dolazilo do saznanja da s Odjidjom na zadnjem veznom je riskantno igrati takav nogomet. Ali to je prava kvaka 22. Defanzivno on donosi probleme tada, ali isto tako napadački dio nema smisla ako nema njega da podjeli brze lopte prema naprijed.
Deveta zanimljivost je da je Rokas Pukštas u golgeterskoj krizi. I dok je malo možda i sumanuto to govoriti za radilicu u veznoj liniji, činjenica je da posljednjih nekoliko susreta ne zabija iz situacija u kojima je prije bio kirurški precizan. Jučer je promašio stotopostonu priliku kad nakon ubačaja Trajkovskog glavom loptu nije pospremio u gol, nešto što je njegov forte. No, njega se treba istrpiti, donosi agresiju u veznoj liniji koju još samo Sigur može pokazati, a golovi će ponovno doći, kad-tad.
Deseto je da Hajduk ima problema s fizičkom spremom, na nekim igračima je vidljivo da imaju koje kilo viška, a dosta se njih i muči posljednjih 15-ak minuta, stalno fali zraka nakon trka. Znači li to da su pripreme bile loše po tom pitanju fizike, ili je dio igrača uslijed loše serije rezultata počeo malo gubiti entuzijazam za treninge, zapravo uopće nije bitno. Jednostavno se to treba promijeniti, ne može se više niti druga liga igrati bez dobre fizičke spreme. Treba napomenuti ovdje doduše taj psihički moment, jednostavno su ti noge kamene kad imaš tako lošu seriju iza tebe, i zbog tog razloga je ova pobjeda na kraju bitna.
P. S. Bizarna se rasprava po mrežama razvila o davanju kapetanske trake Filipu Uremoviću. Koji je definitivno najveći lider među igračima koji su jučer istrčali na teren. Hajduk nije Real Madrid da može funkcionirati s imenovanjem kapetana igračom koji je najduže u klubu. Jer to bi recimo jučer izazvalo bizarnu situaciju da bi traku imao – 19-godišnji Borna Buljan u svom drugom seniorskom nastupu.
Izvor: trafika.hr
