Kaže se da se za prave promjene u nogometu obično čeka barem stotinu dana. U Hajduku – sto dana je vječnost. Goran Vučević (54) sportskim je direktorom postao prije samo 75 dana, ali u tom je razdoblju već povukao cijeli niz poteza, od onih nužnih i vatrogasnih do strateških i dugoročnih.
Kontekst nije mogao biti teži. Sezona je završila neslavno, izgubili su sve što su izgubiti mogli, trener Gennaro Gattuso vratio se kući, Gonzalo Garcia doveden je iz Pule kao novo rješenje, pripreme su odrađene u tranziciji svega, a ugovori u akademiji s većinom već bili potpisani. Sve to u režiji bivšeg sportskog direktora Françoisa Vitalija. Vučević je, zapravo, stigao u klub u trenutku kad je posao za novu sezonu već bio zaključen. A sezona je već glasno zvonila na vrata…
Bez obzira na to što mu ni vrijeme nije bilo saveznik, Vučević je viziju svojeg Hajduka odmah počeo graditi dugoročno na tri čvrsta stupa, tri prioriteta: stabilizaciji ugovora, formiranju sektora nogometa te podizanju skautinga i metodologije rada.
U velikom ekskluzivnom razgovoru za Sportske novosti, samo dva dana prije najvećeg derbija hrvatskog sporta – sudara Hajduka i Dinama na Poljudu (subota, 17 sati) – otvoreno je govorio o svemu što je zatekao, što je napravio i što planira.
Kako je bilo preuzeti funkciju sportskog direktora Hajduka u okolnostima koje smo naveli, a koje su bile sve samo ne uobičajene?
– Svemu što ste već podvukli treba dodati i činjenicu da su prije mog dolaska, osim što su otišli sportski direktor i trener, klub napustili i igrači koji su bili na posudbi ili im je istekao ugovor: Jan Mlakar, Nazarij Rusin, Stipe Biuk, Josip Elez, Lovre Kalinić, Aleksandar Trajkovski i Ivan Rakitić. Trenera Garciju već je bio doveo moj prethodnik, velika većina ugovora s trenerima u akademiji potpisana, pripreme praktički završene. Tajming moga dolaska bio je s velikim zakašnjenjem. Trener je bio praktički sam na pripremama, bez jasne vizije za sljedeću sezonu i s velikim upitnikom oko igračkog kadra.
I u tom trenutku, doslovno čim ste sjeli u ured, počeli su se događati i prvi transferi. Bilo je odlazaka, bilo je dolazaka, a navijači su odmah očekivali jasne poteze. Što se tada događalo iza kulisa, kako je izgledao taj prijelazni rok s vašeg kuta?
– Nakon mojeg dolaska realizirali smo izlazne transfere Dominika Prpića, Filipa Uremovića i Yassinea Benrahoua. Prvi zadatak u razgovoru s trenerom bilo je definiranje stila igre i igračkog kadra. Momčad koja prošle sezone nije ispunila ciljeve, igrački kadar koji je bio dosta upitan i po mojoj procjeni nije imao karakter trebalo je rekonstruirati. Igrači su imali velike ugovore. U tom kontekstu, jasna poruka prema igračima i trenerima bila je da ću im biti najbolji prijatelj, ali i najveći kritičar.
Kad ste preuzeli funkciju, s kim ste zapravo razgovarali i dogovarali uvjete? Tko je odlučivao o vašem dolasku i na koje ste uvjete inzistirali?
– Razgovarao sam s ljudima iz Našeg Hajduka i onima koji su planirali kandidirati se za Nadzorni odbor. U razgovoru s njima prepoznao sam sve svoje ideje o tome kako bi trebao izgledati jedan klub i tada sam već počeo razmišljati o prihvaćanju funkcije. Osjećao sam se dužan Hajduku, jer sam ovdje bio i igrač i trener, jer je to moj dom.
Koji su bili vaši uvjeti da uopće preuzmete funkciju sportskog direktora?
– Ključno mi je bilo definirati ovlasti sportskog direktora, a svidjelo mi se to što je navijačima prvi put dana mogućnost izabrati cijelu grupu ljudi koji će praktički doći na vlast. Tim koji je mene odabrao obećao mi je maksimalne ovlasti i pokretanje procesa promjene Statuta kluba, kako bi predsjednik Uprave i sportski direktor imali odriješene ruke, jasno, sve u okviru prethodno definiranog budžeta. Dobio sam slobodu krojiti svu sportsku politiku, ponuđena mi je i funkcija člana uprave, no nju sam kategorički odbio jer sam želio da se shvati da nogometni klub nije klasična firma. Uz suglasnost sa svima njima, složili smo se da klub treba voditi na drugačiji način.
Što ste mislili pod “ovlastima”?
– Bitno mi je da kao sportski direktor imam maksimalne ovlasti. Rečeno mi je da ću krojiti sportsku politiku bez i najmanje kočnice. Iskreno, sve sada i ide u tom pravcu, ali jako mi je važno to i formalizirati promjenom Statuta, kako bi te ovlasti i meni i svakom budućem sportskom direktoru i predsjedniku Uprave još više olakšale i osnažile rad u interesu Hajduka, naravno, sve u skladu s budžetom. Svatko treba biti odgovoran za svoj dio posla. Ako sam ja trener, pripremam trening i utakmicu. I za to sam odgovoran. Ako sam sportski direktor, krojim sportsku politiku. Za to sam odgovoran, ali trebam imati i mehanizme kojim mogu dati svoj maksimum u interesu kluba. Aktualnim članovima Nadzornog odbora sam tako već rekao da možemo samo popiti kavu i neformalno razgovarati o svemu, ali da me uopće ne pitaju o pojačanjima i igračima. Za sada se to poštuje.
Jedan od prvih zadataka bila je, rekli ste, stabilizacija ugovora. Što je točno podrazumijevala i kako ste je odradili?
– Klub je ušao u nove ugovore koji su za mlađe igrače gotovo svima jednaki. Isto tako, i uvjeti za pojačanja gotovo su svima isti, u skladu s budžetom. Treba naglasiti da su ugovori koji su ponuđeni i potpisani s novim igračima bitno manji od onih koji su bili prije. Otkrit ću sada da smo u ovom prijelaznom roku potrošili 970 tisuća eura za odštete igračima koje smo doveli. Fran Karačić nas je koštao 100.000 eura, Ivica Ivušić 570.000, Ron Raçi 300.000, Ante Rebić i Adrion Pajaziti su došli kao slobodni igrači, Iker Almena i Edgar Gonzalez su posuđeni, dok je Hugo Guillamon postao naš igrač besplatno, odnosno bez odštete. Svi oni pristali su na gotovo jednake maksimalne uvjete godišnjih ugovora, koji su, ponovit ću, značajno manji od prijašnjih. Moj prvi zadatak bila je upravo ta stabilizacija ugovora.
Formiranje sektora nogometa također je, rekli ste, bio jedan od vaših prioriteta, kako nekakav drugi stup vaše vizije. Tko ga danas čini i kako funkcionira?
– Tehnički direktor je Ivan Rakitić, a u klub su dovedeni Pep Boada kao šef skauta s dvojicom asistenata za skauting i metodologiju rada. To je skupina ljudi koja je izravno radila na dovođenju baš svih navedenih nogometaša. Gledali smo samo igrače koje smo jako dobro poznavali od prije i imali dobre izvještaje o njima. Tim ljudi u kompletu radio je na svim ulaznim transferima tako da je lista zanimljivih igrača dolazila od skautinga, a Rakitić je potom prema mojim uputama razgovarao s igračima o svim bitnim detaljima, kako bi ih pripremio na klub i grad. Ja sam vodio cijele operacije i bio zadužen za odnose s klubovima. Kao najveći dobitak ovog dijela želim naglasiti da je kreiran sustav u kojem nijednu odluku ne donosi pojedinac, nego cijeli sektor, a s cijelim procesom, odnosno svakim korakom je upoznat kontinuirano i trener prve momčadi. Taj sektor nogometa je mozak svih operacija u dovođenju igrača, njegovim formiranjem prvenstveni je cilj stabilnost i jačanje kluba na duge staze, što me posebno veseli. Među svoje najbliže suradnike i osobe od najvećeg povjerenja svakako želim istaknuti i Vika Lalića, vrlo važnu sponu između prve momčadi, akademije i mene, čovjeka koji 24 sata dnevno radi u interesu Hajduka. Nažalost, nema puno takvih ljudi.
Skauting i metodologija su izravno uvjetovani stilom igre. Kako gledate na taj dio?
– Treća stvar koja mi je po dolasku bila važna odnosi se skauting i metodologiju rada koja je, naravno, naslonjena na stil igre za koji smo se opredijelili. A stil igre mora biti temeljen na Hajdukovoj povijesti, na silnoj energiji koja je osvajala sve trofeje. Igra nam treba biti agresivna i atraktivna s jasnim stilom, kako u prvoj momčadi, tako i u akademiji. Što se pojedinačne procjene igrača tiče, ne procjenjujem ih niti ocjenjujem prema dojmu. Obično se svi zaljubimo u nekoga, krenu hvalospjevi, a poslije ga pokopamo. Jedino ispravno je na kraju sezone podvući crtu i dati konačnu ocjenu.
Kad ste već akademiju spomenuli, samo jedna kratka digresija, dva-tri brza pitanja, pa ćemo se vratiti prvoj momčadi. Što planirate s njom, kako je ona organizirana i što planirate promijeniti?
– S obzirom na tajming mog dolaska, prioritet je bila prva momčad jer je bilo jako malo vremena da se učini maksimum i u ostalim sektorima. Kasnili smo jako puno, ne treba od toga bježati. Akademija će zato tek sada doživjeti kompletnu rekonstrukciju. Kreću ozbiljniji zahvati vezani za metodologiju rada i trenažni proces, ali i ljude u akademiji koji će sami sebe, praktički, zadržati ili izbaciti.
Što konkretno znači “ozbiljniji zahvati”?
– Postojat će dvije grupe: mlađi igrači kojima je potrebna prije svega edukacija i elementarna tehnika te druga grupa igrača koji se već počinju ozbiljno natjecati i koje u toj fazi pripremamo za prvu momčad. Selekcija igrača u školi je najvažnija. Imamo skauting kojim koordinira glavni skaut, uz Rakitića i mene te još 30-ak vanjskih skauta koji, treba naglasiti, s financijske strane nisu nikakav uteg klubu. Nisu na plaći, rade isključivo po učinku. Sve ovo o čemu pričam, cijeli plan, kao cjeloviti dokument, objavit ćemo javnosti. Bit će to uskoro, u jako kratkom razdoblju, jer Akademija Luka Kaliterna mora biti ogledalo kluba. Oduvijek su najbolji i najjeftiniji igrači dolazili iz naše akademije.
Tko su ključne osobe u akademiji i koja je njihova uloga?
– Mišo Krstičević je šef, zadužen je za pregovore s igračima koji budu napuštali klub ako ne budu imali kvalitetu za Hajduk, ali i za potpisivanje s onima koje trebamo dovesti. Krstičević, također, radi i na prepoznavanju i selekciji mladih igrača koji bi nam trebali biti pojačanje. Jiří Plíšek, tehnički direktor akademije, u koordinaciji s ljudima iz metodologije rada zadužen je za trenažni proces, nadgledanje igrača i trenera. Trebam u tom kontekstu spomenuti i talent-skauta Matu Radića koji također radi značajan posao te Tonija Modrića zaduženog je za kondicijsku spremu, trenera s velikim iskustvom iz europskih klubova u kojima je bio.
Vratimo se prvoj momčadi. Kako će sve ovo povezati s njima i strategijom koju ste zacrtali?
– Sve je naslonjeno na stil igre koji smo definirali. Stil mora biti atraktivan i ofenzivan, ali ujedno baziran na našoj tradiciji i mentalitetu. Cilj je da već i igrači koji dolaze kroz akademiju u potpunosti poznaju filozofiju kluba, način igre, stil i da se mogu kvalitetno integrirati u prvu momčad. Sve ide prema dugoročnom planu i stabilnosti kluba, a ne samo trenutačnim rezultatima.
Trener Garcia već je bio doveden kada ste vi došli. Kakav je kao trener, što vidite kao njegove prednosti i gdje mislite da mu još treba vremena?
– Ima dosta vrlina, prvenstveno mislim na stil igre koji je atraktivan i ofenzivan, a koji je na našem tragu. Zato smo brzo shvatili da se uklapa u našu viziju, a znajući dobro i kako je Istra 1961 prošle sezone igrala. Osiguran mu je široki stožer koji ima velike stručne kvalitete, u tome ne dvojim. Kako bi sve došlo na svoje mjesto, potrebno je i vrijeme. Što se moje ocjene trenera tiče, mogu otvoreno kazati da mu treba nešto više vremena da potpuno procijeni igrača, da dođe do zaključaka o kakvom se nogometašu radi, koje su mu vrline koje treba potencirati i mane na kojima treba raditi i pokušati ih neutralizirati. Igra je bitno napredovala u odnosu na prošlu sezonu i to je činjenica, zato mu treba vjerovati.
Koji ste ciljeve vi i Rakitić postavili pred trenera?
– Nedvosmisleno je treneru rečeno da je bez obzira na pojačanja koja smo doveli, poželjno forsirati mlade igrače, koji su u konačnici i prepoznatljivi na tržištu. Svakom je treneru zadatak izvući maksimum iz svojih igrača, a rezultat će uvijek doći uz dobru selekciju i dobar rad. Međutim, treneru smo istovremeno i jasno naglasili da ima potpunu slobodu staviti koga god želi, jer želimo biti maksimalno korektni prema svakom igraču. Istovremeno, dokle god naša momčad ne bude standardizirana i moćna, ja neću biti miran. Želimo to vidjeti na terenu. Nije mi drago kad netko igra standardno, a onda nestane iz sastava, poput, recimo, mladih Roka Brajkovića ili Noe Skoke. Trenerova zadaća je prepoznati igrača i spriječiti velike oscilacije.
Rečeno je da su svim mladim igračima ponuđeni ugovori, neki su već i potpisali… Koliko je to o čemu govorite prilično osjetljivo u ovom trenutku, odnosno u smislu da se osjete važnima i da im se potvrdi povjerenje kluba?
– Upravo zato je važno da svi ti momci osjećaju da klub računa na njih. To je ključ motivacije i dugoročne stabilnosti momčadi.
Na treneru je maksimalna sloboda, ali i odgovornost. Kako to konkretno funkcionira u svakodnevnom radu?
– Rezultat nam je bitan, uvijek je bitan, ali jednako tako važno nam je da imamo posloženu igru. Moramo biti puno bolji, pogotovo u fazi obrane i u otvaranju igre. Naravno, igrači igraju, ali trener je uvijek taj koji je odgovoran. Moramo graditi momčad koja u fazi obrane izgleda moćno i standardno, i na tome trener mora raditi.
Imamo dojam da su vas neki nastupi posebno zaboljeli i još uvijek bole.
– Užasno me smeta utakmica u Tirani. Sve je bilo loše, baš loše, u svim segmentima. Neprihvatljivo je da prikažemo igru koju smo prikazali. Jednako tako bilo je i u Varaždinu. Nedopustivo je da izgledamo kao u Tirani i Varaždinu, a u obje te utakmice igrali smo praktički kao kod kuće. Utakmicu možeš izgubiti kad je protivnik bolji, ali u ovim slučajevima nije bio.
Naglasili ste važnost mladih igrača za klub, pa ne možemo ne spomenuti vratara Tonija Silića. Mnogi će kazati kako je zaslužio priliku, a nije je dobio. Kakva je situacija s njim?
– Kad sam nakon priprema došao u klub, struka na čelu s trenerom Garcijom tražila je novog vratara koji će dati više sigurnosti. Silićevi izvještaji iz Lokomotive nisu bili najbolji, baš kao ni s priprema na kojima ja nisam bio, pa je trener inzistirao na dolasku novog vratara. Ne radi se o tome da smo treneru odobrili dovođenje vratara isključivo zato što je to on želio, nego jer Toni doista u tom trenutku nije bio spreman, kako mi je rečeno. Moram reći da bih bio najsretniji da je Toni već sada na golu Hajduka, i učinit ću sve da se osjeća sretno i spremno. S druge strane, sve nas može veseliti odnos između Ivušića i Silića, koji je više nego pozitivan, a naš mlađi vratar od toga sigurno profitira. Siliću sam također ponudio novi, bolji ugovor prije nego što je bilo govora o dolasku Ivušića. Toni bi vjerojatno već otišao na posudbu, ali s obzirom na to da je Lučić trebao napustiti klub, nismo mogli ostati samo na Ivušiću. Ja sam sretan što u klubu imamo i Ivušića i Silića.
Kad spominjete Ivušića, što kažete o pristupu novih igrača poput njega, Ante Rebića i ostalih?
– Svim novim igračima treba malo vremena za adaptaciju. Znamo njihove kvalitete, pogotovo Ivušića i Rebića, ali ne treba bježati od činjenice da najviše ovisi o njima samima. Kod dolazaka bila je očita njihova iznimna privrženost Hajduku i na tome im zahvaljujem. Da tako nije bilo, ne bismo ih ni mogli dovesti. Svjestan je, istovremeno, Ante koliko truda i rada će trebati da dođe na željeni nivo.
Neizbježno je pitanje o Marku Livaji…
– Za Marka ću samo ekskluzivno reći da s njim u idućih nekoliko dana planiramo potpisati novi ugovor.
Kako je suradnja s predsjednikom Uprave Ivanom Bilićem?
– Jako kooperativna i profesionalna.
Koliko je važna uloga Ivana Rakitića u klubu?
– Hajduk mora biti iznimno sretan što ima Ivana Rakitića, veliko svjetsko ime, na bilo kojoj funkciji u klubu. Bez njega bi bilo puno teže. Ivan ima nevjerojatno iskustvo, sudjelovao je u razgovorima s predsjednicima, sportskim direktorima i vrhunskim trenerima na najvišoj razini. Naš odnos je gotovo perfektan. Često me zove “Jefe, Jefe” (šefe, šefe…), što me baš ne veseli, jer sam ga stavio u isti koš sa sobom. Iznimno ga cijenim i poštujem, ali to ne znači da moja odluka nije zadnja kad je odgovornost u pitanju.
Odnos s predsjednikom Nadzornog odbora Ljubom Pavasovićem Viskovićem?
– Da njega nije bilo, danas ne bih bio ovdje.
Što je s infrastrukturom, kampom i investicijama u klub?
– U mom prvom mandatu počeli smo razgovarati o kampu, ali do sada se nije dogodilo ništa. Grad Split je većinski vlasnik Hajduka i jedino Grad u suradnji s državom to može riješiti. Krajnje je vrijeme da se nešto napravi.
Kako se osjećate osobno i profesionalno u Hajduku?
– Jako sam sretan i zadovoljan, znajući koliki me opseg posla čeka u Hajduku. Ne bojim se ničega jer istina i činjenice su jedina vodilja. Bit će teških situacija, a gdje ih nema? Ali ustrajat ću na svemu što sam rekao. Kada znaš da odgovorno radiš i imaš kvalitetan tim, nemaš se čega bojati. Uspjeh na taj način mora doći. Međutim, neću biti miran dok sve što smo pokrenuli ne počne u potpunosti funkcionirati, odnosno dok kroz metodologiju rada i skauting ne budemo imali momčad koja će već prije izlaska na poljudski travnjak, u tunelu, voditi 1:0. To će značiti da momčad ima moć. Pitanje je hoću li imati vremena za to, jer obećani su mi mir i sloboda te veće ovlasti predsjedniku Uprave i sportskom direktoru promjenom Statuta do kraja godine. Taj dio ne ovisi o meni….
Derbi još nismo ni spomenuli, a pred tradicionalno rasprodanim Poljudom je već u subotu. Kako gledate na ovosezonski Dinamo i pripremu tog susreta? Obje momčadi u derbiju ulaze s porazima…
– Želja mi je da nam momčad izgleda kao što je izgledala u Osijeku i da im cijeli Poljud zaplješće na kraju, kako god utakmica završila. Dinamo poštujemo, imaju iznimno jak roster, gotovo dvije ekipe, ali mi se bavimo sobom i svojim poslom.
Taj odnos igrača i navijača je, najjednostavnije rečeno, specifičan. Samo ove sezone, a tek je praktički počela, bilo je “svega”. Kako gledate na to?
– Klub, igrač, navijač! To trebaju biti prioriteti, upravo tim redom. Uvijek gledam isključivo u smjeru kluba jer je to jedino ispravno. Ponovit ću to sto puta ako treba. S druge strane, igrači trebaju biti svjesni gdje igraju, da je ovo klub s velikim brojem navijača, da se trebaju znati nositi s kritikama kad su opravdane. Isto tako, znaju i da ćemo ih zaštititi kad god ta kritika pređe granicu, mi kao klub smo stali iza njih i uvijek ćemo stati.
Izvor: Sportske Novosti
