Bod na gostujućem derbiju uvijek je zadovoljavajuća stvar u mom sustavu vrijednosti, tako da se može biti zadovoljno rezultatom od sinoć. A hajdemo sad pronaći neke bitne momente.
Prva zanimljivost je da je Hajduk istrčao s jedanaest državljana Hrvatske. Možemo sad raspravljati o Kaliku i Lučiću, no stattistika kaže kako su državljani RH i to je to. Krajnje rijetka pojava u Hrvatskoj. I to u klubu za kojeg se najčešće pronađu neke dilajle koje će kukati da se kupuju upitno kvalitetni stranci nauštrb domaćih. Što bi tek bilo da se ne kupuju takvi stranci, igralo bi 12 igrača? A, pardon, za to treba platiti i duplu božićnicu.
Druga stvar je da smo gledali klasični talijanski derbi s kraja devedesetih, kad je Serije A bila najmoćnija liga na svijetu, a derbiji su se igrali na filozofiju “bitno je ne primiti”. Đalović je odlučio uklopiti se u talijansko ruho meča te su tako oba trenera krenula s parolom da je 0:0 dobar razultat. Što bi u konačnici značilo da su oba trenera zadovoljna, ali Gattuso mora biti više, ipak je prošao najneugodnije gostovanje s najgorim i najneodgojenijim domaćim navijačima (o tome docnije). Ukratko, gledali smo nadigravanje obrana, a ne napada, tako da je zbiljski guštati mogao samo onaj tko voli i defanzivu u nogometu. Jer u ovakvim dvobojima gol pada ili iz kataklizmične pogreške obrane ili iz neviđene inspiracije pojedinca u napadu. Ovog potonjeg nije bilo, Hajduk je dva puta darivao Rijeku, Rijeka je preko Zlomislića dvaput Hajduka, ali nije došlo do realizacije. Zero zero basta, ovaj put.
Treće je da oni skloni defanzivi su zapravo imali što vidjeti. Prava mala talijanska poslastica za gledati Hajdukova veza pripremljena na potrebu tranzicijske trke unazad. Hajdukova mlada krila koja dupliraju s bekovima kao da imaju tisuću odigranih utakmica. Rijeka koja pametno puni tijelima prostor u koji Rakitić najčešće šalje kornere (općenito je obrana prekida na obe strane bila sjajna, osim dva kiksa Zlomislića). Taktička bitka, htio sam napisati šah, ali mi je komentator jučerašnje utakmice ogadio tu riječ.
Četvrta zanimljivost je da je u takvoj igri živaca i nadmudrivanja ipak organiziranije djelovao Hajduk, dok je Rijeka i ono što je pokušavala prema naprijed, pokušavala na ho-ruk. Ukratko, igru su gostima vodili vezni igrači, dok su domaćima halfovi lupali duge lopte. Tri Rijekina vezna igrača zajedno imaju tek četiri dodavanja više od Rakitića samog, a na to treba dodati i Krovinovića koji je imao pojedinačno više od svakog Rijekinog veznjaka. A želite da vam ipak vezni vode igru, čak i Rijeka u svojoj tranzicijskoj igri pokušava uglavnom ipak od obrane doturiti loptu do vezne linije koja onda lansira napadače naprijed. Sinoć im to nije baš funkcioniralo, za što treba pohvaliti Kalika i Livaju u onom primarnom pritisku, te povratnu trku Rakitića i Krovinovića, koji su još jednom pokazali da mogu igrati pivot “šestice” i protiv zahtjevnih protivnika. Istaknimo da su Hajdukovi vezni imali ovu količinu dodavanja unatoč činjenici da su ih riječki veznjaci pokušavali striktno markirati veći dio utakmice.
Peta stvar je da su Riječani dobro zatvorili Livaju, njihovu crvenu krpu, Galešić bi izlazio direktno na njega čak i na centru, a leđa bi mu držao Radeljić, dok ni Petrović nikad nije bio previše udaljen. Zapravo se teško oteti dojmu da su toliko obraćali pažnju na njega da je čak bilo moguće izvesti i kakav trik s ostalim igračima, kojima su ipak davali prostora da dišu. No, vraćamo se na priču o poželjnih 0:0, onda nitko ne želi riskirati s kakvim novim taktičkim trikom, koji može dovesti do gubtika baluna. I ovaj dvoboj je najbolji igrač Hajduka i HNL-a izgarao od želje za pobjedom te je u par navrata tražio viši presing od svojih suigrača.
Šesto je jedna izuzetno zrela partija Bruna Durdova, možda ovaj put nije zabio dva gola, ali se iskazao u obveznoj igri, vraćanju, pokrivanju, uklizavanju… Svemu onome što se gleda jednako kao golovi kad je nastavak njegove karijere u pitanju. Jeste, i drugi su sve to isto radili, pogotovo Kalik kojeg je Gattuso još jednom pohvalio (i koji je dobio prednost i pred Pukštasom za ovu utakmicu), ali nitko od njih ne treba danas u školu.
Sedma zanimljivost je da je čitava država prošvikala kad je u pitanju suđenje i Čulina, od kojeg su svi očekivali kaos pa onda lošnjikavo odsuđenu utakmicu s puno sjeckanja igre i solidnim brojem krivo (ne)dosuđenih faulova svi doživljavaju kao uspjeh. Da se razumijemo, nije Čulina nikome natezao, iako je u dva bitna slučaja napravio pogreške koje su pomagale Rijeci, gdje se posebno ističe onaj posljednji “prekršaj” nad Radeljićem. Na to su se još nadogradili linijski, gdje jedan maše prekršaj Durdova bez ikakve osnove, dok drugi ima zanimljive odluke za ofsajde. No, tu smo gdje smo, suci bez pogreške koja je utjecala na rezultat, pa se kao mora biti zadovoljan.
Osma stvar je da se još jednom pokazalo da su gledatelji na Rujevici ipak najbarbarskiji u ligi, snimka pretilog djeteta od desetak godina kako pljuje Ivana Rakitića već je obišla svijet, sad se može pretpostavljati da će i za desetak godina biti natprosječna količina divljaka na i oko te građevine. Obzirom da ovakve stvari dolaze iz kućnog “odgoja”, u Rijeci zasigurno postoji bar jedan par roditelja koji je za kakvo vještačenje.
Deveto i zaključno, Hajduk je Rijeku apsolvirao bez poraza i bez primljenog gola. Slijedi Šibenik, koji je sad finale svjetskog prvenstva, radi se o susretu kojim Bili mogu doći do 21 bod u kvartalu prvenstva. Iznimna brojka. Za koju treba pobijediti Šibenik, koji je sve osim neozbiljne momčadi, Carević je napravio čvrst sastav koji ne puca tek tako pod pritiskom.
P. S. U navijačkom dvoboju nije bilo 0:0, gostujući su odnijeli pobjedu, a domaća navijačka skupina je dokazala kako se ovdje na krajnjem jugu ljudi znaju i šaliti na svoj račun, imaju samokritičnost te su kreativni.
