Dok se Hajdučki puk sprema na glasanje za novi nadzorni odbor, mi ćemo se pozabaviti s četiri igrača Hajduka iz ove sezone, kojima ističu ugovori ili posudbe, a ništa još nije iskristalizirano što se tiče njihovih statusa. Dok čekamo odluke kluba u vezi pojedinaca, idemo se malo igrati ostanka ili rastanka.
Josip Elez
Prvo ćemo se pozabaviti s pitanjem originalnog “doktora baluna”, među navijačima posebno omiljenog Josipa Eleza.
Da samo pogledamo ovaj radar i ne vidimo da je za stopera, prije bi pomislili da je možda neka playmaking šestica u pitanju. Tu odmah nalazimo sukus cijele dileme oko Eleza. Njegova elegancija u igri s loptom i pronalaženju pravog progresivnog dodavanja je među najboljima u ligi, bar među stoperima, a vjerojatno i podosta zadnjih veznih. Ako uzmemo u obzir da Garcia teži ka otvaranju igre od golmana i stopera, tu bi Elezove playmaking karakteristike došle do velikog izražaja, pogotovo u vidu nekakve treće ili četvrte opcije sa klupe ili možda kao srednjeg stopera u sustavu sa 3 stopera, pri nekim prilagodbama možda na određene protivnike, ako Garcia u nekim trenucima odstupi od svoje preferirane formacije 4-3-3.
Sve to bi naravno bilo prihvatljivo za nekakav jako nizak ugovor, na maksimalno godinu dana, eventualno sa opcijom produljenja na još jednu, jer nažalost moramo uzeti i nedostatke u obzir.
Josip Elez nikad nije bio poznat kao nekakav atletičan stoper, ali nakon operacije kuka, s kraja 2022. godine, zbog koje je propustio i ostatak te sezone 22/23, testom pogleda golim okom, vidimo da taj čovjek nije isti igrač kao prije. Fizički se vidi da je u lošem stanju, autoru ovog teksta osobno, možda u najlošijem fizičkom stanju od svih stopera lige, a kako stvari izgledaju, s obzirom na godine, ne vidi se neka mogućnost za neki napredak na fizičkom polju. Upravo iz tih razloga vidimo koliko je njegova, kao stoperu ipak primarna zadaća, defenzivna igra ispod prosjeka lige. Sam broj obrambenih akcija mu je daleko ispod prosjeka, a kad vidimo poraznu uspješnost u osvojenim defenzivnim duelima, zaista se lako zamisliti, može li čovjek uopće igrati još profesionalni nogomet.
Uzevši u obzir da je autor ovog teksta, ipak subjektivan i privrženiji igračkim kvalitetama, nego manama Josipa Eleza, ponudio bih mu ugovor, na godinu dana, uz maksimalno 75-100 tisuća eura, s eventualnom opcijom produljenja sa strane kluba ili automatskom uz određeni broj nastupa.
Ivan Rakitić
Drugi igrač kojim ćemo se pozabaviti je Ivan Rakitić. Kod njega se još ne zna hoće li se umiroviti ili neće, raznorazne poluinformacije se kreću sumrežjem, ali mi se ne bavimo poluinformacijama.
I pogledom na radar se vidi da je Rakitić i dalje među najboljim playmakerima lige, no naravno, veliki utjecaj na njegovu igru je imao način na koji ga je koristio Gattuso. Rakitića, koji cijelu karijeru nije poznat po nekakvim obrambenim akcijama, staviš na zadnjeg veznog, uz to, naravno s obzirom na to da je 37 godina mlad, logično je i da bude drugi igrač lige po broju odigranih minuta. Jedino je Livaja ispred njega sa 3403 minute, dok golman, Zlomislić zaostaje na 3306 minuta, na trećem mjestu. A da to ne bude sve, praktički tražiš od njega da ti bude defenzivni tip veznjaka, tako da ga definitivno ne štediš ni malo fizički u tim odigranim minutama. Bez obzira na to što je Rakitić po Sofi treći najbolji ocijenjeni igrač lige te je u konačnici i defenzivnu rolu odradio korektno, 10 je igrač lige u presječenim loptama po svim pozicijama, opet se nekako teško se oteti dojmu da se moglo više izvući iz njega. Pogotovo se vidjelo da nedostaje svježine u nekim trenucima.
Mislim da uz prilagođenu ulogu u Garcijinom 4-3-3, gdje bi ipak trebao imati nekog osigurača iza leđa, Rakitić definitivno može puno dati u još jednoj sezoni. Naravno, uz ulogu, bi mu trebalo prilagoditi i minutažu, jer ovo definitivno nema smisla. Nadalje, ne bi trebalo zanemariti ni mentorski učinak koji ima na svlačionicu, kao bivši vođa i kapetan Seville, te igrač Barcelone. Ipak mislim da nije HNL svakodnevica imati u svlačionici igrača koji u vitrini ima Ligu prvaka, dvije Europske lige i četiri LaLige, da ne nabrajamo dalje.
Uz te sitnije prilagodbe, mislim da je teško naći argumente za ne ostanak još jednu sezonu, tako da je pitanje jedino visine ugovora. Uglavnom, Raketa, palac gore.
Stipe Biuk
Treći igrač na listi, drugi izdanak Hajdukove škole, Stipe Biuk, kojem ističe posudba iz Valladolida, a s njim još nije bilo nikakvih službenih potvrda o odlasku.
Iza njega je još jedna sezona u kojoj nije napravio nikakav iskorak, dapače, čak bi se moglo reći korak natrag. Iako se vidi na utakmicama da čini protivničke defenzivce nervoznima čim primi loptu, jer ima dosta nepredvidiv dribling i dosta je agilan, veliki problem nastaje u donošenju odluka u zadnjoj trećini. Bez obzira na to što je iznadprosječan u očekivanim golovima koji nisu iz penala, pametnim dodavanjima i predasistencijama, sve prilagođeno na 90 minuta, upada u prosjek lige po zabijenim golovima koji nisu iz penala, udarcima, očekivanim asistencijama, dok je u asistencijama na dnu lige. Doduše pošto Garcia preferira u tranziciji brz protok lopte prema krilima, Biuk bi tu mogao iznimno profitirati jer bi češće ostajao sam na širokom prostoru, gdje bi njegov dribling došao do maksimalnog izražaja.
Uzmemo li u obzir i njegovu obvezu s Valladolidom koja traje do 2029. jasno je da je jedina opcija ostanka, produženje posudbe. Nakon problema s preponama, te samim time i ograničenog broja minuta, teško je vidjeti nešto pozitivno u još godinu dana ulaganja u razvoj tuđeg igrača, koji sa svoje 22 godine, još uvijek nije kompletna prevaga u ligi. Eventualnom ugradnjom neke niže otkupne klauzule, uslijed pada vrijednosti tijekom ove sezone, možda bi se čak i mogla opravdati još godina dana. Pitanje je naravno kolika bi to klauzula bila, ali ne bi trebalo pristajati na ništa ekstravagantno. Ako se uspije dogovoriti klauzula do 1.5 milijuna eura, možda bi se isplatilo pokušati još jednom.
Tako da Biuk ne, ali pod određenim uvjetima, sramežljivo da.
Jan Mlakar
Na kraju imamo i doktora prostora, slovenskog reprezentativca, Jana Mlakara, na posudbi iz Pise, kamo je otišao iz Hajduka pred kraj osmog mjeseca 2023. godine. S obzirom na ograničen broj minuta ove sezone zbog ozljede, stavit ćemo i radar iz sezone 22/23. kad je većinu sezone odigrao pod Ivanom Lekom, a i radar iz 21/22 sezone, kad je igrao pod Valdasom Dambrauskasom, što bi nam možda bili bolji primjeri onog što bi eventualno mogao isporučiti pod Garciom.
Iz grafova vidimo da je Mlakar dosta zahvalan igrač. koji je iznadprosječan do elitan u očekivanim golovima koji nisu iz penala, a i samim golovima koji nisu iz penala, a s druge strane iznimno obrambeno odgovoran igrač. Dodatnu mu vrijednost donosi mogućnost igranja krila koje napada prostor, kako je igrao prije i u Hajduku, a i u reprezentaciji Slovenije, a može igrati i napadača ili sam ili u sustavu s dva. Mlakar ima ugovor na još godinu dana s Pisom, tako da bi se moglo ići ili na opciju posudbe i preuzimanja dijela plaće ili da Mlakar ispregovara nekakav raskid ugovora sa Pisom, ako postoji mogućnost.
s obzirom na to da Hajduk ionako traži nekog tko sa klupe može zamijeniti Livaju, u rijetkim trenucima njegovog izostanka, ne bi bilo loše da taj igrač može rotacijski pokriti i još jednu poziciju. Ako tome dodamo i njegovo poznavanje lige i kluba, nameće se kao logična opcija za to što Hajduk traži.
S druge strane, imamo pravo i na skepsu, s obzirom na blijede predstave u Pisi, koja očito na njega ne računa, a i manjak minuta ove sezone pod Gattusom, ponajprije zbog ozljede lista na reprezentativnim akcijama.
Naravno na kraju će struka, na čelu sa trenerom i sportskim direktorom procijeniti, ali ako možemo dobiti Mlakara besplatno, s ugovorom u razumnim financijskim gabaritima, a struka procijeni da može biti onaj od prije, onda zašto ne. Ionako tražimo zamjenskog napadača, ali prvenstveno zamjenskog. Vjerojatno se ne bi uklapao u Garcijinu viziju prve momčadi, jer je tu mjesto napadača zacementirano, a vjerojatno nije ni prvi izbor na krilu, ali kao švicarski nožić sa klupe, potencijalno vrijedan razmatranja.
Autor: Mario Kaćunić
