Vraćamo se zanimljivostima nakon manje pauze, no kao da se ništa nije promijenilo, i dalje je gledanje Hajduka naporno kao teško rudarenje. Hajdemo mi redom.
Prva zanimljivost je da je Gattuso iznenadio Carevića. Jer trener Gorice zasigurno nije spremao svoj sastav s idejom da će držati loptu 62 posto vremena. Vidjelo se to, neko vrijeme je trebalo gostima da se priviknu, pokušavali su igrati na tranziciju, ali Hajduk im to nije dopuštao, jer nije držao loptu u nogama na duža razdoblja. Pomalo apsurdna situacija, kao da su Gorici bodovi bitniji nego Hajduku. Gattuso sastav postavlja ne kao da se bori za titulu, već više za neku sredinu pa ako se ušićare bodovi, dobro. To dosta iritira, puno slabiji Hajduk je znao igrati puno napadačkije i atraktivnije. I nije protiv pretposljednjih sastava zatvarao igru 10 minuta prije kraja u formaciju 5-3-2.
Druga stvar je da je teško dokučiti koji je uopće plan igre Gattusa bio, osim onog zatvorit ćemo se, pa na kontre što napravimo. Ako bih trebao nagađati, plan je bio biti u srednjem bloku, s povremenim izletima u pressing, zatvoriti obranu, te naprijed tjerati Goricu na greške. I kad se pogledaju sirove brojke, Hajduk je u tome uspio. Izuzetna konverzija grešaka gostiju, napravili su dvije veće, Hajduk je zabio dva gola, a naprijed su prema brojkama dopustili samo jednu priliku Gorice, onu koju je Prpić blokirao. Ali… Statistika ne bilježi ona dva poništena gola gostiju, više je puta Carevićeva ekipa probila obranu, ali su u oba slučaja centimetri spasili Hajduka, prvo jer se lopta odbila u ruku a ne tijelo Elezija i drugi je put Čuić minimalno bio u ofsajdu. Tako da zapravo taj plan betonske obrane i nije baš funkcionirao. O napadačkom dijelu najviše govori podatak da je Hajduk loptu u Goričinom kaznenom prostoru dodirnuo devet puta, od čega trećina otpada na prvi gol. Gorica je imala 11 u Hajdukovu, bez dva poništena gola.
Treće je nešto što se u pokori gledanja igre možda moglo propustiti, pa da napomenemo. Trk Sigura kod prvog pogotka, često se zaboravi da je Sigur stvarno brz igrač. Ali ono što fascinira je da ne gubi tu brzinu kad je s loptom u nogama. Malo igrača može zadržati top brzinu dok vodi loptu, Sigur je jedan od tih i zapravo treba smisliti postavke igre u kojima će se to moći koristiti. A to je teško dok trener postavu sastavlja bacanjem graha ili nekom sličnom tehnikom.
Četvrta zanimljivost je da zadnjih nekoliko kola Šimun Hrgović pokazuje da je inteligentan igrač. Pozicijom je ograničen, više smo puta tu ponavljali da lijevak na desnom beku ima ogromna ograničenja, kako u gradnji igre, tako i u napadu, uvijek će se pokušavati izvlačiti na jaču nogu. A znanost kaže da je dešnjacima lakše istrenirati lijevu, nego ljevacima desnu, iako nema pouzdanog objašnjenja zašto je tako. No, Hrgović je počeo koristiti to što protivnici znaju njegova ograničenja, već protiv Dinama je u napadu koristio to što se protivnik koncentrirao na izvlačenje na lijevu nogu, pa je nekoliko nereda u njihovoj obrani napravio prodorom na desnu stranu. A i jučer je u gradnji, onim malim segmentima kojih je bilo, znao fingirati dodavanje unazad Lučiću, što je očekivan manevar s kontranogom, pa bi se onda izbacio na desnu stranu i krenuo put napada. Sve su to elementi koji pokazuju da ima prostornu inteligenciju na terenu, jako bitan segment igre na kojem može graditi ostatak karijere.
Peto je da je Hajduk sam sebi uništio veznu liniju, koja je više služila za destrukciju protivnika nego nešto smisleno prema naprijed. Rakitić je na Sofi čak dobio dobru ocjenu, ali ne na račun onog što bi čovjek očekivao. Ukupno je dodavanja imao 36/52, vjerojatno bi se trebao duboko zavući u povijest da se nađe kad je tako loše dodavao. A dobru ocjenu zavrijedio je presjecanjima, startovima i čišćenjima lopte. Svelo se jednog od najboljih veznjaka posljednjih 15 godina na ono što je igrao u Barceloni. Jedina poteškoća je što sad ispred sebe nema Neymara, Suareza i Messija.
Šesta stvar je da Hajduk ne izgleda i ne igra kao prvak. Dođe li kojim slučajem do titule, bit će to više na konto toga da suparnici prosipaju bodove kao da nema sutra, liga je jednostavno na rubu ezoterije ove sezone. Čisto nogometno, teško mi je smisliti kojim načinom se sljedeći vikend protiv Rijeke može izvući dobar razultat. Od svih konkurenata njihova igra najmanje paše Hajduku, okupiraju te zone ispred obrane, Fruk razvlači braniče na sve strane, igraju brzo… Teško će njih biti svesti na jednu do dvije prilike po utakmici, a problem je kad ih i svedeš da su jako efikasni. S druge strane, kako rekosmo, liga je na rubu ezoterije, možda je to razlog da Gattusov dekadentni talijanski pristup trenutno funkcionira. A funkcionira, unatoč svemu napisanom gore, Hajduk je jučer dobio utakmicu i Hajduk je na prvom mjestu. Ezoterija, velim vam ja.
Sedma zanimljivost je kmečanje. Uspjenila se metropola, smatraju da je nepravda da VAR postoji pa Hajduka mogu centimetri spasiti. Neki idu toliko daleko da to zovu sudačkim pogurancima, dok istovremeno ne vide Kolarićevu pogrešku sinoć kad rušenje Jagušića od strane Franjića uopće ne sudi, jer ga ne vidi, a pomoćni sudac ne želi vidjeti. Umjesto da završi gledanjem na ekranu je li to žuti ili crveni, jer nikog više ispred Jagušića nije bilo. No, to je nebitno, VAR je spasio Hajduka, to je sudačko-tehnološka urota i Hajduk je protežiran gore nego Dinamo za vrijeme Mamića. Problem je da su njima godine pod Mamićem poremetile stvarnost, oni zbilja misle da se svako krivo gledanje Dinamova igrača mora suditi, a da je napadač Hajduka u liniji s obranom ofsajd. Radi se o kroničnim deluzijama, proći će vremena dok postanu normalni. To se odnosi i na groteskne stavove medijskih jurišnika u metropoli, oni su samo navijači Dinama koji ne znaju kako pisati sada kad Dinamu ne cveta cveće.
Osmo i finalno je nekoliko zaključaka. Gattuso nije uspio stvoriti igru da funkcionira bez Livaje. Sad se vidjelo i da nije Livaja problem za pressing, sad je sprijeda imao pet igrača koji ga mogu besprijekorno izdržati. Nisu stvoreni niti mehanizmi napada, čak i u utakmici kakva je bila jučer Hajduk je 54 puta ušao u finalnu trećinu s loptom, više od Gorice koja je 62 posto vremena držala balun. Samo se nije znalo što i kako kad se dođe gore. Još se jednom pokazalo kako je Krovinović ključni kotačić u Hajdukovoj igri posjeda, to bez njega jednostavno ne funkcionira, Rakitić ne može sam. Jasno, postoji čitava jedna grupa navijača koja će sad čupati kosu, oni bi tražili javno spaljivanje Krovinovića u Marmontovoj da je imao dodavanja 36/52 kao Rakitić jučer. Navijači Hajduka jednostavno su takvi, moraju imati Pedra, uvijek se sjetim kroz što je sve Josip Juranović trebao prolaziti. A pogledajte gdje je taj momak sada. Potrebno je samo imati trenere koji znaju koristiti igrače na najbolji način. Gattuso pak nastavlja s dosta čudnim izjavama, tu i tamo ulijeće sebi u usta, pred utakmicu j recimo rekao da je shvatio da Sigur nije krilo, pa ga je opet sinoć poslao pola sata na tu poziciju. Kazao je i kako je Hrgoviću teže igrati na desnom beku zbog kontra noge, kao da ga netko drugi stavlja na tu poziciju. Uglavnom, mnogo je nedostataka kod Hajduka, većina je ispravljiva, ali igra za sada ne djeluje dobro. Ali, neke sile su na djelu, i takav je Hajduk trenutačno na prvoj poziciji HNL-a.
Izvor: trafika.hr
