Nikako na zelenu granu, kad protivnici i ponude priliku, Hajduk ne iskoristi kako treba. Remi s Istrom, idemo jedno po jedno.
Prva zanimljivost da možemo sad već govoriti i o mini krizi rezultata, iz dvoboja s Varaždinom i Istrom izvući jedan bod je definitivno takva situacija. Još više za podignute obrve je kriza igre, nije ovaj put bilo slabo kao protiv Varaždina, ali svejedno je to bilo premalo za ovakvu ekipu. Najbolje to pokazuje stizanje rezultata. Dok je Dinamo Goricu ganjajući rezultat stisnuo u njihov kazneni prostor, Hajduk je sinoć imao problema s postizanjem konstantnog pritiska u onih posljednjih 15-ak minuta.
Druga je stvar da je Gattuso očigledno pokušao tražiti načina kako ubrzati igru i učiniti je konkretnijom prema naprijed. Prvih 10-15 minuta dojam je bio da je u tome uspio, ali kad se Istra malo adaptirala, sve se vratilo na staro. U nekim segmentima još i malo lošije. Doprinijela je tome i batinaška utakmica, ali Hajduk bi trebao imati kvalitetu da u takvim situacijama svejedno nađe načina za neutraliziranje protivnika.
Treće je da se trener odlučio na promjene u veznoj liniji koje su trebale donijeti neku brzinu i konkretnost, no na kraju se nije uspjelo u tome. Pukštas i Sigur su bili zamišljeni kao direktniji vezni igrači, ali to je mač s dvije oštrice, jer se gubi dio kombinatorike Krovinovića. Ali sinoć smo vidjeli i drugu nuspojavu takvog sustava. Rakitić je bez svog stalnog veznog partnera prvi put od dolaska u Hajduk imao uspješnost dodavanja ispod 80 posto. Krovinović njemu služi kao odušak, kad nema neko drugo dobro dodavanje uvijek mu je on u blizini. Još se i Raketa dodatno trebao umoriti, heat mapa ovog nastupa mu pokriva gotovo čitav teren. Zato vjerojatno nije mogao dati puno u onom impulsu na kraju, bio je jednostavno premoren.
Četvrta zanimljivost je kako se Istra dosta brzo adaptirala na malo drukčiji izgled Hajduka na terenu, zapravo se povukla možda pet metara niže, opet napunila tijela oko Rakitića i Sigura. Dvije je stvari Tramezzani tu malo i riskirao. Hajdukovi halfovi imali su ogromne trase za izlazak iz zadnje linije s loptom, očigledno je stav protivnika bio da nema Prpića koji bi to znao eksploatirati. Također, igrali su dosta usko, Hajdukova krila su imala prostora, no problem je bio što su loptu primali malo ispod centra i najčešće u noge. Što je od njih onda tražilo trk od gotovo 50 metara da donesu loptu u najopasniju zonu. Zato se činilo kako Biuk nije isti igrač do kaznenog prostora i u toj zoni, već bi bio potrošio dio snage. No, čak i takav je znao vozati Koskija, u nekoliko navrata jednostavno je imao kriva rješenja u završnom potezu. Na Koskog ćemo se vratiti i malo poslije.
Peto je da se Gattuso vratio na postavke s izmjenama na start sezone. Kad mi nekad neke nisu bile najjasnije. Onda je u rujnu i listopadu dojam bio da koga god uvede diže tempo, daje nešto dodatno igri. A sad posljednje dvije utakmice opet malo to izmijenilo. Jučer osim Benrahoua nitko nije stvorio dodatnu energiju ulaskom. Još se za Moufija može kazati da nije iznevjerio, da je napravio što se očekuje od njega. Za Benrahoua i generalno imam dojam da ima premalu minutažu za ono što pokazuje ove sezone. S druge strane, već treći put uvodi Trajkovskog na solidnu minutažu, i treći put od Trajkovskog dobija isto. Ništa. Na stranu povratak od ozljede, ali sad evo već tjednima Makedonac kao da je posvađan s loptom, ali i sa svojom željom za zalaganjem. Ponavljati isto nekoliko puta, a očekivati drugačiji rezultat je naivno, u najmanju ruku.
Šesta stvar je da Pukštas nije organizator igre. Jučer je počeo sa zadaćom koja mu najbolje ide, ganjanjem praznog prostora, stvorilo je to veliku priliku, Livaja će ti naći načina za dostaviti loptu ako nađeš prazan prostor za utrčati. No, kad je pod teretom izmjena Puki završio kao pomoć u organizaciji igre Rakitiću, vidjelo se da još uvijek to nije njegov forte. Je, popravio je to u odnosu na one prve sezone, ali još uvijek se muči, zna se zaigrati, pola sekunde drži loptu duže nego je to potrebno. A pola sekunde protiv nabrijanih ekipa kao Istra znači ili da ćeš se izgubiti ili da ćeš u bolovima ležati na zemlji.
Sedma zanimljivost je da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Puno se galami oko nedosuđenog jedanaesterca, ali još je veći problem bio puštanje Istre da tuče gdje stigne. Potpuno je apsurdno da spominjani Koski nije poluvrijeme završio s bar jednim kartonom, iako je objektivno bio skupio prekršaja za dva žuta. Plastično pojašnjeno: Istra je na domaćem terenu imala 21 prekršaj protiv Dinama, te je zaradila šest žutih i jedan crveni zbog toga. Protiv Hajduka je imala 22 faula, a zaradila je tek jedan žuti (tri se pišu, ali dva su dana za zadržavanje vremena). Kad se pogleda rezime jučerašnjeg suca, shvati se kako se radi o osobi koja u svibnju nije svirala očigledan penal na Poljudu kad je Ba srušio Sigura, kao što nije svirao ni kad je ove sezonu Mudradžiju srušio Torrente. Momak ima visoke ambicije u HNS-u.
Osmo i zaključno, Hajduk je unatoč svemu ovome napisanom zaslužio pobjedu. Udarci Bambe i Livaje na samom kraju su trebali isporučiti bar jedan gol, ali očigledno se nekad i taj element sreće, odnosno nesreće, jako voli uključiti protiv splitskog kluba. Nitko nikad nije sa sigurnošću kazao da je svijet fer.
Izvor: trafika.hr
