Bolji uvod u 20. kolo HNL-a Hajduk nije mogao poželjeti, Rijeka poražena, prodala glavne igrače, skupila 2 crvena kartona. S druge strane, splitske trupe dobile 3 pojačanja, odlaze u gosti Lokomotivi koja je poražena na Rujevici 4-1. Teren i vrijeme u Kranjčevićevoj iznenađujuće dobri. Podrška s tribine sjajna.
I što se dogodi? Gattuso izvede na teren potpuno isti sastav koji je sa Slavenom odigrao 0-0 na Poljudu. U jednoj od najlošijih utakmica prvenstva. Dobro, trener je iskusan, skupo plaćen, poznaje igrače s treninga, sigurno bolje zna od laika koji su ostali iznenađeni takvim odabirom. Hajduk je i solidno igrao prvih 20 minuta. Vidljiva je bila priprema za ovu utakmicu, agresija na potrebnoj razini, Krovinović i Rakitić puno više u igri. Međutim, već prvi napad Lokomotive je pokazao kako nešto nije dobro u obrani.
Iz pozicije auta na centru i situacije gdje je Hajduk brojčano nadmoćniji 5 na 3, domaćin stvara dvije odlične prilike koje promašuje. Diallo kasni, Prpić ispada, Uremović krivo ispucava …
Nakon toga ipak Hajduk preuzima inicijativu. Kalik postiže pogodak, ali prije toga smotano sapliće Kolingera, kako samo on zna. Ipak Diallov pogodak nakon Rakitićevog kornera donosi prednost Bilima. I uvijek mi je to bilo zanimljivo kako se tada Lokomotiva nije presjekla ili raspala. Jer uvijek kad Hajduk primi rano zgoditak slušamo takvu floskulu.
Ne, ovdje samo 9 minuta kasnije imamo Biukovu tradicionalnu „boli me neka stvar“ na centru. Gubi balun iz kojeg se razvija opasna situacija. Ali daleko od toga da je sam krivac za gol Mudražije koji slijedi. Rakitić je mekan u duelu kao i Diallo, Uremovića okreće strijelac kao kadeta na treningu.
Iz situacije kao kod one prve prilike Lokomotive, a ovdje praktički 6 na 3, Hajduk prima gol. Kad se dogode dvije slične u 22 minute onda je jasno kako obrambena priprema utakmice nije bila ni blizu dobra. Ni koncentracija igrača.
Odmah kod polaska s centra Prpić nesmotreno griješi kao Maloča, Nižić ili Lopez u „najboljim“ danima. Tipična stoperska pogreška kad puno razmišlja umjesto jednostavnih rješenja. Mlad je, nije ovo njegova tipična situacija, ali škola kako glava mora biti unutra i kad je suparnički igrač udaljen 10 metara. Gotovo ista greška kao Biukova. Međutim, kad se dogodi posljednjem igraču, onda ispravak ostaje samo na Lučiću koji gol prima kroz noge. Nije kriv, ali …
I tako Hajduk od samopouzdanja u samo jednoj minuti pada u ponor. Kako se popularno kaže „samoubili se“. Tako da kod Bilih nema točne definicije prvog gola. Presječe ih i kad povedu i kad prime prvi gol.
Iduća tragična situacija događa se u 40. minuti. Rakitić sjajno pronalazi Biuka. Momak je u situaciji kakvu bi pogodio i prosječni igrač četvrtoligaša. Idealno. Šubarić izašao na pola, balun odskače, lagani lob i to je 2-2. Ali ne. On pušta da odskoči još jednom, istovremeno gledajući vratara i promašuje.
Dakle, igrač van svake forme. Glavom toliko udaljene od nogometa da bi trebao sjediti na tribini. U tom trenutku bi ga trener jednostavno morao promijeniti. Ne zato što se to sada dogodilo, nego je to slučaj prethodnih 20 kola kada bi igrao. Zašto Gattuso nije isto napravio? Možda bi priznao svoju grešku koja traje već kolima.
Iduća situacija, 42. minuta. Krovinović ide zaustaviti jedan Šubarićev ispucan balun. Odbija mu se od noge. Rakitić ide mekano. Kalik je kao pretrpan tanker i Lokomotiva ide u tranziciju 5 na 3?!
U nastavku akcije Mudražija se poigrava s Uremovićem, Diallo spašava na crti. Prpić u čistoj situaciji nakon što primiri balun na prsa, u pokušaju ispucavanja dodaje Vukoviću pa Diallo opet spašava na crti. U nastavku Biuk, još jednom potpuno dekoncentriran, radi penal. VAR bi sigurno pozvao Kolarića i za crveni karton zbog takvog starta. Mnogi su to i pomislili kod uključenja istoga. Kad ono, igranje rukom u samom začetku akcije Lokomotive. Spas za Hajduk.
Ali to nije sve. U 45.+2 minuti, ponovno akcija s autom na centru Lokomotive. Andrić kao u prvom navratu dobro se gradi. Prpić ne uspijeva doći do baluna, Uremović slabo izbija. Andrić se diže s trave brže od Prpića, proigrava Mudražiju koji lagano okreće Sigura, ali promašuje gol.
Jasno je, prvo poluvrijeme je donijelo gomilu dekoncentracije Hajduka u obrani, na razini kadetske momčadi, a ne one koja se bori za titulu prvaka. Nema tko nije griješio, ali Uremović, Prpić i Biuk su odigrali katastrofalno. Nije bilo previše pomoći ni od Rakitića i Krovinovića. Naprijed je Kalik bio nevidljiv. Bamba je nešto malo davao znakova života.
Bile su logične sve 3 izmjene. Ono što nije bilo logično je izjava Gattusa nakon utakmice:
„Biuk me sam tražio izmjenu, to nisam u životu vidio.“
Tužno je kad toliko plaćen trener ne vidi da momak nema gram samopouzdanja već mjesecima. Gdje ga je trebao mijenjati daleko prije. Razumljiv je Rinov odnos s igračima od kad je došao. Daje im iznova priliku da se dokazuju bez obzira na težinu prekršaja. I sad, često imamo karaktere koji pozitivno odgovore. Iz inata. Međutim imamo i onih koji su jednostavno drugačiji. Moufi, Dajaku i Benrahou će raditi po svome. Instagram je bitniji od terena.
Jednako tako, Biuk treba sjediti na klupi odavno jer i njega ovo ubija da sam traži izmjenu. Gattuso nažalost to ne može shvatiti.
U drugom poluvremenu Hajduk radi jednu jedinu dobru akciju i postiže gol. Mlakar s lijevog krila pronalazi Rusina koji asistira Livaju za 2-2. Centaršut kakvog nismo vidjeli od naših krila 19 kola.
I kad se očekivala Hajdukova kontrola utakmice obrana i sredina nastavljaju svoju cirkusnu predstavu.
U 57. minuti Diallo ničim izazvan jedan čist balun umjesto izbijanja glavom put naprijed vraća u sredinu. Vjerojatno zbog frizure koja je pritegla na krivu stranu. Rakitić i Krovinović su daleko postavljeni od Mudražije, Elez umjesto povlačenja put obrane ostaje na brisanom prostoru. Vuković još jednom istim driblingom vara Uremovića, Diallo kasni i to je 3-2.
Ne, VAR opet spašava. Točnije Andrić, glupim prekršajem.
Ajde, možda će ovo promijeniti nešto u igri. Hajduk bi trebao biti psihološki još jači, a Lokomotiva zgažena. Nažalost, ne. Hajduk ne uspostavlja inicijativu. Lokomotiva nakon kornera dolazi do novog vodstva. Rakitić ide mekano u blok, Diallo ponovno ničim izazvan ne uspijeva očistiti situaciju ispred gola. Ponovno glavom izbija samo na nogu Vukovića kojeg Sigur ne prati dobro. Mudražija ostaje sam jer ga Mlakar ne prati i postiže pogodak. Krovinović jednako tako loše stoji, a Uremović je otišao za Kolingerom?!
Potpuni cirkus.
Za kraj ove smiješne predstave Hajduka Gattuso izjavljuje kako je potpuno razočaran što u 7 mjeseci nije uspio stvoriti pobjednički mentalitet već je momčad tamo gdje je oduvijek bila.
E da je to baš tako lako objasniti. Svaka momčad ima onoliko samopouzdanja i pobjedničkog mentaliteta koliko je dobra igra. Ako Hajduk gradi obranu i spori napad, onda je logično da kad treba stizati rezultat uz velike pogreške u zadnjoj liniji, nema dovoljno mentalne snage. Uzbrdica je prevelika.
Svaka pogreška stvara veću rupu.
Dakle, pravo viđenje stvari je kako Gattuso nije stvorio dovoljno dobru igru da bi Hajduk imao pobjednički mentalitet.
Svi se možemo složiti kako je talijanski stručnjak u početku odradio sjajan posao s obzirom na situaciju u kojoj se našao u ratu uprave i Kalinića. Tada se s pravom zauzeo za sportskog direktora kako bi ujedinio momčad. Iako trenerovo nije petljanje u vođenje kluba.
Međutim, 7 mjeseci kasnije, u najavi dvoboja s Lokomotivom opet slušamo isto dok nemamo gotovo nikakvo objašnjenje što se događa s igrom. Malo tko od igrača je napredovao na svoju najbolju razinu. Osim poštapalice kako je HNL sjajna liga i svi suparnici bar na razini Atletico Madrida ili Atalante. Ne sami europski vrh, ali blizu.
Prošlo je vrijeme za opravdanja. Sada su još stigle i prinove na potrebnim pozicijama, a mi zbog konzervativne Gattusove politike gledamo „mrtvoga“ Biuka. I ne samo to, obrana se potpuno pogubila u ovoj utakmici. Jednako kao što smo gledali napad u prethodnim utakmicama. Sporo, mekano, naivno.
Rakitić uz sjajnih par dugih baluna (imao je 4 ključna dodavanja!) sve više kasni zatvarati u obrani. Osim toga postotak točnih dodavanja mu je bio za njega loših 72% uz čak 22 izgubljena posjeda. Eto, to se dogodi kad se Hajduk više otvori. Krovinović nije više blizu, rupa je prevelika. Znači, za otvoreniju igru je potrebno mijenjati sustav kako bi Rakitić bio slobodniji za svoje sjajne stvari.
I sad, Raketa je i ovakav bio najbolji Hajdukov igrač na terenu. Time je jasno kakvi su Bili bili u Kranjčevićevoj. Potpuno razbijena vojska u svakom pogledu. I ne, ne radi se o tome da igrači nisu htjeli. Davali su koliko su u tom neredu mogli, ali glava nije bila tu. Samim time ni samopouzdanje. A za to je problem prvenstveno u treneru.
Za kraj i Dinamo je počastio još jednom brojnim promašenim prilikama dajući novu priliku Hajduku i Rijeci. Međutim, rijetko tko sumnja da Zagrepčani neće postati ponovno prvaci. Uostalom, to čujemo i na svakoj Hajdukovoj medijskoj konferenciji.
Posljednja nada je kako će prinove probuditi Gattusa, ali je pitanje koliko je on u svojoj glavi prilagodljiv kad svakom novom utakmicom gledamo isto. Najbolje je pokazala ova epizoda s Biukom. S druge strane prilagodljivost u igri će tražiti od Pukštasa, Sigura (tko zna koliko je samo jučer pozicija igrao), Kalika …
Trenutno Rino pleše na granici otkaza i vjerojatno ga samo drži njegova iskrenost i dobroćudnost (i možda skupa otpremnina). Međutim, trener se ne mjeri po tome. Jednostavno mora pokazati veće znanje svoga poziva. A vrijeme je skoro iscurilo.
Izvor: nogometplus.net
