Kakva noć za navijače Hajduka! Pobjeda nad najvećim rivalom u spektakularnoj atmosferi za bijeg na 7 bodova razlike. Odavno na Poljudu nije bio složen takav set.
Počelo je grandioznom koreografijom Torcide koja je imala i ispaljen pirotehnički materijal za još jači startni impuls igračima na terenu. Nastavilo se pjesmom do kraja poluvremena. Krešendo je stigao kod gola Sigura, ali nije puno padalo do 120. minute, daleko iza kraja utakmice. Rijetki su od 33.502 gledatelja napustili stadion ranije. A kako bi se i kome dalo otići nakon velike pobjede.
Odavno nije tako očito bila viđena ruka trenera koja je donijela trijumf. Gattuso je profesorski još jednom odradio posao u derbiju. Nemojmo se lagati, Dinamo je igrački kvalitetniji, ali nema ono što Hajduk ima. Zajedništvo. Timsku igru. Igrače koji ginu jedan za drugoga i za trenera. A tada na terenu ne vrijede milijuni nego srce i glava u junaka.
Gattuso ubire plodove jednog iskrenog odnosa prema igračima, a oni mu zahvaljuju odrađivanjem svih zadataka. Odlazeći s terena, dok mu navijači viču “Gino, Gino”, upirao je rukom baš prema svojim pulenima. Odavši im i tako veliko priznanje.
U nekoliko prethodnih tekstova namjerno smo isticali povratak energije u Osijeku, nakon 4 lošije utakmice. Kao zalog navijačima za optimizam pred ovaj derbi. I bi tako. Upravo je energija donijela pobjedu. Bilo je skeptika koji su na to odmahivali rukom povlačeći paralelu na greške obrane protiv Osijeka. Međutim, to je stvar koncentracije koja se mijenja lako, iz utakmice u utakmicu.
Često bi se bivši Hajdukovi treneri zapleli u postavci utakmica robujući terminu “Hajdučka igra’” pa bi krenuli grlom u jagode računajući na “slabog” suparnika. A borbena igra može biti i bez toga. Gattuso je ovdje najbolje pokazao. Strpljivo gurati suparnika u koridore koji ti odgovaraju pa tamo lakše oduzeti balun. Ili, dopustiti te duge besciljne i neprecizne dijagonale i paralele.
Posebno je energija bila vidljiva u drugom poluvremenu kad su Bili iz svlačionice izašli gladni pobjede, nakon uspavanke u prethodnih 45 minuta. Hajduci su u početku čak kasnili u neke duele. Dinamo je odnio par ničijih baluna iz kojih su mogli razviti neke opasne tranzicije. Srećom, što nespretnošću gostujućih igrača, što dobrom reakcijom obrane, nije bilo kažnjeno.
Sam početak drugog poluvremena donio je pobjede u takvim duelima i odjednom su pritisak i korneri bili pred plavim vratima. Tri zaredom pa aut iz čega pada gol. Uslijedilo je par odličnih situacija pred golom Zagorca, ali Hajduk nije uspio riješiti utakmicu.
Međutim nije bilo ni potrebno. Energija se prelila na ostale linije, uz ogromnu podršku s tribine, i gosti nisu uspjeli zapucati prema golu Lučića. Činilo se kako Dinamo ne bi dao zgoditak do utorka, a pitanje je bili i tada.
Gattuso i Bjelica su se od početka opredijelili na skraćivanje terena. Zadnja linija obje momčadi u obrani su bile vrlo visoko, na nekih 35-40 metara. Istovremeno, prednje linije nisu išle u visoki presing pa se sve svelo u nekih 30 metara prostora.
Ta zgusnutost uvijek odgovara življoj ekipi ako se ne ostvari prednost na bokovima po dubini. Već spomenuti ničiji baluni i oni nakon skoka, odlučuju u kojem pravcu će se nastaviti igra.
Mnoge je iznenadila jako loša igra Dinama, bez obzira na sve izostanke kojih stvarno nije malo. Ako imaš u momčadi takve brzance na krilima kao Hodža, Pjaca i Kačavenda, a koji praktički nijednom ne pobjegnu, tada nešto debelo ne valja u igri Bjelice.
Koji je cilj bio takve postavke kad još imaš Bernauera na “šestici” koji bi trebao biti spojnica obrane i napada? Ili one dijagonale po buri. Torrente je ispalio 16 dugih baluna, a Theophile čak 20. Oba s po samo 5 točnih. To je igra Dinama? Za sve te silne milijune vrijednosti? Vidjelo se od prve minute koliko je to neopasno zbog dugog leta baluna. Krovinović i Rakitić su sve lagano zatvarali. Ovaj drugi virozan tijekom tjedna bez problema je odigrao cijelu utakmicu.
Kad se tome doda velika kriza Baturine koji je u tako gustom rasporedu bio svugdje i nigdje, Dinamo jednostavno nije mogao proći bez poraza. Plava “desetka” je imao samo 35 dodira baluna uz čak 17 izgubljenih posjeda. Jedan od tih je i onaj za gol Sigura.
Kao da se Bjelica prepao velikog medijskog pritiska i kako ga tko ne bi nazvao kukavicom da je postavio momčad u 5-3-2. Gdje bi mogao puno bolje iskoristiti bokove i brze tranzicije, slično kao u europskim utakmicama. Baturina bi uz to imao više prostora i slobode povučeniji.
Međutim, nemojte pomisliti kako Gattuso nije imao rješenje i za to jer je sam najavio kako se uvježbalo praktički sve. Samo bi jako teško bilo probiti takav blok gostiju.
Hajduk je imao nekoliko junaka koji su iznijeli ovo do pobjede.
Igrač utakmice je svakako Diallo (dueli 9/11, 5 oduzetih baluna) kojeg su se igrači Dinama jednostavno bojali. Pojeo ih je. U reprezentativnom izdanju je bio Prpić (dueli 7/10) koji je donio sigurnost i Uremoviću (zračni dueli 5/6, presječenih 3, otklonjene opasnosti 4). Obrana je bila kao sat.
Sjajan je bio i Sigur koji je opet igrao poziciju krila. Gol i dueli 3/4 na neprirodnom mjestu je bilo odlično.
Krovinović je svojim pametnim čitanjem igre stigao do sjajnog omjera duela 7/8, ali je imao i samo 61 % točnih dodavanja. Pregusto je sve to bilo. Ali, za razliku od Baturine nije tako često gubio posjed (15 u 44 dodira). Ni Rakitić nije odigrao bajno (21 posjed izgubljen na 60 dodira, samo 67 % točnih dodavanja). Ali, imao je i 2 ključna dodavanja.
Samo, statistika jednostavno ne može pokazati sve ono dobro što je odrađeno u razgradnji napada Dinama. Gosti su jednostavno bili uništeni. Nisu imali nikakvu ideju kako razbiti bili bedem.
Za kraj je ostao Livaja. Ponovno niti jedan prekršaj nije suđen nad njim, a imao je nevjerojatnih 46 dodira za ovakvu utakmicu (Baturina 35!). Bilo ga je po cijelom terenu. Otvarao je ogroman prostor. Naravno, s takvim kriterijem čak je 26 posjeda izgubio. Ali je jednostavno nemjerljiva snaga Hajduka. Uz napomenu, vjerojatno će se kriterij sudaca vratiti povratkom Petkovića.
Kolarić je uz to imao još grešaka. Najveća je onaj prekršaj Torrenta nad Krovinovićem, a ni crveni karton Roga nije vidio. Srećom VAR ga je ispravio u drugoj situaciji.
Za zaključak. Bez euforije. Hajduk bježi Dinamu 7 bodova (gotovo 8 zbog međusobnih susreta) i Rijeci 3 boda, koja dolazi na Poljud za 2 kola. Prvo moramo ozbiljno i odgovorno pristupiti Gorici, sa stavom prvaka.
Dakle, bila je ovo utakmica “sad ili nikad”. Uzeli smo je u svakom segmentu, na terenu i tribini. S pristojnom razlikom na trećini prvenstva.
A zamislite, pisali su mnogi i komentirali kako je Hajduk u krizi. Pa na kakvom su dnu onda tek svi ostali ako Hajduk u posljednjih 10 utakmica ima najviše bodova (21) ?
Bilo je ovo nikad većih 1-0.
