Išao je Hajduk u posjetu zubaru, bilo je neugodno, i ono najgore, morat će opet. Znao je Gattuso da njegova momčad nije u idealnoj formi pa je napravio nekoliko izmjena. Pukštas umjesto Kalika, Durdov umjesto Krovinovića, Sigur spušten na šesticu, Melnjak umjesto Dialla.
Hajduk je time dobio na energiji. Puno življe je to bilo nego u posljednje vrijeme, ali nije donijelo pravi rezultat. Rezultatsku prednost. Nedostajalo je konkretnih stvari koje čine razliku. A to dolazi s utakmicama kojih sada nedostaje Siguru, Pukštasu i Durdovu.
Još jednom je Biuk pokazao zašto je skupo prodan. Taj prvi korak kojim radi prednost je sjajan. A odmah nakon toga bi pokazao i zašto se vratio u Split. Sve su odluke nakon te početne prednosti bile krive.
Bilo je par dobrih prilika. Prvenstveno ona kad je Livaja proigrao Pukštasa. Tu se najbolje vidjelo koliko splitskoj deseci fali prava devetka koja će stalno tako koristiti prostor kad na njemu suparnik igra flaster.
Istra je pokušavala i uspijevala opasno izlaziti u tranzicije preko svojih brzanaca, ali jednako tako bez konkretnog učinka.
Hajduk je imao i 15 minuta praznog hoda, u leru, sredinom prvog poluvremena. Bolja igra pri kraju je možda zavarala i Gattusa pa je dugo čekao s izmjenama. Tek nakon toga je Hajduk počeo biti opasan po gol Istre. Trajkovski istina ponovno nije ništa pokazao, ali se vidjelo koliko više prostora dobije Livaja.
Šteta da u tom prvom naletu nije u igru ušao i Benrahou koji je napravio još veću razliku od 80. minute. Stiglo se samo do izjednačenja. Za nešto više trebalo je i mrvu pomoći s nebesa, ali Livajin sjajan potez je zapeo na gredi. Točno onako kako se Hajduku događa svih ovih godina… nekakva nebeska nepravda.
Ona druga nepravda je ovozemaljska. Popodnevni kriterij Bela u Velikoj Gorici gdje domaćin nikako nije mogao dobiti isti kriterij za prekršaje preslikao se i navečer. Livaja slobodno drugi put može na leđa staviti sedlo. Pa kad ga već jašu nekažnjeno cijelu utakmicu neka suparniku bude i udobno. Istra je trebala kao i mnogi drugi završiti s isključenim igračem. Međutim, kriterij 20 godina nije isti. Ni prekršaja ni kartona.
Za penal koji Dadić nije svirao ni nakon VAR-a valjda je bilo neugodno i njegovima doma. Njemu nije. A kako bi i moglo biti kad ćemo već od sutra slušati čišćenje mozga prosječnih hrvatskih poznavatelja nogometa sa sivom zonom, slobodnim sudačkim uvjerenjem, intenzitetom…
Hajduk će i ovo mirno odslušati.
Ipak, ne treba se ovdje vaditi na suce. To se nikad neće promijeniti. Pravilo se zna, moraš biti 20 % bolji od ostalih uz takve kriterije postavljene igrice.
Zašto zbog toga nema bar nebeske pravde, nikad neće biti jasno.
Realno, Hajduk je nakon reprezentativne pauze odigrao lošije nego prije. Zato je trebalo nekako iščupati ovu pobjedu. Šteta jer je prednost na tablici mogla biti puno veća. Ipak, ne može nitko odličnu formu držati cijelo vrijeme pa su razumljive i oscilacije.
Ostaje nada da će sav taj naporan rad koji je Bile sad koštao, pokazati pravu sliku u derbijima koji slijede. Tada bi mogli i reći kako je sve bilo tempirano odlično.
Zaključak je kako je neugodni posjet zubaru tako i završio. Zub i dalje boli. Uz to, HNS-ov nedezinficirani alat ostavlja teški gnoj.
