Pomalo šizofrena večer na Poljudu, upisala su se tri boda, a malo je bilo zadovoljnih s izvedbom. No, hajdemo mi po redu.
Prva zanimljivost je da je većina nezadovoljna izvedbom, a isto tako većina navijača bi potpisala da ovako bude do kraja, igra nula, gol jedan, bodovi tri. Jer na kraju se svi bodovi jednako valoriziraju, više vrijedi devet iz tri očajne utakmice nego sedam iz dvije genijalne i jedne dobre na kojoj nisi imao sreće. Zbog toga je pisati o ovakvim mečevima najgore: imaš masu primjera što nije bilo dobro, malo toga pozitivnog istaknuti (iako je bilo, ali o tome poslije), a opet, ono najvažnije je pozitivno. Tri boda.
Druga stvar je da se Gattuso ovaj put odlučio za nešto drugačiji pristup na terenu. Ostavio je Krovinovića na klupi, Sigura ubacio u veznu liniju, te je dosta neobično odlučio se igrati veći dio utakmice čovjek na čovjeka. Iznenađujuće jer Varaždin je tim s motoričnim igračima, a Hajduk unatoč stalno velikoj pretrčanoj kilometraži nije u vrhu lige u sprintovima, što kod takvog pristupa igra veliku ulogu. Formalno je formacija bila 4231, iako je u stvarnosti često to bilo 523, jer je Šego faktički bio wingback, a ne krilo. U tom dijelu se trener očigledno prilagodio protivniku te je spremno napadački dio podredio obrambenom. Ako bih nagađao, rekao bih da je plan bio u pozicijskoj igri zatvoriti prilaze, a kroz stiskanje protivničkih šestica nastojati brzo doći do lopte i slati je u prostor za Bambu i Rusyna, koji su napadali prostor.
Treće je da je takav plan, što se prvog dijela tiče, u nekim segmentima funkcionirao, a u drugima baš i ne. Bamba i Rusyn su pokazali da mogu funkcionirati na taj način, s povučenim Šegom je Gambijac često i na lijevu stranu ulazio, vidjelo se da Varaždin nije spreman na to, uostalom i penal je došao nakon što je Bamba povukao napad na lijevoj strani. I u obrani su gostujuće strane bile dobro zaustavljene, uglavnom nisu ništa napravili s tih pozicija. No, zato je škripilo kroz sredinu, iza leđa Rakitića i Sigura je ostajala rupa koju je najprije Mamić iskorištavao za prijem lopte, a dosta brzo je i Latković prestao igrati čisto krilo nego se većinom ubacivao u taj prazan prostor. Puno logičnije bi s tom odlukom o igri na čovjeka u sredini bilo da je Krovinović bio unutra, a Rakitić na klupi. Em je Rakitić u godinama, em zapravo ni na vrhuncu svoje karijere nije bio defanzivni monstrum. Ako bih tu morao raditi procjenu, rekao bih da je Gattuso zaključio da nije oportuno igrati bez Rakitića, u slučaju da rezultat ne bude dobar svi bi se okomili na takvu odluku,
Četvrta zanimljivost je da je Šego odigrao jako dobro. Njegov primarni posao bio je defanziva i odradio ju je na nivou, začepio je svoju stranu, a stigao je u nekoliko navrata zatvarati i povratne lopte, dosta angažiranija defanzivna rola nego u Varaždinu i odrađena bez ikakve zamjerke. Uz sve to je stigao i do kaznenog da ga protivnici poprilično glupo sruše za penal. Sve u svemu, ogroman palac gore za Šegu, prvi povratnički dvoboj i odmah dobra rola. Jako dobro je odigrao i Rusyn svoje poluvrijeme, živ i jako brz igrač, kad se skroz uigra i shvati gdje sve lopta može doći trebao bit biti prava napast iz tranzicije. A i kad mu daju prave kopačke za poljudski teren.
Peta stvar je da je još jedan igrač odigrao jako dobro, unatoč analizama potkapacitiranih pojedinaca. Bamba je uz Ukrajinca u prvom dijelu bio ona figura koja daje dubinu, pokrenuo je akciju za gol, još je jednu opasnu stvorio (i nije u potpunosti krivo dodao, koliko god svi pričali o tome), a uz sve imao je tri uspješna driblinga iz tri pokušaja. Mnogi danas pričaju o momentumu igre koji je za Hajduk u drugom dijelu izgledao užasno, potpuno je bio podređen gostima. No, početak nastavka je taj segment bio na Hajdukovoj strani, u potpunosti se mijenja izlaskom Bambe. Jer tada se obrana Varaždina diže više, ne mora paziti na njegovo ganjanje prostora, a ni Rusyna više nema, tako da i zadnja linija počinje sudjelovati u igri gostiju te je momentum u potpunosti na njihovoj strani, jer jednostavno više nema straha od Hajdukove tranzicije.
Šesto je da je Gattuso ovaj put generalno promašio s promjenama, koliko god on pričao da su one pomogle u održanju rezultata. Krovinović je ispunio svoje ulaskom, statistika kaže da je bio dobar, s tim da bi imao i veću ocjenu da ga se gledalo kao braniča. Dueli četiri od četiri, jedno presijecanje, tri uspješna starta, zapravo sjajna statistika za braniča koji odigra pola sata. Situacija na terenu je dovela do toga. Solidno je svoje odradio i Melnjak, koji je prisilno zamijenio Hrgovića, momak je vjerojatno zadobio potres mozga u jednom skoku.
No, Kalik koji je ušao na pauzi (navodno grčevi Rusyna, nikakvo čudo obzirom da neko vrijeme nije igrao po 90 minuta) bio je potpuni promašaj. Evo statistike: dodavanja 2/5, dueli 0/7, driblinzi, startovi, čišćenja 0, i šlag na sve, 11 ukupno dodira uz osam izgubljenih posjeda, dakle samo tri puta u dodiru s loptom nije gubio posjed. Nije pomoglo ni što je radio Gattuso opet rošade, pa je dobar dio poluvremena Kalik odigrao na krilu, što mu je prirodna pozicija kao lavu prodajno mjesto u Zari. U tim rošadama je Sigur ponovno nekoliko minuta bio na krilu, iz govora tijela je bilo jasno da mladi Kanađanin nije sretan zbog toga, na tv snimci se čini da je takvu odluku počastio i sočnom psovkom. Mlakar je pak dobro odradio defanzivni dio, kako to on obično i radi, ali prema naprijed nije dao ništa, jer je igra Hajduka bila fokusirana na obranu dok je on bio na terenu. O ulasku Durdova smo pisali zapravo, on nije napadač na prostor kao Bamba, tako da je samo mogao dati defanzivni impuls.
Šesta je stvar da Varaždin uopće nije briljirao, koliko god pričali poslije o nezasluženosti poraza. U drugom dijelu su imali ogromnih problema s gradnjom igre, iako je posjed u potpunosti bio na njihovoj strani. Činjenica je da Hajduk onemogućuje protivniku nekakve smislene napade kad se baš brani, stoga je čitav taj drugi dio, u potpunosti pod svojom kontrolom posjeda, Varaždin tek dvaput opucao izvana te jednom iz kazenog nakon pogreške Prpića. I tu je zapravo velika kvaka. Hajduk kad se baš brani, radi to jako dobro.Kako je to bilo u drugom dijelu jučer. Problem nastaje ako Gattuso pokuša nešto prema naprijed, pa protivniku uz par adaptacija omogući da ima prevlast blizu gola Bilih.
Sedma zanimljivost, nastavno na prošlu: moj je dojam kako će Hajduk u nastavku prvenstva ići prema tome da bude kontraška ekipa, čvrsta obrana, posjed protivnika, a kad oni izgube loptu brzo lansiranje prema brzim napadačima. Kojih sada ima, u taj rang idu Šego, Biuk, Bamba i Rusyn. Objektivno, osim jednog poluvremena protiv Rijeke Gattuso nije pokazao da ima neki smislen plan za napadačku igru. Logično je da se onda osloni na ono što mu ide, a čime će i riješiti problem vezne linije, šestice će biti blizu obrane. Nije igra koja plijeni pažnju i diže na noge gledatelje, ali budimo ozbiljni. Ako donese rezultat, nitko neće žaliti za jogom bonito. Što se dugoročnog tiče, mislim da je svakom kibicu jasno da Talijan nije rješenje za nekoliko sezona. Nije napadački potkovan, ne razvija mlade igrače, (dapače, uredno im snižava vrijednost), a red koji uvede u svlačionici na kraju ipak nije sam dovoljan za velike poduhvate. Uostalom, vide se napukline i u tome, vidi pod Sigur.
Osmo i zaključno, da se završi nečim pozitivnim. Filip Uremović odigrao je impozantnu utakmicu, zakrpao je u obrani sve, još je svojom vikom na momente tjerao ljude da igraju intenzivnije, a stigao je u nekoliko navrata i povući prema naprijed. Dapače, najopasnija situacija iz drugog dijela je njegov slalom od 60 metara nakon kojeg je rakitićevski poslužio Kalika, koji je bio van svih kombinacija za biti opasan jučer. Uremović je bio ta ekstra kvaliteta koja je omogućila Hajduku bodove. Imao je podršku u Diallu, već nekoliko kola najkonstantnijem igraču momčadi, koji se ipak dosta istroši do 70. minute u tim trčanjima gore-dolje pa se vidi fizički pad pri kraju.
Izvor: trafika.hr
