Dobar dan svima, a posebno Pajazitiju. Mladi albanski reprezentativac pridružuje se Hajduku u borbi za trofeje za sezonu 2025./26.
Fizičke predispozicije
Dob: 22
Visina: 1.80m
Težina: ~71kg
Noga: lijeva
Mladi Albanac nije naročito nametljiv, nećete ga vidjeti ni na jednoj od top 10 statistika, nije na Sofascoreu ni među najboljih 50 igrača ove sezone niti je itko napisao članak posvećen njemu i njegovoj igri, ali o Pajazitijevim igrama se stalno priča i više puta je uvršten u razne momčadi tjedna. U Hrvatsku je stigao u Goricu na temelju klupske suradnje s Fulhamom. Isprva iz Engleske nisu htjeli tamo slati svog igrača, ali se krajem prijelaznog roka prelomilo i Adrion je završio u hrvatskom prvoligašu i postao jedan od najboljih igrača Gorice ove sezone. Ovdje ćemo pokušati predočiti što sve Pajazitija čini dobrim igračem.
Statistika
U sezoni 2023./24., igrajući za Fulham U21 u Premier League 2 (engleskoj razvojnoj ligi), odigrao je ukupno 14 utakmica u kojima je igrao na 5 različitih pozicija. Zabio je 6 golova, od čega su 3 bila iz jedanaesteraca, te je podijelio 5 asistencija. Odigrao je još nekoliko kup utakmica i doigravanja, ali bez učinka.
Protekle sezone igrao je za Goricu gdje je promijenio tri pozicije. Na prikazu gore se pozicije osmice i desetke obje vode kao “ofenzivni vezni”. U HNL-u je u 23 utakmice zabio 3 gola, a igrao je i jednu utakmicu u kupu.
Iz player radar grafa vidimo da je Adrion bio elitan u 6 različitih kategorija, što znači da je bio statistički u najboljih 10% veznjaka lige. Te kategorije su: progresivna prenošenja lopte, ubrzavanja s loptom, postotak uspješnih driblinga, omjer golova i udaraca na gol u postocima, pametnim dodavanjima i postotku kratkih i srednjih dodavanja.
Natprosječno je dobar u golovima koji nisu iz penala po udarcu, golovima koji nisu iz penala, predasistencijama i postotku dugih dodavanja.
Stil igre
Pajaziti nema još uvijek definiranu ulogu. Zadnjih nekoliko sezona su ga isprobali na nekoliko pozicija i različitih uloga. Igrao je u Gorici najčešće kao jedan od dva defenzivna vezna u 3-4-2-1 formaciji, a nekada i u 4-2-3-1. Zatim je isproban kao centralni vezni u 4-3-3 formaciji, a više puta je odigrao i kao ofenzivni vezni u 4-2-3-1 formaciji. Dakle, isprobali su ga kao kao šesticu, osmicu i desetku. Sezonu prije, u Fulhamovoj U21 momčadi je igrao sve ove tri navedene pozicije, a uz to je isproban i kao lijevi i kao desni vezni.
Bez obzira gdje ga stavili, Pajazitija krase dribling, motoričnost, sjajna tehnika. Odličan je u kratkim dodavanjima, dobro probija linije obrane i brzo se rješava lopte, iako je može pod pritiskom i zadržati ako treba. Moderan je igrač ali i veliki radoholičar, jer neumorno trči i pokriva puno prostora te time “pojede” suparnički vezni red.
Najbliže je opisu “mezzale”, talijanskog pojma koji doslovno znači “polu-krilo”, nije ni vezni, ni krilo, nego se kreće u linijama između, tzv. ‘halfspaceu’. Često se takvi igrači opisuju kao kombinacije raznih vrsta veznjaka, a najlakše bi ih opisali kao nešto ofenzivnije i kreativnije box-to-box igrače. Primjeri poznatih mezzala su de Bruyne, Pogba i Modrić s kojim je već bio uspoređen dok je bio mlađi. Sam Pajaziti kaže da najviše prati i pokušava oponašati Barcelonine asove de Jonga i Pedrija. Upravo je Pedrijeva uloga opisuje kao mezzala, a de Jong je promoviran u tu ulogu nakon što je dobio igrača iza sebe na mjestu zadnjeg veznog da ima nešto više kreativnosti i slobode. Također, kao dok je bio mlađi su ga uspoređivali s Modrićem te je neko vrijeme i modelirao igru prema njemu.
U svakom slučaju ima sve predispozicije razviti se u odličnog igrača na toj poziciji. Kako je sezona u Gorici odmicala kraju, tako su Pajazitijeve kvalitete u igri prema naprijed dolazile do izražaja i trener Carević ga je stavljao bliže suparničkom golu, a Adrion se odužio trima golovima u završnici sezone. Jednim je presudio Osijeku, jednim Dinamu i jednim je uzeo bodove Hajduku čime ga je vjerojatno koštao titule. S tim trima golovima je svojoj momčadi donio ukupno 7 bodova.
Kako će se uklopiti u Hajduk?
S obzirom na to da je Garcijina preferirana formacija napadačkih 4-3-3 s šesticom i dvije osmice u veznom redu, očekuje se da će zauzeti mjesto jedne od osmica. Na istoj toj poziciji je presudio Dinamu jedinim pogotkom na utakmici.
Garcia je isto pokazao da zna po potrebi mijenjat sastav te je nekoliko puta izlazio i s 4-2-3-1 formacijom. To je nešto što je poznatije Adrionu jer je tijekom sezone uglavnom igrao u sustavu s dva defenzivna vezna, ili najčešće u formaciji 3-4-2-1 ili ponekad 4-2-3-1. U prvom dijelu sezone je igrao u paru sa pravom ‘šesticom’ Prširom, a nakon njegove operacije na polusezoni mu je u nastavku partner bio nešto ofenzivniji Halilović. To bi u slučaju Hajduka značilo da bi se Pajaziti mogao kombinirati ili sa defenzivnijim igračem poput Žapera ili Sigura ili sa ofenzivnijim poput Krovinovića ili Pukštasa.
Također je igrao i kao desetka u 4-2-3-1 sustavu u pet navrata ove sezone, što bi trener isto mogao isprobati protiv jednako jakih ili jačih suparnika. To bi bio ekvivalent Kalikovoj ulozi u Hajduku ove sezone, čime se dobiva na pritisku na protivnikovu zadnju liniju radi Pajazitijeve neumoljivosti, ali se pritom ne žrtvuje kreativnost.
Ipak najvjerojatnija je ipak varijanta 4-3-3 koju je Garcia u karijeri najčešće izvodio, a u tom sustavu Garcia očekuje strukturu u izgradnji i više igrača koji sudjeluju u završnicama akcija, a tu će u fokus doći Pajazitijeva trka, dribling i kreativnost.
Ne isključuje se mogućnost i čestih rotacija. Garcia je u svojoj polusezoni u Istri koristio Lončara, Maurića i Radoševića kad god je bila prilika i oni su odigrali gotovo sve utakmice osim one pod suspenzijom, ali su također, Logi Hrafn Róbertsson i Ivan Ćalušić zajedno ubilježili 17 nastupa. Tako bi i Garcia mogao rotirati Krovinovića, Pukštasa i Pajazitija kao “osmice” ili “šestice” tijekom sezone te bi tako svi dobili dovoljan broj minuta tijekom sezone za pokazati svoje adute, a konkurencija za prvih 11 bi bila oštra.
Zašto bi mogao biti ‘top’?
Prema gornjem “player radar” grafu možemo vidjeti da je Adrion Pajaziti u pametnim dodavanjima, driblingu, dodavanjima i progresivnim nošenjima lopte. To je nešto što je nedostajalo Filipu Krovinoviću i Anthonyju Kaliku, koji su sezonu završili a da su bili elitni, odnosno u top 10% najboljih u nekim od kategorija. To znači da u odnosu na druge veznjake u ligi nisu činili razliku. Pajaziti svojim driblingom može ulaziti u bolje situacije, a pametnim dodavanjima se u fazi napada stvara prednost za vlastitu ekipu. Toga je ove sezone nedostajalo prema naprijed jer se Rakitić kao najkreativniji igrač najčešće spuštao među stopere prilikom izgradnje napada.
Za Adriona smo rekli da ga je u statistici teško pronaći u vrhu neovisno radi li se o defenzivnim ili ofenzivnim kategorijama, ali ima jedna zanimljivost u vezi njegovih dodavanja. Na temelju 683 dodavanja ima postotak točnih dodavanja 89.05%. Za ilustraciju, Krovinović je na temelju duplo više dodavanja na 85.24% točnosti, a Rakitić na temelju još više dodavanja na 81.34%. Pajazitijem dobivate nekoga tko je na granici od 90% dodavanja kao što su Prpić ili Elez, ali samo u veznom redu.
Također, Pajaziti će donijeti puno više motorike u fazi obrane. Rakitiću i Krovinoviću su prednosti kreativnost i distribucija, ali su kao par defenzivnih veznih uglavnom bivali pretrčani i nadigrani.
Ukratko, mladi Albanac je svestran, tako da je iskoristiv na više pozicija u veznom redu i u svakoj od tih pozicija može donijeti progresivnost igre prema naprijed.
Zašto bi mogao biti ‘flop’?
Kao najveći razlog zašto bi Pajaziti mogao biti neuspjeh su očekivanja. Ako se očekuje Pajazitija da će odmah istisnuti nekoga iz prve postave i zacementirati mjesto u početnih 11, onda bilo što ispod toga je neuspjeh. Govorimo ipak o mladom igraču koji još nema izražene karakteristike da možemo reći da dominira ligom u tom segmentu, kao što je to ove sezone bio recimo Martin Baturina za ključna dodavanja, Ivan Rakitić za dijagonale ili Mario Marina za obrambene akcije.
Osim toga, vidljivo je da je igrač slab u defenzivnom dijelu: dueli, presijecanja, defenzivne akcije u cijelosti, što je čudno s obzirom na to da je gotovo cijelu sezonu igrao defenzivnog veznog. To je moglo proći u Gorici koja se brani u niskom bloku, pa nema puno prostora iza “šestica” i to mogu pokrpati stoperi, ali u momčadi poput Hajduka to je iznimno bitno. Hajduk je na temelju nedostatka prave “šestice” primao gotovo gol po utakmici, što je nemalo za momčad koja ima defenzivnog trenera i gdje je sve bilo podređeno obrani pa je tražio i od krila da stoje nisko da se obrani gol.
