Gattuso je na medijskoj konferenciji nakon pobjede nad Slaven Belupom zahvalio navijačima na podršci kroz cijelu utakmicu iako je i sam naglasio kako je još dosta posla.
Ovaj put je bio ljut na igrače zbog igre sa strahom u drugom poluvremenu, ne shvaćajući zašto. Ne znajući kako je to stalan Hajdukov problem kojeg nitko ne može riješiti godinama. Radi se o odgovornosti. Svi igrači su svjesni ogromne podrške koju klub ima s tribina i tada se uvuče taj strah od greške. Bez obzira na igračko iskustvo ili znanje.
Dobra je stvar kako on prvi javno isti detektira pa postoji velika šansa da ga i popravi.
Pri tome naglašava loš presing. Puno lakše je shvatiti ako zbog straha ne stvaraš igru, ali obrambene stvari jako teže. Ipak, Slaven Belupo nije opasnije zaprijetio Hajduku. U drugom poluvremenu nisu uputili niti jedan udarac prema golu. Čak i taj gol u prvih 45 minuta produkt je čudnog, ali ne prvi puta, bacanja Moufija na travu i još lošije intervencije Kalinića.
S druge strane Hajduk je golove postigao nakon dvije sjajne akcije Livaje i Bambe pa Gattuso dobro kaže kako su njegovi igrači praktički sve sami napravili na utakmici.
Stoga je posebno čudna Radeljićeva reakcija nakon utakmice u kojoj suca krivi za tri situacije spominjući “male” i “velike” klubove. Treneri jednostavno ne mogu pobjeći od tog mentaliteta, skretanja pozornosti od svoje igre s nula udaraca u drugom dijelu na nešto što je valjda svakome s očima jasno.
1. situacija: penal za Hajduk
Valjda najčistiji penal na svijetu. Toliko zvižduka gledatelja na tako očito, a ne svirano igranje rukom odavno nije viđeno. Na snimci se jasno vidi odmak ruke i promjena smjera baluna dok Radeljić protura neku svoju istinu o nepostojanju istoga. Pri tome čak spominje utakmicu Engleske i Njemačke s Europskog prvenstva. Što znači da je ipak ruku vidio.
2. Prekršaj u napadu igrača Slavena nakon kojega Prpić postiže autogol
Radeljićeva reakcija je ovakva: “Je li itko vidio prekršaj? Zašto sudac sudi umjesto da pusti gol pa pregleda situaciju?” Dakle, postavlja tako čudnu konstataciju, zašto sudac svira prekršaj koji vidi, a ne čeka VAR?! Pa valjda jer je siguran da je prekršaj, i dobio bi smanjenu ili negativnu ocjenu da isti ne svira odmah kad ga vidi. Opet isječak demantira Radeljića, vidljivo je povlačenje za dres i guranje Prpića.
3. Zašto Rakitić nije dobio crveni karton?
Zdenko Lovrić je loše sudio cijelu utakmicu koja nije bila ni toliko zahtjevna. Toliko bacanja i valjanja gostiju po travi odavno nije bilo viđeno na Poljudu. Kao da treniraju judo, a ne nogomet. I nijednom nije bilo kažnjeno javnom opomenom. Dapače, Lovrić bi zaustavljao igru kad bi Hajduk krenuo s loptom naprijed dok leži igrač Slavena, a istovremeno puštao napad gostiju do kraja. Kriterij prekršaja i kartona je bio još čudniji. Lučić je već odavno trebao napustiti igru, ali mu je Lovrić pogledao kroz prste. Istovremeno, Rakitić nije nagazio čovjeka kako se sugerira za karton već je napravio običan prekršaj. Što opet isječak jasno pokazuje.
S ovakvim suđenjem i komentarima onih koji izgube utakmicu, hrvatski nogomet nikad neće naprijed.
Hajduk je odigrao lošu utakmicu za momčad koju ima i od toga ne treba bježati. Gattuso je zbog toga i zahvalio gledateljima. Čak mi se čini da mu je i nekako čudno bilo. Ne zna on još da je to zbog pobjede i kako će se situacija dramatično promijeniti u slučaju poraza. Osim toga gledatelji su po prvi puta vidjeli Rakitića na Poljudu i sjajne minijature Bambe. Uz odlične asistencije Livaje. Tako da se vidjelo i nešto lijepog nogometa.
Još uvijek je to početak sezone i razumljivije su lošije igre. Vidljivo je kako igrači ne vjeruju kakav balun mogu dobiti od Rakitića i Perišića pa ni ne potrče. Vidljivo je i kako njih dvojica trebaju prilagodbu na lošiju kvalitetu suigrača od one na koju su navikli. Vjerojatno će se naći na sredini pa će sve to biti dobro.
Konačno je i Pukštas bolje odigrao, upravo jer je bio na prirodnijem mjestu u terenu, za razliku od “desetke” ili čak “lažne devetke”. Ipak se radi o djetetu i nije lako igrati čudne pozicije u nesavršenoj momčadi, koliki god talenat bio. I Bamba je bio prilično rastrčan, igrač utakmice.
Rakitić je zadovoljan svojom solidnom izvedbom (100 dodira baluna, 92% uspješnih dodavanja), posebno s obzirom na početak sezone i dugo neigranje. Čak je vidljivo kako suigrači igraju sa strahopoštovanjem, čekajući njegova rješenja situacija, umjesto da iskoriste ogroman ponuđen prostor koji suparnici zbog toga otvore. Prpić je u par navrata uzeo ponuđeno. I još jedno slovo, Rakitićevi prekidi donose kvalitetu više. Nakon tko zna koliko godina vidjeli smo jedan slobodnjak ala Slišković.
Sve u svemu, nismo puno vidjeli od Hajduka *uz taj stalan strah od kiksa), ali upisana je prva pobjeda u prvenstvu, što je najbitnije.
Sada nas čeka Ružomberok koji će biti onaj pravi test gdje smo. Zanimljiva ekipa koja je pobijedila samo jednom u zadnjih 10 utakmica, ali koja nije loše odigrala protiv Trabzonspora. O tome nešto više idući put.
Izvor: nogometplus.net
