Gattuso je sada nakon utakmice praktički ponovio ono što smo prošli put naglasili. Po prvi put se malo odmaknuo od one floskule “moji su igrači meni najbolji na svijetu”. Naravno, kad si trener, ono što imaš uvijek trebaš hvaliti jer iz te kože ne možeš. Samo bi sebi štetu napravio. Ne znači to kako igrači Hajduka pojma nemaju, jednostavno nismo dovoljno dobri da iznimnom kvalitetom izvučemo ovakve utakmice. Uostalom, Kalik je bio daleko najbolji pojedinac. Neshvatljivo je pokraj njegova dva gola da Bili ne dobiju.
Hajduku se dakle vrlo jednostavno mogu dogoditi utakmice kao što je Gorica, kad očekuješ neki ekstra potez za prelomiti rezultat, a isti nikako ne dolazi. Nema od koga, u igri bez pretjeranog rizika, kad je obrana suparnika postavljena na vrijeme. Jednako tako, nakon odličnog prvog kvartala prvenstva počelo je curiti puno više u posljednjoj liniji. Frustrirajuće je kad se to događa na našu postavljenu obranu.
Hrgović pogriješi u Varaždinu, Kalinić ne obrani šut s 30 metara. Lisica sam u liniji među četiri. Osijek na dva prekida. Gorica na jedan. Rijeka na darovane golove.
Za napad smo znali, ali je obrana neugodno iznenađenje. Štoviše, Rijeka je u tom jednom šoku nakon greške Lučića mogla i povesti, a onda tko zna što bi do kraja bila.
Šteta što se Lučićev poklon dogodio kad je Hajduk imao sve konce igre u svojim rukama. Rano vodstvo, gledatelje na vrhuncu podrške. I onda hladan tuš. A nije da i prije tog gola nije bilo bezrazložnog petljanja. Moglo se i ranije dogoditi. Kako igrači to ne vide, još je nejasnije. Gattuso će grešku preuzeti na sebe iako je svakom jasno kako krivica nije trenerova. Vratar sam mora odlučiti kad je ogroman rizik dati balun u zatvorenu sredinu, gdje te oni upravo čekaju, a ima slobodnog stopera kraj sebe. Baš glupo i nepotrebno. Naravno, ne treba odustati od takve igre. Dogodi se i najboljima.
Hajduk smo konačno dočekali posložen kako treba. S desnim bekom na desnoj strani, s krilima na krilima. Vidjeli smo onu postavku prethodnih trenera kada Sigur ulazi u sredinu, a Krovinović dobiva priliku otići puno više. Međutim, vidjeli smo i zašto to Gattuso nije do sada koristio. Sigur je curio u obrani debelo. Najviše. Jednostavno, Rijeka nije momčad za podcijeniti, upravo su im krila najjače karike. Ni Melnjaku nije bilo puno lakše, ali je on ipak prvenstveno bek.
Ipak, neki rizik u igri treba i preuzeti, osim ako ne želiš igrati onu 0-0, dosadnu utakmicu, kakvu smo i najavili. Sjajni Kalikov gol je sve to razbio, ali i greške obrane.
Nakon prvog šoka uslijedio je jednak drugi. Ponovno Bili preuzmu inicijativu na terenu i zasluženo dođu do prednosti, koju umalo i povećaju do kraja poluvremena, i onda izađu na teren kao grupa amatera. Ne zna se koja je greška bila veća. Nepotreban prekršaj, izostanak prosvjeda što se prekršaj ne izvodi s prave pozicije, bježanje Biuka iz zida koji kao glamac proguta ješku, kašnjenje stopera u blok Selahiju. Baš očajno. Jedno za drugim.
Do kraj se Rijeka zatvorila, a Hajduku su ostale frustracije. Bila je to utakmica kakvu smo najavili. Ako nešto upadne u mrežu iz kakve Livajine inspiracije, dobro upadne. Niz buru Hajduk nije uputio opasniji udarac. Čak ni 18-godišnjaku koji je mijenjao Zlomislića.
Uostalom, da je kojim čudom Hajduk zabio treći vjerojatno bi ga opet primio jer niti 10 minuta dva vodstva nismo uspjeli sačuvati.
Gattuso je na kraju bio zadovoljan. Zašto?
Njemu je bitna ta kontrola utakmice. Odnosno, ne želi vidjeti onih 10 minuta kakve je njegova momčad pokazala nakon prvog primljenog gola. A ako kraj takve igre ipak ne uguramo zgoditak, nemamo dovoljno kvalitete.
I ovdje, kad je o napadu riječ, još jednom pričamo o krilima. Durdov nakon sjajnog početka, što umorom što ozljedama, nije na pravoj razini. Uostalom, momak je to od 17 godina tako da mu se nema što zamjeriti. Jasno je, prava kritika ide Bambi i Dajakuu koji nisu bolji od njega.
Što reći o Biuku. Momak još uvijek igra na juniorskoj razini. Bogom dani talent iz utakmice u utakmicu pokazuje koliko smo sjajno zaradili njegovom prodajom jer nikako da složi glavu. Rekli bi mi u Splitu, oni momenti „bolimekur…“ još uvijek prevladavaju. Zato se i dogodi greška u živom zidu.
Trajkovski i Antunović jednako tako. Kao da nisu u klubu. Jedan očito stalno nespreman, drugi nedovoljno kvalitetan.
Na kraju u ovakvoj utakmicu priliku na krilu dobije Brajković. Potez ala Bjelica. Jasno da je mladi igrač koji ne igra nikako ne može u ovakvom dvoboju napraviti išta.
Kad se ovako sve raščlani jasno je o čemu Gattuso priča.
Šteta.
Pisali smo o sjajnom, šampionskom prosjeku od 21 boda u prvom kvartalu prvenstva (6-3-0), a imali smo sve ove iste probleme. Sjajno. Očekivali smo nadogradnju, kad ono povratak u neku staru priču. Drugi kvartal smo na debelo ispodprosječnih 12 bodova (3-3-2). S mogućnošću pobjede u Šibeniku i penjanja na 15.
Srećom po Hajduka ni ostali ne blistaju. Rijeka je u prvom kvartalu osvojila 19 bodova (5-4-0), a sada je na slabih 14 (3-5-0). Što reć o Dinamu. Teška katastrofa. Nakon 19 (6-1-2) uslijedilo je nevjerojatnih 7 (1-4-3). Rezultat za ispadanje iz najvišeg ranga.
Hajduk da je ponovio prvi dio već sada bi imao obje ruke na pokalu.
Jasno je iz svega kako će sportski direktori biti ti koji će odrediti prvaka. Koliko tko bude uspješan u prijelaznom roku. Hajduk i Rijeka imaju veliku prednost nad Dinamom od 7 bodova ili tri utakmice fore. Međutim, jedni i drugi imaju ozbiljnih financijskih problema. Moraju prodavati prvenstveno za pokrivati plaće, a tek onda kupovati. Zagrepčani imaju prilično komotniju situaciju, moraju prodavati ili poklanjati kako bi napravili mjesta pojačanjima.
Ne treba posebno naglašavati koliko je bitno i ovo posljednje kolo prve polovice prvenstva gdje nitko od vodećeg trojca ne može reći kako će sigurno dobiti, što svih prethodnih godina nije bio slučaj. Često se provlači i činjenica kako su ostali, manji klubovi, jači. Međutim, to su samo alibiji. Klubovi s debelo manjim proračunima rade čuda s čim raspolažu, a najbolji igrači su im neki koji kod ovih s vrha ne mogu ni primirisati u prvih 11. Zamislite kako je njima kad im se netko od stožernih ozlijedi ili dobije karton. Jednostavno nemaju nikakva rješenja.
I tu smo gdje jesmo. Hajduk je u odličnoj situaciji, posebno kad se zna kako smo krenuli u sezonu. Samo je propuštena velika šansa kad smo se već konsolidirali. Ocjena je prema tome da nismo toliko dobri koliko je pokazivao prvi kvartal, ali ni toliko loši kako sugerira drugi.
Izvor: nogometplus.net
