Danas smo u malo kasnijem terminu, kasno se došlo iz Varaždina (pozdrav Dubrovčanima s Macole), moralo se i odgledati onda utakmica na televiziji, idemo mi po redu s prvim Hajdukovim porazom u prvenstvu.
Prva zanimljivost je da je Šafarić nadmudrio Gattusa, splitskom treneru ide na dušu veliki dio ovog poraza. I zbog stvari o kojima ćemo poslije, ali i zbog nereagiranja na neke poteze varaždinskog trenera. Koji je Hajdukovu organizaciju igre bio odlučio otupiti zanimljivim potezom. Dok je na Rakitića izlazio Mamić, što je očekivano, u prvom dijelu Krovinovića je u organizaciji igre zatvarao Mitrovski, desno krilo, dosta neočekivan način zatvaranja playmakera. Šafarić se kockao, pretpostavio je da nastalu rupu na boku Diallo neće koristiti previše jer nema organizatorske sposobnosti, a da Kalinić neće kao Lučić moći odmah pogađati lijevo krilo Biuka, koji je u ovakvom rasporedu na samom startu akcije ostajao jedan na jedan s Maglicom. I bi tako. Ovo je dovelo do nečeg što je teško bilo za očekivati, Diallo je bio treće dodavač po postotku u Hajduku, samo su elez, koji je također imao benefit te ispražnjene varaždinske strane, te Krovinović, imali bolji postotak dodavanja. U prvom poluvremenu Gattuso ništa nije napravio da se ekipa adaptira na tu promijenu, a i drugi dio je donio samo više igranja Dialla te odlasci Eleza naprijed, ali je promjenom najprije Biuka, pa Krovinovića, zapravo sam izbio bilo kakav efekt, bar pozitivni.
Druga je stvar da je takvim promjenama samo dobio negativnu reakciju u vidu pojačavanja pritiska na Rakitića, koji je odjednom imao manje vremena za reakcija, što je dovelo do nekoliko neuobičajenih grešaka za njega. Često se poteže teza da je Krovinović profitirao dolaskom Rakete, ali čini se kako se i Rakitić naviknuo na svog pivot partnera, nakon izlaska Krovinovića izgubio je tu opciju brzog dodavanja njemu, što je dovelo do povećanja broja pogrešnih dodavanja. Od kojih su neke bila krajnje neočekivane od njega.
Treće je da generalno nije Hajdukov trener napravio neki veliki pozitivni pomak zamjenama. Melnjak, Pukštas i Durdov su definitivno dobro odradili svoje role, ali ništa spektakularno. Najranije ušli igrač Dajaku je podbacio, a slično se može kazati i za Trajkovskog, koji je još uvijek na “ti” s loptom nakon ozljede, ništa neobično. Dojam je da je svakako bilo nekih možda i povoljnijih rješenja za zamjenu, prije svega se čini da je bilo mjesta za Benrahoua ili Bambu umjesto Makedonca. Ili čak i Antunovića ako se znalo da će se ići na više nabacivanja. No, trener sigurno ima neki razlog da je Trajku dao prednost pri ulasku. I dok sam prije znao kukati kako dugo čeka s izmjenama, Gattuso me sad demantira već neko vrijeme s ranim petim promijenama, sad se na tribini krenem trestio tih zadnjih 15-20 minuta s pitanjem “što ako bude neka ozljeda ili crveni karton”… Jučer se to umalo dogodilo, tražio je Elez zamjenu, nije bilo više moguće, pa je morao stisnuti zube i vidno šepajući je ipak odigrao dobru rolu i do kraja susreta.
Četvrta zanimljivost je da se Hajduk odlučio ponovno izaći na teren s Kalikom kao desetkom, što je ipak malo neobičan potez. Kalik je svoju pozitivnu reputaciju na toj poziciji izgradio na sposobnosti presinga. No, ovaj put je trebalo porazmisliti treba li takav igrač na tom mjestu. Varaždin samim imanjem Zelenike na golu je otporan i na puno istaknutije presing ekipe od Hajduka. Na strani je bio i Sigur, koji je možda odličan igrač, ali nije krilo, nema kretnje krila u presingu (ni u napadu, ako ćemo i o tome). Još su domaćini skloni loptu brzo prebacivati naprijed, tako da je postava Hajduka često bila u klasičnoj 4-4-2 formaciji. Natajao je krater u sredini, ionako dobro uzdrmanom onime što smo spominjali u prvoj točki. Ne može se čovjek ne zapitati je li ovo bio tren da Pukštas ili Benrahou zaigraju od prve na toj poziciji. Ovako kao general poslije bitke mogu reći i da bi se i Capan isplatio, treći vezni koji ima dobar dugi balun, bilo bi lakše eksploatirati to što su Varaždinci svjesno prepustili da Maglica igra jedan na jedan s Biukom.
Peta stvar je da kad se taktičke stbari stave po strani, igrači su Hajduka djelovali teretno, kao da im fali zraka i bez nekih velikih mogućnosti za šprint. Tako je već tri susreta, sva nakon one reprezentativne pauze. Ako je doista taj miniciklus Gattuso iskoristio za dodatno nabijanje snage, momčad bi tek za Osijek mogla biti spremna na sto posto, kako bi se to kazalo. Osijek je mjesec i koji dan nakon kraja tog razdoblja, do tad bi se trebali maknuti ti negativni efekti, ako postoje. Tada ćemo znati je li to ili nešto drugo u pitanju.
Šesto je veliki minus klubu, treneru, liječničkoj službi i Livaji, ako je istina da je igrao pod blokadama ovaj put. Stvarno ništa naučili oni koji su iza nove godine bili tu? Hoće li se opet krenuti u preforsiranje pa na duže izgubiti Livaju? Uozbiljite se, pogotovo Gattuso koji stalno ističe kako se prvenstvo igra 36 kola, pa mu onda nije problem odmoriti neke blago načete igrače. Ali ulazi u rizik s najboljim Hajdukovim igračom… Ponavljam, treba se uozbiljiti… Još i suigrači reagiraju očekivano u tim situacijama, počnu tražiti samo Livaju na dodavanju i sve to nekako izgledam malo prenaivno za protivnike.
Sedma zanimljivost je da sam još jednom potvrdu dobio kako se utakmicu uvijek treba pogledati i na televiziji. Jer da sam ovaj tekst pisao bez toga tvrdio bih da je Kolarić loše odsudio utakmicu, čak bih možda spominjao tendencioznost, ali nakon pregledane mogu kazati da bih divlje bio u krivu. Valjda se s terena adrenalin prelije i na onako nabrijane tribine pa onda neke stvari vidiš malo drukčiji, iskrivi se stvarnost. Kolarić je dobro odsudio, možda malo slabije od svojih najboljih izdanja, ali najzaslužniji za taj dojam su bili linijski suci s dvije do tri krive odluke. Hajdukovi igrači su zbog problema u igri reagirali emotivno na neke odluke, što je stvaralo jedan dojam na tribinama koji nije bio u potpunosti ispravan.
Osma stvar koja je jako dira su auti, imali smo ogromnih problema s izvođenjem i to mi nikako nije jasno. Imamo talijanske trenere, uvijek sklone taktici, izvođenje auta je klasični taktički moment, a Hajdukovi bekovi najčešće moraju slijegati ramenima jer jednostavno nemaju neke iole dobre opcije za dodati. Taj ofenzivni, posjedni dio s autima baš je loš. Dapače, ako ja to vidim, vide to i analitičari protivničkih klubova, svakako se onda pripremaju za pritisak kod auta.
Deveto i zaključno, nje ovo nikakva tragedija. Ja sam uvjerenja da bi ovaj susret završio 0:0 da Šegi nije ušao onakav šut. Varaždin je imao kontrolu susreta, ali nikakve velike prilike, sveo se na udarce iz daljine. Jedna je ušla i to je bilo to. Drugi je par opanaka da se meni ne sviđa da je neki generalni plan Hajduka na gostovanjima krenuti s igrom na remi, pa ako Livaja ili tkogod drugi nešto napravi naprijed, dobro. Kako god bilo, nije neka tragedija. Hajduk je imao manji karambol, očešao se na parkingu ili mu pukla guma na autocesti, bitno je da ne bude nekih većih udesa, prvi test je već u subotu.
