Zvonimir Šarlija i Filip Uremović bili su standardan par stopera kad je Hajduk igrao najbolje i postizao najbolje rezultate prošle sezone. U 19 utakmica primili su svega deset golova i bili (po)najbolji stoperski par u HNL-u. Ali ozljede koje su desetkovale momčad pogodile su i njih dvojicu, a s njima je potonula i cijela momčad. Do neprepoznatljivosti…
No sada se na Bledu slaže i uigrava novi Hajduk po Gattusovim smjernicama, a svi se u klubu nadaju i sa starim dobrim dvojcem Uremović – Šarlija na stoperskim pozicijama.
– Bez lažne skromnosti, nas dvojicu su doveli u Hajduk da bismo bili najbolji stoperski par lige. To smo i opravdali u prvih šest mjeseci, kliknuli smo odmah i izgledali smo baš ozbiljno. Ali dosta toga se događalo u drugom dijelu sezone, jako malo smo utakmica skupa odigrali, a kad mijenjaš partnera i stranu terena, to itekako zna poremetiti – kaže nam Šarlija, s kojim smo imali priliku porazgovarati u hotelu Park uz bledsko jezero, Hajdukovoj bazi na centralnom dijelu priprema.
Na Bledu se radi žestoko, a trener Gattuso uveo je mnoge novine, koje bi momčad trebale podići na višu razinu. Kako će se to odraziti na vas?
– Trenerov će se rad najviše odraziti na kompletnoj slici momčadi, bit ćemo kompaktniji, zgusnutiji između linija, i time će i posao nama otraga biti olakšan. U prvom dijelu prošle sezone imali smo i pomoć Žapera i Lučića na golu. Bili smo uigrani i imali smo povjerenja jedni u druge, znali smo tko što radi u svakom momentu. Nažalost, danas u klubu nemamo takvog defenzivnog veznog igrača i tu smo najviše pukli na kraju. Tu i na lijevom beku.
Što je konkretno donio novi trener?
– U pravilu novi treneri uvijek donesu dozu nesigurnosti među igrače, a to je dobro zbog toga što svatko mora dati nešto više od sebe da bi dokazao treneru da je baš on taj. Samim time bolje i trenira, bolje i igra. Sigurno smo s te strane dobili na kvaliteti treninga i na odnosu prema radu. Trener je jako ozbiljan, da ne spominjem što je sve prošao u karijeri, sigurno će nam donijeti nove ideje i zahtjeve, a vjerujem da će na koncu sve biti puno bolje, prije svega rezultat.
Znači li to da je za igrača strah od trenera jednako dobar kao i samopouzdanje?
– Kad igrač osjeti zonu komfora, možda i nesvjesno povuče ručnu kočnicu. Možda se to nama dogodilo, konkurencija nije bila oštra, pogotovo kad su nas prorijedile ozljede.
U javnosti se stvorila slika da Gattuso dolazi na Poljud uvesti red. Je li to baš tako? Kako ga doživljavate nakon desetak dana treninga?
– Iskreno, nisam se u životu sreo s ovolikom energijom kod jednog trenera! Doslovno od prvog dana priprema nije bilo ne treninga, nego vježbe da on nije bio na 300 posto! Čovjek doslovno trči od jedne grupe do druge da bi vodio vježbe, ispravljao pogreške… Susretao sam se sa svakakvim trenerima, bilo je i onih koji su sjedili po tri dana na tribinama i ne bi komunicirali s igračima. Ima svega, ali on je nešto posebno. I čini mi se da nama više odgovara netko kao on, da nas drži budnima, da nema opuštanja. Ja sam za ovakav pristup, ali igračima jer uvijek najbolji onaj trener kod kojeg igraju…
Što vas je iznenadilo kod novog trenera i ljudi iz njegovog stožera?
– Svi su spremni pomoći i porazgovarati, što god treba, tu su za nas. Sviđa mi se što je trener izvan terena opušten, hoće pričati o svojim igračkim danima i životnim iskustvima, super je lik, spreman na razgovor, a na terenu je potpuno drugačija osoba. Kazao nam je da je to na terenu njegov brat blizanac s drugačijim karakterom. Oduševilo me i što je od prvoga dana od kad smo se vidjeli znao naša imena, to je dokaz da se dobro pripremio i da mu je stalo.
Osvojili ste Kup triput, čega biste se odrekli i što biste bili spremni napraviti da krajem svibnja dignete trofej prvaka u zrak?
– Svi koji smo se vratili iz inozemstva, došli smo ovdje osvojiti prvenstvo. Nije to tajna, sve su to već ispričane priče, da nama nije do osvajanja prvenstva s Hajdukom, ne bi nas se pola vratilo u Hrvatsku u najboljim igračkim godinama. Iskreno, ne volim toliko pričati na tu temu, svi ga toliko želimo pa možda od tolike želje i izgaramo. ‘Ajmo probati jednu godinu bez velikih najava, bez euforije, ako je to ikako moguće. Znam da baš i nije, ali sa što manje najava i euforije s naše strane idemo odraditi posao najbolje što znamo.
Slavite rođendan krajem kolovoza, hoćete li ga dočekati u Europi?
– Nadam se… Puno toga se mora poklopiti. Mi moramo biti dobri, prijašnjih godina smo plaćali visoku cijenu i morali igrati s Villarrealom i PAOK-om. Korak po korak, najprije se mi moramo pojačati i ekipirati, ova momčad koja je trenutno na pripremama ne može konkurirati u Europi.
Puno se priča o novim igračima u napadu i na bokovima ali ne spominje se dolazak nekoga u obranu.
– Ne znam puno o pojačanjima i to je dobro, ne moraju igrači znati previše o tome, na nama je da treniramo i igramo. Ali nema tu puno tajni, zna se da trebamo pet-šest pojačanja, da je tu jako puno mladih igrača koji su talentirani, ali bez iskustva i u ovom trenutku ne mogu biti nositelji igre. Ako dođe neki obrambeni igrač, neka dođe, borit ćemo se i neka bolji igra. Ali klub zna što su prioriteti u ovom trenutku.
Kakvi su mladi igrači, slušaju li, ima li tu materijala za Hajduk?
– Slušaju, nema problema, bolji su od mene u mojim mladim danima. Ja sam bio malo i neposlušan prema nekim trenerima, oni su bolji, nemamo s njima problema.
Kakav imate odnos s Nikolom Kalinićem, koji vam je do jučer bio suigrač, a sada je sportski direktor?
– Malo je čudno, ali niti se on postavio prema nama s nekom distancom, niti mi to zloupotrebljavamo. Naravno da distanca mora postojati, ipak je on sad na drugoj funkciji, ali teško je to razdvojiti, to je i dalje prijateljski odnos dok se ne priča o nogometu i treningu, a kad razgovaramo o tome, onda je to stvarno ozbiljno i s puno respekta s obje strane.
Novi trener najavljuje napadački nogomet, igru s puno napadačkih akcija, što će ostavljati puno prostora za kontranapade i puno posla za vas u obrani.
– Kad igrač nije spreman, sporije su i noge i glava, ne ulazi u duele kako treba, sve je loše. Ako budemo zdravi i spremni, možemo igrati napadački nogomet s visoko podignutom obranom jer nemamo problema s brzinom u zadnjim linijama.
Koliko vam je dobra predstava protiv top momčadi kao što je Šahtar donijela samopouzdanja nakon loše predstave protiv Radomlja?
– Vidjelo se na terenu kolika je njihova klasa i kvaliteta, tehnički su jako potkovani, kvalitetni… Ali mene nije poremetio ni poraz od Radomlja niti me digao remi sa Šahtarom. To su pripremne utakmice, mi smo u jednoj, oni u drugoj fazi priprema, i ne treba se zamarati rezultatom. Pozitivno je da smo izgledali kompaktno, da smo imali pravi odnos prema utakmici, da smo sveli takvu momčad na minimalan broj prilika, da su nam gol zabili iz zaleđa, ali još puno stvari se mogu i moraju popraviti.
Hoće li biti veliki izazov igrati protiv Fenerbahčea i Edina Džeke?
– Bit će, svaka je utakmica izazovna, i oni i Šahtar su top momčadi koje će nam pomoći da se pripremimo za ono što nas čeka.
U blizini ste Jesenica, a vaši su iz Jasenica… Je li vam draže ljeto ovdje, u slovenskim Jesenicama, gdje je ugodna temperatura, ili u Jasenicama u Dalmaciji gdje je vruće?
– Bolje je dolje, kod nas doma, više sam taj tip.
Što kaže obitelj, raspituju li se otac, koji je bivši direktor i brat koji je i sad glasnogovornik Slaven Belupa, što ima novoga u Hajduku? U prvom kolu dolaze vam na Poljud…
– Raspituju se, ali puno sam to srezao, nema informacija nikome, pa ni ocu i bratu, to je najbolje i za njih i za mene. Ne bih volio da im nešto kažem pa da slučajno nešto izađe, iako im 100% vjerujem. Tako sam i ja najmirniji…
Pratite li konkurenciju? Neki se pojačavaju, neki ne, novi trener Osijeka Coppetelli vas je gledao protiv Šahtara…
– Nisam znao da je bio… Ne pratim ludo, ali čujem za svakog novog igrača koji dođe. Ne razmišljam o konkurenciji, imamo mi previše svojih briga, čekamo objave oko naših novih igrača…
Kojega je od HNL napadača najteže čuvati?
– Iskreno, nekako najneugodniji je Mierez. On je tip igrača koji uvijek ide u kost, koji će te gurnuti i skočiti u leđa, a čim ga malo pipneš, to će izdramatizirati i valjati se, kao i svi Južnoamerikanci. Ima odličan tajming duela i skoka i zato je najteži za čuvanje.
Što vam najteže pada na pripremama?
– Ne mogu reći da mi nešto teško pada, da jedva čekam da prođe. Super je ekipa i atmosfera, najgori dio s trčanjima je prošao, sve ostalo je sada lakše. Sad imamo vremena i za prošetati, popiti kavu, odigrati Wizard…
Izvor: 24 sata
