Financijsko ‘zdravlje’ Hajduka

Stoji li Hajduk financijski dobro ili loše? Jeli Hajduk bogat klub ili je u financijskim problemima? Prijeti li mu stečaj?

Novac u nogometu danas igra veću ulogu nego prije, pa stoga svakoga zanima kako klub financijski stoji. Zbog toga mnogi se pitaju jeli Hajduk financijski zdrav, odnosno stabilan klub?

Klubovi se danas vode kao biznis, odnosno poduzeća, ali se ne mogu potpuno identično promatrati radi drugih prirode poslovanja i regulatornih tijela koji imaju svoje posebne zahtjeve.

U ovom tekst promatrat ćemo analizirati Hajdukove financije kroz najbitnije aspekte za nogometne klubove, a to su: podjela prihoda kroz različite izvore, rast prihoda iz godine u godinu, struktura plaća, učinkovitost transfera te konačno financijska poluga i troškovi financiranja.

Također ćemo radi konteksta staviti primjere neke od financijski najbolje stojećih klubova na svijetu po pitanju zarade, profitabilnosti, održivosti i cjelokupne financijske snage.

Podjela prihoda kroz različite izvore

Klubovi se danas tretiraju kao brendovi i shodno tome sve vezano uz svoje ime pokušavaju unovčiti.
Oni koji su učinkovitiji u tome i više diverzificiraju se smatraju zdravijim nogometnim klubom, a oni koji se oslanjaju samo na jedan izvor su više izloženi riziku da se dovedu u opasnost uslijed problema s financijama.

Nogometni klubovi mogu zarađivati od sponzorskog novca, TV prava, prihoda od ulaznica i komercijalnih prihoda. Manji klubovi se oslanjaju naviše na prihode od prodaje ulaznica, dok kod onih većih drugi prihodi postaju značajniji.

Primjerice, Bayern München godinama drži omjer u kojem 50-55% prihoda ostvaruje iz komercijalnih aktivnosti, 30-35% od TV prava te samo 15-20% od prodaje ulaznica. Što se tiče sponzorstva, glavni sponzor je Deutsche Telekom koji godišnje ‘ubrizgava’ preko 60 milijuna Eura u klub i ima svog člana u Nadzornom odboru kluba.

Pa pogledajmo kako su Hajdukovi ukupnih prihodi raspodijeljeni prema različitim kategorijama redovnih prihoda:

Hajduk je daleko najbolji u Hrvatskoj kada govorimo o raspodjeli prihoda i najmanje ovisi o transferima. Čak unutar strukture vlastitih prihoda vidimo da od 2023. ovisi puno manje o transferima nego prije jer su komercijalni prihodi porasli za gotovo 15%, prihodi od sponzora za 5%, dok su ostali parametri ostali nepromijenjeni.

Zaključak je da Hajduk, investicijskim riječnikom govoreći ‘ne stavlja sva jaja u isti koš’ i da prekid jednog izvora prihoda nebi odbelo klub u stečaj ili bankrot.

Rast prihoda iz godine u godinu

Godišnji rast prihoda pokazuju financijsku uspješnost poduzeća u odnosu na prethodno razdoblje kako bi se shvatilo rast poduzeća, trendova i kako bi se vidjela cjelokupna uspješnost organizacije bez sezonalnih fluktuacija. Veća uspješnost svake godine znači veći rast. Zašto se gledaju prihodi, a ne dobit u ovom slučaju? Zato što cilj kluba nije ostvarivanje dobiti kao u slučaju poduzeća. Cilj kluba je ostvarivanje što boljeg plasmana, stoga se pokušava čim prije osnažiti momčad dodatnim ulaganjima koja pristignu, a također se poseže i za financijskom polugom o kojoj ćemo kasnije govoriti.

Svim klubovima je cilj rasti svake godine, pa čak i onima koji su sama europska (pa time i svjetska) elita. Zašto? Jer novac omogućuje pojačanja i još konkurentniju momčad, a cilj je uvijek pojačati jaz u odnosu na konkurenciju, makar si u prethodnoj sezoni osvojio sve moguće terene. Zbog toga podizanje budžeta kluba nije nikakva loša stvar ako klub ima jasno viziju kako povećati i prihode.

Primjerice, Real Madrid je prošle godine postao prvi klub koji je prešao granicu godišnjeg prihoda od milijardu eura. Iako je Real godinama najbogatiji klub na svijetu po prihodima, dugo je trajao taj period otprije 10 godina kada je imao godišnje prihode od 661 milijun eura, preko perioda gdje su prihodi padali uslijed pandemije koronavirusa. Ipak, kontinuiranim naporima došao do ove brojke jer svake godine naporno radio i tražio nove načine za povećanje prihoda jer su u klubu shvaćali da će samo tako održati i kompetitivnu prednost na terenu.

Za Hajduk tablica godišnjeg rasta prihoda izgleda ovako:

U stabilnom okruženju, rast prihoda od 10-ak posto u periodu od 5-10 godina je znak financijskog zdravlja kluba.

Kako vidimo u Hajdukovom slučaju, postoje usponi i padovi, ali uglavnom se vidi rast. Ako uzmemo prosjek rasta i pada prihoda, dobivamo brojku od 11.32% čime zaključujemo kako je Hajduk u ovom pogledu dobro stojeći klub.

Što se tiče oscilacija u rastu, one se uglavnom događaju radi transfera. Transferi su kategorija koja se može teže kontrolirati, jer se ne može kontrolirati proces kada ćete imati ekstra talenta za prodaju, kada ne. Niti najveći ‘izvoznici’ igrača na svijetu poput Porta ne mogu kontrolirati taj aspekt, te im se događa da jedne godine ostvare 72 milijuna eura prihoda od transfera, a iduće godine samo 28 milijuna eura.

Ono što možemo napraviti je pogledati tablicu redovnih prihoda, u kojima ne spadaju transferi i tu vidimo kako je rast stabilan iz godine u godinu.

Time i potvrđujemo tezu da je Hajduk klub koji raste zdravo.

Struktura plaća

Plaće igrača su najvažniji trošak kod nogometnih klubova, stoga je struktura plaća jedan od najbitnijih indikatora uspješnosti poslovanja.

Primjera radi, u Engleskoj, Manchester City je u financijskom izvješću za 2024. godinu ostvario 827.74 milijuna eura prihoda, a ukupni rashodi bili su 901.84 milijuna eura. Troškovi plaća i ostalih zaposlenika bili su 476.96 milijuna eura, što je 52.87% ukupnih rashoda, odnosno 57.62% ukupnih prihoda.

Ovako izgledaju Hajdukovi podaci:

Iz tablice vidimo da plaće prate rast rashoda iz godine u godinu i da ostaju na udjelu od 50%. Problem je što rast rashoda nije pratio i rast prihoda. Upravo je stavka udjela plaće u prihodima bitna za UEFA-in financijski fair play te se može vidjeti da se u zadnje dvije godine to ‘popelo’ na 75% a da u godinama prije to iznosilo 50-60%. I sama UEFA ne preporučuje da taj iznos prelazi 70% ukupnih prihoda.

Bitno je naglasiti razliku plaće i primanja: plaća je ono što igraču mjesečno sjedne na račun, što je unaprijed dogovoreno s klubom, a primanja obuhvaćaju sve ostalo što klub plati igraču dodatno, poput bonusa.

Što se tiče distribucije plaća, procjenjuje se da su pet najplaćenijih igrača imali plaću oko 4 milijuna eura, te je time na petoricu najplaćenijih odlazilo 31.50% sredstava za plaće.

Stopa inflacije je u Hrvatskoj u zadnjih 5 godina iznosila između 0 i 11 posto, a povećanje plaća je bilo puno veće, stoga se može zaključiti da je inflacija imala mali ili nimali utjecaj, a najveći utjecaj je dolazio od povećavanja budžeta u sklopu stvaranje što konkurentnije momčadi.

U ovom slučaju možemo reći da se Hajduk u zadnje dvije sezone pogubio u financijama, te rast prihoda nije pratio rast rashoda, a klub nije reagirao smanjenjem plaća, stoga ocjenjujemo ovaj segment negativno unatoč tomu što je evidentno da je Hajduk već krenuo u smanjenje plaća po završetku sezone.

Učinkovitost transfera

Novac koji klubovi plaćaju za odštetu igrača poprimili su vrtoglave iznose, a radi njihove isplativosti mnogi klubovi se fokusiraju na upravo na stavku transfera kao jedan od glavnih izvora financiranja klubova. Takvi su i hrvatski klubovi koji ‘žive’ od prodaje igrača. To znači da rednovim prihodima bez transfera ne mogu pokriti sve redovne rashode. Do toga dolazi jer se igrače podaje u milijunskim transferima te se taj novac ulaže u plaće igrača kako bi se svakom prodajom mogli dovesti što bolji igrači za što veću plaću, a boljim igračima se ostvaruju bolji plasmani te klubovi na taj način pokušavaju rasti. Taj sustav funkcionira samo dok se svake godine mogu prodavati igrači po zadovoljavajućim cijenama.

Financijska slika kluba nije imuna na transfere ni kod velikih klubova. Oni veliki klubovi kupuju najbolje igrače kako bi ostvarivali najveće trofeje. Ali ako ti igrači ne opravdaju cijenu igrama, momčad se može naći u velikim problemima. Primjer toga smo nedavno mogli vidjeti u Barceloni koja se godinama oporavljala i izbjegavala stečaj radi loše transferne politike.

2024./25.: prihodi: 1.20 mil, rashodi: 1.30 mil, bilanca: negativno 100k €
2023./24.: prihodi: 4.43 mi, rashodi: 1.10 mil, bilanca: 3.33 mil €
2022./24.: prihodi: 16.82 mil, rashodi: 850k, bilanca: 15.97 mil €
2021./22.: prihodi: 4.40 mil, rashodi: 1.98 mil, bilanca: 2.42 mil €
2020./21.: prihodi: 3.19 mil, rashodi: 0, bilanca: 3.19 mil €

Iz transfera posljednjih pet sezona možemo vidjeti da je Hajduk samo jedne godine završio financijski u minusu, iako je to bilo bilu nuli. Od ostalih sezona u tri je u prosjeku zarađivao 2-3 milijuna, a u jednoj je zaradio gotovo 16 milijuna.

Prosjek je, dakle, oko 5 milijuna eura dobiti od transfera po sezoni (24.81 / 5 = 4.962).

Nadalje, za većinu najvećih ostvarenih izlaznih transfera Hajduk je platio malu ili nikakvu odštetu. Većina igrača koji su prodani za najveće iznose poput Biuka za 8.5 milijuna, Mario Vušković za 3.0 milijuna, Marin Ljubičić za 2.9 milijuna, su produkt Hajdukove škole i na njih Hajduk nije imao troškove dovođenja. Mlakar, s druge strane, koji je prodan za 3.35 milijuna eura doveden je za 300 tisuća eura, a Adrian Ismajli prodan za 2.2 milijuna eura, a iznos dovođenja je nepoznat, ali vjerojatno ne više od nekoliko stotina tisuća eura. Tih 5 velikih transfera donijelo je Hajduku gotovo 20 milijuna eura, a potrošeno je manje do 500 tisuća eura.

Ako to usporedimo s ulaznim transferima, najveći su onaj Filipa Krovinovića za 1.5 milijuna eura, Mihaela Žapera 1.0 milijun, Abdoulie Sanyanga 700 tisuća, Michelea Šege za 600 tisuća, te Ferre za 550 tisuća dolazimo do zbroja od 4.35 milijuna eura. Ako stavimo tim 4.3 milijuna ulaznih transfera u odnos s 20 milijuna izlaznih transfera, vidimo da Hajduk na velikim transferima zarađuje gotovo 5 puta više nego što troši.

Sličan obrazac možemo pronaći možemo pronaći i u prijašnjim godinama, stoga kada govorimo o transferima, možemo reći da je Hajduk uspješan u tom pogledu.

Dakle, ocjena je da je Hajduk prilično uspješan u stavkama transfera igrača.

Financijska poluga i troškovi financiranja

Ovo je vrlo kontroverzna stavka jer pojedinci izjednačavaju dug s financijskim problemima i smatraju ga lošim.

Pravilo financijske poluge nam govori da poduzeće može ostvariti veće povrate korištenjem tuđih izvora financiranja nego da je koristilo samo vlastite ili nije koristilo uopće.

To znači da klub koji zna koristiti dug kao alat i balansirati ga, a da pritom ne izgubi kontrolu nad vlastitim financijama, može na temelju toga ostvariti prednost u odnosu nad konkurenciju.

Primjera radi možemo zamisliti tri kluba sredine ljestvice, svi imaju otprilike slične financije i na temelju toga imaju mogućnost uzimanja zajma u banci. Jedan klub odlučuje da se dugom ne želi igrati i nastavlja poslovati bez zajma, drugi klub uzima zajam kojim kupuje dodatne igrače ali oni se oni ne pokazuju kao pojačanja i iduće godine klub je prisiljen prodavati više igrača nego inače da ne upadne u financijske probleme, a treći klub uzima dug i dovodi igrače koji se pokazuju pojačanjem i uključuje se u borbu za vrh ljestvice. Očito je da je korištenje zajma jednom klubu donijelo probleme, a drugom donijelo prednost koju ne bi mogao imati bez korištenja tuđih izvora financiranja. Jedan je morao dodatno prodavati da vrati posuđeni novac, drugom je porasla cijena igrača koje je kupio, prodao ih je te mu je i dalje ostalo viška novca od razlike prodajne cijene igrača i zajma te je taj dodatni novac reinvestirao u momčad.

Sada kada bolje razumijem financijsku polugu, možemo vidjeti jeli organizacija uspješna u korištenju iste. Da bi bila isplativa, stopa rentabilnosti mora biti veća od kamatne stope koja se plaća na dugove organizacije.

Do točnih brojki je nešto teže doći iako se mogu aproksimirati; međutim, za pretpostaviti je da je Hajduk postao neuspješan u korištenju financijske poluge samim time što se okrenuo faktoringu uslijed nemogućnosti otplate dospjelih potraživanja. To su često vrlo nepovoljni uvjeti koji nešto pogoršavaju financijsku sliku, ali je bitno za preživljavanje.

Druga stvar je i prozivanje UEFA-e radi kršenja financijskog fair playa i nametanje uvjeta kako bi se ponovno krenulo ka financijskoj održivosti. Iz toga se također zaključuje da je klub izgubio kontrolu nad financijskom polugom i da nema više ekspanzije nego klub treba krenuti u restrukturiranje troškova.

Zaključak

U konačnici, Hajduk je pozitivan u trima od pet kategorija i može se reći da je generalno financijski ‘zdrav’ i stabilan klub.

U ovim kategorijama u kojima je negativno ocijenjen, nije strukturalno podbacio nego je to privremeni problem kojeg ne vuče kroz dugo razdoblje, tako da se može očekivati skorašnji opravak.

Situacija s godišnjim pretplatama koje su prodane rekordno brzo je indikacija da je potražnja za Hajdukom velika i da će prihodi nastaviti rasti, a ako klub uspije istodobno smanjiti i rashode onda se može nadati i financijskom uspjehu i rastu u narednim godinama.