Hajduk i Ružomberok su odigrali u Slovačkoj izuzetno neatraktivnu utakmicu za gledatelje i na kraju je rezultat 0:0 i najrealniji. No, pobrojimo mi zanimljivosti.
Prva je da se teško oteti dojmu da su oba trenera ušla u dvoboj spremna da se zadovolje s 0:0. Slovaci su očekivano stali u srednji i niski blok, zgusnuli sredinu, a prema naprijed su se oslanjali na duge lopte koje bi špica potom pokušala spuštati za drugi val napada. Gattuso je pak predvidio takvu opciju te je Krovinovića spustio nisko na defanzivnu šesticu, kako bi skupljao te balune, a halfovi po prvi put nisu pokrivali međuprostor nego su se čvršće držali svoje linije obrane. Šahovski su rasporedili figure tako da je 0:0 bio rezultat kojeg se moglo pretpostavljati. Još je ponovio taktiku s Kalikom na desetki, kojeg se definitivno tu ne stavlja da kreira napade, nego je njegova zadaća energijom i trkom spriječiti lagane izlaske protivnika iz zadnje linije.
Druga stvar je da je svojim postavkama slovački trener dopustio dosta prostora Hajduku na krilu, a Hajduk je to koristio. Bar za izgradnju igre, lopta je dosta lako dolazila do Bambe i Sahitija. No, em oni svojim ubačajima nisu postigli puno, em je to bio svjesni rizik Slovaka. Imaju visoku obranu, dominantnu u skoku, pa mogu dopustiti centaršutove, tim prije što Hajduk nema dominantnu devetku jaku u skoku. Pokušao je Hajduk u nekoliko prilika povratnim loptama na 12-15 metara nešto napraviti, ali je gustoća protivničke obrane bila tolika da se iz toga ništa nije ni moglo izroditi.
Treće je da je Ružomberok definitivno na kraju bio zadovoljan s 0:0, počeli su se njihovi igrači valjati zadnjih desetak minuta, bilo je jasno da čekaju kraj. Tu je zanimljiv moment da je ova ekipa na glasu kao fizički spremna, ali je bio očit njihov pad u snazi nakon 65. minute. Problem je da se Hajduku dogodilo nešto slično, a zamjene koje su ušle nisu uvele dodatnu energiju na teren. Čak se posljednjih desetak minuta osjetila i nervoza, vjerojatno zbog straha od kakvog zalutalog metka i to je b ila pomalo apsurdna situacija. Hajduk koji se primarno brani, na momente pomalo i divlje, te Slovaci koji se valjaju po terenu ne bi li došli bliže kraju.
Četvrta zanimljvost je da je Krovinović s užom obranom odigrao na visokom nivou, zbog čega se možda stječe dojam da je Ružomberok loša ekipa. Nisu oni toliko loši koliko su ih Gatusso taktikom, a Krovinović, Uremović i Prpić igrom neutralizirali. Podsjetimo, radi se o ekipi koja je ostavila jako dobar dojam protiv Trabzonspora svojim brzim napadima. Sinoć su samo jednom to uspjeli napraviti Hajduku, protiv Turaka su 5-6 takvih akcija imali. Sve pohvale za defanzivni dio posla. Napomenimo i da je Lučić napravio svoje, imao je samo jednu poluozbiljnu intervenciju, no ključan je bio u razigravanju kad su Slovaci u nekoliko navrata izašli visoko. Dapače, jednom je uspio loptu poslati u prostor za pravu tranziciju.
Peta stvar je da je napadačka igra, ona u zadnjih 30 metara terena, loša. Hajduk je dolazio lako do tih 25-30 metara od protivničkog gola, ali iza toga se malo toga smislenog napravilo. Nekoliko loših rješenja, nekoliko loše dodanih lopti, mnogo centaršutova koji ništa nisu stvorili. Hajduku je tu problem da s Kalikom na prednjem veznom dobija energiju, ali gubi kreativnost. Još je Krovinović zbog defanzivnih zadaća bio daleko od protivničkog kaznenog prostora, pa nije bilo nekoga tko bi dodao opasnu loptu. Tek je ulazak Rakitića na već umornog protivnika to malo promijenio, ali umoran je bio i Melnjak pa je pola koraka bio iza idealne situacije da zabije gol. Gattuso će morati nešto mijenjati u toj završnici, igrače ili način napadanja. Jer 0:0 nije nešto što će Hajduku donijeti ono čemu se nada.
Šesto je da ipak treba biti i malo popustljiv na trenutačne probleme u završnici. Kad se stavi na stranu da Hajduk još nije doveo nekog centarfora, jučer je bilo vidljivo da u tom dijelu griješe i Livaja i Perišić, za koje je neupitno da znaju. No, očigledno igrači još osjećaju težinu u nogama od priprema, trebalo bi biti bolje s vremenom. Ali ne treba zaboraviti da je isto i s protivnicima, u sličnim fazama su i oni, pa će teže biti i braniti.
Sedma zanimljivost je sad već očigledna nakana Hajdukovog trenera da rotira igrače, kako bi im omogućavao osvježavanje u ovom ritmu nedjelja – četvrtak. U tom pogledu svakako dobro izgleda povratak Trajkovskog i Sigura, treba igrača za tu dubinu, koju formalno Hajduk ima, ali često na klupi sjede igrači koji još nisu niti za 45 minuta odigrati, kamoli čitavu utakmicu. I koliko god te rotacije razvijale anksioznost kod dijela navijača, jer nema Hajduk 18 isto kvalitetnih igrača, daje to i pluseve. Jer evo, mi ne možemo predvidjeti sastav za nedjelju, ali ne može niti Čabraja.
Osmo je da sad već postoji solidan broj navijača koji nisu zadovoljni kako Hajduk igra. Generirano je to ponajviše slabom učinkovitosti u napadu, ali kao da se ne želi primjetiti da je Hajduk u četiri susreta primio jedan gol, i to nakon velike pogreške svog igrača, a ne izgrađene protivničke akcije. Gennaro Gattuso je talijanski trener, i tko misli da njemu u glavi prvo nije kako ne primiti gol, taj ima deluzije. Nema talijanskog trenera koji primarno ne igra taktički da ne primi gol, a prema naprijed se gleda tek kad je sve osigurano. To je takva škola, Spaletti je malo odskakao od toga i zato ga se u nogometnim krugovima u Italiji držalo i malo neobičnim. Nemojte misliti da će Hajduk u najboljem izdanju jurišati naprijed s osam igrača i gledati kako zabiti gol više. Ovo je igra na rezultat, kad su Talijani u pitanju.
Deveto i zaključno je da nakon ovih 90 minuta Hajduk definitivno djeluje kao favorit, jednostavno ima bolje igrače i način kako zatvoriti protivnika. Koji će protiv sebe imati i publiku ovaj put, kakvu rijetko viđaju u slovačkom prvenstvu, kao i klimu. Jer jeste 30 stupnjeva i više svakom igraču, ali Hajdukovi su ipak adaptiraniji na vrućinu. Uz sve to, obzirom na velik broj rekovalescenata i igrača koji još nisu na sto posto, Hajduk bi svakim novim danom trebao biti bolji i opasniji. A iako sam u točki osam pojasnio Gattusovo poimanje igre, ipak ću se ponadati da će Krovinović i Rakitić dobiti više vremena zajedno, to bi mogao biti način za uspostavljanje potpuno kontrole posjeda. I povećanje opasnosti Slovacima i iz napada kroz sredinu, za što smo veći dio ovog susreta jučer bili lišeni.
