Hajduk kao da ne postoji. Bolesnik na aparatima gdje apsolutno ništa ne funkcionira. Čuje se u sobi samo onaj zvuk pulsa koji jedva otkucava. Kako objasniti situaciju da se kuha ovakvo suđenje Bela kroz medije već tjednima, a od Hajduka muk. I sad će se svi čuditi kako se dogodilo. Pa lijepo, dogovorno kao Jakobušić, iza kulisa i onda ti ga stave kad je najpotrebnije.
Dva nesuđena penala Splićanima i muk iz VAR sobe na te (ne)odluke obilježili su utakmicu na Rujevici. Tome treba dodati kriterij gdje je Rijeka imala nevjerojatna samo 3 prekršaja cijelo prvo poluvrijeme. Kao što to obično biva, nakon što je rezultatski utakmica otišla u sasvim drugom pravcu, sve se okreće. Treba ubiti igru. Tako da Rijeka odjednom u prvih 10 minuta drugog dijela ima 4 prekršaja. Uremović dobiva karton za običan faul, a riječki igrači ni za očita povlačenja s leđa.
Vratimo se igri. Hajduk je nema niti kad je suđenje dobro. A kako će je imati kad te netko još ovako dodatno masakrira. Tada moraš paziti na svaki kontakt dodatno, a prednost u proigravanju i ne možeš ostvariti.
Dosta je bilo vidjeti reakcije Livaje i Rakitića za razumjeti.
Hajduk je čak do gola igrao dobro pa i uz ovako suđenje. Krovinović je konačno zauzeo višu poziciju, ali Kalik je bio na krilu. Ponovno se Gattuso odlučio krenuti bez Pukštasa, ovaj put sa Sigurom na “šestici”.
Međutim Hajdukovi pokloni nisu izostali ni ovaj put. Klizanje Dialla i nesretno zakačen balun Prpića za prvi gol, i Hrgovićeva glupost za drugi riješili su utakmicu. Ni protiv puno lošijih se Bili ne mogu vratiti, a kamoli protiv najbolje obrane lige.
U drugom poluvremenu Gattuso se vratio svojim brojnim rotacijama i izmjenama mjesta koja nikad ne daju rezultata. Rijeka je samo rutinski dovela utakmicu do kraja, uz još jedan gol nakon kornera. Hajduk gotovo nije stvorio neku opasnost. Bilo je tu udaraca s vrha šesnaesterca, ali prilično nepreciznih.
Na kraju smo dobili i treće poluvrijeme kada je Gattuso oprao Joška Jeličića u studiju. Zasluženo za sve što je izgovorio proteklih mjeseci. Jeličić je samo prototip hrvatskog krkana koji obuče skupo odijelo, uredi frizuru i pomisli kako je time postao čovjek. Međutim, podcjenjivanje i omalovažavanje drugih, kao i neodgojeni i rasistički komentari brzo ga razotkriju. U nekom “fensi” kafiću gdje se okuplja sa svojom ekipom, kojima su takvi izričaji smiješni, pomisli čak i da je duhovit. Nažalost, hrvatska stvarnost je kako su i televizijski urednici isti pa “jeličići” dobiju priliku postati javni komentatori. A čovjek je samo jedan od mnogih koji su razočarani svojim životom i brojnim neuspjesima. Od igračke karijere preko ulagivanja gazdi sve do trenerskih (ne)angažmana.
Ono što je loše po Hajduk i u ovom slučaju je izjava Gattusa da takav čovjek uopće može uticati na stanje igrača. Zar je moguće da su toliki amateri i naivci?
Ipak, Hajduk je i uz poraz još uvijek tu, deset kola do kraja. Samo, kako se nadati tituli kraj već dugo loše igre, ovakvog suđenja, nedolaska Lokomotive na utakmicu s Dinamom i mlitavog kluba koji ništa ne radi da sebe zaštiti.
Izvor: nogometplus.net
