Komentar: Dan poslije – neće pa neće

Svi smo svjesni koliko Hajduk ima solidnu momčad, ali ne i najbolju moguću. I tad se, iz nedostatka te vrhunske kvalitete dogode ovakve utakmice. Izgubi se od posljednjeg na tablici.

Igra na mišiće će donijeti neizvjesne utakmice i protiv Dinama i protiv Gorice. A nedostatak tog “killer” instinkta će odnijeti bodove.

Kako smo najavili, nije Gorica “mutava” na svom terenu. Vješto ga koristi za brze tranzicije, jednako kao i za parkirani autobus ispred svog gola.

Hajduk nije srljao. Dugo je igrao dosadno ne bi li se iz te sigurnosti i konstantnog pritiska stvorila neka prilika. I počelo je pomalo propuštati, ali je nedostajao onaj jezičac kvalitete za zabiti gol.

Domaći su se bacali po terenu u svojih 16 metara braneći gol svim silama. Nogama, glavom, rukama, skačući na Livajinu nogu. Sve je bilo dopušteno.

Hajduci su promašivali prilike. Čak ne toliko da bi ih Banić branio već bi ih upropastili tim svojim nedostatkom kvalitete. Vrhunski igrač ne bi praktički zatvorio oči prilikom pucanja “pa gdje uđe” nego bi smisleno gađao cilj. Uostalom, dovoljno je pogledati sažetke kakve lige petice i vidjeti iz kakvih se poluprilika golovi zabijaju.

Međutim, kad tebi ne uđe ni odbijanci kao što je bio onaj Durdova ili penal, jasno je da ćeš izgubiti.

Bilo je tu udaraca u blok iz čistih situacija Sigura, Melnjaka, Pukštasa i Durdova. Bilo je odigravanja kad se treba pucati (Pukštas). Bilo je tu promašaja gola iz čistih situacija (Trajkovski). Bilo je tu 18 udaraca unutar 16 metara. Bilo je tu 15 kornera (a primiš gol iz jednog od dva). Bile su tu čak 54 otklonjene opasnosti od strane igrača Gorice.

Naravno da je za svakog navijača ovaj poraz užasno frustrirajući, posebno nakon kiksa Dinama, ali jednostavno balunu nije išlo. U derbiju ti iz jedne takve prilike dotakne suparničkog igrača i prevari vratara, ovdje iz deset nijednom. S druge strane obrana praktički zaspe jednom i primi gol.

Da, rijetke su ovakve utakmice, ali se dogode, čak i vrhunskim klubovima.

Hajduk je odličan s energijom. Nekad upravo ona ugura balun između vratnica, a nekad ne. Hajduk je dobar u uništavanju suparničkih napada. S druge strane nije toliko dobar u organizaciji igre put naprijed. Više je to stalan pritisak iz kojeg se izrodi određen prostor što se nekad na neki način i iskoristi. Kad je ovakvo “moranje” tada ispliva taj nedostatak vrhunske kvalitete.

U prvenstvu “tko manje” prvak će biti onaj koji prvi uhvatit onaj pravi pobjednički ritam, a kako se čini ovisit će umnogome o zimskim pojačanjima. Praktički sva 3 vodeća kluba jednostavno vape za istima jer ne mogu dobiti ovakve utakmice.

Treneri nemaju što drugo reći osim “treba raditi, raditi i raditi”. Poštujući svakoga tko im je u kadru. Ujedno, svjesni i svih njihovih ograničenja. Možeš ti treningom biti spreman i na svojih 100 % mogućnosti, ali će one zauvijek biti 50 % od onih vrhunskih. Zbog toga i postoje ogromne razlike u cijenama igrača. Netko igra u Hajduku, a netko u Real Madridu.

Navijači Bilih će svakako Gattusu spočitati stalno kemijanje u sastavu. Igrače daleko od svojih pravih pozicija. Međutim, nekad je to i do karaktera samog trenera. Igrač mu na prethodnoj utakmici da najviše što može i jednostavno je teško napraviti promjenu koja se s tribine čini daleko logičnijom. A svakako ne bi htio junaka izbaciti iz sastava.

Ali tako je uvijek kod lošeg rezultata. Svi znaju daleko više od trenera. Da je jučer završilo 0-1, a moglo je puno lakše nego ovih 1-0, nitko se ne bi ni osvrnuo na sustav, sastav, grbav teren.

Ovako, svako ima neku svoju teoriju.

Za ovako prolivenim mlijekom se nema što osvrtati. Čak ni koristiti poštapalicu “iz poraza se mora naučiti”. Jednostavno imaš to što imaš. Moraš ići dalje jer stiže novi derbi na Poljudu koji će vjerojatno opet biti sličan onome s Dinamom. Tko da gol pobjednik. Ako ga itko da.

Izvor: Nogometplus.net