GENNARO GATTUSO je uoči utakmice protiv Rijeke ostao bez Ismaela Dialla zbog ozljede, a Šimun Hrgović nije bio dovoljno spreman nakon oporavka da bi započeo utakmicu. To je značilo da ćemo Hajduk napokon vidjeti u sastavu koji su brojni priželjkivali cijelu sezonu. Niko Sigur je napokon započeo na poziciji desnog beka, a Dario Melnjak je zauzeo poziciju na lijevoj strani. Napokon smo vidjeli da Hajduk igra neku “normalnu” formaciju bez ljevaka na desnom beku.
Nije to baš dobro izgledalo na početku utakmice. Nogometaši Rijeke bili su brzi, okomiti i agresivni te su vrlo lako ulazili iza leđa obrane Hajduka, što je rezultat prije svega kvalitete gostiju, ali i nedovoljne uigranosti zadnje linije. Također, Hajduk je svjesno preuzeo rizik da u srcu vezne linije ima Ivana Rakitića i Filipa Krovinovića protiv vrlo agresivnog veznog reda Rijeke, što je bilo problematično, ali Hajduk ionako nema pravu šesticu na raspolaganju pa je to bio prihvatljiv rizik.
Rijeka je bolje ušla u utakmicu, izgledala opasno, ali je Anthony Kalik zabio gol karijere i, činilo se, jako olakšao Hajduku. Međutim, pet minuta kasnije Ivan Lučić radi katastrofalnu pogrešku i poklanja Rijeci povratak u utakmicu. Gosti su mogli odmah povesti nakon toga, ali Lučić je maestralnom obranom barem minimalno isprao svoju raniju pogrešku.
Hajduk izgleda kao amaterska momčad u obrani prekida
Od tog trenutka i nakon što se obrana Hajduka stabilizirala, gledali smo izjednačenu utakmicu u kojoj je Hajduk ipak izgledao kao momčad koja ima kontrolu događanja na terenu. Kalik je drugim golom usmjerio vodu na mlin domaćina. Bila je to uzbudljiva utakmica, ali kvaliteta je bila na niskoj razini. Bila je to suprotna utakmica od one na Rujevici koja je završena bez golova i bilo kakvih uzbuđenja. Možda zvuči bizarno, ali se na toj utakmici igrao ozbiljniji nogomet nego sinoć na Poljudu.
Kolekcija bizarnih pogrešaka, promašenih dodavanja i nelogičnih odluka u zadnjoj trećini obje ekipe, upotpunjena je golom Rijeke za izjednačenje na samom početku drugog poluvremena. Gattuso je rekao da takav gol ne smiju primiti ni kadeti, a za prvi gol je rekao da je on kriv. Ne, nije. Za prvi gol je kriv Lučić, a niti jedan trener ne može biti kriv kad se Stipe Biuk iz nekog razloga makne iz živog zida dok lopta leti prema njemu. Ali trener je kriv što mu momčad u kontinuitetu prima golove iz prekida kao na traci.
Momčadi koje pretendiraju na vrh ne mogu biti tako slabe u branjenju prekida, što je Hajduku sada već kronični problem, ali barem je to nešto na čemu se može raditi i ispraviti. Gattuso ne može naučiti krilo da zabije gol iz dobre pozicije jer je to stvar kvalitete, ali itekako može utjecati na to da Hajduk ne izgleda kao amaterska momčad kod svakog prekida protivnika.
Hajduk je imao stabilnost i balans unatoč šoku
Unatoč šokantnom početku drugog poluvremena za Bijele, koji je podsjetio na utakmicu ovih protivnika prije skoro godinu dana kada je Rijeka pobjedom na Poljudu zadala ozbiljan udarac šampionskim ambicijama Hajduka, domaćini su se uspjeli stabilizirati. Rijeka se, na neki način, zadovoljila bodom i čekanjem eventualne šanse iz tranzicije, koje su sve uprskali donoseći loše odluke u završnici.
Povučena Rijeka dala je Hajduku priliku da gradi igru onako kako voli. Sigur je s pozicije desnog beka prirodno ulazio u sredinu, istovremeno bio dodatni osigurač u obrambenoj tranziciji i dodatna opcija u izlasku. Njegovo pozicioniranje omogućilo je Krovinoviću da igra slobodnije prema naprijed, a Hajduk je izgledao sasvim solidno. Nije stvarao puno, ali bio je stabilan i činilo se da polako steže obruč oko riječke obrane.
Gattuso je ugasio Hajduk
Onda Gattuso radi glupost i dvostruku promjenu koja spada u red najlošijih poteza s klupe u recentnoj povijesti kluba. Iz igre vadi krila Biuka i Brunu Durdova, a uvodi Šimuna Hrgovića i Roka Brajkovića, kojeg je izvukao iz naftalina nakon godinu dana neigranja za Hajduk, očekujući da mu napravi prevagu u utakmici dviju vodećih momčadi lige. Iako je nejasno zašto Leon Dajaku nije ušao s klupe u toj situaciji, sam ulazak Brajkovića nije toliki problem sam po sebi. Nije odigrao dobro, ali bilo bi bezobrazno kritizirati ga s obzirom na to koliko dugo uopće nije igrao.
Daleko veći problem je što je Gattuso tim promjenama izmiješao sastav koji je u tom trenutku izgledao sasvim dobro. Poslao je Sigura na desno krilo i time izgubio sve dobro što je dobivao od njega, a Hrgovića postavio na desnog beka. Ako je već htio Sigura koristiti na krilu, mogao je barem Melnjaka staviti iza njega jer je ta kombinacija protiv Dinama izgledala barem solidno. Ali ne, Gattusu nije bila dovoljna lekcija što je Hrgovića protiv tog istog Dinama morao vaditi na poluvremenu jer kombinacija njega i Sigura na krilu jednostavno ne funkcionira i nikada neće funkcionirati.
Nakon te promjene, utakmica je bila ugašena. Rijeka je bila zadovoljna situacijom i nije previše riskirala, a Hajduk nije mogao stvoriti ništa. Kasnije je još izvadio Krovinovića iz igre i ubacio Yassinea Benrahoua pa je tako još malo izmiješao pozicije na terenu. Gattuso je ubio svoju ekipu bez ikakvog razloga i do kraja Hajduk praktički nije zapucao na gol.
Ovo je Hajdukova realnost?
Moramo se osvrnuti i na izjavu Gattusa na presici nakon utakmice: “Zadovoljni smo igrom protiv momčadi koja je primila samo pet golova. Patili smo u prvih 25 minuta zbog brzine njihovih krilnih napadača. Realnost je takva. Nemamo ekstra jaku momčad da ovakve utakmice pobjeđujemo. Odigrali smo odličnu utakmicu. Ponosan sam na igrače.”
Nakon kaotičnog završetka prošle sezone i vrlo šlampavog ulaska u novu, nitko od Hajduka nije očekivao da se bori za naslov prvaka. U tom kontekstu, Gattuso je u pravu. Hajduk nema kvalitetu da tek tako pobijedi Rijeku i sasvim je realno reći da je čak odigrao solidnu utakmicu. Ali, kako onda objasniti da nikoga, osim Dinama, nije pobijedio od 26. listopada? Ima li Hajduk kvalitetniju momčad od Gorice, Istre ili Varaždina? Je li realno da toliko bodova gubi na “malim” utakmicama?
Derbiji su jedno, ali nemojmo se pretvarati da Hajduk nema vrlo očite probleme u igri. Gattuso je Hajduku donio puno u smislu energije, ali nogometno to već neko vrijeme izgleda jako slabo. Dinamo je katastrofalnom polusezonom ponudio Hajduku borbu za prvo mjesto u bizarnoj ligi u kojoj trenutačno vodeća momčad ima više remija nego pobjeda, ali kriza Dinama neće trajati vječno. Hajduk ne mora biti prvak, ali mora izgledati bolje od onoga što pokazuje. Ova momčad nije dobro izbalansirana, što nije problem Gattusa, nego onih iznad njega, ali je preskupa i sasvim dovoljno kvalitetna da se od nje treba očekivati više.
