Nakon slobodnog vikenda vrijeme je za zanimljivosti, koje je uvijek nekako lakše napisati nakon što se pobijedi u derbijima. A pogotovo onda kad u Zagreb odete kao na klanje, a vratite se s tri boda.
Prva zanimljivost dira se same najave sastava koji su izašli pred meč. Iako su neki navodili da je Melnjak iznenađenje, zapravo nije bio. Obzirom na raspoložive igrače i na činjenicu da je Sigur prošao pola svijeta dva dana prije dvoboja, Gattuso je na raspolaganju imao Hrgovića i Melnjaka za tu poziciju. I potpuno je logično da onda postaviš iskusnijeg i defanzivno boljeg igrača. Na kraju se to isplatilo, Meljo i mladi Durdov su dobro neutralizirali tu opasniju stranu Dinama, uz pomoć svojih suigrača.
Drugo je da je ta pomoć bila bitna, jer je talijanski trener složio obrambene postavke u kojima se dosta moralo pomagati. Ključ je bio u dvojcu Rakitić – Krovinović koji je imao zadaću u zatvaranju međuprostora, onog dijela terena na 20-25 metara od Hajdukovog gola gdje se ponajviše vole zavlačiti Petković, Baturina, pa i Ademi. Uz pravovremena iskakanja Prpića i Uremovića to su gotovo savršeno odradili, ali ne samo to. Kako već spomenuti igrači vole odvlačiti igru na njihovu lijevu stranu, koja je ionako Dinamu bila forte s Pjacom i Pierreom, dvojac defanzivnih veznih i Uremović su po potrebi dodatno ojačavali taj dio terena.
Treća stvar je bila da je Gattuso u dvoboj ušao s maksimom koju je pokojni Špaco koristio, “začepiti pa onda odčepiti kad se ukaže prilika”. Začepio je dobro, a bio je i jasan plan otčepljivanja. Na desnoj strani Dinama su znale nastati rupe zbog fokusiranosti na lijevi dio, to je u tranziciji trebao koristiti ponajviše Kalik uz Dialla, bilo je nekih prodora, ali jednostavno nisu to dobro odradili. Bolje bi to bilo s Melnjakom na toj strani, no pravila mehaničke fizike ne dopuštaju da bude na dvije pozicije odjednom. Tranzicija Hajduka još uvijek je spora, najbolje se to vidjelo s nekoliko dugih lopti Rakitića, koje su poslane tamo gdje bi krila trebala biti, ali ona su uvijek kasnila za koji metar. Obzirom na angažman u obrani, to im se ne može zamjeriti.
Četvrta zanimljivost je kako je za ovu igru Hajduka ključan bio golman Lučić. Nakon dugo vremena nije bilo bjesomučnih ispucavanja, nego se izlazilo od noge do noge. Lučić je tu bio ključ, preko njega se razbijalo sve pritiske Dinama, čak i kad su prešli na 3-5-2 i imali igrača više za pritisak. Dapače, Hajduk je čak imao i zamku za Dinamo kad bi se raspojasao i s pet igrača krenuo na presing. Obzirom da bi vezni markirali Rakitića i Krovinovića, oni bi se raširili, Pukštas bi odvukao trećeg veznog za sobom prema Dinamovu golu, a Livaja bi se spustio po balun na kakvih 40 metara od Hajdukova gola. I od Lučića bi dobio finu loptu u noge, gdje se presing Dinama u sekundi pretvarao u opasnu tranziciju Hajduka. Stoga su u jednom trenutku Jakirović i ekipa odustali od takvog presinga, počeo im je zadavati probleme.
Peto je da se ipak osjetilo neigranje Mišića kod Dinama. Je, već je on u nekim godinama i osjeti se da nije na vrhuncu svoje moći. Je, ponizni Dalić ga izbjegava pozvati kao da mu je krao ovce. Ali i dalje je on igrač koji Dinamu daje ritam igre i koji može ubrzati loptu, može Sučić imati sto nastupa za reprezentaciju ali nikad neće to raditi toliko dobro. Stoga je kroz čitav meč djelovalo kako je Hajduk u obrani brži od Dinama, lopta im je išla sporo, do Hajdukovog gola protivnik im zapravo nije složio opasniju šansu.
Šesta stvar je da je Frodo bacio prsten u Udun, a i Livaja je golom srušio Mordor. Karakteristika genijalaca je da čine stvari da izgledaju lagane. No gol Hajduka je bio sve samo ne lagan. Već ono dodavanje iz mjesta Prpića je majstorija sama po sebi, a onda Livajin gol iz pada je bio šlag na tortu. Malo igrača uopće može izvesti onakav drop kick u trku, fantazija. Ćaća. Pohvale i Prpiću, odličnu obrambenu utakmicu je začinio savršenom asistencijom.
Sedma zanimljivost je da je Gattuso razmišljao izvan okvira i to mu se isplatilo. Iako je neka logika nametala da se Rakitića koji je fizički pao, iscrpljen od defanzivnih zadataka, izvadi iz igre, on ga je ostavio do kraja. A Raketa je na čistu nogometnu inteligenciju nastavio raditi probleme Dinamu presijecanjima lopti. Tu se vidi važnost trenera, 95 posto gledatelja bi Rakitića vadilo van, ali kad si blizu tima, onda znaš koja je najbolja opcija.
Osmo je suđenje, kojeg se ovaj put ne možemo ne dotaknuti. Prvi dio Pajač nije sudio niti perfidno, nego je imao očiti dvostruki kriterij za prekršaje i kartone. Na kraju je sve to garnirao s besmislenim crvenim kartonom Diallu i osjtaje taj gorak okus i nakon pobjede, koja doduše skreće malo pogled s očajnog izdanja suca. Koje je ponukalo čak i poslovično prema sucima nježne televizijske komentatore da ga kritiziraju, toliko je loš bio. Napomenimo i kako je Baturina bio zaštićeniji od jadranske periske na ovom dvoboju, pa su se faulovi na njemu svirali i kad bi sam sebe srušio. Još jedna pohvala za Hajduk je da nije niti dopustio priliku da nekim padom Dinamovaca u kaznenom prostoru dopuste sviranje penala, kakav god on bio.
Deveta stvar je da je Hajduk jedan od najturbulentnijih tjedana u posljednjih nekoliko godina zaključio na najbolji način. Pobijeđen je najiskonskiji protivnik, koji nije samo sportski, nego i metafizički zbog sveg onog što se posljednjih 15, pa i 30 godina događa, otkazana je jedna besmislena marketinška suradnja, a na kraju su, kako se čuje, preko vikenda predsjednik i trener kluba udarili besu jedan drugome, prekidajući sve one loše stvari. Psihologija opsade ovaj se put pokazala dobitnom, ali svejedno bi bilo super da se više ne događa. Na kraju, nikad luđi Hajduk je na tablici ispred nikad jačeg Dinama.
Deseta zanimljivost je da se još jednom pokazalo kako je medijska scena u Hrvatskoj zagađena. Brojnim medijima i nakon pobjede Hajduka druge su stvari bile bitnije, zabilježimo i da je preko tjedna objavljen klasični uradak iz menze srpskog Informera s glupim uličnim ćakulama o bivšem igraču Hajduka, a dio “novinara” je išao tako daleko da je i hvalio Pajača za izvedbu. Ukratko, čitajte Trafiku, mi još nismo prošvikali skroz i ne radimo za ničije šolde ili povlađivanje centara moći.
Izvor: trafika.hr
