Premda će digitalna tehnologija sugerirati drugačije Kalik je bio najbolji igrač Jadranskog derbija. Jedini on je i mogao odnijeti tu titulu kad izrazitih prilika za gol nije ni bilo. Gattuso ga je jedva dočekao pohvaliti nakon svega jer zna koliko je Kalik kritiziran za svoje izvedbe, a uvijek odradi ono što on traži od njega. Naravno, u izgradnji igre Hajduk jednostavno na toj poziciji mora imati tehnički potkovanijeg igrača ako želi titulu jer pati napadački dio.
Međutim, Kaliku se ne smije oduzeti naslov za jučerašnju izvedbu. Sva taktika sjajne obrane Hajduka započinjala je s njim. Kako su Bili gotovo cijelu utakmicu visoko pritiskali domaćina, bio je karika za začepiti prvu suparničku liniju i usmjeravati im napade tamo gdje je odgovaralo Hajduku. Imao je odličnu pomoć i u Livaji. Kao povezani špagom terorizirali su stopere i bekove Rijeke koji nikako nisu pronalazili način za proći. Kad Gattuso u svojim izjavama govori o patnji bez baluna, upravo je to ta pozicija Kalika. Trči do beka, a pokrij dio sredine terena. Pa trči do stopera i zatvori dio sredine terena. Pa tako desetke puta. Nije lako. Sve bez baluna.
Kad bi ih Kalik i Livaja usmjerili gdje žele, već idući igrač bi lako upao u trapulu. Netko bi mu puhao za vratom, upravo što je Hajduk htio. Durdov i Biuk su odlično odradili taj dio zadatka, prateći koncentrirano što radi dvojac naprijed.
Gattuso je od njih tražio precizno zatvaranje polu prostora. Otvarali bi se prema crti pa u onom odlučnom trenutku skupljali prema sredini. Ako bi bili previše okupirani riječkim bekom tada bi taj njihov posao preuzimali Krovinović ili Rakitić. A kad bi se Janković otkrivao, u tom prostoru pratio ga je Hrgović dok je Durdov odgovorno nastavio zatvarati beka.
Kad se dodaju pravovremeni Uremović i Prpić, može se pričati o preciznosti gostujuće obrane kao najfinijem švicarskom satu.
Gattuso je usprkos brojnim problemima s ozljedama (uz sve one nenogometne) napravio jedan vrlo uigran obrambeni mehanizam koji stoji na samom vrhu tablice HNL-a. Zaslužuju sve pohvale, posebno s obzirom na dva najteža gostovanja u prvom kvartalu prvenstva. Brzo je pohvatao sva ograničenja svoje momčadi, dobro zna što mogu, a što ne. Naučio ih je tih 5 metara lijevo-desno i gore-dolje koji znače život na ovakvim utakmicama. Pri tome ne igra bunker kojeg smo često u novijoj povijesti gledali od strane trenera Hajduka, već se boljima suprostavlja visoko ili u sredini.
Jedina zamjerka igračima jučer je bila u tome što su se pojedinici (samo)zadovoljni izvedbom ponekad i zaigrali u opasnoj zoni. Željeli su više nego što mogu pa bi poneku greškicu napravili Lučić, Prpić, Melnjak i Sigur, krivim dodavanjem ili pokušajem iznošenja baluna. Srećom nije bilo kažnjeno. Točnije, sami su se brzo posložili i ispravljali greške.
Što se tiče drugog smjera igre, Hajduk još kaska za najboljima. Iskreni Gattuso se ne srami ni u javnoj izjavi priznati tako nešto.
Ipak, bitno je istaknuti kako izlazak iz presinga sada već izgleda prilično solidno. U najavi utakmice smo tu činjenicu naveli kao najbitniji ključ za pozitivan rezultat. Rijeku je ubijalo pozicioniranje Rakitića. Čas bi bio u sredini, čas se spuštao između stopera, čas na poziciju beka. Kad se tome doda odlični Lučić u igri nogom, vrlo brzo su domaćini odustali od svake pomisli na visoki presing. Što ideja trenera Hajduka, što odlično prepoznavanje situacije sjajnog Rakitića, ovaj problem je riješen odlično.
Onaj drugi ključ, kod povlačenja Rijeke u srednji blok s idejom brze tranzicije po oduzetom balunu, jednako tako smo naveli kao trapulu koju je trebalo izbjeći. Gattuso se nije ni tu dao navući. Od igrača je tražio strpljenje u izgradnji napada kako Rakitić i Krovinović ne bi patili u povratnoj trci. I to su svi odradili potpuno koncentrirano. Hajduk gotovo da nije imao izgubljen balun za takvu situaciju. Kad bi se nešto i dogodio brzo bi se prekinuo ili usporio napad domaćina. Prekršajem ili dobrim protupresingom.
Mnogi su prije ove utakmice hvalili kao najveću vrlinu brzinu igre Rijeke, kako lete, i kako Hajduk za razliku od njih igra dosadno i presporo. I sad se nalaze u čudu, kako je moguće da ovi nisu praktički nijednom zaprijetili, a Bili sve lagano iskontrolirali. Možda je ova utakmica najbolja za shvaćanje nogometa i one poštapalice “igraš koliko ti suparnik dozvoli”. Da, Rijeka je mogla igrati rizičnije, ali bi se s ovakvom obranom gostiju našla u velikom problemu ostavljajući ogroman prostor iza leđa. Đalović je stoga držao vrapca u ruci, a vrijeme će pokazati hoće li tako nešto biti dovoljno za najbolji plasman. Podsjeća na Karoglanovu taktiku i poraz u Splitu prošle godine, kad je računao kako ima puno vremena i utakmica do kraja prvenstva. Pokazalo se kao kritična pogreška.
Naravno, zbog svega gore navedenoga patila je igra Hajduka u zadnjoj trećini. Bilo je nešto pokušaja, ali ništa značajno. Međutim, koliko je utakmica bila ravnopravna govori činjenica dodavanja u zadnjoj trećini, gdje je omjer bio 39-38.
Ono što je u ovakvim utakmicama posebno značajno su dueli i drugi balun. Riječani su prvi segment dobili 60 % – 40 %, ali su gosti sjajno odradili ona zatvaranja nakon odbijenih baluna. Gotovo da nije bilo drugog napada domaćih u istoj akciji.
Za bolju zadnju trećinu Hajduku jednostavno treba veća kvaliteta. Biuk je još na razini kao kad je odlazio iz Hajduka, Durdov premlad za biti prevaga u ovakvoj (svakoj) utakmici, a Kalikova ograničenja znamo. Iako je Rakitić odigrao utakmicu na razini igrača lige petice (93 % točnih dodavanja, dugi baluni 6/8, dueli 5/6, 2 oduzeta baluna, 3 otklonjene opasnosti), mora imati puno više pomoći prednje linije.
Naravno, kao u drugom smjeru i Rijeku se nešto pita. Gattuso je nakon utakmice pošteno priznao kako je domaćin psihički i fizički spremniji za ovakve utakmice. Zato su i dobili više duela, ali niti u jednom trenutku nisu letjeli terenom.
Trener Hajduka je izuzetno zadovoljan svojim igračima koji su i u ovim teškim trenutcima pronašli svu moguću koncentraciju i znanje da budu neporaženi nakon 8 kola. A pazite, na krivom beku Hrgović, Melnjak daleko od svoje prave forme, Rakitić se tek fizički dizao, krilo 16-godišnji mladić, desetka Kalik, Biuk se još snalazi. Zato je zagonetno i nadodao na kraju, uz onu da su Dinamo i Rijeka trenutno bolji, kako ćemo vidjeti što će biti na kraju prvenstva.
I tako, od dva gladna iz najave ove utakmice vidjeli smo taktički puno bolji Hajduk koji je odnio ono po što je došao. S druge strane Rijeka se može tješiti bodom, ali je jasno kako se derbiji na domaćem terenu moraju dobivati ako se želi najviši plasman pa će 2 boda itekako nedostajati.
Sada slijedi niz utakmica bez derbija gdje će oba kluba morati raditi poprilično ozbiljno i odgovorno kako bi zadržali trenutnu poziciju na tablici. Na malima se često gubi prvenstvo. Matematika je prilično jednostavna u ovom slučaju, svaka utakmica vrijedi jednako, 3 boda.
