Omogućio se psihički mir i navijačima i klubu preko reprezentativne stanke sinoć. I to ne samo zbog pobjede, nego i zbog činjenice da je Hajduk odigrao dobru utakmicu, ili bar 60 minuta iste. No, idemo mi to pobrojiti što se pobrojiti da.
Prva zanimljivost je da je ovo i dalje era Marka Livaje. Otkad je došao na njegov pogon Hajduk ide, i nije to samo sila čistih brojki, iako su one tu. Četiri gola i tri asistencije u prvenstvu, impresivno je to, ali sam taj način igre, kako okreće protivničke braniče iako bi ga vukli i vitlom da mogu… Kako prolazi s loptom na glavi kroz duel, ma besmisleno pričati. Ćaća, kako mu se tepa, s razlogom. Nema se što puno kazati za gol, kad nije išlo po strani, Livaja je odlučio sve sam riješiti kroz sredinu uz jedan dupli pas s Pukštasom.
Druga je stvar da je mladi Amerikanac pružio najbolju utakmicu ove sezone, bilo ga je svugdje, a prema naprijed je radio ogromne probleme Osječanima. Kao da mu je pao neki teret s ramena kad je finalizirano da ostaje bar još polusezonu. Odmah se vidjelo najbolje od mladog Amera, upisao je tri dobra driblinga, ulazio je u masu duela, radio je u obrani, radio je u napadu. Ništa nije izgubio niti micanjem na priručno desno krilo, dapače, subjektivni dojam je da je na tom mjestu djelovao još i opasnije i direktnije. Povratak na stare staze Rokasa.
Treće je da se napokon pokazalo isplatljivim ono što Gattuso gura od početka, taj način igre, raspored igrača i stil. Prilaze golu stalno voli skroz zatvorene, a ovaj put je u tome uspio, čak sam dojma da se posebno pazilo ne primiti rani glupi gol, zbog čega je prvih pola sata malo i patila igra prema naprijed. Sad se očitovala i ta prednost imanja Rakitića i Krovinovića na šesticama, jer je Osijeku bilo nemoguće spriječiti razvijanje igre, ne možeš markirati deset ljudi. Sad samo treba razviti sustav da u takvoj roli ova dva veznjaka mogu i dodatni impuls napadu donijeti, pogotov kod slabijih protivnika. Pukštas na ofenzivnoj roli se napokon isplatio, dok posebna pohvala treba ići za daljnje vjerovanje u Dialla. Koji je jučer defanzivno odigrao na viskom nivou. Posebna besa talijanskom treneru za onaj bijes na kraju utakmice jer su mu se igrači zaigrali i potrošili bezveze napad, dozvolivši Osijeku još jedan jalov pokušaj izjednačenja. Talijani to ne vole. Gattuso to ne voli.
Četvrta zanimljivost je da je mladost pokazala zube. Mnogi su dizali obrve na prvi sastav, kad su shvatili da će po desnoj strani ordinirati Hrgović i Durdov, koji su zajedno stari kao Rakitić. Ali trener im je vjerovao i na kraju se pokazalo s razlogom. Iako je Hrgović imao missmatch u odnosu na Matkovića, koji je jednako brz kao i on, ali fizički puno jači i iako je Osijekov trener gađao tu stranu kao slabiju, pa je Nejašmića pomaknuo ulijevo, a najviše napada je išlo po toj strani. Ali gotovo pa bez greške da su odradili defanzivno, a Durdov je u prvom poluvremenu bio i napadački najopasniji pojedinac Hajduka.
Peta stvar je da će mnogi reći da Osijek nije neko mjerilo jer su na jedan bod. Ali doista je istina da do sada nisu imali ni sreće i da su bolje igrali nego to rezultat pokazuje. Tek su sad protiv Hajduka bili bez ikakve šanse, tako da je to nešto i do protivnika. Imaju Slavonci hrpu talenta u svojim redovima, spomenuti Matković, Bukvić, pa i Mikolčić, sve su to gadni igrači ako im pustiš da igraju jedan na jedan. Ali obrana Hajduka tako je bila postavljena da zapravo nikad nisu ušli u situaciju da imaju lagan posao. Doduše, krajnje je neobičan potez Osijekovog trenera da od prve minute na terenu ima Dantasa, koji je s timom odradio točno jedan trening. Rani ulazak Jakupovića s isto toliko zajedničkih treninga ipak je bio uvjetovan ozljedom Ademija. Čini se da talijanskom stručnjaku u Osijeku gori pod nogama pa pokušava i out of box rješenja.
Šesto je da je protivnički golman Hajduku ponovno radio probleme. Nakon šest mjeseci neigranja, te nakon impozantne količine Čavlininih gluposti od početka sezone, Osijek je na vrata vratio Malenicu. Koji je pojedinačno najodgovorniji što je Hajdukova pobjeda na kraju bila samo jedan razlike. Neke obrane su bile iz rubrike “vjerovali ili ne”. Pomalo frustrirajuće kad si navijač Hajduka, sreća da se Livaja pojavio.
Sedma zaključna stvar je da sada slijedi desetak dana predaha od utakmica, a onda prvo kup zagrijavanje pa dvoboj s Dinamom. I iako je nekakav narativ već postojao kako je Hajduk gotov i sve je gotovo, u najgorem slučaju Hajduk u taj meč ulazi s četiri boda zaostatka. Ne samo da ima još 32 kola i da je daleko od potrebe za defetizmom, nego su to besmislice.
