Za ovotjednog Igrača kola vrijedi isto ono što smo nakon prošlog kola napisali za Brunu Petkovića: nije on prošlog vikenda pružio neku nezaboravnu partiju, ne za svoje standarde. S druge je strane bio potpuno inferioran suparnik kojemu je njegova momčad zabila četiri komada, a mogla je i još; on i još dvojica suigrača jedini su u Supersport HNL-u u ovom kolu od Sofascorea dobili ocjenu višu od 8.0 za svoj statistički učinak i možda smo mogli izabrati i jednog od njih — to su sve bolji Dominik Prpić i, dakako, Marko Livaja — ali činjenica je da je baš on i po tome bio najbolji.
A kad se radi o Ivanu Rakitiću, najvećem igraču koji je ikad došao u ligu, onda je stvar poštovanja prema takvoj veličini da se napiše nešto o njemu.
Otkako je stigao u Hajduk, Rakitić igra redovito i starta u početnoj postavi. Njegova je vrijednost za momčad instantno bila sasvim jasna, ali trebalo mu je određeno vrijeme da se uigra i podigne na razinu na kojoj je, i u 37. godini života, sposoban konstantno igrati. Nije, naravno, slučajno ni to što se Hajdukov uspon u formi odvijao paralelno s njegovim — jer Rakitić doslovce iz utakmice u utakmicu igra sve bolje i bolje. Iz utakmice u utakmicu radi više i više toga na terenu, ostavlja sve jači i jači dojam, surađujući s ostatkom momčadi i ističući se klasnim individualnim potezima.
U nedjelju je Rakitić već u drugoj minuti susreta sa Šibenikom zabio svoj prvi gol za Hajduk i nakon toga kao da je sve bilo lakše i za njega i za ekipu. Završio je utakmicu s odigranih 77 minuta u kojima je imao 87 dodira, 59/65 točnih dodavanja (91 posto) od čega je bio i jedan ključni pas, šest točnih centaršuta i tri precizne duge lopte, ali i 6/9 dobivenih duela (2/2 u zraku) i tri starta. Bila je to pomalo i all-round predstava veznjaka koji učvršćuje svoju ulogu u sustavu Gennara Gattusa, a čija kvaliteta nikad i nikome ne bi smjela biti upitna.
Hajdučka je publika često nestrpljiva i ne pokazuje uvijek previše respekta prema onima koji ga zaslužuju. Ako Rakitić, uza svu svoju ikoničku vrijednost, možda i nije bio toliko euforično dočekan kao, primjerice, Ivan Perišić — kod njega je taj respekt impliciran i za njega će strpljenja biti.
Međutim, on sam nije pokazivao da ga se mora čekati niti je to strpljenje tražio. Uskočio je odmah u ekipu i u hodu podizao razinu igre da bi u prošlom kolu došao do razine u kojoj i statistika potvrđuje ono što bi trebalo biti očigledno: da i na zalasku karijere može biti najbolji igrač lige.
Rakitić obara Hajdukove rekorde
U neku ruku, Rakitić je Hajduku donio baš ono čemu su se na Poljudu i oko njega možda nadali od Perišića. On je dodatni vođa, onaj koji svojim iskustvom i smirenošću u složenim situacijama može povući čitavu momčad; onaj koji predvodi odnosom prema igri, zalaganjem, učinkom u oba smjera i mentorskim odnosom prema mladićima kojima je Hajdukova ekipa krcata.
Odigrao je Rakitić puno znatno većih utakmica od ijedne koju će igrati u Hajdukovu dresu, naučio se nositi s raznim vrstama pritiska u Baselu, Schalkeu, Sevilli i Barceloni, ali na kraju se sve svede na karakter: daješ li sebe maksimalno, to će prepoznati i suigrači i navijači. A ako se toliko daje Rakitić, onda nijedan drugi igrač na rosteru nema nikakve isprike da se ne daje i on.
“Nekima čak mogu biti i otac”, rekao je nakon utakmice. “Ali dobro slušaju, pa je u redu. Bitno je da svi idemo istim putem. Prelijepo je biti dio ove velike obitelji.”
U istoj utakmici za Hajduk su tako zabili i Bruno Durdov, najmlađi klupski strijelac u povijesti Supersport HNL-a, kao i Rakitić, odsad najstariji koji je zabijao za Hajduk u ligi. Nakon što je prije dva tjedna naš Igrač kola bio upravo Durdov, sada je to dva desetljeća stariji Rakitić. On do kraja sezone može oboriti i Hajdukov rekord svih vremena: onaj koji drži Frane Matošić, koji je davne 1955. bio jedan dan stariji od 37 godina kad je zabio Veležu.
Ali Rakitić je i na vrhuncu svoje karijere bio vrlo zahvalan igrač; onaj koji se ne gura u prvi plan, ali sve druge oko sebe čini za nijansu boljima. I kad je osvajao Ligu prvaka s Barcelonom sa svim onim nogometnim legendama i kad je igrao finale Svjetskog prvenstva s Hrvatskom bio je konstanta, a opet je ostajao u sjeni drugih. I to nije nužno loše, neki se igrači tako naprosto bolje osjećaju, ali nije smio ostati podcijenjen i ne smije to ostati ni u Hajduku.
Jer Hajduk nije mogao dovesti boljeg igrača. Rakitić mu zlata vrijedi.
Izvor: telesport.hr
