ANALIZA: Nikola Kalinić

Kada biste pitali navijače Hajduka koji igrač u novijoj povijesti najviše predstavlja klub, jedno od najčešćih imena koje biste čuli bilo bi Nikola Kalinić. Radi neustrašivog karaktera, Kale je postao simbol hajduštva i mnogi upravo radi toga posjeduju njegov dres. Vjerojatno je i hajdukovac koji je ostvario jednu od najvećih inozemnih karijera u zadnjih dvadesetak godina. Hajdukova ‘devetka’ ima u životopisu klubove poput AC Milana i Atletico Madrida, čime se ni brojni igrači svjetskog kalibra ne mogu pohvaliti.

Nikola Kalinić je proizvod Hajdukove škole. Već od desete godine je u klubu i slovio je za velikog talenta. Došao je iz skromne obitelji te je na treninge svaki dan dolazio autobusom iz Solina. Otac bi djelomično putovao s njime, jer je radio na području Splita te bi ga pokupio na kraju treninga pa bi se zajedno vraćali kući. Radi dugog puta Nikola se morao buditi već u 6 ujutro, ali je zato uvijek bio prvi na treningu. Već sa 17 godina je priključen prvoj momčadi Hajduka u sezoni 2005./06. U studenome 2005. ušao je u porazu protiv Cibalije i zabilježio svoj debi te do kraja sezone upisao 7 nastupa. Hajduk ga iduće sezone šalje na posudbe, prvi dio u Istru 1961 (koja se tada zvala “Pula Staro Češko”), a drugi dio sezone u Šibenik. U Puli je pokazao iznimnu kvalitetu te ga je trener Krunoslav Jurčić prozvao “novim Ibrahimovićem”, ali radi posla između Hajduka i Šibenika u kojem su Splićani kupovali Antu Rukavinu, ponudili su Kalinića kao privremenu zamjenu dok Šibenčani ne pronađu novog napadača. Nikola Kalinić tako je do polusezone za Istru 1961 zabio 3 gola u 13 nastupa, a na proljeće za Šibenik 3 gola u 8 nastupa. Također je dobio i nagradu “Nada godine” za 2007. koja se dodjeljuje na svečanoj ceremoniji proglašenja najboljeg hrvatskog nogometaša.

Iduće sezone Kalinić igra sjajan nogomet. Sa 17 golova u 25 utakmica završava kao treći strijelac lige, ali Hajduk završava sezonu na lošem 5. mjestu. U kupu je pak zabio sjajnih 9 golova u 7 utakmica, kojima je doveo Hajduk do finala gdje ih je čekao Dinamo. U finalu, koje se igralo na dvije utakmice, Dinamo je u prvoj pobijedio s 3:0, a u uzvratu odigrao neriješeno bez golova i uzeo dvostruku titulu.

Sezonu nakon toga Kalinić opet predvodi Hajdukov napad i u prvenstvu zabija 15 golova u 28 utakmica, što mu je bilo dovoljno tek za drugo mjesto najboljih strijelaca te za drugo mjesto Hajduka u ukupnom poretku prvenstva. U kupu Hajduk opet dolazi do finala gdje ih opet čeka Dinamo. Prva utakmica završila je ponovno s 3:0 za Dinamo i sve je mirisalo na prošlogodišnji scenarij. Međutim, u uzvratu Kalinić stupa na scenu i zabija prvi i treći gol te poništava Dinamovu prednost. Ne treba posebno naglašavati da je treći gol bacio Poljud u ekstazu. Tada se nisu igrali produžeci i odmah nakon 90 minuta krenulo je raspucavanje jedanaesteraca. Svi Hajdukovi navijači znaju kraj ove srcedrapajuće priče u kojoj su Splićani na kraju izgubili s 4:3 u lutriji penala. Nakon dominantne predstave i dostizanja onog što se činilo nemogućim, bilo je bolno tako na kraju ostati bez trofeja koji se činio nadohvat ruke. Ali, kako izreka kaže, što je viši let, to je bolniji pad.

Kalinić je odigrao još jednu dobru sezonu te je sveukupno u dvije godine za Hajduk zabio 44 gola u 72 utakmice, što je prosjek od 0.6 golova po utakmici, a takav impresivan učinak nije promaknuo stranim klubovima. Engleski Portsmouth je bio najbliži i posao se činio realiziranim, ali zbog novca je dogovor na kraju propao. Vrlo brzo se uključio drugi premierligaš, Blackburn Rovers i još brže zaključio posao. Hajduk je za Nikolu dobio 7 milijuna eura, što je tada bio rekordan iznos Splićana te je dugo godina ostao najveći izlazni transfer. Do današnjeg dana ostaje treći najveći transfer u povijesti Hajduka.

U Blackburnu je debitirao u kolovozu 2009., a zabio je prvi gol u listopadu te godine u liga kupu protiv Peterborough Uniteda. U idućem krugu kupa pomogao je klubu izbaciti Chelsea pogotkom u utakmici koja je završila 3:3, ali je Blackburn prošao na jedanaesterce unatoč promašaju Kalinića u raspucavanju. Polufinale liga kupa su igrali na dvije utakmice protiv Aston Ville. U prvoj utakmici Aston Villa je pobijedila s 0:1, a u uzvratu je odigrana nevjerojatna utakmica s 10 golova u kojoj je Aston Villa ponovno slavila, ovaj put 6:4, a Kalinić je pritom zabio 2 gola na otvaranju susreta. Zanimljivo je da se između ove dvije utakmice odigrala jedna utakmica FA kupa između istih protivnika. Aston Villa je i u toj utakmici slavila, rezultat je bio 3:1, a Kalinić je zabio jedini gol za svoju momčad. Nikola je prvu sezonu u Engleskoj završio s 4 gola u 6 utakmica u liga kupu, 1 golom u 1 utakmici FA kupa te s 2 gola u 26 utakmica Premier lige. Ukupno je to bilo 7 pogodaka u 33 utakmice. Iduće sezone imao je bolje brojke u Premier ligi – 5 golova u 18 susreta, ali nakon što je trener Sam Allardyce dobio otkaz, a momčad preuzeo Steve Kean, pao je u drugi plan i na ljeto je došlo do rastanka. Iako se klub nije htio odreći Nikole, ukrajinski FK Dnjipro bio je uporan i 23-godišnji Kalinić je očito zaključio da bi mu bilo bolje ići u klub gdje će igrati te se transfer realizirao. Iako točni detalji nikad nisu službeno objavljeni, neki su mediji pisali da je odšteta iznosila oko 7 milijuna eura, što je bila i kupovna cijena igrača.

U Dnjipru ga je čekao poznati španjolski stručnjak Juande Ramos.  U prvoj sezoni zabio je 10 golova u 21 utakmici i bio je najbolji strijelac kluba. U drugoj je zabio isto toliko golova u 29 utakmica, dok je u trećoj postigao 7 golova u 23 utakmice. Nakon te sezone, kako je jedan njegov prijatelj izjavio u intervjuu, u Nikoli se nešto prelomilo i počeo je ozbiljnije shvaćati treninge i dijetu. Izbacio je gazirana pića iz prehrane te je napornije radio, što je u konačnici rezultiralo gubitkom devet kilograma. Promjene su se isplatile jer je Nikola imao sjajnu sezonu u kojoj je za klub zabio 19 golova u 48 susreta. U prvenstvu je zabio 12 golova u 23 utakmice, a u Europa ligi je s 5 golova odveo klub do finala, gdje su izgubili od Seville. Kalinić je doveo svoju momčad u prednost pogotkom u 7. minuti, ali momčad iz Seville je ipak bila prejaka i slavila je rezultatom 2:3. Zanimljiv je put Dnjipra te sezone do finala. U playoffu za ulazak u skupine morali su igrati protiv Hajduka. Splićani su tada preko irskog Dundalka i kazahstanskog Shakhtera došli do playoffa, ali Dnjipro je u dva susreta bio bolji s 2:1 u prvoj utakmici, dok u uzvratu nije bilo golova. Hajduk je bio i poveo pogotkom Tina-Svena Sušića, ali je rezultat poravnao upravo Nikola Kalinić, dok je preokret donio Shakhov u 88. minuti. Napomenimo još da je Kalinić bio uvršten od strane UEFA-e u idealnih jedanaest grupne faze Europa lige za tu sezonu.

Iduće sezone Nikola prelazi u Fiorentinu za 5.5 milijuna. Trener ‘Viola’ Paulo Sousa bio je veliki obožavatelj Kalinićevih igara u Dnjipru i htio ga je dovesti. Ukrajinci vjerojatno nisu htjeli igraču iz zahvalnosti raditi probleme i nisu tražili preveliku odštetu, a sam Nikola je pristao na nižu plaću samo kako bi se vratio u lige “petice”. Također, u klubu su već bila dva Hrvata: Ante Rebić i Milan Badelj. Njegov povratak je bio pun pogodak. Od prvih 13 susreta Serie A, odigrao je njih 12 i zabio je 9 golova, od čega se najviše pamti hat-trick protiv Intera. Vrlo brzo je dobio naziv ‘Il Condor’. Do kraja sezone učinkovitost mu se nešto smanjuje i Nikola je završava s 13 golova u 42 susreta. Iduća mu je još bolja: završava s 20 golova na kontu u 42 utakmice, biva najbolji strijelac Fiorentine u prvenstvu i u ukupnom broju pogodaka. Te je sezone njegova tržišna vrijednost narasla na najveću u karijeri – 20 milijuna eura prema procjeni transfermarkta, a dobio je i nevjerojatnu transfer ponudu. Kineski Tainjin Quanjian ponudio je oko 40 milijuna eura Fiorentini kao odštetu, a Nikoli 50 milijuna eura za četverogodišnju suradnju. Fiorentina je ovu ponudu prihvatila, ali Nikola ju je odbio. Rekao je kako nijedan igrač nije vrijedan 50 milijuna te je kasnije izjavio kako bi se vjerojatno pozdravio s ozbiljnim igranjem nogometa da je prihvatio tu ponudu, a još je želio igrati na vrhunskoj razini.

Početkom iduće sezone Nikola odlazi iz Fiorentine, ali ne u kineski Tainjin nego u AC Milan. Radilo se o posudbi za 5 milijuna eura s obvezom kupnje za 20 milijuna eura na kraju sezone. Na predstavljanju Nikola je za klupsku televiziju izjavio kako je sretan što je došao jer je to klub za koji je navijao otkako je bio dječak te je pratio sve njihove utakmice. I nije samo on bio strastven navijač, već i cijela njegova obitelj, pogotovo majka koja mu je još davno kupila torbu s grbom milanskog kluba. Ipak, nije prošlo onako kako je očekivao te je zabio samo 6 pogodaka u 41 utakmici, asistirajući pritom 6 puta. Igrao je u prosjeku 60 minuta u Serie A. Njegov klub, koji je tek postao vlasnik njegovog ugovora, već je gledao kako prodati igrača.

Interesa nije manjkalo, i javio se Diego Simeone koji ga je htio u Atleticu. U kolovozu 2018. prelazi u madridski klub za 14.5 milijuna eura i šest dana poslije osvaja svoj prvi trofej u karijeri – onaj europskog superkupa kojeg je Atletico osvojio protiv madridskog rivala, a Kalinić je tu utakmicu ogledao s klupe kao neiskorištena zamjena. U prvenstvu se nije baš naigrao – tek šestotinjak minuta podijeljeno na 17 utakmica, što je bilo oko 38 minuta u prosjeku po utakmici te je pritom zabio samo dva gola. U kupu je zabilježio 4 nastupa i zabio 2 gola, a u Ligi prvaka je upisao prve nastupe. To je ukupno 4 gola u 24 susreta i bilo je evidentno da se nije uspio nametnuti u “Cholovom” sustavu.

Iduće sezone ’19./’20. odlazi na posudbu u Romu i vraća se u Serie A nakon samo jedne godine. Vrijednost posla je bila 2 milijuna eura bez obveze kupnje. U Romi je zabio 5 golova u prvenstvu u 15 utakmica, što nije loš učinak s obzirom na to da je sveukupno igrao oko 500 minuta, ali Roma ipak nije htjela nastaviti suradnju te nije otkupila ugovor. Međutim, javio se jedan drugi talijanski klub – Hellas Verona. Oni su otkupili Nikolu za 1.8 milijuna eura te je za njih te sezone odigrao 19 susreta u kojima je igrao u prosjeku oko 60 minuta i pritom zabio 2 gola. Ta sezona za Nikolu je bila prožeta ozljedama: prvo je ozlijedio tetivu pa je izbivao više od mjesec dana, da bi kasnije imao problema s mišićima te je pauzirao gotovo dva mjeseca. Sezona 2021./22. je bila više obećavajuća, iako je ponovno imao ozljedu radi koje je izbivao više od mjesec dana. Do 24. kola Serie A upisao je 14 nastupa u kojima je zabio 4 gola i podijelio 2 asistencije. Statistika ne izgleda toliko dobro dok se ne pogleda minutaža – odigrao je bio tek 400 minuta.

Ipak, u veljači 2022. događa se veliki obrat i Nikola raskida ugovor s Veronom. Razlog tomu je bio poziv Hajduka. Splitski klub je nakon dugo vremena bio u situaciji da  se bori za naslov i nakon zimske stanke bili su četvrti, ali sa samo 5 bodova zaostatka za vodećim Dinamom. Hajduk je osjetio momentum i tražili su se igrači koji bi mogli pomoći momčadi da konačno osvoji naslov nakon gotovo dva desetljeća čekanja. Ugovor je raskinuo 6. veljače i isti dan potpisao za Bijele. No, transfer je bio već unaprijed pripremljen, jer na dan potpisa osvanuo je sada legendarni video najave u kojem Nikola dobiva dres s brojem 9 i diže ga u veronskoj areni. Na predstavljanju mu je ‘izletjela’ i legendarna izjava u kojoj je Nikola rekao: “Igrao sam protiv Juventusa, a razmišljao o Belupu”. Zadnja njegova utakmica za Veronu je bila upravo ta protiv Juventusa, a iduća utakmica Hajduka po rasporedu bio je Slaven Belupo tjedan dana poslije. U svojoj povratničkoj utakmici stao je u špicu, Livaja je preselio na lijevo krilo, a Sahiti je igrao na desnom. Nikola odmah daje svoj doprinos i asistira Sahitiju za prvi gol, a utakmica je završila s 3:1 za Hajduk. Svoj prvi povratnički gol zabija tri utakmice poslije kada je ‘načeo’ Istru u prvom poluvremenu, ali domaćini izjednačuju u drugom poluvremenu i utakmica završava bez pobjednika. Do travnja Hajduk je držao korak s Dinamom, iako je spao na 7 bodova zaostatka i igrao se derbi na Poljudu u kojem je Hajduku trebala pobjeda kako bi snovi o tituli ostali ‘na životu’. Hajduk se trebao još jednom nakon toga sastati s Dinamom u zadnjoj utakmici sezone i plan za naslov je bio pobijediti, čekati Dinamov kiks u utakmici s Osijekom koji je tada bio drugi u prvenstvu i ponovno pobijediti u finišu sezone. Utakmicu je odlučio upravo Kalinić sjajnim udarcem iskosa u drugom poluvremenu. Poljud je u trenutku pogotka proključao, a Nikola je skinuo dres i potrčao proslaviti pogodak sa suigračima i navijačima. Naravno da je za to dobio žuti karton, a do kraja utakmice “požutio” je i Marko Livaja. Sa samo 4 boda zaostatka Hajduk je otišao na gostovanje u Koprivnicu bez Kalinića i Livaje koji nisu imali pravo nastupa radi kartona i bez najbitnijih igrača Hajduk je odigrao susret bez pogodaka. Dinamo je pobijedio i povećao prednost na šest bodova. Hajduk je do predzadnje utakmice sve pobijedio i Dinamo je kiksao, ali prednost je i dalje bila 6 bodova pa su snovi propali. Demotivirani Hajduk izgubio je na kraju u zadnjem kolu od Dinama. Ipak, sezona nije bila potpuno bezuspješna jer je Hajduk uzeo hrvatski kup, prvi trofej nakon 9 godina. Kalinić je u 11 utakmica za Hajduk zabio 4 gola i dvaput asistirao.

Na otvaranju iduće sezone Hajduk u utakmici superkupa protiv Dinama gubi na jedanaesterce, ali također gubi Nikolu Kalinića radi ozljede te su prognoze bile da će pauzirati najmanje mjesec dana. Vratio se krajem kolovoza u porazu od Osijeka, ali već u idućuoj utakmici zabija dva gola u slavlju protiv Slaven Belupa. U rujnu nakon utakmice 10. kola protiv Istre dolazi do razlaza kluba s trenerom Dambrauskasom radi gubitka koraka s vodećim Dinamom. Nije Hajduk toliko loše igrao koliko je Dinamo imao rekordan start u sezonu, ali kiks protiv Šibenika svejedno ga je stajao posla. Njegov pomoćnik Mislav Karoglan je privremeno preuzeo momčad i u njegovoj premijernoj utakmici protiv Rijeke Kalinić ulazi u igru u drugom poluvremenu i zabija gol za konačni rezultat 2:0. Međutim, već u idućem kolu, u utakmici protiv Istre, Kalinić je morao već u 14. minuti izaći iz igre radi udarca u kvadriceps. Opet ga nije bilo više od mjesec dana. Karoglan je vodio klub sve do sredine studenog jer je tada bila stanka radi Svjetskog prvenstva u Kataru, ali Kalinić se nije do tada oporavio i imao je tih 50-ak minuta nastupa pod Karoglanom. Mjesec dana kasnije najavljen je Ivan Leko kao novi trener.

Novi trener preferirao je moderan nogomet s puno trke i evidentno tu favorizirao mladog Slovenca Jana Mlakara koji je imao “željezna” pluća i radi toga odgovarao više stilu igranja novog trenera. Do kraja sezone je dobivao minute ‘na kapaljku’. Hajduk opet nije uspio osvojiti naslov prvaka, ali je obranio kup. Ukupno je u sezoni odigrao 417 minuta i u 18 utakmica zabio 4 gola i jednom asistirao. Pod Dambrauskasom je zabio 2 gola u 4 utakmica u 132 minute, pod Karoglanom zabio 1 gol u 2 utakmice u svega 49 minuta, dok je kod Leke tijekom 12 utakmica odigrao 236 minuta te zabio i asistirao jednom. Unatoč skromnim brojkama za napadača po pitanju omjera utakmica i golova, ako pogledamo minutažu, vidimo da je kod Valdasa zabijao svakih 60 minuta, a pod Karoglanom u još manje vremena, što i dalje pokazuje klasu.

Krajem srpnja Kaliniću je isticao ugovor, ali kako ga Leko nije imao u prvom planu, nije došlo do produljivanja suradnje i Nikola se na mala vrata rastao s klubom. Krenula je nova sezona, a Kalinić nije ni za koga potpisao. Nakon gubitka superkupa, Hajduk je odlično otvorio prvenstvo s 5 pobjeda u isto toliko utakmica. Ipak, igra nije bila toliko uvjerljiva i došla je naplata u vidu 4 poraza u idućih 6 utakmica. Hajdukova igra zasnivala se na brzom, modernom nogometu, ali protivnici su se uglavnom branili ‘bunkerom’ i tu se tražio klasični igrač šesnaesterca kojeg je Hajduk imao samo u Livaji, s obzirom na to da je Kalinić otišao, a Mlakar bio prodan. Ipak, Leko nije pokazivao interes za potpisivanje Nikole kao slobodnog igrača. Taj zadnji poraz ga je koštao posla i za trenera je ponovno imenovan Mislav Karoglan, koji je, među ostalim, rekao da će razgovarati s Kalinićem oko potencijalnog povratka, a Nikola se odmah bacio na posao i počeo trenirati kako bi se vratio u formu.

Tijekom zimskog prijelaznog roka priča je bila i potvrđena: Nikola Kalinić službeno se vratio u Hajduk i za plaću od 1€ mjesečno potpisao do kraja sezone. U prvoj utakmici protiv Rijeke nakon stanke ušao je u igru zadnjih 13 minuta kada se Hajduk pokušavao spasiti poraza, ali se rezultat nije mijenjao. U toj utakmici se ozlijedio Marko Livaja pa je Nikola morao ‘uskočiti’ u iduće dvije kao prvi napadač. Protiv Osijeka je ostao bez učinka, a nakon toga je protiv Belupa ponovno podsjetio na klasu kad je iz poluprilike načeo mrežu domaćina. Hajduk je tad uvjerljivo pobijedio. Međutim, napori s kojima se 36-godišnji Kalinić suočio u vrlo kratkom roku ostavili su danak i Nikola je izašao iz igre i propustio iduće četiri utakmice. Vratio se za zadnje dvije utakmice u kojima je ulazio kao zamjena kada je Hajduk već bio u rezultatskom minusu, ali ipak nije uspio pomoći osvojiti bodove. Novom ozljedom Marka Livaje Kalinić ponovno postaje prvi napadač. Trener Karoglan spomenuo je kako je planirao dijelove utakmica igrati s obojicom, ali radi ozljeda jednog i drugog Hajduk je počeo gubiti korak za vodećim momčadima, a i ispali su iz kupa.

Što se reprezentative karijere tiče, Nikola Kalinić bio je otpočetka dio mladih selekcija gdje je briljirao. Seniorskoj, “A” reprezentaciji priključio se 2008. godine kada je u svibnju ostvario prvi nastup u prijateljskoj utakmici protiv Moldavije. Svoj prvi gol zabija u studenom 2010. u kvalifikacijskoj utakmici za EURO 2012. protiv Malte gdje je poentirao za konačnih 3:0. U utakmici protiv Gruzije zabija za konačnih 2:1 te donosi Hrvatskoj 3 boda u kvalifikacijama. Hrvatska je izborila plasman na EURO te je Kalinić putovao tamo kao član momčadi, ali je bio samo neiskorištena zamjena. Idućih nekoliko godina je u krugu reprezentacije, ali nema važniju ulogu sve do 2015. kada počinje na klupskoj razini igrati najbolji nogomet karijere.  Na EURU 2016. je u izravnoj borbi za prvo mjesto skupine protiv jake Španjoske prvo zabio za izjednačenje, a onda i asistirao za preokret. Hrvatska je u šesnaestini finala ispala od budućih prvaka Portugalaca, a Kalinić je odigrao zadnjih par minuta regularnog dijela susreta i pola sata produžetaka. Tada je već bio bitan igrač reprezentacije te je u idućim kvalifikacijama, onim za Svjetsko prvenstvo bio dijelom momčadi. Protiv Ukrajinaca zabio je jedini gol na utakmici koji je Hrvatskoj na kraju osigurao drugo mjesto u skupini i dokvalifikacije, a Ukrajinci su završili treći. Hrvatska je u play-offu igrala protiv Grčke, a Nikola je dao svoj doprinos golom u 4:1 pobjedi u prvoj utakmici, dok je druga završila bez pogodaka i Hrvatska je izborila plasman na Svjetsko prvenstvo u Rusiju. Kalinić je bio na popisu igrača, ali u prvoj utakmici protiv Nigerije bio je na klupi te ga je izbornik Dalić htio uvesti kada je utakmica bila praktički već odlučena s 2:0. Do zamjene nije došlo i nakon utakmice Kalinić je izjavio kako nije ušao radi bolova u leđima, ali izbornik ga je poslao kući, što je ipak sugeriralo da je odbio ući u igru. Svi dobro znamo kako je turnir završio – Hrvatska je osvojila srebro i ostvarila svoj najbolji plasman u nogometnoj povijesti. Nakon toga, Kaliniću je bila poslana medalja jer je bio dio reprezentacije i golovima pomogao u plasmanu na povijesno natjecanje, ali ju je Nikola na kraju odbio. Nakon toga više nije nastupao za reprezentaciju.

Kao igrač, Kalinić je “čistokrvni” napadač, klasična špica, target-man, odnosno najistureniji igrač. Poznat je po fizičkoj snazi, sjajnoj tehnici i sposobnosti zabijanja iz svakakvih situacija. Radi dobre tehnike ima kvalitetnu kombinatoriku i zna često gurnuti suigrače u dobru priliku. Također je visok i jak u skoku. Dobar je u dodavanjima, ali najčešće u kratkim proigravanjima, dok se na duge lopte odlučuje nešto rjeđe. Također, slabosti su mu brzina i situacije kod zadržavanja lopte.

Iako je igrao za velike svjetske klubove, trofeji su ga nažalost zaobilazili. Osvojio je s Atleticom europski superkup, te pred kraj karijere dva kupa s Hajdukom. Također je često znao demonstrirati tvrdoglavost i donošenje odluka vruće glave, primjerice kad je bacio kapetansku traku Hajduka kao tinejdžer, ili kad je skinuo dres kod pogotka protiv Dinama ne razmišljajući o posljedicama, a odbijanje ulaska na Svjetskom prvenstvu nije mu bilo prvo u reprezentativnom dresu. Vjerojatno je i do razlaza s Lekom jednim dijelom došlo jer nije htio prihvatiti ulogu ‘jokera’ s klupe. Ipak, unatoč tomu Kalinić uživa velike simpatije navijača svih svojih klubova jer se uvijek trudio i pokazivao da nije sve u novcu. Otišao je iz Dnjipra za manje novce dokazivati se natrag u ligama “petice”, odbio je ponudu Kineza za koju se mislilo da ju je nemoguće odbiti, odrekao se novaca kad je raskinuo ugovor s Veronom i htio pomoći Hajduku te se konačno po drugi puta vratio u Hajduk i to za plaću u 1€. Ne treba posebno napominjati da među hajdukovcima uživa veliku popularnost i mnogi će ga navesti kao jednog od najdražih igrača koji su igrali u bijelom dresu unatrag 20 godina. Šteta je samo što ga kod povratka u Hajduk nisu zaobilazile ozljede, jer kada je igrao, vidjelo se kod svakog dodira da se radi o klasi, a sigurno je zdrav mogao Hajduku dati puno više i osvojiti taj naslov prvaka. Kad znamo o kakvom se hajdukovcu radi, ne bi bilo krivo reći da ga je želio više nego itko drugi na svijetu.

Autor: Samo Hajduk