Gledanje Hajduka došlo je do ranga posjeta zubaru, nešto što moraš napraviti, ali nikako nije omiljena dnevna aktivnost. Pa se čovjek i nakon dvoboja s Istrom osjeća kao da je boksao pet rundi s Tysonom. Prije 30 godina, ne sad. No, hajdemo mi stvar po stvar.
Prva zanimljivost dogodila se već skoro dva sata prije utakmice, kad su izašli sastavi i kad se vidjelo da Gattuso ponovno radi neku svoju prilagodbu Istri. Iako će neki kazati kako jue to bilo 433, zapravo je bio njegov klasični 4231, s posebnom rolom Sigura na desnom krilu, odakle je dodatno zatvarao prema sredini, dok je Bamba bio centralno iza Livaje. Ako bih trebao nagađati, mislim da je trener Bijelih pretpostavio kako će dešnjak Valinčić ponovno odigrati na lijevoj strani, kao protiv Rijeke, pa je instalirao Sigura da ga zatvori dodatno. Nuspojava sustava je bila da desna strana je dobro funkcionirala u prvom dijelu, Bamba se instiktivno postavljao poludesno, Hrgović (koji očigledno na sreću nije imao teži potres mozga prošli susret) i Sigur su dobro surađivali i čak to nije loše djelovalo, Bambina pozicija ispala je dobro iznenađenje. Prvi dio, o drugom ćemo poslije.
Druga stvar je da je Hajduk od starta patio s igrom, Garcia se dobro bio pripremio, zapravo standardno je stisnuo Bijele visoko, u nekoliko navrata koristi čak šest igrača za presing. Jasno, teško Hajduk izlazi, na trenutke to djeluje i nesuvislo, ali se tamo oko 15-20 minute ipak uspostavila neka ravnoteža, dapače, gosti drže posjed više od tog trena i igra se nekako diže prema kraju prvog dijela. No, Istra izzetno dobro koristi postavke Hajdukove igre kako bi kreirali kontre. Desna strana Hajduka dosta ulazi prema sredini, dok na lijevoj Diallo ide visoko prema naprijed kad može. Stoga Rozić na njihovoj lijevoj strani igra široko uz crtu, dok na desnoj Lisica kad god može koristi prostor iza Dialla i pokušava napasti sporog Eleza. A vidjelo se jučer da je mladi Lisica brži od Dialla, koji je drugi ili treći po brzini u Hajduku. Istrin gol i pada iz kontre preko desne strane, nakon što je Hajduk pokušao izaći visoko pa se malo nasukao.
Treće je da je unatoč tom golu Hajduk djelovao donekle i suvislo, donekle. I nije bilo veliko iznenađenje da je stigao gol izjednačenja. Doduše, uz mega element sreće i neznanja, VAR nije radio, o sucima ćemo poslije, ali griješe i tu, i Bamba iz zaleđa od jedno pola metra, što je ljudskom oku bez problema vidljivo, zabija gol. Postoje sad neka moguća čak i opravdanja za situaciju, ali besmisleno bi se bilo ponašati kao navijači jednog režimskog kluba, jednostavno je, izjednačenje je palo iz ofsajda koji je ostao nesankcioniran zbog nestanka struje na stadionu. Prisjetilo me to da je ima koju godinu bio u problemu i čitav prijenos susreta Istra – Hajduk opet zbog nestanka struje, Puležani bi to trebali srediti ili podnijeti neku rigoroznu novčanu kaznu. Izvolite nabaviti agregate.
Četvrta zanimljivost je da je u poluvremenu Gattuso odlučio rafalnom paljbom pucati sebi u koljena. Shvatio je da može na desnom krilu bez Sigura, jer Valinčić nije bio na toj strani, pa ga je odlučio vratiti u vezu, na njegovu poziciju staviti Bambu, a umjesto Krovinovića uvesti dodatnu napadačku opciju, Mlakara. Bamba je čak dobro nastavio igrati na krilu, nije Sigur loše odigrao u vezi, ali s Mlakarom naprijed ništa se nije dobilo, jer je odlaskom Krovinovića iz veze Hajduk u potpunosti izgubio kontrolu posjeda. I to je “prokletstvo Krovinovića”, kojem mnogi nemušti gledatelji zamjeraju navodno igranje na sigurno i skrivanje. A onda kad ga nema u igri tek se vidi njegova važnost i koliko je ljepilo ekipe. No, prosječnog Hajdukovog kibica to ne dira, on bi Xavija Hernandeza prodao za siću u naponu njegove karijere jer tri četvrtine lopti odigra unazad na Bisquetsa ili Piquea. Ono što je problem je da Hajdukov trener u nekim situacijama reagira kao prosječni kibic, a ipak se od njega očekuje bar malo više.
Peta stvar je da se o drugom poluvremenu zapravo nema puno pisati, bilo je to jako slično kao onih završnih 25 minuta protiv Lokomotive, samo je Istra odbijala igrati divlje kao Hajduk, bili su koncentrirani i staloženi, te su složili tri prilike gdje su samo sreća i Lučić Hajduka spasili poraza. Tu se vidio taj nedostatak kvalitete, Hajdukovi napadači bi bar dvije od te tri prilike zabili, ali Istra nema taj rang kvalitete prema naprijed. Fučak nije Livaja i to je osiguralo bod Hajduku. Gattuso je još jednom zamjenama uništio samog sebe, od vađenja Krovinovića i puptanja posjeda Istri, preko nedefinirane uloge Mlakara, koji je više pomagao obrani nego bio naprijed, do još jednog nesuvislog uvođenja Kalika na krilo. Šlag na kraju, Hrgović od osamdesete minute postaje najopasniji Hajdukov igrač, u nekoliko navrata izvodi slalom po desnoj strani, a u 84. ga trener vadi van. Nekog razumnog objašnjenja za ove promjene jednostavno nema.
Šesto je da je sada zapravo jasno da Hajduk ove godine do titule ne može. Bolna je činjenica da će se možda i dobro odigrati sad u ovim nadolazećim dvobojima protiv jakih suparnika, ne bi se začudio da tu prođemo bez poraza u 90. minuta igre, ali bolna je činjenica da Hajduk potom neće biti favorit protiv Slavena 5. travnja u Koprivnici. Niti da se može očekivati lagano lupanje predzadnje Gorice 9. ožujka na Poljudu. Gattuso jednako postavlja momčad i protiv Dinama i protiv Šibenika, iz nekog razloga ne vidi da to jednostavno nije pragmatično, oportuno ili dobro. Kao što ni u osam mjeseci nije pokazao da može stvoriti igru koja bi donosila lagane pobjede protiv manjih protivnika. Jer, ponovimo još jednom, Hajduk ima kvalitetu na terenu, ogromnu u odnosu sad na osam klubova lige, ali jednostavno je ne zna koristiti. Rekao je Hajdukov trener da na neka pitanja jednostavno nema odgovora, i to se da primjetiti na igri momčadi.
Sedma zanimljivost je malo tužna, a ona je da sad postoji dovoljan uzorak koji dokazuje kako Talijan jednostavno nije kapacitet za trenera Hajuduka. Izgradio je postigračko ime na svojim igračkim uspjesima, ali zapravo nigdje nije ostavio trenerski trag. Moglo se nadati da će znanje biti dovoljno za HNL, koji ipak nije Serie A, ali čini se da je ta nada iskopnila nakon dva perioda priprema. Gattuso nema ono nešto u sebi što čini dobrog trenera. Reći će neki da je uspio napraviti reda u svalčionici. Jedino se mogu zapitati zar je stvarno previše tražiti da se nađe trener koji zna napraviti reda u svlačionici, ali uz to je i dobar taktičar te zna prepoznati situaciju na terenu. U ovom trenutku se u Europi broj takvih trenera mjeri bar u stotinama, neki od njih su i desetak puta jeftiniji od Talijana, usotalom, u Hrvatskoj ima nekolicana takvih u ligi. Mislim da je prošlo vrijeme da se samo valorizira to sređivanje svlačionice. Hajduk u posljednja tri mjeseca ima tri prvenstvene pobjede. Dalje od toga ne treba.
Osmo je samo da odmah nešto sasječe, unatoč ovom gore napisanom, izrazito sam protiv smjene Gattusa. Samo smatram da trka za titulom mora biti stavljena ad acta te se ekipu krenuti slagati za sljedeću sezonu, u koju će se dovesti i novi stručni stožer. Teško će to biti prelomiti Hajdukovom katu, u ovom trenutku smo i dalje prvi, moguće da i nakon čitavog kola ostanemo na toj poziciji, jer Osijek je po meni favorit protiv Rijeke. Ali zdrav razum i analitika govore da je naša bitka za titulu gotova te bi trebalo početi razmišljati malo u budućnost. Problem je da u posljednjih desetak godina na katu Poljuda je tek možda Huljaj promišljao malo o budućnosti, iako više onim logističko-financijskim segmentima, a ne terenu. Zbog toga je često bio i ismijavan, ali on je znao postaviti branu Saši Bjelanoviću, dok je sadašnji NO popustio Jakobušiću i dao mu da bude malo raskalašen, dok sadašnji šef ipak ne može u sebi prelomiti i ipak se baciti na dugoročnost, nego ipak plati za igrače koji će treneru dati širinu na krilima, e da bi njemu jučer krilo ponovno igrao Kalik. Još je Bilić pokazao i nevjerojatno nepoznavanje onog mitskog mentaliteta, dopustio je da njega i Vitalija kamere uhvate kako se sredinom drugog dijela radosno smiju, što je izazvalo očekivani shitstorm. Na stranu logika i ljudskost koje govore kako ne možeš ne očekivati da čovjek dva sata tupo gleda ispred sebe, na stranu zlobnost tv redatelja koji će odmah naglasiti ovakvu situaciju jer su vjerojatno čitavo vrijeme kameru i držali na toj strani, ali s ovim ludim klubom ne smiješ dopustiti da te ulove u smijanju dok je rezultat protiv Istre 1:1 a ekipa na terenu djeluje kao da su se našli na nekom rođendanu pa se nakon tri runde spustila na teren malo zaigrati.
Deveta stvar je da su hrvatski nogometni suci talog organiziranog sporta u Hrvatskoj te su od njih gori samo oni “analitičari” koji ih tetoše. Priznati gol iz ofsajda na stranu, ali lajtmotiv je onaj faul igrača Istre na Siguru, za žuti karton jer gađa stajnu nogu, što se događa dva i pol metra od Pajača, a on sudi faul za Istru. To je crnohumorni pokazatelj “sposobnosti” domaćih sudaca. Liga nam igrom i svime ide u potpunu europsku kaljužu, a jedan od elemenata spasa morala bi biti potpuna lustracija sudačke organizacije, nitko tko je išta bio unutar nje do 2020. godine ne bi više smio prismrditi. I to je tek prvi korak. No, nikad od toga neće ništa biti, sudačka organizacija je također vezana s jednom strankom koja je parazit nogometnog sustava, tako da promijena neće biti.
Deseto i finalno: najpametnije bi mi bilo na neko vrijeme kalati malo od Hajduka. I sigurno bi mi u životu bilo bolje. Ali zbog iks razloga nem mogu i ne želim. Nego će ga se pratiti i drukati, bez obzira tko igrao, tko sjedio na foteljama, tko trenirao i na kojem mjestu bio. Da, definicija mazohizma, pomoći nema, no, znate uostalom kako mi je, nije ni vama drugačije.
Izvor: trafika.hr
