Kako smo i očekivali, lagana pobjeda Bilih u neravnopravnom dvoboju. Rudeš je već odavno glavom u drugoligaškom natjecanju, a individualna kvaliteta igrača Hajduka je bila vidljiva u svakom segmentu nogometne igre. Čak je i tih nekoliko prelazaka centra gostiju i udaraca iznenadilo, a sve zahvaljujući opuštenoj igri i lošijoj povratnoj trci domaćina.
Sjajan je kao i obično bio Brekalo s čak 10 ključnih dodavanja. Uvjerljivo u toj kategoriji vodi u HNL-u s 3 po utakmici (Fruk 2,4 ; Baturina 2,3). Osim toga, u samo jednoj polusezoni je izbio na 2. mjesto po asistencijama (7) iza Fruka. Kad kažu da bi ga Dalić “trebao pozvati”, ispravnije je “mora pozvati”. Iz današnje perspektive je nevjerojatno kako nije započeo derbije u kojima je Hajduk poražen, bez obzira na lakšu ozljedu.
Osim njega odličnu utakmicu je odigrao i Pukštas koji je imao čak 7 udaraca na gol. Promašivao je nemoguće nogom, a zabijao glavom. Ne bi bilo loše da za sve pokuša koristiti najgornji dio tijela.
Odmah za dvojicom najboljih je bio i Krovinović (5 udaraca na gol). S pozicije “šestice” je bio stalna opasnost. Nešto što bi Hajdukov igrač morao uvijek biti kroz sezonu. Nažalost, postavke igre koje su uvijek naginjale “najboljoj obrani” i nedovoljno vjere u kvalitetu igrača “šesticu” nisu gurale naprijed. Vjerojatno na to i sama odgovornost igrača postavkama trenera. Pa bi to sve izgledalo pomalo kukavički.
Vidljivo je kako trener Ivanković mijenja taj sklop započinjući utakmice s Odjidjom i Krovinovićem na toj poziciji. Belgijac nažalost ne može istrčati puno toga, ali svaki njegov okomiti balun ubrzava igru. Kompenzacija pražnjenju pozicije je ulazak Sigura u sredinu kao organizatora, ali i osigurača. Isto je trebalo raditi i s Diallom ako bi Sigur odlazio naprijed. Kao i podizati još više zadnju liniju. Čak smo vidjeli Perišića u jednom navratu kako im gestikulira da se slobodno dignu više.
Naravno, opet se treba vratiti na lošeg jučerašnjeg protivnika i riješenu situaciju u prvenstvu pa je lako govoriti iz današnje pozicije. Nitko nije kukavica, svi igraju za gušt, postavke su slobodnije.
Hajduk je imao 88 % točnih dodavanja, ali ni Rudeš nije bio loš s 81 %, što govori u prilog laganoj utakmici, bez nekog izraženog pritiska. Najviše problema je Hajduk imao u izlasku iz visokog presinga. Jednostavno se to nije dovoljno treniralo kroz sezonu.
Čak su i u ovakvoj utakmici bili vidljivi određeni nedostatci koje će teško biti riješiti za iduću sezonu, ali ne treba o tome. Ima dovoljno vremena, a i treba vidjeti koga neće biti, tko će doći.
Raduje ulazak mladog Skoke, nove Hajdukove perspektive.
Ostaju još 4 utakmice “u sezoni kiselih krastavaca” za relaksaciju i gušt, kao priprema i odmor za novi ljetni krešendo, kada ambicije i euforija skaču u nebo.
Vraćaju se i gledatelji pogledati još jedan kraj prvenstva bez velikih tenzija i nerviranja, mada bi to rado željeli.
Više se iščekuje dolazak novih ljudi zaduženih za sportski dio, kako na katu tako i uz rub terena, a i novi bijeli dres.