Korak naprijed, nazad dva možda bi najbolje oslikalo posljednjih nekoliko tjedana Hajduka, sreća da Dinamo goni jednako loše, pa eto nisu dva koraka nazad. Idemo mi popisati zanimljivosti s gostovanja u Velikoj Gorici.
Prva zanimljivost je da je Carević posebno pripremio taktiku za Hajduka, odigrao je kako dosada zapravo i nije te je nakon taktičkih propusta protiv Rijeke pokazao da je to samo bio loš dan. Postavkama na terenu Goričin trener iznenadio je i komentatora meča, koji je stalno govorio o tri u posljednjoj liniji, ali i Gattusa. Zapravo je odigrao s četiri igrača zada, dosta stisnuta u fazi obrane, te Gurlicom kao nekim korektorom vezne linije i predobrabmenim halfom. Cilj je bio jasan, zgusnutom obranom zatvoriti pristupe golu, a igračem u međuprostoru smanjiti mogućnost Livajinog razigravanja kad se spusti niže. Hajduk nije bio spreman za tu varijantu obrane, Sigur je prvih desetak minuta krivo stajao u presingu, Krizmanić je imao veliki prostor za iznošenje lopte, ali Gorica je bila prepovučena da to monetizira. Nakon desetak minuta Sigur je ipak pomaknut više prema aut liniji.
Druga stvar je da je Hajduk olakšao Gorici ovakvo taktičko postavljanje, u odnosu na meč protiv Dinama ništa se nije promijenilo, samo se figura za figuru nadomjestila u rosteru. Uključujući i ljevonogog desnog beka za ljevonogog desnog beka. Sad je već svakome jasno da Gattuso na gostovanjima voli početi dosta oprezno, neki bi možda kazali kukavički, neki pak pametno, ne žureći prema naprijed, nego čekajući kako će se razviti stvar dok se čvrstom obranom protivnika drži daleko od gola. Teško mi se oteti dojmu da Gattuso tu pati zbog svojih igračkih iskustava. Jer je igrao Seriju A u vrijeme kad je dva osvojena boda po utakmici značilo minimalno borbu za titulu, a nerijetko i samo osvajanje titule. A dva su boda po susretu pobjeda doma i neriješeno na strani. Problem je da to u HNL-u nikad nije bilo dovoljno za titulu. Bar ne dosada.
Treće je da je Hajduk imao potpunu terensku inicijativu i s takvim pristupom u prvom dijelu, ali je Gorica prokazala ofenzivne nedostatke Hajduka. Kad se Livaja spusti po loptu, a kod protivničkih blokova to mora raditi, Hajduk je dosta bezopasan u samoj završnici. Biuk nikad nije bio golgeterski nastrojeno krilo, a sad djeluje i da je u dodatnoj realizatorskoj krizi, a Sigur ipak nije krilo. Koliko god kod defanzivnih postavki ekipe bio dobar za tu poziciju, kad treba probiti blok onda jednostavno nema kretnje krila, ne dobija se dubina. Iščeprka on ponešto na svoju agresivnost i inteligenciju, ali što se samog djelovanja uz liniju tiče, opasniji je u prvom dijelu na toj strani bio Melnjak. Tako da je prvi dio bio na Hajdukovoj strani, ali bez nekog konkretnog učinka, tek jedan ne pretjerano opasan udarac u okvir vrata, i to nakon prekida. Dodajmo da Gorici ta inicijativa Hajduka nije ništa predstavljala, oni su se i postavili u niski blok i čekali. Zanimljiva je stvar da je krilo Dju bio najistureniji igrač Gorice, Krizmanić mu je čuvao leđa, a on je nastojao napasti Melnjaka na strani koja nije skroz njegova te Šarliju kao desnog halfa.
Četvrta zanimljivost je da je Gattuso preslikao susret protiv Dinama i u drugoj stvari. Iako nije bilo bure u Gorici, u drugi dio ušao je s ekipom nešto ofenzivnije te je prvih minuta nastavka domaćin bio u ogromnim problemima, dojam je da je gol visio u zraku. Krila su bila više postavljena, vezna linija također, a Pukštas je faktički igrao klasičnog napadača. Jasno je bilo kako je Hajduk krenuo po tri boda i stvarno je dojam bio da je Gorica na konopcima. Faktički su prešli u igru s pet u obrani, Gurlica se silom prilika spustio u zadnju liniju, Mikanović i Krizmanić bili su još uže postavljeni nego u prvom dijelu, i često je samo masa tijela u kaznenom prostoru sprječavala udarce Hajduka.
Peta stvar je da nakon takvog početka slijedi potpuni šok za Hajduk. Par loših reakcija u obrani, s desne strane, dovodi do kornera za Goricu. A kod izvođenja gola par vezanih pogreški. Prva je da nema nikog na prvoj stativi, teško je dokučiti do koga je to. Je li Gattusova odluka da se tako brani, je li Lučić igračima rekao da mu tu ne treba nitko ili je neko od igrača jednostavno zaboravio na to. Druga greška koja slijedi je onda Lučićeva, koji je trebao biti svjestan da nema nikog na prvoj i trebao je krenuti po tu loptu. Treće je još jedno lutanje Šarlije, koji već u startu loše čuva Krizmanića, a potom ga jednostavno i pušta, pa ovaj sam kao duh na prvoj stativi zabija gol. Nevjerojatno, ovakav niz grešaka bi i trenera juniora potaknuo na divljanje zbog neodogovornosti. Šarlija je u padu igre nakon svoje prve polusezone u klubu koju je odigrao na nevjerojatnom nivou. U posljednje tri utakmice dva puta “sudjeluje” u protivničkom golu iz prekida, to je već trend, treba definitivno poraditi na koncentraciji.
Šesto je da nakon gola Hajduk kreće na opsadu gola domaćina kakva već dugo nije viđena. I Dinamo je Goricu stisnuo kad je ganjao remi, ali to je bila šala mala prema ovome. Radi Gattuso i jedan krivi potez kod promjena odmah poslije gola, vadi Krovinovića, koji možda nije bio vidljiv, ali nije ni griješio, a ostavlja u igri indisponiranog Pukštasa, koji jednostavno nije imao svoj dan, plus je izgarao od želje te zbog toga često griješio, dajući čak protivniku prilike za kontre. Drugog indisponiranog, Biuka, vadi tek u 63. minuti te ulazi Dajaku koji je stvarao velike probleme Mikanoviću. Omjer posjeda lopte je u jednom trenutku bio preko 80 posto za Hajduk, faktički se igralo samo na jednoj polovici terena. U nekoliko navrata Hajdukova je napadačka igra bila i stihijska; da nije, ne bi se događale situacije da je Rakitić zadnji čovjek od kojeg se onda očekuje da spriječi protivničke kontre.
Sedma zanimljivost je da unatoč takvom pritisku Hajduk nije konstantno stvarao prilike za gol. S jedne strane, klasičnim bunkerom Gorica je blokirala većinu udaraca prema golu. Uz to, igrači Hajduka pokušavali su biti Arsenal u Wengerovo doba, nastojali su kroz kratke pasove ušetati se u gol, što na toliku obranu i na kukurizište od terena stvarno nema smisla. I treće je sistemski problem Hajduka, nesposobnost probijanja bunkera, nešto što će se na bilo koji način morati pokušati riješiti za vrijeme pauze. Ono što se mora problematizirati je ulaženje Durdova s klupe. On je naše najkonretnije krilo, dok ostavljanje na klupi protiv Dinama ima smisla, kako bi se pojačala defanziva, stvarno mislim da je protiv Gorice za njega bilo mjesta u prvoj postavi. I mislim da bi se time bila povećala mogućnost da se već u prvom dijelu uđe u neke irnije vode.
Osma stvar je da se susret na kraju sveo na jedan udarac Livaje prema Baniću. Onaj penal na isteku dvoboja. Livaja je zapravo dosta dobro izveo udarac, snažan prizeman šut u malu mrežicu, nešto što golmani koji čekaju napdača da pukne penal pa se bacaju ne mogu nikako stići. No, Banić je unaprijed znao da će se baciti na svoju desnu stranu i zato je obranio. Livaja je posljednjih deset penala puknuo u tu stranu, zbog statistike je Banić odlučio vjerojatno i prije meča da će tako ići ako bude jedanaesterac. Laptop-golmani. Bar je bivši Hajdukov junior mogao pokazati par gestikulacija prema svojim navijačima, bizarna stvar za svakog stranog gledatelja, ne i za one koji prate HNL.
Deveto i zaključno je pitanje suđenja. Bel je dobro odsudio uz jednu i pol veliku grešku. Dio onih nedosuđenih penala je bio u sivoj zoni, ali tu se ne može naći zamjerka jer je i inače pustio nešto čvršću igru. Čak bih i dosuđeni penal stavio u sivu zonu, vidjeli smo ove sezone i u HNL-u, ali i drugim ligama da se ovakve stvari nekad sude, ali nekad i ne. Najveća pogreška je bila nedosuđeni penal kad je igrač Gorice zaustavio loptu rukom na putu prema golu. To je jednostavno jedanaesterac i tu nema dileme, što god će redikuli iz sudačke komisije kazati. Ali Bel tu ne snosi toliku odgovornost, i meni se na prvu učinilo da se radi o natkoljenici, čak i nakon prve ponovljene snimke, tek su dodatne pokazale da je evidentno dlan u pitanju. I zbog toga je to pogreška VAR-sobe, još jedna u nizu. Ova je polovična pogreška njegova, za nasrtaj Kolara na Lučića je igraču Gorice trebao dati žuti karton. Koliko god pustio u polju grublju igru, zakašnjeli bodycheck na golmana u petercu jednostavno je za žuti karton.
Izvor: trafika.hr
